autosugestija

BlackLeather

Iskusan
Banovan
Poruka
6.173
postoji ona izreka da ako želiš da budeš uspešan, prvo mora da deluješ uspešno
odnosno da čovek ne treba da čeka nešto već odmah od prvog dana da ga živi
koliko je realna i uspešna ta teorija
 
Autosugestijom nastaju samo psihicki poremecaji, i nista drugo. Potiskivanje je vid autosugestije. Identifikacija je vid autosugestije. Sve se to psihoanaliticari trude da lijece. Autokatalepsije su najesktremniji vid autosugestije, dje covjek potpuno potiskuje sve psihicko.
 
postoji ona izreka da ako želiš da budeš uspešan, prvo mora da deluješ uspešno
odnosno da čovek ne treba da čeka nešto već odmah od prvog dana da ga živi
koliko je realna i uspešna ta teorija

Ja volim, ja zelim, ja mogu, ja hocu.... trnovit makadam koji nas samo vodi prapocetku prvobitne zablude koja se zavrsi sugestivnim kontarpunktom bez da imamo auto.
 
postoji ona izreka da ako želiš da budeš uspešan, prvo mora da deluješ uspešno
odnosno da čovek ne treba da čeka nešto već odmah od prvog dana da ga živi
koliko je realna i uspešna ta teorija

"Svakog dana u svakom pogledu ja sve vise napredujem".

Da, da...kad bi jos stvarno tako moglo bilo bi lepo. Mozes da "bojis" stvarnost koliko hoces, samo odlazis u jos vecu zabludu.
 
covece ti milion tema otvoris lepo ih pocnes otvoris, ok, ali ih ima milion

moze ali sta iz starog zivota treba da bacis
sta ne znas da si bacio
itd
i preterivanje u raznom

ne znam ne precenjivati se valjda
 
Setih se jednog primera:

Sredinom 90-ih moja poznanica ostane bez posla. Samohrana majka, malo dete, a ona bez ikakvih dodatnih prihoda.
Dobro je zarađivala, ali nije imala neku naročitu ušteđevinu. Živela je vrlo komotno, jer je oduvek bila naviknuta na lagodnost i finansijsku stabilnost.
Vremena su bila takva da nije uspevala da pronađe novi posao, i posle par meseci u šteku joj je ostalo samo 100 DM. Bivala je sve zabrinutija; takoreći da je vidljivo, fizički propadala od brige.

Jednom dođe ona kod mene na jutarnju kaficu - vrlo vesela - i izjavi kako ide da kupi zlatan broš, koji košta 80 ili 90 DM.
Ja se zgranem, i pitam je da l je normalna, zašto trošli poslednje pare na broš, proslavlja li nešto ... (aludirajući na mogućnost da je očekuje novi posao).
Dobijem odgovor: "Proslavljam to što sam živa", pa dalje: "Već godinu dana žarko želim taj broš, i nikako nisam stizala da odvojim novac za njega. Sad je pravi trenutak da ga kupim. Osećam da će posle toga sve krenuti na bolje."
I zaista je kupila glupi broš. Sećam se da je za ostatak novca vodila dete u McDonalds i posle rekla kako je, eto, ostala bez cvonjka ... ali da, jednostavno, nije mogla da odoli.

Posle par dana sretnem je, doteranu i užurbanu, na hodniku zgrade. Išla je na razgovor za novi, odlično plaćen posao. I dobila ga je. Kasnije je napredovala u službi i otišla, kao predstavnik te firme, u inostranstvo, gde se i ponovo udala.
Njena teorija bi, otprilike, glasila ovako: "Kada nešto mnogo želimo, bitno je da se usredsredimo na cilj i pozitivan ishod a ne da razmišljamo o mukama koje treba da prođemo kako bismo stigli do cilja. Naši postupci, ma koliko delovali nelogični i nerazumni, ponekad su u funkciji isključivo toga da se bolje osećamo ... a kada se bolje osećamo, širimo pozitivnu energiju pa je moguće i da nas ta energija lakše dovede do cilja."
 
Živa istina... Da bi bio uspešan ili sretan prvo moras to što hoceš da vizualizujes...

Kad već spomenu autosugestiju....
ja sam nadmudrujući se sa jednom osobom pomoću autosugestije zaljubila u osobu koja koja mi ni po čemu nije bliska niti privlačna... :dash:
.... još uvek otklanjam posledice
 
Setih se jednog primera:

Sredinom 90-ih moja poznanica ostane bez posla. Samohrana majka, malo dete, a ona bez ikakvih dodatnih prihoda.
Dobro je zarađivala, ali nije imala neku naročitu ušteđevinu. Živela je vrlo komotno, jer je oduvek bila naviknuta na lagodnost i finansijsku stabilnost.
Vremena su bila takva da nije uspevala da pronađe novi posao, i posle par meseci u šteku joj je ostalo samo 100 DM. Bivala je sve zabrinutija; takoreći da je vidljivo, fizički propadala od brige.

Jednom dođe ona kod mene na jutarnju kaficu - vrlo vesela - i izjavi kako ide da kupi zlatan broš, koji košta 80 ili 90 DM.
Ja se zgranem, i pitam je da l je normalna, zašto trošli poslednje pare na broš, proslavlja li nešto ... (aludirajući na mogućnost da je očekuje novi posao).
Dobijem odgovor: "Proslavljam to što sam živa", pa dalje: "Već godinu dana žarko želim taj broš, i nikako nisam stizala da odvojim novac za njega. Sad je pravi trenutak da ga kupim. Osećam da će posle toga sve krenuti na bolje."
I zaista je kupila glupi broš. Sećam se da je za ostatak novca vodila dete u McDonalds i posle rekla kako je, eto, ostala bez cvonjka ... ali da, jednostavno, nije mogla da odoli.

Posle par dana sretnem je, doteranu i užurbanu, na hodniku zgrade. Išla je na razgovor za novi, odlično plaćen posao. I dobila ga je. Kasnije je napredovala u službi i otišla, kao predstavnik te firme, u inostranstvo, gde se i ponovo udala.
Njena teorija bi, otprilike, glasila ovako: "Kada nešto mnogo želimo, bitno je da se usredsredimo na cilj i pozitivan ishod a ne da razmišljamo o mukama koje treba da prođemo kako bismo stigli do cilja. Naši postupci, ma koliko delovali nelogični i nerazumni, ponekad su u funkciji isključivo toga da se bolje osećamo ... a kada se bolje osećamo, širimo pozitivnu energiju pa je moguće i da nas ta energija lakše dovede do cilja."
Osim toga,saznanje da svaka situacija ima rešenje kom smo dorasli i ohohoj,te svaki dan ustajemo ko zapeta puška spremni na
nove zafrkancije sa životom uvereni u svoje sposobnosti i snagu-garantuje uspešnost...
Kad se ima snage više nego treba,znanja,veštine idr. i naravno -volje-uspeh sam stiže...
 
Setih se jednog primera:

Sredinom 90-ih moja poznanica ostane bez posla. Samohrana majka, malo dete, a ona bez ikakvih dodatnih prihoda.
Dobro je zarađivala, ali nije imala neku naročitu ušteđevinu. Živela je vrlo komotno, jer je oduvek bila naviknuta na lagodnost i finansijsku stabilnost.
Vremena su bila takva da nije uspevala da pronađe novi posao, i posle par meseci u šteku joj je ostalo samo 100 DM. Bivala je sve zabrinutija; takoreći da je vidljivo, fizički propadala od brige.

Jednom dođe ona kod mene na jutarnju kaficu - vrlo vesela - i izjavi kako ide da kupi zlatan broš, koji košta 80 ili 90 DM.
Ja se zgranem, i pitam je da l je normalna, zašto trošli poslednje pare na broš, proslavlja li nešto ... (aludirajući na mogućnost da je očekuje novi posao).
Dobijem odgovor: "Proslavljam to što sam živa", pa dalje: "Već godinu dana žarko želim taj broš, i nikako nisam stizala da odvojim novac za njega. Sad je pravi trenutak da ga kupim. Osećam da će posle toga sve krenuti na bolje."
I zaista je kupila glupi broš. Sećam se da je za ostatak novca vodila dete u McDonalds i posle rekla kako je, eto, ostala bez cvonjka ... ali da, jednostavno, nije mogla da odoli.

Posle par dana sretnem je, doteranu i užurbanu, na hodniku zgrade. Išla je na razgovor za novi, odlično plaćen posao. I dobila ga je. Kasnije je napredovala u službi i otišla, kao predstavnik te firme, u inostranstvo, gde se i ponovo udala.
Njena teorija bi, otprilike, glasila ovako: "Kada nešto mnogo želimo, bitno je da se usredsredimo na cilj i pozitivan ishod a ne da razmišljamo o mukama koje treba da prođemo kako bismo stigli do cilja. Naši postupci, ma koliko delovali nelogični i nerazumni, ponekad su u funkciji isključivo toga da se bolje osećamo ... a kada se bolje osećamo, širimo pozitivnu energiju pa je moguće i da nas ta energija lakše dovede do cilja."

Ako je po ovome, ja treba da koliko sutra rasprodam sve što posedujem, dam otkaz i odem da živim na kakvoj goliji. I da tamo gajim aromatične trave i ovce.

Imam tu prednost što je moj ideal realno izvodljiv. Da imam žarku potrebu biti engleska kraljica, realno bih se mogla odmah samoubit. Mislim, ako je čoveku moguće biti sretan jedino ukoliko ispuni najdublje, temeljne želje svog srca. U teoriji, ima načina da jednom vladaš Engleskom. U teoriji je sve moguće i izvodljivo, a uglavnom se svodi da budeš na pravom mestu u pravo vreme. Realno, za tako nešto treba ti barem extremno bogat otac, ako već ne otac-lord; čije će ti postojanje omogućiti da pristupiš zatvorenim krugovima današnjeg a arhaičnog evropskog plemstva. Realno ti, na prvom mestu, treba veliko lično bogatstvo, i položaj u društvu koji je izgradila bar jedna generacija pre tebe.

Ako nemaš ništa od toga, onda je tvoja želja kretenska.

U kontekstu cele priče, kretenski je želet bit engleska kraljica, ali ima nas svakakvih. Ko određuje koje su i kakve fantastične želje izvodljive, a koje ne? Ako je želja razumna i logična, onda joj već ne smemo pripisivati magična svojstva poput snage volje. Snaga volje je dostatna ako je i želja realna.

Ako je želja realna, onda nas od ispunjenja nje deli samo malo više rada.

Rada na sebi, kao prvo. Ja bih, naprimer, mogla istrenirati sebe da budem manje snob i manje ovisna komforu; i da odem da živim na goliji. To je stvarno izvodljiva želja.

Ili?
 
znash kako pokrpimo se nekako :I
svodi se na to mislim

- - - - - - - - - -

pa pazi teoretski je moguce da budesh engl. kraljica, promenish im lozu
ili ne znam udas se za princa pa cekash ; ))
ili sta ti se svidja pa primenis
nekako ovkao sve zvuci ok u teoriji a praksa je drugo
 
Nije tacno. Zapravo autosugestijom se lece psihicki problemi. Na taj nacin uticemo na sopstvene misli. To je mocna stvar koja govori upravo o tome da je sve u glavi. Naravno, ne bukvalno da cete moci da pomerite zgrade ili nesto nerealno :D ali ovim putem uspevamo da izgradimo svoje samopouzdanje, da sami uticemo na sebe u svrhu postizanja cilja. Postoji takozvani placebo efekat koji je vid autosugestije (na osnovu sprovedenog istrazivanja grupu ispitanika kojima je umesto leka dat neutralni rastvor prestala je glavobolja jer su verovali da je to lek). Upravo na ovaj nacin mozete ostaviti cigare, zaljubiti u nekog...
 
Nije tacno. Zapravo autosugestijom se lece psihicki problemi. Na taj nacin uticemo na sopstvene misli. To je mocna stvar koja govori upravo o tome da je sve u glavi. Naravno, ne bukvalno da cete moci da pomerite zgrade ili nesto nerealno :D ali ovim putem uspevamo da izgradimo svoje samopouzdanje, da sami uticemo na sebe u svrhu postizanja cilja. Postoji takozvani placebo efekat koji je vid autosugestije (na osnovu sprovedenog istrazivanja grupu ispitanika kojima je umesto leka dat neutralni rastvor prestala je glavobolja jer su verovali da je to lek). Upravo na ovaj nacin mozete ostaviti cigare, zaljubiti u nekog...

slazem se sve do ovog zaljubljivanja... poshto ja nisam bash zaljubljive prirode, volela bih da mi objasnish kako da samu sebe ubedim da se zaljubim?:)
 
Bez obzira da li si zaljubljive prirode ili ne, svakom od nas postoji neko ko je privlacan. Mozda ti je potrebno vise vremena da se vezes za nekog. Naucnici smatraju da imamo urodjenu naklonost ka odredjenim crtama lica (to su uglavnom nasmejana lica, krupne oci i uska vilica). Autosugestija moglo bi se reci, bazira se upravo na samoubedjivanju. Time mozemo postici osecaj zaljubljenosti, koja je stvorena nasilno (autosugestijom), sto moze prerasti u ljubav ali i ne mora. To jest samu sebe moras ubediti da ti se on svidja. Poceces vise obracati paznju na njega, pricati o njemu, ali obicno je to osoba koja ti deluje simpaticno. Jednostavno neosetno ces se zaljubiti. Sama ces sebe ubediti da je on lep, pametan, duhovit... (iako mozda posvesno znas da nije). To ce preci u zaljubljenost zbog cega ces zanemariti to sto si mu zamerala. To bi mogao biti neki vid zaljubljivanja autosugestijom. Nova istrazivanja pokazuju da upravo tim pozitivnim razmisljanjem mogu pojacati osecanja, pa i vratiti strasti u vec postojecim vezama. Probaj, ali znaj da ce trebati vremena :D
 
Da predjem sa psihologije na licno iskustvo. Ja sam uvek u svemu za autosugestije. Neverovatno je sta ona radi. Desava se da ljudi sami pocnu da veruju u svoje lazi i da posle nisu sigurni sta se zapravo desilo i sta je istina, koliko jako moze da bude. Kad verujes u sebe i nagradis samopouzdanje, drugacije zracis, drugacije te gledaju i mozes mnogo postici, jer odajes sebe u jakom svetlu mozda i ako ustvari nisi takav. Mozda jeste samoobmana ako ubedis sebe bilo u tako nesto, ili na primer da si najbolji u necemu, ali daje rezultate. Imas osobe kojima se niko ne svidja, svi su im ruzni, mozda tada to mozemo gledati kao nacin da razuvere sebe da nije tako. U stvari to je samo nacin kako do cilja. Ipak neki kazu da se ne treba igrati sa emocijama i da se moze zaljubiti samo na osnovu iskrenih osecanja. Sve je do tebe, kako rekoh sve je u glavi. :D
 
hehe, obmanjivanje sebe a tim i drugih moze dati rezultate samo na kratke staze... ja nisam za tako neshto, po cenu da se nikada ne zaljubim i sl., ukoliko ovde uopshte mozemo prichati o zaljubljenosti, jer je meni vishe nego smeshno da mozemo isforsirati neku emociju, neshto...:p
dakle, bilo koji vid obmane je kratkog veka, ali autosugestiju ne gledam kao obaveznu obmanu... vishe je dozivljavam kao podsticaj, nego kao neko zavaravanje da smo neshto shto nismo... ona se pojavljuje u vidu onog "ja to mogu" i kod stvari koje nismo radili ali iz nekog razloga verujemo da smo sposobni da ih radimo... dakle, gledam na nju kao na pokretachku snagu...:)
 
Ti "profesionalci" rade ne shvataju da je psiha "dinamicna". I da postoje legitimni nacini mijenjanja psihe. Oni primjenjuju ove nelegitimne, i onda poboljsaju jedno, a kao nusprodukt sj**u drugo (posto psiha "dinamicno" djeluje na nelegitimne promjene), sto i ne moras da primijetis, mada se lose osjecas. Covjek se cak i kad misli da je najvise euforican moze osjecati uzasno lose, a da svo vrijeme misli da je suportno od toga, moze biti napet, a napetost nije sreca.
Ja sam se jednom kad sam imao neku vrstu nelegitimne euforije osjecao toliko napet da sam se dvoumio da li da popijem Diazepam ("Bensedin") ili ne, iako nisam primijetio da i samo razmisljanje oko toga znaci da ustvari i nisam euforicam, nego samo napet, i samo mislim da jesam.
 

Back
Top