Biblioteka 2

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
i ja...
al' imam druga koji mi recituje...divno i svašta...kad je raspoložen
i naučila sam ga da mi svaki put kaže naslov pjesme i ko je pjesnik


pa nije baš. zaboravila sam da kažem da čovjek po malo šuška, problem su mu zvuci s, z, c...i kad je najtužnije, desi mi se da se zacerekam kao budala i redovno se posvađamo i svaki put kaže e, što si čula od mene, čula si...
 
otprilike i ja idem tako svukuda nekuda
a na Aca ne bih išla poslije vaših komentara da izgleda kao da se muči kad je u javnost
tačno sam ga zamislila kao dijete na tuti ...
i tu je bio kraj naše ljubavi
ne znam ni dal' ču mu i knjigu pročitat'

Knjga mu je mnogo debela ili obimna, kako ko voli. Ja sam navikla da su debele (ko svinje). Držala sam je juče u rukama, otvorila na nekoj strani, videla da nema dijaloga i da nešto objašnjava o nekoj brigadi i zaključila da to nije za mene. Ne zanimaju me ratovi. Nikakvi i ničiji. Čak sam i Rat i mir čitala samo mir. O Nataši Rostovoj. A rat sam preskakala. Ko da ima neke veze kako je tekla neka bitka.
Dakle, Veliki rat, 485 strana, skoro kao ovaj moj Mavro (498), ali nisu tako sitna slova. A i njega mi je ostalo još 10 stran, ali neću ga završiti večeras. Taman da ga ponesem još sutra na posao pa u busu da čitam.
 
Procitala sam Murakamijevu Kad padne noc
utisci mlaki, u pojedinim delovima veoma zanimljivo ali u pojedinim udavi, ocekivala sam nesto vise ali mi osta nedorecen
Sve u svemu, mozda u 150 strana i nije moglo vise da stane

Pocela Kada ovo budes citala/Lola Dzej

:bye:
 
Procitala sam Murakamijevu Kad padne noc
utisci mlaki, u pojedinim delovima veoma zanimljivo ali u pojedinim udavi, ocekivala sam nesto vise ali mi osta nedorecen
Sve u svemu, mozda u 150 strana i nije moglo vise da stane

Pocela Kada ovo budes citala/Lola Dzej

:bye:

Isti osećaj, ne sviđa mi se.

Imam Kada ovo budeš čitala. Ne znam kad ću...
 
Jednostavan zivot – Kenzaburo Oe, IPS 190 str, 8/10
Dobitnik Nobelove nagrade 1994

Knjiga mi se dopala jos u biblioteci jer su mi se najpre dopale njene korice. Podsetile su me na Saramagovo Slepilo, sto i nije cudo jer im je isti izdavac. Dopao mi se naslov. Dopala mi se recenzija izdavaca…. I to sto je dobio Nobela a ja nikada nisma cula za njega (sto naravno nije nikakva retkost), i sto takodje ni od koga nisam za nju (knjigu) i njega (pisca) nikada ranije cula.
I tako ja pocnem i na prvu loptu mi se jako dopadne. Onda dodje jedan deo koji me smori, ali se ipak sve nastavi u onom pocetnom maniru.
Porodica:
Otac-poznati pisac,
Majka-majka,
Sin I -"poseban" na dva nacina,
Cerka -obicna,
Sin II - nadaren

Prica o obicnom zivotu neobicne porodice. Japanske. A posto me jednostavne stvari privlace, prica je bila taman za mene.
Jedna od onih knjiga koju necu dugo pamtiti kao pojedinacnu celinu, ali koja je ostavila dobar opsti utisak. Pamticu neke likove i situacije.

Eto tako. Otkrila sam vam moje otkrice :mrgreen:
 
Poslednja izmena:
Zavrsila Sapat orijenta..Simpaticna knjiga (mada sam vise ocekivala)ali ima jedan detalj koji mi smeta u knjizi..ali da ne otkrivam sada..
Prica o trgovini opijumom, cajem, o Kini..i o odnosu izmedju zeta i svastike :roll:

Pocela Devojka iz ruske cetvrti - Kejt Fernival..(rezervacija iz biblioteke). Odusevila me je sa Srebrnom mesecinom,
nadam se da ce slicno biti i sa ovom..jedino sto knjiga ima 630 str. Dugo nisam citala nesto bas tako obimno :aha:
 
Cao drugarice! :manikir: Eto mene posle nekog vremena, da dam novi raport. Pošto je dugačak, koga mrzi oprošteno mu j ed ane čita. Ja vas sve mnogo :cmok2: i :zag:

Putovanje jednog slona, Žoze Saramago (Laguna). Fina priča o putovanju daklem slona :) Naime, portugalski kralj, koji je I sam dobio slona na poklon, reši da se poklona elegantno reši tako što će ga pokloniti austrougarskom vladaru. I slonče mora da pređe put od Portugala do Beča, narafski peške. Pošto je reč o kraljevskom daru I diplomatskom činu, slona prati sva sila ljudi. Cela priča se plete oko tih ljudi, crtica iz njihovih razmišljanja, vojnika u pratnji, seljaka u selima kroz koje prolazi povorka, austrougarskog carskog zeta koji je dodeljen da sprovede poklon od Španije do Beča. Naročito je fokus na Indusu koji je vodič slona, na njegovom pogledu na portgalskog I austrougarskog budućeg vladara, odnos sa glavnim portugalskim vođom pta I prijateljstvo sa rečenim slonom. Lepo je to sve izvedeno, zanimljivo, tako da se kroz sve ovo daje kritika politike, diplomatskih I klasnih odnosa, istorije I savremenog doba (odnosno, kako se malo šta promenilo izuzev dekora).
Malo je razvučena, prilično sam je dugo čitala imajući u vidu kolika je, ali prijala mi je.

Luzitanija, Almejda Farija (Geopoetika). Ovo je odlična knjiga, takođe ne naročito obimna ali traži strpljenje jer je mnogo toga sabijeno u manje od 200 stranica. Prati grupu ljudi, uglavnom pripadnike jedne portugalske porodice, nekad bogatih zemljoposednika a sad osiromašenih, u godini dana od njihove revolucije 1975. kada su zbacili diktaturu I izgubili kolonije. Za njih je to prelomni trenutak kao što je za nas recimo 5. oktobar, u smislu dugo željene I iščekivane promene, možda previše željene I iščekivane, tako da su nade ogromne a strpljenje premalo. Ima mnogo pozivanja na savremenu istoriju Portugalije, pa je korisno imati I neke reference sa strane, ili čitati uz internet, ali veoma vredi truda za nekoga ko želi više da sazna o Portugaliji. Ova knjiga je pisana 1980. I izučava se sad kod njih na savremenoj književnosti, tako da je I to plus. Nije za čitanje u busu kažem, pre svega zbog sabijenosti događaja, referenci, likova, a ne zbog nekog naročito komplikovanog stila.


Žene utorka, Monika Pec (Čarobna knjiga). Knjiga za odmor. Priča o pet prijateljica koja su se združile kao mlade posle časova francuskog koje su pohađale u školi jezika pa se petnaest godina druže svakog utorka I jednom godišnje idu na putovanja iako su sve različitog karaktera, godina I izabrale različite životne puteve. Jednoj od njih, koja je bila najnjanjavija I koju su sve uvek štitile, umre muž I pošto padne u depresiju I reši da ode na hodočašće u Lurd umesto muža kome je to bila želja, one sve reše da joj prave društvo na tom putu I naravno tu je na testu njihovo prijateljstvo kao I njihove neke lične odluke I stavovi. Filmska priča, u mnogome već viđena, ali prijala mi je, ima dobrih momenata, lako se I brzo čita. Idealna je za bus – lagana za nošenje, krupna slova, fin prored I lepo se prati.

Francusko zaveštanje, Andrej Makin (Paideia). Čitala sam Makinovu “Muziku jednog života” I “Život nepoznatog čoveka” koje su mi se dopale, ali ovu nisam mogla čak ni da završim. Ne znam zašto je uopšte za nju dobio Gonkura izuzev zato što se Francuzima dopalo to što je on tamo u ruskom Sibiru maštao o Francuskoj kao civilizacijskom idealu.
Priča je kao o njegovoj babi Francuskinji ali ispričana sasvim nezanimljivo, uz mnogo meandara koji ne znam čemu služe I nekako... dosadno.
Ipak, ne odustajem od Makina ali ću sledeću uzeti “Zločin Olge Arbeljine” pošto je Lamar :heart:, kao Makinov poznavalac rekla da je najjača.
 
Jednostavan zivot – Kenzaburo Oe, IPS 190 str, 8/10
Dobitnik Nobelove nagrade 1994

Knjiga mi se dopala jos u biblioteci jer su mi se najpre dopale njene korice. Podsetile su me na Saramagovo Slepilo, sto i nije cudo jer im je isti izdavac. Dopao mi se naslov. Dopala mi se recenzija izdavaca…. I to sto je dobio Nobela a ja nikada nisma cula za njega (sto naravno nije nikakva retkost), i sto takodje ni od koga nisam za nju (knjigu) i njega (pisca) nikada ranije cula.
I tako ja pocnem i na prvu loptu mi se jako dopadne. Onda dodje jedan deo koji me smori, ali se ipak sve nastavi u onom pocetnom maniru.
Porodica:
Otac-poznati pisac,
Majka-majka,
Sin I -"poseban" na dva nacina,
Cerka -obicna,
Sin II - nadaren

Prica o obicnom zivotu neobicne porodice. Japanske. A posto me jednostavne stvari privlace, prica je bila taman za mene.
Jedna od onih knjiga koju necu dugo pamtiti kao pojedinacnu celinu, ali koja je ostavila dobar opsti utisak. Pamticu neke likove i situacije.

Eto tako. Otkrila sam vam moje otkrice :mrgreen:


Kakva divna slutnja! :)

Naime, Kenzabura sam trazila pre nekoliko dana u biblioteci, u doba kada si obavila tajanstvom saznanje kog japanskog knjizevnika citas. :)

Zelela sam uzeti Jednostavan zivot. Secam se da sam, pre nego sam upitala za roman, pomislila da mozda citas bas Kenzabura.

Nisu imali, pa sam uzela Kafua Nagaia - Suparnice.
 
Uh Dance sad imam tremu :bljuc: :lol:
Istina, menu su se najvise dopale Muzika... i Olga...
Nekako su mi te dve kao dva pecata na celokupnom njegovom radu.

Kada sam posle klasicne literature pocela da citam ovu najsavremeniju ja sam bila odusevljena.
Prve tri knjige koje sam procitala su bile:
Zlocin Olge Arbeljine-Makin
Dolazim po tebe i vodim te sa sobom - Amaniti
Bog malih stvari - Arundita Roj
Da li su one bile toliko dobre ili je to bilo pocetnicko odusevljenje ne znam.
Onda su se nizale mnoge druge.


PS Jes, da ne citam tvoj post pa da mi spisak bude kraci za trecinu :mrgreen:
 
Kakva divna slutnja! :)

Naime, Kenzabura sam trazila pre nekoliko dana u biblioteci, u doba kada si obavila tajanstvom saznanje kog japanskog knjizevnika citas. :)

Zelela sam uzeti Jednostavan zivot. Secam se da sam, pre nego sam upitala za roman, pomislila da mozda citas bas Kenzabura.

Nisu imali, pa sam uzela Kafua Nagaia - Suparnice.
Intuicija :cmok:
Samo se jos nadam da ce mi se i ona zelja sto sam je virtuelno ubacila u tvoju teglicu ispuniti :lol:
 
Uh, odem da spremim veceru detetu i zateknem guzvu :)
Evo nastavak:

Hronika porodice Maja, Esa de Keiroš (Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića). Ovo će biti jedna od onih boldovanih na godišnjem spisku. Klasik portugalske književnosti za koga nisam čula dok nisam videla u biblioteci ali joj što sam uživala u njoj! Hronika jedne porodice, s fokusom na poslednju generaciju portugalskih plemića. Događa se u 19. veku (I pisana u 19 veku) u Lisabonu I Sintri. Pisac je realista ali ima ponešto od Balzaka, Zole, Igoa, Dikensa, ali opet smešano tako da su to samo uticaji, a ne oponašanje. Pravi klasik I prava portugalska knjiga. Ako neko bude išao u Portugaliju ovo je idealna literatura, naročito za Lisabon.


Čik, Volfgng Herndorf (Laguna). Slatka tinejdžerska knjižica kao road movie dva neprilagođena tinejdžera u Nemačkoj (neprilagođeni ne u smislu da su delikventi nego da ih društvo ne prihvata a svi znamo da je do sa 14 god važna stvar). Pročitala za popodne sa sve bepcem.


Pretesteriši me
, Jelena Lengold (Arhipelag). Hvala Lamar, samo ću to reći :heart:


Bruklin, Kolum Toubin (Laguna). Mnogo lepa knjiga I topla preporuka. Podseća po duhu glavne junakinje pomalo na “Severnu svetlost “ Dženifer Doneli, tako je isto mlada, bistra I nevina na neki starinski I simpatičan način, ali ovo je zaista dobro napisana knjiga, naročito zato što deluje kao da je to nije ništa (a takve stvari su najteže). Za nju je pisac dobio istu nagradu kao I Sebastijan Beri za “Tajni zapis” I generalno se smatra za jednog od najboljih savremenih irskih pisaca. Šteta što nije dobio nikakav publicitet u Laguni.
Ukratko, glavna junakinja odlazi iz Irske u Bruklin jer šezdesetih u Irskoj nema posla za nju. Mlada je, iz porodice sa tri brata koji rade u Engleskoj I starijom sestrom koju obožava I za koju je mnogo vezana. Čitava priča je o njenom zapravo sazrevanju kroz taj susret kultura u Bruklinu, premošćavanje nostalgije, vezanosti za porodicu od koje se nikad nije razdvajala I gradića iz kojeg nikad nije išla.
Uživala sam toliko u njoj da sam je pročitala u dahu, za dan, za vreme bebinih spavanja. I volim to vreme, šezdesete, igranke, kodeks udvaranja, oblačenja, ponašanja, ona neizrečena pravila koja su tada bila tako važna.
Topla preporuka (mislim da bi se Bi mogla dopasti, a zgodna je I za bus ;) a i tebi Dragoncice, cini mi se da se tebi baš dopal "Svetlost severa").
 
Ja se nadam da je Bi dovrsila svoju knjigu, kad ulece Water sa zavrsavanjem svoje :D

Jao, slatka, završila sam je pre dva sata. Eeeee, muke moje. Što me je smorila! Za one koji ne znaju (mada sumnjam da ima takvim ovde) radi se o delu Mavrov poslednji uzdah Salmana Ruždija. Obimna knjiga, 498 strana, hartija žuta, stara, slova sitna. Dogadjaja, ne zna. Likova i ne baš toliko, ali ni malo. Sve i svja je on strpao u tu knjigu. O usponu i propasti jedne indijske porodice. Svi nekako otkačeni i uvrnuti. Ima dobrih momenata, ali nije mi držao pažnju, nisam uživala. A možda prosto meni nije bio momenat za takvu knjigu. Uvek dozvoljavam i tu mogućnost.
Zbog čega je nisam batila, ne znam.
 
Hvala, Dano, što me se setiš. I ja mislim da bi mi se mogla dopasti na osnovu tog sto si napisala. A ja sam već bila napisala komentar na Danin prethodni post, pa evo ga:

Danin izveštaj zanimljiv kao i uvek, da ne citiram tako dugačak post. Onaj slon izgleda zanimljivo kad Dana napiše, ali izgleda da je pomalo smor, a meni je toga dosta.
Žene utorka me asociralo na film Seks i grad 2, jer su, u ovom slučaju, njih ccetiri otišle u pustinju.... Mada, teško da neka knjiga ili film može da bude glupa kao pomenuti.

A posle drugog posta, mogu da dodam, izgleda da se Dana bacila na Portugaliju. :)
 
Devojke samo da vam mahnem :uja:


Citam vas, a osim toga slabo bilo sta...nesto mi se ne da.

Bas sam se iznenadila da neko (Dana :heart:) spominje Hroniku porodice Maja. Tu sam knjigu kupila pre par godina u prolazu na Terazijama za 50 dinara, neotvorenu :D
U prelistala par strana i izgledala mi je dobro, ali je nikad nisam procitala.....eto ideje sta bih mogla...s obzirom da me sve ostalo sto imam ne privlaci.
 
I da probam da se nanižem i ja.

Sad (tj. verovatno sutra ujutru u busu) ću da počnem Svih sedam talasa, Danijela Glatauera, nastavak Kad duva severac. Dvoje se upoznalo preko interneta i tako..... e, ako se i u nastavku ne budu sreli u RL, ima da se smorim. (Baš je zgodan ovaj žargon). Mislim, odgovara mi reč smoriti se. Tako puno sadrži.
 
Propade mi nizanje, ali opraštam dragoj Cru*. Pa gde si ti, drugarice, potpuno si nas napustila. Drago mi je da si opet tu. Uvek te se setim kako s kolicima za pijacu ideš u biblioteku, na drugom kraju ovog našeg velikog grada.
 
Propade mi nizanje, ali opraštam dragoj Cru*. Pa gde si ti, drugarice, potpuno si nas napustila. Drago mi je da si opet tu. Uvek te se setim kako s kolicima za pijacu ideš u biblioteku, na drugom kraju ovog našeg velikog grada.

Pa napustila sam Krstu (pa se vratila)...vas citam povremeno, bez postovanja...onako voajerski :lol:

A kolica za pijacu su jos uvek aktuelna...tj, bice kad se resim da procitam barem deo ove poslednje gomile koju sam donela.
Moja cerka se prekrstila neki dan kad sam joj rekla...podseti me da uzmem da citam danas, moram da vratim knjigu kolegi....kaze da nije verovala da ce to ikad da cuje od mene :lol:
Sta cu kad mi ne ide.
 
Uh, odem da spremim veceru detetu i zateknem guzvu :)
Evo nastavak:

Hronika porodice Maja, Esa de Keiroš (Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića). Ovo će biti jedna od onih boldovanih na godišnjem spisku. Klasik portugalske književnosti za koga nisam čula dok nisam videla u biblioteci ali joj što sam uživala u njoj! Hronika jedne porodice, s fokusom na poslednju generaciju portugalskih plemića. Događa se u 19. veku (I pisana u 19 veku) u Lisabonu I Sintri. Pisac je realista ali ima ponešto od Balzaka, Zole, Igoa, Dikensa, ali opet smešano tako da su to samo uticaji, a ne oponašanje. Pravi klasik I prava portugalska knjiga. Ako neko bude išao u Portugaliju ovo je idealna literatura, naročito za Lisabon.




Bruklin, Kolum Toubin (Laguna). Mnogo lepa knjiga I topla preporuka. Podseća po duhu glavne junakinje pomalo na “Severnu svetlost “ Dženifer Doneli, tako je isto mlada, bistra I nevina na neki starinski I simpatičan način, ali ovo je zaista dobro napisana knjiga, naročito zato što deluje kao da je to nije ništa (a takve stvari su najteže). Za nju je pisac dobio istu nagradu kao I Sebastijan Beri za “Tajni zapis” I generalno se smatra za jednog od najboljih savremenih irskih pisaca. Šteta što nije dobio nikakav publicitet u Laguni.
Ukratko, glavna junakinja odlazi iz Irske u Bruklin jer šezdesetih u Irskoj nema posla za nju. Mlada je, iz porodice sa tri brata koji rade u Engleskoj I starijom sestrom koju obožava I za koju je mnogo vezana. Čitava priča je o njenom zapravo sazrevanju kroz taj susret kultura u Bruklinu, premošćavanje nostalgije, vezanosti za porodicu od koje se nikad nije razdvajala I gradića iz kojeg nikad nije išla.
Uživala sam toliko u njoj da sam je pročitala u dahu, za dan, za vreme bebinih spavanja. I volim to vreme, šezdesete, igranke, kodeks udvaranja, oblačenja, ponašanja, ona neizrečena pravila koja su tada bila tako važna.
Topla preporuka (mislim da bi se Bi mogla dopasti, a zgodna je I za bus ;) a i tebi Dragoncice, cini mi se da se tebi baš dopal "Svetlost severa").


Beznadezno i zanavek sam zaljubljena u Portugaliju! :heart:

Dano, da li se u Hronici pominje incest izmedju brata i sestre? :think:

Ako je odgovor potvrdan, poznajem delo.


Svetlost severa me jeste dojmila, ne odusevila jer nije poput knjiga koje me ozare, ali dopao mi se taj nezni, decentni, starinski ton. Popout cipkane maramice sa monogramom voljenog izvezenom u uglu.

Svakako uzimam Bruklin. :)
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top