ludopileglodjekosku
Buduća legenda
- Poruka
- 27.557
Kosminica, tvoj post kao da je mojih ruku delo
Mrzela sam kada se majka hvali pred drugaricama kako me je lemala od batina ili kada pred gostima trenira strogoću. Bude baš onako, ponižavajuće. Ili uvredljive reči, centrirane tako ad zaboli najviše. Davno sam obećala sebi da dete nikada neću častiti "epitetima" poput onog "konj, idiot, debil, kretenčina i sl". Niti u afektu izgovaram reči koje ne mislim pa da posle moram vaditi fleke.
I da, najgore mi je bilo kada na "Zašto?" dobijem odgovor "Zato što ja tako kažem!". Batine su bile deo redovnog vaspitanja tamo negde do srednje. Sredstva: kajiš, drška od usisivača, prut, ruka, lenjir, varjača, ili šta je već pri ruci. Poslednji put me istukla u šestom osnovne, toliko krvnički da su mi podlivi stajali nedeljama. Po licu nije udarala nakon što sam od šamara udarila u sto i okrvavila nos. Danas se pravda da je bila nervozna, mlada, opterećena obavezama, ostavljena sama da odgaja dvoje dece. Verovatno i jeste. Da li je bila/jeste loša majka? Ne. Voli nas beskrajno i učinila bi sve za nas. Nikada nisam posumnjala da me ne voli dovoljno, koju god odluku da sam donela podržala. Ali da je mogla da primeni drugi vid vaspitanja, mogla je.
Sa druge strane, niko uz dete ne dobije uputstvo za vaspitanje. A i tada je bio moderan "batine su iz raja izašle" model odgajanja dece. I skoro svi moji prijatelji su bili slično tretirani od strane svojih roditelja. Ne znam u kolikoj meri nas je takvo vaspitanje "oštetilo", svi su danas vredni i pošteni ljudi, privrženi svojim roditeljima i niko nije zatražio pomoć psihijatra zbog trauma iz detinjstva. Ali koliko vidim retko ko od njih tuče decu. Valjda jer dobro znaju koliko batine bole. I fizički i duševno.
Mrzela sam kada se majka hvali pred drugaricama kako me je lemala od batina ili kada pred gostima trenira strogoću. Bude baš onako, ponižavajuće. Ili uvredljive reči, centrirane tako ad zaboli najviše. Davno sam obećala sebi da dete nikada neću častiti "epitetima" poput onog "konj, idiot, debil, kretenčina i sl". Niti u afektu izgovaram reči koje ne mislim pa da posle moram vaditi fleke.
I da, najgore mi je bilo kada na "Zašto?" dobijem odgovor "Zato što ja tako kažem!". Batine su bile deo redovnog vaspitanja tamo negde do srednje. Sredstva: kajiš, drška od usisivača, prut, ruka, lenjir, varjača, ili šta je već pri ruci. Poslednji put me istukla u šestom osnovne, toliko krvnički da su mi podlivi stajali nedeljama. Po licu nije udarala nakon što sam od šamara udarila u sto i okrvavila nos. Danas se pravda da je bila nervozna, mlada, opterećena obavezama, ostavljena sama da odgaja dvoje dece. Verovatno i jeste. Da li je bila/jeste loša majka? Ne. Voli nas beskrajno i učinila bi sve za nas. Nikada nisam posumnjala da me ne voli dovoljno, koju god odluku da sam donela podržala. Ali da je mogla da primeni drugi vid vaspitanja, mogla je.
Sa druge strane, niko uz dete ne dobije uputstvo za vaspitanje. A i tada je bio moderan "batine su iz raja izašle" model odgajanja dece. I skoro svi moji prijatelji su bili slično tretirani od strane svojih roditelja. Ne znam u kolikoj meri nas je takvo vaspitanje "oštetilo", svi su danas vredni i pošteni ljudi, privrženi svojim roditeljima i niko nije zatražio pomoć psihijatra zbog trauma iz detinjstva. Ali koliko vidim retko ko od njih tuče decu. Valjda jer dobro znaju koliko batine bole. I fizički i duševno.