Biblioteka 2

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
mi smo sinoć proslavili rođendan,
divno je bilo, sreća, sreća, radost
nikad toliko đece u naselju odjednom ...
to je bilo ludilo..u sobe u hodnik u dnevnu, na stepeništu, baloni, vriska, dreka...nije im trebao nikakav zabavljač
cijelo odeljenje, iz muzičke, sa engleskog, sa odbojke, iz naselja....svi su bili
pa napolje, pa unutra, pa kad dolaze tačno kao da krdo slonova ide po stepeništu..msm ne znam kako to izgleda sa slonovima, al' nešto mislim da je intentično sa ovim sinoćnim bilo
pa je bilo krvavih noseva, al' ja liječin, oko nas vrište, niko kući neće...
pa smo pustili muziku na najjače
pa svašta...
od 17 do 21...
 
sinoć sam privela kraju Indijska princeza Havijer Moro
preporuka za svakoga...jedna topla, fina i neobična istinita ljubavna priča...priča o životu jedna žene kojoj se svašta namjestilo u životu :mrgreen: i dobro i loše

- - - - - - - - - -

danas popodne idem u biblioteku, moram onim djevojkama odnijet ponude , keks i sok, ovaj put sam baš pretjerala i sa količinom uzetih knjiga i sa zadržavanjem istih
 
i pišti mi u kući nešto evo po' sata...vrti se, vrti, nikako da otkrijem ni gdje ni što
a pišti kao alarm za sat
i lociram pištanje na kuhinju
i onda se sjetim da sam juče baČila u smeće jedan mali budilnik, plastični što se pokvario...sad se mučenik iz čista mira aktivirao...
i evo ga i dalje pišti
neka pišti, e zaista neću ruke zavlačit i brkat' po smeću da ga zaustavim
mislim da neću
 
ESTERITA:
i pišti mi u kući nešto evo po' sata...vrti se, vrti, nikako da otkrijem ni gdje ni što
a pišti kao alarm za sat
i lociram pištanje na kuhinju
i onda se sjetim da sam juče baČila u smeće jedan mali budilnik, plastični što se pokvario...sad se mučenik iz čista mira aktivirao...
i evo ga i dalje pišti
neka pišti, e zaista neću ruke zavlačit i brkat' po smeću da ga zaustavim
mislim da neću
Kliknite za proširenje...
Hehehe, slična priča: krenula ja na more (u Bečiće), ponela budilnik. Lepo drugarica i ja stigle vozom do Bara, uhvatile autobus za Bečiće. Zgurani onako u busu, nas puno, držim torbu u krilu. Odjednom isto tako počinje nešto da pišti. Pišti, pišti, nemam pojma šta je. Svi se već okreću, gledaju me popreko. I konačno, setim se da imam taj budilnik koji je očigledno počeo da zvoni u vreme za ustajanje da se stigne na doručak. E, onda kopaj po torbi, da ga nadjem.
U to vreme nije još bilo mobilnih telefona, pa nisu ljudi zvonili i pištali i svirali i pevali na sve strane
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top