Nikita Kulganov
Buduća legenda
- Poruka
- 37.589
Danas revizionizm jako uzima zamaha gde se lansiraju price kako je Tito Hrvatima dao drzavu, da pre toga nisu imali....ali se preskace Hrvatska Banovina...
Početkom 1939. godine postavilo se otvoreno pitanje rješavanja hrvatskog pitanja. Zakulisnim igrama kneza Pavla na čelo Vlade umjesto narodnog vođe Milana Stojadinovića dolazi fleksibilni Dragiša Cvetković koji je imao zadatak da napravi sporazum sa Hrvatima i sačuva Jugoslaviju. Jugoslavija se trebala urediti tako da ima svoj slovenački, hrvatski i srpski dio, ne federalno već pokrajinsko uređenje.
Dogovor je doveo do novog teritorijalnog preustroja Jugoslavije, tj. do pojave nove pokrajine unutar Jugoslavije nazvan Banovina Hrvatska. Za prvog Bana Banovine Hrvatske imenovan je Ivan Šubašić. To rješenje je bilo prihvatljivo za Hrvate, dok su Slovenci već imali Dravsku banovinu. To je bio prvi korak u konceptu nacionalnog preuređenja države i očekivalo se i skoro formiranje srpske banovine, čiji je naziv trebao biti „Srpske zemlje“.
Banovina Hrvatska je nastala spajanjem dotadašnje Savske i Primorske banovine uz dodatak „većinski“ hrvatskih kotareva iz dotadašnjih Dunavske, Drinske i Vrbaske banovine. U sastav banovine Hrvatske ušlo je tako 13 kotareva iz Bosne i Hercegovine sa većinskim hrvatskim stanovništvom (Brčko, Bugojno, Derventa, Fojnica, Gradačac, Konjic, Livno, Ljubuški, Mostar, Prozor, Stolac i Travnik) dok su ostali kotarevi kasnijim preuređenjem trebali pripasti „Srpskim zemljama“.
Prilikom podjele ovih kotareva u obzir je uzimana većina katoličkog u odnosu na pravoslavno stanovištvo, dok muslimani nisu uzimani u obzir. Tako je, recimo, određeno da kotar Konjic uđe u sastav Banovine Hrvatske jer je u njemo živjelo 33% katolika u odnosu na 15% pravoslavnih. Detalj da su muslimani činili 51% stanovnika Konjica nikoga nije zanimao. Istim odnosom je određeno da kotar Cazin bude u sastavu „Srpskih zemalja“ jer je u njemu živjelo 23% pravoslavnih na prema 2% katolika, dok 74% muslimana Cazina nije uzeto u obzir. Sličan odnos je bio i u kotaru Gračanica, 38% pravoslavnih, 4% katolika i 58% muslimana je bilo dovoljno da Gračanica bude uvrštena u „Srpske zemlje“.
Što se tiče Tuzle, situacija je bila slična gračaničkoj, 23% pravoslavnih, 17% katolika i 58% muslimana. Tako je i Tuzla ostala u Drinskoj banovini koja je trebala ući u sastav „Srpskih zemalja“. Muslimani su isključeni iz ovih pregovora tako što je njihov predstavnik Mehmed Spaho ubijen dva mjeseca prije potpisivanja sporazuma.
Ovim sporazumom Vladko Maček, lider Hrvatske seljačke stranke, ulazi u Vladu kao garant provođenja ovog sporazuma koji je potpsan 26. augusta 1939. godine.
Srbi iz kraljevine Jugoslavije su dali zeleno svetlo za stvaranje Banovine Hrvatske, ( a Banovina Srbija se nikada nije ni formirila ), tako da su Hrvati imali povlasceni pololozaj. Dok u Titovoj Jugoslaviji Hrvatsi su imali svoju republiku i bili ravnopravni sa drugim narodima i narodnostima.
Tito je citava podrucija naseljene vecinskim hrvatskim zivljem ( Zapadna Hercegovina i Posavina koja su pripadali Banovini Hrvatskoj ) prikljucio drugoj republici Bosni i Hercegovini , a Hrvati tamo nisu imali ni svoju SAP, a takodje i SR Hrvatski teritorijalno smanjena u odnosu na Banovinu Hrvatsku.
Banovina Hrvatska je bila drzava u drzavi, imale su skoro sve obelzije drzave sa svojom posebnom vojskom i paravojnih formacijama, njihove sportske reprezentacije su se takmicile samostalno na medjunarodnim takmicenjima, dok u Titovoj Jugoslaviji hrvatska nije imala ni svoju vojsku ni paravojsku i nije nastupala samostalno na medjunarodnim takmicenjima.
Kraljevina Jugoslavije po svako cenu htela da da se dodvori Hrvatima, tako da je recimo Andrija Artukovic jedan od glavnih organizatora na kralja Aleksandra, uhvacen u Engleskoj i isporucen KJ. Kada je isporucen, posle kraceg vremena je oslobodjen svih optuzbi i pusten na slobosu. Kraljevina Jugoslavija dopusta i vracanje ustasama , tako da se vratio Mile Budak i jos neki gde je osnovao svoje novine gde je vrsena propaganda ustaskih ideja.
Takodje Kraljevina Jugoslavije nikada nije pokušala da eliminiše ustašku emigraciju, i ako su znali gde se nalaze i šta spremaju.
U Titovoj Jugoslaviji sa ustasma i neoustasam nije bilo pardona, svi su likvidirani. Takojde je OZNA po svetu likvidirala preko sto ustaskih terorista koji su spremali teroristicke akcije na jugoslovenske konzulate, jugoslovenske klubove sirom sveta a i na samu Jugoslaviju.
Kraljevina Jugoslavija je dozvoljavama Banovini Hrvatskoj da radi sta hoce, u Titovoj Jugoslaviji cim se digli neki hrvatski nacionalsti, jos brze bi bili spusteni dole.
Treba naglasiti da je SR Hrvatska bila drzava i konstitutivnog naroda Srba.
Prema tome Kraljevina Jugoslavija je stvorila Banovinu Hrvatsku, koja je bila drzava u drzavi. Stvorena je Banovina Hrvatska koja je bila samo korak do Ndh, zahvaljući Kraljevini Jugoslaviji.
Dok je u Titovoj Jugoslaviji SR Hrvatska bila samo jedna od republika sa istim pravima i obavezama kao i druge republike, sa smanjenom teritorijom u odnosu na Banovinu Hrvatsku, i sa izgubljenim teritorijama sa vecinskim Hrvatskim stanovnistvom.
Žandarmerijska brigada Banovine Hrvatske
https://en.wikipedia.org/wiki/Banovina_of_Croatia
https://en.wikipedia.org/wiki/Socialist_Republic_of_Croatia
Početkom 1939. godine postavilo se otvoreno pitanje rješavanja hrvatskog pitanja. Zakulisnim igrama kneza Pavla na čelo Vlade umjesto narodnog vođe Milana Stojadinovića dolazi fleksibilni Dragiša Cvetković koji je imao zadatak da napravi sporazum sa Hrvatima i sačuva Jugoslaviju. Jugoslavija se trebala urediti tako da ima svoj slovenački, hrvatski i srpski dio, ne federalno već pokrajinsko uređenje.
Dogovor je doveo do novog teritorijalnog preustroja Jugoslavije, tj. do pojave nove pokrajine unutar Jugoslavije nazvan Banovina Hrvatska. Za prvog Bana Banovine Hrvatske imenovan je Ivan Šubašić. To rješenje je bilo prihvatljivo za Hrvate, dok su Slovenci već imali Dravsku banovinu. To je bio prvi korak u konceptu nacionalnog preuređenja države i očekivalo se i skoro formiranje srpske banovine, čiji je naziv trebao biti „Srpske zemlje“.
Banovina Hrvatska je nastala spajanjem dotadašnje Savske i Primorske banovine uz dodatak „većinski“ hrvatskih kotareva iz dotadašnjih Dunavske, Drinske i Vrbaske banovine. U sastav banovine Hrvatske ušlo je tako 13 kotareva iz Bosne i Hercegovine sa većinskim hrvatskim stanovništvom (Brčko, Bugojno, Derventa, Fojnica, Gradačac, Konjic, Livno, Ljubuški, Mostar, Prozor, Stolac i Travnik) dok su ostali kotarevi kasnijim preuređenjem trebali pripasti „Srpskim zemljama“.
Prilikom podjele ovih kotareva u obzir je uzimana većina katoličkog u odnosu na pravoslavno stanovištvo, dok muslimani nisu uzimani u obzir. Tako je, recimo, određeno da kotar Konjic uđe u sastav Banovine Hrvatske jer je u njemo živjelo 33% katolika u odnosu na 15% pravoslavnih. Detalj da su muslimani činili 51% stanovnika Konjica nikoga nije zanimao. Istim odnosom je određeno da kotar Cazin bude u sastavu „Srpskih zemalja“ jer je u njemu živjelo 23% pravoslavnih na prema 2% katolika, dok 74% muslimana Cazina nije uzeto u obzir. Sličan odnos je bio i u kotaru Gračanica, 38% pravoslavnih, 4% katolika i 58% muslimana je bilo dovoljno da Gračanica bude uvrštena u „Srpske zemlje“.
Što se tiče Tuzle, situacija je bila slična gračaničkoj, 23% pravoslavnih, 17% katolika i 58% muslimana. Tako je i Tuzla ostala u Drinskoj banovini koja je trebala ući u sastav „Srpskih zemalja“. Muslimani su isključeni iz ovih pregovora tako što je njihov predstavnik Mehmed Spaho ubijen dva mjeseca prije potpisivanja sporazuma.
Ovim sporazumom Vladko Maček, lider Hrvatske seljačke stranke, ulazi u Vladu kao garant provođenja ovog sporazuma koji je potpsan 26. augusta 1939. godine.
Srbi iz kraljevine Jugoslavije su dali zeleno svetlo za stvaranje Banovine Hrvatske, ( a Banovina Srbija se nikada nije ni formirila ), tako da su Hrvati imali povlasceni pololozaj. Dok u Titovoj Jugoslaviji Hrvatsi su imali svoju republiku i bili ravnopravni sa drugim narodima i narodnostima.
Tito je citava podrucija naseljene vecinskim hrvatskim zivljem ( Zapadna Hercegovina i Posavina koja su pripadali Banovini Hrvatskoj ) prikljucio drugoj republici Bosni i Hercegovini , a Hrvati tamo nisu imali ni svoju SAP, a takodje i SR Hrvatski teritorijalno smanjena u odnosu na Banovinu Hrvatsku.
Banovina Hrvatska je bila drzava u drzavi, imale su skoro sve obelzije drzave sa svojom posebnom vojskom i paravojnih formacijama, njihove sportske reprezentacije su se takmicile samostalno na medjunarodnim takmicenjima, dok u Titovoj Jugoslaviji hrvatska nije imala ni svoju vojsku ni paravojsku i nije nastupala samostalno na medjunarodnim takmicenjima.
Kraljevina Jugoslavije po svako cenu htela da da se dodvori Hrvatima, tako da je recimo Andrija Artukovic jedan od glavnih organizatora na kralja Aleksandra, uhvacen u Engleskoj i isporucen KJ. Kada je isporucen, posle kraceg vremena je oslobodjen svih optuzbi i pusten na slobosu. Kraljevina Jugoslavija dopusta i vracanje ustasama , tako da se vratio Mile Budak i jos neki gde je osnovao svoje novine gde je vrsena propaganda ustaskih ideja.
Takodje Kraljevina Jugoslavije nikada nije pokušala da eliminiše ustašku emigraciju, i ako su znali gde se nalaze i šta spremaju.
U Titovoj Jugoslaviji sa ustasma i neoustasam nije bilo pardona, svi su likvidirani. Takojde je OZNA po svetu likvidirala preko sto ustaskih terorista koji su spremali teroristicke akcije na jugoslovenske konzulate, jugoslovenske klubove sirom sveta a i na samu Jugoslaviju.
Kraljevina Jugoslavija je dozvoljavama Banovini Hrvatskoj da radi sta hoce, u Titovoj Jugoslaviji cim se digli neki hrvatski nacionalsti, jos brze bi bili spusteni dole.
Treba naglasiti da je SR Hrvatska bila drzava i konstitutivnog naroda Srba.
Prema tome Kraljevina Jugoslavija je stvorila Banovinu Hrvatsku, koja je bila drzava u drzavi. Stvorena je Banovina Hrvatska koja je bila samo korak do Ndh, zahvaljući Kraljevini Jugoslaviji.
Dok je u Titovoj Jugoslaviji SR Hrvatska bila samo jedna od republika sa istim pravima i obavezama kao i druge republike, sa smanjenom teritorijom u odnosu na Banovinu Hrvatsku, i sa izgubljenim teritorijama sa vecinskim Hrvatskim stanovnistvom.
Banovina Hrvatska
Socijalistička Republika Hrvatska
Žandarmerijska brigada Banovine Hrvatske
https://en.wikipedia.org/wiki/Banovina_of_Croatia
https://en.wikipedia.org/wiki/Socialist_Republic_of_Croatia