Dva stava
“Korak napred, nazad dva...”
Ponedjeljak, 13. March 2006. 14:23
Balkan -
Nijesmo više za istu pjesmu "Korak napred, nazad dva..."
Pise: Balša Brković/Vijesti
Ovaj stih definitivno savršeno ilustruje civilizacijsku dinamiku kojom Srbija i Crna Gora (još zajedno) idu prema boljoj budućnosti i prema standardima normalnog svijeta.
Valjda je u skandaloznoj linč-atmosferi Sava centra i posljednjim naivcima koji vjeruju da je moguća zajednička država postalo jasno da je to - tek tlapnja, i da je jedini način na koji taj nemogući spoj može funkcionisati - suludi miks cinizma, burleske i histerije, a to, kao što je poznato nikome ne može donijeti dobra.
Naime, zar ne bi bilo logičnije i pravednije da u Atinu idu i pravi pobjednici ("No Name") i favoriti beogradske publike ("Flamingosi"), naravno, kao predstavnici dviju nezavisnih i međunarodno priznatih država? Ali, ne, izgleda da je ovdašnjim ljudima draža i ovakva papazjanija od prirodnog poretka stvari.
Valja shvatiti - Srbija i Crna Gora jednostavno više nijesu za istu pjesmu. "Dva smo sveta različita" (i muzički), kako bi to rekao velikan srpskog folka Toma Zdravković. Što se prije to shvati, biće nam bolje i jednima i drugima. Uostalom, još od Lepe Brene ("Sitnije, Cile, sitnije") i godine 1983. (pobjeda Danijela Popovića) iz Srbije se pokušava zabavnjački kod ovoga takmičenja prebaciti u njima bliže vode etno zvuka. To se radi nekada uspješno (Željkovo "Lane"), a nekada katastrofalno (ideja sa Zvezdama Granda, Ana Nikolić, Ana Bekuta). Svako pokušava stvari da učini sebi sličnima - ali zar je taj duh Grand parade, zaista prava slika Srbije?
U krajnjem, "Europjesma" je pokazala da su Crna Gora i Srbija čak i muzički različite sredine, a da su te dvije muzike zapravo - nespojive. Dok u Crnoj Gori postoji pop muzika i ljudi koji su "do kraja" u tome, da se danas može govoriti o, bar u regionalnim okvirima prepoznatljivoj školi Mon-popa (Georgiev, Sergej Ćetković, Andrijana Božović i svi ovi sjajni mladi izvođači), dotle je u Srbiji pop muzika samo povremeno pribježište za folk zvijezde, koje bi, eto, i pored uspjeha među domaćom populacijom ruralnog predznaka, sada i malo evropskog sjaja da dodaju svojim karijerama, učešćem na Evroviziji... Zato smo među kandidatima iz Srbije imali narodnjake koji svoj stupidni svjetonazor pokušavaju prebaciti u kod pop muzike, pa se dobijaju smiješni hibridi poput "Romale romali" ili nastupa vremešne Ane Bekute, a najviše simpatija pobrali su jedan glumac i jedan TV voditelj koji su stvorili simpatičan duo, no, muzički krajnje neubjedljiv - ono što izvode "Flamingosi" bila bi dobra kabaretska tačka, ali daleko je od kvalitetne pop pjesme.
Posebna stavka je, naravno, ponašanje dva žirija - srpskog i crnogorskog. I jedni i drugi su pobjede davali, kao po komandi, samo jednoj, "svojoj" pjesmi. Samo, što su u toj "nekorektnosti" Crnogorci bili konsekventniji. Tako da je smiješno djelovalo moralisanje srpskih članova žirija koji su naglašavali da oni navodno rade "časno i pošteno". Kako da ne. Samo što su se u toj "časti i poštenju" preračunali, vjerujući da je Faddy glavni crnogorski favorit, pa su prva dva člana žirija, greškom, ponešto udijelili i budućim pobjednicima.
Zar je moguće da roker (koji je od sviranja po Crnoj Gori mogao sagraditi dvije kuće) i džezer internacionalnoga renomea daju visoke bodovne premije Ani "Januar, januar" Nikolić ili recitovanju uz krajnje neoriginalnu kabaretsku muzičku matricu (a nije lako ni razabrati šta je Luis htio da kaže) i, uz to, pričaju o časti i poštenju. "Čemu sada svetske žvake, kad glasate narodnjake", rekao bi im Bajaga.
U tom smislu bili su interesantni komentari dobrog dijela srpskih učesnika koji su u backstageu za vrijeme takmičenja pjesmu "No Name" isticali kao muzički najbolju. No, Srbi ne umiju da gube, iako su, što je posebno interesantno, svoju nacionalnu mitologiju konstituisali na jednom porazu. Onom kosovskom. Ovaj iz Sava centra tek očekuje svoje mitološke interpretacije.
Balša Brković
Vijesti
No name
Crnogorska vlast "Evrosong" pretvorila u predreferendumski skandal
Pise: D. Milivojević/Dnevnik
www.durmitorcg.com
