kamenita
Ističe se
- Poruka
- 2.674
Kako kome ali nisam je dozivela kao tesku i neshvatljivu, mozda zato sto sam se unela vise jer su mi tema i recenica legle..Sto godina samoce je meni neshvatljivo stivo (Aurelio Aurelino Aureliotito senior, junior, dupli junior)...kada bih pravila film, od Senke vetra bih napravila sjajan triler...pisana je kvalitetno ali u pitanju je pisac decijih knjiga, bajkovita je, knjiga za dugo zimsko popodne...nije bas stivo za pola oka...kada citas povuce te u sebe, moras da mislis ma da li je duh, cije su oci, ma znam cije su al' nisam sigurna...svetiljka, kameni sargofazi u podrumu ranije gospodske kuce, plave, ledene oci u mraku, puste ulice...to je ta atmosfera...
Mozda me negde u detaljima podseca na Blatnjavog i Davne sate...vidi se da su ljudi edukovani pisci..sta znam, meni se dopada, kao sto mi se dopada kako je napisana Prica o ljubavi i tami.
Nije ni nalik Ruzdijevoj Carobnici, ni Ekovom Praskom groblju a ne podseca ni na Pavica koji kad se zapetlja u zaplet rasplete se nekom trecom rukom koja eto, tek poraste...niti je knjiga tog kalibra ali je prijatna za one koji gotive Grofa.
Vidiš, a meni se Sto godina samoće jako dopalo. I to Aurelio Aurelino etc. me je u prvom momentu zbunilo, posle mi je baš bilo na mestu.
A za Safona sam se jako iznenadila kada sam pročitala da je u stvari posac dečjih knjiga. On lepo piše, mislim na stil, ali to što piše meni je bilo bez veze. Ta vrsta mistike, koju on forsira, takva atmosfera-nije to za mene. Ali vidim da je to sada jako moderno u književnosti uopšte. I u dečjoj.
O ukusima ne vredi raspravljati.