batine

Kosminica, tvoj post kao da je mojih ruku delo:)

Mrzela sam kada se majka hvali pred drugaricama kako me je lemala od batina ili kada pred gostima trenira strogoću. Bude baš onako, ponižavajuće. Ili uvredljive reči, centrirane tako ad zaboli najviše. Davno sam obećala sebi da dete nikada neću častiti "epitetima" poput onog "konj, idiot, debil, kretenčina i sl". Niti u afektu izgovaram reči koje ne mislim pa da posle moram vaditi fleke.

I da, najgore mi je bilo kada na "Zašto?" dobijem odgovor "Zato što ja tako kažem!". Batine su bile deo redovnog vaspitanja tamo negde do srednje. Sredstva: kajiš, drška od usisivača, prut, ruka, lenjir, varjača, ili šta je već pri ruci. Poslednji put me istukla u šestom osnovne, toliko krvnički da su mi podlivi stajali nedeljama. Po licu nije udarala nakon što sam od šamara udarila u sto i okrvavila nos. Danas se pravda da je bila nervozna, mlada, opterećena obavezama, ostavljena sama da odgaja dvoje dece. Verovatno i jeste. Da li je bila/jeste loša majka? Ne. Voli nas beskrajno i učinila bi sve za nas. Nikada nisam posumnjala da me ne voli dovoljno, koju god odluku da sam donela podržala. Ali da je mogla da primeni drugi vid vaspitanja, mogla je.
Sa druge strane, niko uz dete ne dobije uputstvo za vaspitanje. A i tada je bio moderan "batine su iz raja izašle" model odgajanja dece. I skoro svi moji prijatelji su bili slično tretirani od strane svojih roditelja. Ne znam u kolikoj meri nas je takvo vaspitanje "oštetilo", svi su danas vredni i pošteni ljudi, privrženi svojim roditeljima i niko nije zatražio pomoć psihijatra zbog trauma iz detinjstva. Ali koliko vidim retko ko od njih tuče decu. Valjda jer dobro znaju koliko batine bole. I fizički i duševno.
 
Slazem se sa tobom umnogome, nisam za batine kao takve, niti mislim da se batinama podizu dobri ljudi, kao sto si pomenula, ljudi dobijali batine, pa im nista nije, pa ce oni tako i svoju decu.
Da odgovorim na glavno pitanje, dobijala sam batine i po zasluzi i po roditeljskom raspolozenju. Doduse, otac me je jednom ili dva puta istukao i to ne rukom vec smo prutom brat i ja dobili jer smo nesto zabrljali, 5, ili vec koliko siba i to mi je bilo fer, nikada nisam zamerila tati. Moram da podvucem da je to bilo do neke 6, 7 godine, posle toga me smarao pricom, jednom sam mu rekla da ce mi biti lakse da me osamari, tako mi je bilo tesko i krivo zbog necega sto sam uradila, a on doao da razgovara sa mnom. Kasnije je sve islo po principu zasluge i kazne. Morala sam probuditi tatu kada se vratim iz izlaska, on pogleda na sat i kaze - kasnis tri minuta, neces izaci naredna tri vkenda. Meni, kao tinejdžeru to bila smrtna kazna, sta da vam kazem i danas ne kasnim nigde. Stvar kod mog caleta je to da je bio DOSLEDAN, nije mnogo pricao, ni kaznjavao, ali kada jeste, tu nije bilo uzmaka.
Malka me je znala udariti iz obesti, cini mi se, i dan danas kada prelistam neke situacije, a secam ih se jer sam bila u visim razredima os. skole, ne vidim razlog za te udarce, pogotovo, sto se sa detetom tog uzrasta moze razgovarati i odrediti drugi tip kazne. Valjda je to bila potreba za apsolutnom dominacijom. Npr. znala sam popiti samar ako nesto ne uradim onog trenutka kada ona to kaze, a nije u pitanju goruca stvar. Posebno sam mrzela to sto me znala udariti za publiku, kada je komsinica na kafi, da joj pokaze kako se vaspita. Ne moram pisati ovde da sam inace bila dobro dete, ali sam pametno otisla u sr. skolu 100km od kuce, i da smo imale dalji, turbilentan odnos do mojih srednjih 20-ih, kada sam konacno skapirala zasto je bila takva. Oprostila sam joj, ali nisam zaboravila.
Da, posebno sam mrzela kada na pitanje zasto nesto ne mogu da uradim, negde da idem dobijem odgovor ZATO.
Kada pogledam unazad sada, dobra sam i ispala. Zbog svega gore navedenog, udarac po guzi kod mene mora da ima DEBELO opravdanje.

Sto se stitnika za stekere tice, to su oni gde moras da ustekas utikac i okrenes u manji i prijanjajuci deo pa da povuces. Posto je on snimio kako se to radi, gurnuo dva prstica, zavukao iizvukao stitnik. Kad me slog nije opalio. Istrazivac i isprobavac kakav jeste, posebno kod stvari za koje kazem da su opasne, za sada samo pokazem muvalicu i podsetim sta sledi ako se stekeri diraju. Pali i gasi on redovne uredjaje, naravno da mu to niko ne brani, ali to sto voli da cacka sve i svasta... On voli da radi stvari kao veliki, sve sto ga zamolim da mi pomogne, on rado uradi, ali nekada radim stvari koje nisu za njega (mikser, beba, kuhinja i sporet). To on ne kopca, zasto i on to ne moze da radi, ako ja to radim. Ja drobim li drobim, usta mi otpala od price. Valjda ce kliknuti kod njega jednom.

Kritikujemo odredjeni tip ponasanja, kaznjavamo postupke, ali nikada dete ne nazivamo glupavim, grubijanom, ne daj boze idiotom, konjem i drugim zivotinjama, kako umem da cujem i kako sam i sama umela da budem okarakterisana. Mislim da je knjiga Zorana Milivojevica Mala knjiga za velike roditelje zdravorazumska i vredna citanja, ma kako to nazivali popularnom psihologijom.

Не пише Миливојевић популарну психологију.
Напротив.
Човек даје конкретне савете.
Ставила сам клип са јутјуба на ову тему, баш њега.
Нисам сигурна да ли је и једна жена одгледала шта човек прича о васпитавању деце.
 
Не пише Миливојевић популарну психологију.
Напротив.
Човек даје конкретне савете.
Ставила сам клип са јутјуба на ову тему, баш њега.
Нисам сигурна да ли је и једна жена одгледала шта човек прича о васпитавању деце.

Znam da ne pise popularnu, ozbiljan je strucnjak. Navela sam ma kako to smatrali pop. Psihologijom. Procitala si knjigu? Toplo preporucujem.
 
plagijator kaki sam oduvijek bio, dobih ideju čitavši eternala na temi...
znači tema nije kao što bi možda na prvi mah pomislile/i muško tuče ženu, žensko tuče muško i to...
jok...
dal si dobijala batine ko dete i dal misliš da je (ne)dobijanje batina zauvijek zapečatilo neke pogrešne stvari u tvom vaspitanju, što se kasnije odrazilo i u životu...?

- - - - - - - - - -

ako motke misle može lock

vidim ja skoro,dve zene kako se charupaju na ulici...tj.jedna cherupa drugu i oce je zadavi sa shalche
nisam stigo da vidim kraj ovoj sceni jer sam zurio na bus...nit se setio da ih snimim za fejs :(

e sad...kakve veze to ima sa temom...nikakve...al htedoh da podelim sa vama :heart:
 
Sada sam se setila onog osecaja, kada nam neki nestasluk bude smesan i simpatican, a moramo da glumimo ozbiljnost i prekorimo ih. Uvek mi je bilo tesko da tada odglumim strogocu...
 
Toboze bezobrazna, a u stvari mi smo ti koji su nervozni i tada juhuuu, nista lakse nego isprazniti nervozu na nekome ko je slabiji od vas. Batine ne resavaju nista vec razgovor i neznost i poverenje. Po neka kazna, naravno jer se mora razlikovati dobro od loseg ponasanja...Potrebno je vise truda i zivaca, ali se isplati. Svog sina nsam nikada udarila niti bih mogla, ni njega, ni bilo kog drugog coveka i vec ubiram plodove naseg predivnog odnosa. On ima cetiri godine i najcesce ispostuje svaki nas dogovor. Srecni smo i on i ja. Nemojte tuci decu...time ih samo ponizavate.
 

Back
Top