BEOGRAD BEOGRAĐANIMA

  • Začetnik teme Začetnik teme L.1
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
`- Na Vračaru je odrastao moj deda, a potom i moj otac. U Žičkoj 22 još uvek postoji kućerak u kome je deda rođen. Skoro mi je palo na pamet - pošto svi u ovom gradu imaju zavičajna društva, treba i mi da napravimo društvo Beograđana! Ono što ljudima koji su iz ovog grada, ne od prekjuče, nego decenijama i vekovima, ne bi palo na pamet, dođošima je vrlo jednostavno. Znaju da dođu do bilo koga, da ostvare ono što zamisle, što je na neki način za divljenje. Nemam ništa protiv ikoga, svako je dobrodošao, ali bih voleo da su stvari malo drukčije. Jedino me vređa kada čujem novopridošlice da grde i ruže Beograd. Beograd je za mene centar sveta i nikada ne bih mogao da živim negde drugde `

Caci Mihajlovic-Jelence
 
  • Podržavam
Reactions: n.n
Potpuno se slazem sa grebinim citatom Jelenceta!

Zapamtila sam, jos pre dvadesetak godina kada je moja koleginica sredila potkrovlje u zgradi na Zelenom vencu.Mi smo se svi cudili kako je uspela.Ona je tada rekla da oni iz unutrasnjosti grabe, trude se, dok, mi Beogradjani mislimo da nam je sve Bogom dano i mislimo da nam sve pripada!!!Cesto razmisljam o njenim recima...
 
Potpuno se slazem sa grebinim citatom Jelenceta!

Zapamtila sam, jos pre dvadesetak godina kada je moja koleginica sredila potkrovlje u zgradi na Zelenom vencu.Mi smo se svi cudili kako je uspela.Ona je tada rekla da oni iz unutrasnjosti grabe, trude se, dok, mi Beogradjani mislimo da nam je sve Bogom dano i mislimo da nam sve pripada!!!Cesto razmisljam o njenim recima...


...da istina oni se uvek bolje snađu nego mi:eek:

...svi ili skoro svi su uspeli da dobiju stanove, bili podstanari, mi bili kod roditelja pa se
smatralo da imamo gde da živimo, čak i kad je bilo pretesno....za zaposlenje isto tako,
za sve drugo...jedni druge guraju, protežiraju, pomažu...a mi šta mi radimo jedni za
druge..skoro pa ništa...sve nekako nemamo vremena, ili nas je sramota da "molimo",
ne razumem ni nas same....da tačno da bi nam trebalo neko udruženje za mnogo
toga....beograđani za beograđane...:think:
 
Dok sam radila u proj. birou u jednoj gradj. firmi, svi su bili juznjaci, Crnotravci i slicno.Samo jedan kolega arhitekta i ja smo bili Beogradjani.i kad smo posle silnih veceri Krusevljanja, Crnotravaca i ostalih "zemlkaka', nas dvoje poceli da se oslovljamo sa - cao, zemljak, kako su se ljutili!Govorili su da mi njih potcenjujemo i zezamo!A mi smo samo hteli da i mi "negde pripadamo"!!!! Postali smo manjina u rodjenom gradu !!!
 
Dok sam radila u proj. birou u jednoj gradj. firmi, svi su bili juznjaci, Crnotravci i slicno.Samo jedan kolega arhitekta i ja smo bili Beogradjani.i kad smo posle silnih veceri Krusevljanja, Crnotravaca i ostalih "zemlkaka', nas dvoje poceli da se oslovljamo sa - cao, zemljak, kako su se ljutili!Govorili su da mi njih potcenjujemo i zezamo!A mi smo samo hteli da i mi "negde pripadamo"!!!! Postali smo manjina u rodjenom gradu !!!


...ovo me najviše boli...i još bi dodala...sa najmanje prava za bilo šta:rtfm::mrgreen:
 
Biti i osećati se beograđaninom svakako ne znači roditi se u njemu.
Toliko ljudi je dalo svoj doprinos Beogradu iako to nije njihov rodni grad.
Problem nastaje kada nako na silueli da nam nametne svoje običaje navike i nazovi kulturu.A jednostavno samo treb da se uklope u grad u komežive.
Tražimo li previše?
Ja mislim ne.
 
Biti i osećati se beograđaninom svakako ne znači roditi se u njemu.
Toliko ljudi je dalo svoj doprinos Beogradu iako to nije njihov rodni grad.
Problem nastaje kada nako na silueli da nam nametne svoje običaje navike i nazovi kulturu.A jednostavno samo treb da se uklope u grad u komežive.
Tražimo li previše?
Ja mislim ne.

Ne, ali,
da li si ti primetio da se trude da nam nametnu, svoj dijalekt, vladaju neke nove
reči....koje nikad ne bismo čuli, da ni ne pokušavaju da se prilagode gradu i
životu u njemu....i onda čujem nedavno kometar, šta vi beograđani mislite da ste:eek:
 
Dok sam radila u proj. birou u jednoj gradj. firmi, svi su bili juznjaci, Crnotravci i slicno.Samo jedan kolega arhitekta i ja smo bili Beogradjani.i kad smo posle silnih veceri Krusevljanja, Crnotravaca i ostalih "zemlkaka', nas dvoje poceli da se oslovljamo sa - cao, zemljak, kako su se ljutili!Govorili su da mi njih potcenjujemo i zezamo!A mi smo samo hteli da i mi "negde pripadamo"!!!! Postali smo manjina u rodjenom gradu !!!

Kao Crnotravka poreklom osecam se prozvanom :lol:
Isla sam ja na par tih crnotravskih veceri i smorila se nevidjeno, znam da su stalno angazovali onu pevacicu sto je glumila u Boljem zivotu da peva jer je valjda i ona iz tih krajeva :lol:
Nemam pojma, ja sam se u Bg doselila jos za vreme bivse Juge i momentalno sam se zaljubila, i potrudila se da se uklopim, imam gomilu prijatelja Beogradjana, a i niko me nikada nije vaspitavao da je to kao nesto ultra bitno ko je odakle. Vise su me usmeravali na ono ko je kakav - pa ma sta igralo presudnu ulogu u formiranju lika i dela. Cinjenica je da ima puno dodjosa koji nece, ali odlucno ne zele da promene svoje navike i uklope se u ritam velikog grada - ali mislim da danasnji Bg to dobrim delom omogucava. Bg je ranije nekako...ulivao strahopostovanje. Bg danas pljuje kako ko stigne. Ja iskreno volim ovaj grad, i strasno me ljuti kad krenu da ga pljuju i bacaju se ne njega g...nima. E kad bi Beograd povratio makar delic onog nekadasnjeg sjaja - nista mi milije ne bi bilo.
 
hm. svi su u beogradu dođoši....od pre nekoliko generacija ili sad, brate, dođoše ljudi...niko se ne mrda iz svoje kuće bez velike muke.
dakle, svakome je u beogradu nekome, bar askurđel, bio neki seljak ko zna gde...dakle, da se ne lažemo - svi smo poreklom seljaci. ove druge su ili pobili ili ih proterali.
e, sad...pitanje je svesti koliko se želi živeti gradu koji ima svoju kulturu življenja ili koliko se želi sebi stvoriti okruženje zavičaja (koga se ''dođoši'' u pricipu gade).
to pitanje je individualno.
statistički gledano, beograd je metropla puna seljaka.
ipak je metropola, koja je jedna od najpoželjnijih turističkih destinacija.
to što se mi, koji se osećamo beograDŽanima, ne slažemo sa ''dođošima'' i što su oni agresivniji...to ne znači da ne treba neki naš beograd u budućnosti da ne bude takav...možda beogradu treba novo lice?
shvatite da se sve menja. uživajte u ovome sad, a nemojte da kukate za onim što ste izgubili i što više nikada neće biti vaše.
zašto mislimo (ili mislite) da smo Bogom dani?
 
hm. svi su u beogradu dođoši....od pre nekoliko generacija ili sad, brate, dođoše ljudi...niko se ne mrda iz svoje kuće bez velike muke.
dakle, svakome je u beogradu nekome, bar askurđel, bio neki seljak ko zna gde...dakle, da se ne lažemo - svi smo poreklom seljaci. ove druge su ili pobili ili ih proterali.
e, sad...pitanje je svesti koliko se želi živeti gradu koji ima svoju kulturu življenja ili koliko se želi sebi stvoriti okruženje zavičaja (koga se ''dođoši'' u pricipu gade).
to pitanje je individualno.
statistički gledano, beograd je metropla puna seljaka.
ipak je metropola, koja je jedna od najpoželjnijih turističkih destinacija.
to što se mi, koji se osećamo beograDŽanima, ne slažemo sa ''dođošima'' i što su oni agresivniji...to ne znači da ne treba neki naš beograd u budućnosti da ne bude takav...možda beogradu treba novo lice?
shvatite da se sve menja. uživajte u ovome sad, a nemojte da kukate za onim što ste izgubili i što više nikada neće biti vaše.
zašto mislimo (ili mislite) da smo Bogom dani?

kao i u vecini slucajeva (kao da smo u istoj stranci):hahaha: slazem se s vama ali uz ogradu da nesto sto je evidentno lose i nakaradno prepustimo, dopustimo bez borbe (naravno ne fizicke) pasivizam i pacifizam u nekim slucajevima ima i svoje lose strane a nije greh ,dodjose, i domace tuci malo kulturom
 
Не могу да одолим а да не дам коментар на ову тему.
Прво, да одмах рашчистимо, не сматрам да су ''дођоши'' криви што Београд назадује у сваком могућем смислу те речи, као што је неко већ рекао многи дођоши дали су велики допринос и Београду, али и целој земљи па и човечанству,а у осталом, опет ћу парафразирати неког, сви смо ми дошљаци, сви ми дошли смо однекуд ако не ми онда наши родитељи или наше бабе и деде.
Али разлика је у томе што када су долазили ти људи који су сада староседеоци, они нису долазили са намером да од Београда праве своје село из којег су побегли, не, долазили су са намером да од тог, тада малог града направе свој ДОМ, и свако ко је у Београд долазио бивао је прихваћен, а за узврат настављао је тамо где су стали људи пре њега дајући неки свој допринос да Београд постане Београд, дом будућих генерација, не трудећи се да од њега створи своје село, у ком ће му они који раде на истом пројекту као он, ''земљаци'' бити пријатељи, а остали непријатељи, Београђани, ленштине, одвратни људи који га пљачкају и којима се он сада свети (а ни сам не зна за шта) и који су дужни да трпе и ћуте.
Е тада је настала грешка, даме и господо ми, и само ми и нико други осим нас, смо криви што Београд изгледа овако.
Знате моја баба која је рођена овде тек пред крај свог живота почела је да се свађа са комшијама који избацују смеће кроз прозор, који бацају опушке јер пуше на прозору, преграђују станове без дозволе, краду противпожарне апарате и врше нужду (обе) у лифту.
А, до тада је трпела, ћутала и трпела, говорила: па они су дошли није то лако када мењаш средину, не знамо ми како је то, треба им време да се навикну, МИ СТАРОСЕДЕОЦИ МОРАМО БИТИ ТОЛЕРАНТНИЈИ...
А да смо од самог почетка рекли СЛУШАЈ БРЕ, ОВАКО СТОЈЕ СТВАРИ...
Не можеш да остављаш обућу у улазу, лифт није јавни ВЦ, у аутобусу се устаје старијима и особама са децом, карта МОРА да се купи, не смете да крадете струју и пљујете кроз прозор...
Не би било овако како је сада.
И у нашој БОЛЕСНОЈ ТОЛЕРАНЦИЈИ и ТРПЕЉИВОСТИ дошли смо дотле да ми комшиница пре неки дан, а пошто сам јој рекао да није у реду да подне ћилиме истреса кроз прозор, каже да ако ми се не свиђа могу само да јој ''Пљунем под прозор'' и ''да се терам у три...'' а када јој дође муж, који је иначе бије али она, када стигне полиција тврди да је тај који је звао злонамерна битанга, има да ме олеши од батина што је узнемиравам саму и незаштићену.
Е па даме и господо сада више нема назад, дошли смо докле смо дошли, остаје нам само да се МИ ПРИЛАГОДИМО, јер Београд више није град који су нас наши родитељи и бабе и деде учили да треба да волимо и да мењамо на боље јер је он наш ДОМ, Београд је сада џунгла једна велика џунгла у којој се треба ''снаћи'', дакле нема више ни Београда ни Београђана остала је само љуска.
Ја од сутра тражм везу у општини, а вама саветујем да учините исто...
СРЕЋНО.
 
:( E, moji Beogradjani, zar vi mislite da je samo Beograd doziveo takvu sudbinu. U mojoj mladosti se znalo ko je gradjanin a ko nije (ne zelim vredjati nikoga), primecivalo se u ophodjenju, jezickom izgovoru, skoro u svim...segmentima. Danas je sve...drugacije, danas nema vise razlike na celom Balkanu. Zalosno da su samo lose kulturne navike i ponasanja "uvezena" i prihvacena. Nikada nije kasno za promene, dobre navike i lepo ponasanje nikome nije strano, svest je problem. Kada se jednom svest bude menjala, promenice se i sve ono sto nam danas svima smeta.
 
:( E, moji Beogradjani, zar vi mislite da je samo Beograd doziveo takvu sudbinu. U mojoj mladosti se znalo ko je gradjanin a ko nije (ne zelim vredjati nikoga), primecivalo se u ophodjenju, jezickom izgovoru, skoro u svim...segmentima. Danas je sve...drugacije, danas nema vise razlike na celom Balkanu. Zalosno da su samo lose kulturne navike i ponasanja "uvezena" i prihvacena. Nikada nije kasno za promene, dobre navike i lepo ponasanje nikome nije strano, svest je problem. Kada se jednom svest bude menjala, promenice se i sve ono sto nam danas svima smeta.


...slažem se skroz...:ok:
 
Možda delovi ovog teksta mogu malo da doprinesu diskusiji.

Роберт Ротенберг сматра да је метропола град са јаким идентитетом, који се пројектује интернационално. Тај идентитет је повезан са значајем метрополе као стецишта значајних људи и институција и као извора јединствених идеја. Идентитет метрополе не зависи много од економске среће региона и државе, иако они могу утицати на стандард живота у њој. Метропола уместо тога учествује у међународној размени људи, капитала и информација која је везује за друге метрополе. У свом региону и држави, метропола је најважнији град - у друштвеном, економском и политичком погледу, као и у погледу уметности. Чак иако није престоница државе, она је и даље најмоћнији град.
У речницима појам „метропола“ означава град трајне политичке, економске и културне моћи. Други градови се могу специјализовати за политику, могу имати вредне културне институције или гомилати економско богатство. У метрополи су сва три извора моћи у потпуности развијена и доминантна у региону.
 
Знање метрополе је специфичан опис раритета који се јављају у граду. Ротенберг приказује ово кроз пример гужве за коју каже да је кључна за разумевање метрополског искуства. Иако се и становник села или мањег града може наћи у некој гужви у локалном саобраћају или у супермаркету, гужва није његов услов живота. За метрополиту, гужва је управо то. Живот метрополе је низ гужви – људи, саобраћаја, информација и др. које ни један становник не може да избегне. Метрополита никада не може да избегне гужву.
 
Бечлије се препознају међусобно по специфичном изговору, чак и кад говоре академским језиком, као и по специфичним речима које само они користе а које воде порекло из различитих језика народа који су живели у Бечу као мањинске групе – из италијанског, јидиша, словенских језика и мађарског. Онај који говори овим језиком сигурно је рођен у Бечу па се и сматра Бечлијом. Ипак, овај критеријум је неопходан али није довољан.
 

Back
Top