Аутокефалија Српске Православне Цркве

Негде око 43. минута г. Шуковић помиње да су у оригиналу сачувани охридски и патријаршијски акти о Павлу из Смедерева. Ово није тачно: сачуван је испис из треће књиге извесне збирке од четири књиге која је нетрагом нестала касније, а тај превод је учинио Петар Костић. Костић тврди да је књига била његова, али му је касније наводно нестала. Прилично сам скептичан према томе, знајући колико се фалсификата у том периоду јављало широм Балкана (а који су такође нестали).
 
Негде око 43. минута г. Шуковић помиње да су у оригиналу сачувани охридски и патријаршијски акти о Павлу из Смедерева. Ово није тачно: сачуван је испис из треће књиге извесне збирке од четири књиге која је нетрагом нестала касније, а тај превод је учинио Петар Костић. Костић тврди да је књига била његова, али му је касније наводно нестала. Прилично сам скептичан према томе, знајући колико се фалсификата у том периоду јављало широм Балкана (а који су такође нестали).

Kostić? A to što je Aleksij Stepanovič Pavlov objavio 1878. godine (što i sam Šuković pominje)?
 
Evo...malčice je pogrešio, jer prepisuje od Vladimira Jovanovića koji je pogrešnu godinu naveo. Nije reč o 1878, već o 1876. godini (četvrta knjiga Чтения.., oktobar-decembar).

0001.gif

0223.gif


Od 223. stranice, slovenskog materijala (III deo):
https://runivers.ru/bookreader/book471762/#page/223/mode/1up
 
Evo...malčice je pogrešio, jer prepisuje od Vladimira Jovanovića koji je pogrešnu godinu naveo. Nije reč o 1878, već o 1876. godini (četvrta knjiga Чтения.., oktobar-decembar).

0001.gif

0223.gif


Od 223. stranice, slovenskog materijala (III deo):
https://runivers.ru/bookreader/book471762/#page/223/mode/1up
Занимљиво, нисам досад видео ово. Ипак, у питању је један од четири текста који се помињу у Павловом случају (Костић доноси сва четири). Могуће је да ова два преписа стоје у вези. Да ли аутор наводи (не знам руски) да је ово оригинал или је исто препис?
 
Занимљиво, нисам досад видео ово. Ипак, у питању је један од четири текста који се помињу у Павловом случају (Костић доноси сва четири). Могуће је да ова два преписа стоје у вези. Да ли аутор наводи (не знам руски) да је ово оригинал или је исто препис?

Prepis iz XVII stoleća.

Ali da, Šuković je lupio da imamo sačuvan taj dokument u originalu.
 
Poslednja izmena:
Prepis iz XVII stoleća.

Ali da, Šuković je lupio da imamo sačuvan taj dokument u originalu.
Реци да сам хиперкритичан, али преписима (поготово из овог раздобља) уопште не верујем. Мислим да не треба цртати колико је море фалсификата на Балкану из овог периода.
 
Cenim da je mislio na ovo:





Ako je srpska Crkva tada nastala kao autokefalna, izlišno je tražiti to kao objašnjenje zato što ukoliko jeste autokefalna, ne bi arhiepiskop ni dolazio na hirotoniju uopšte. To što si naveo samo je pojašnjenje jednog aspekata političke prirode pozadine sticanje autokefalnosti srpske Crkve.

Što se tiče ovog prethodnog, ne može se reći da Srpska arhiepiskopija nije bila autokefalna. Titularna nadležnost vasljenskog patrijarha kao duhovnog oca u kontekstu obaveze pominjanja prilikom bogosluženja nije element koji narušava autokefaliju i uslovljava da je nazovemo autonomijom. Kao što Gardašević ističe, pozivajući se na Sinodikon cara Borila, ista situacija je bila i sa slučajem formiranja autokefalne bugarske Crkve u Trnovu.

Pogledajte prilog 599240

Prema sadržaju odgovarajućeg tomosa, i bugarski patrijarh je bio obavezan da pominje vaseljenskog, tj. i bugarska Crkva je bila u istom položaju kao i srpska. Bez obzira što je ovo izvesna forma ograničenja potpune autokefalnosti, nema mesta nikakvoj sumnji da se upravo o tome radi. Da li je iko ikada čuo da neko tvrdi kako Bugarska pravoslavna crkva nije bila autokefalna, koristeći iste argumente? Naravno da ne.

Za Vizantiju i njenu Crkvu, srednjovekovna srpska Crkva bila je autokefalna i pre izmirenja 1375. godine. To možemo ilustrovati i jednim vrlo slikovitim primerom, doslovno iz vremena anateme na cara Dušana i srpske jerarhe. Čovek koji je doslovno lično upravo najodgovorniji za Kalistovo bacanje anateme (1352-1354), čuveni Jovan (VI) Kantakuzin, nabraja sve pravoslavne poglavare; citat iz Р. Радић, Време Јована V Палеолога (1332-1391), Београд 1993, 327:

Pogledajte prilog 599250

Dakle, uprkos samoj anatemi, za koju je ovaj čovek i sam zaslužan, potpuno je nesporan za Romeje autokefalni status Srpske arhiepiskopije. Obratiti pažnju i da oni poglavara, za razliku od arhipastira Bugara, nazivaju samo arhiepiskopom, zato što tu titulu nisu priznavali. Srpski arhiepiskop navodi se odmah uz poglavara gruzijske Crkve, kao i onog bugarske u Trnovu.

U prvoj polovini šeste decenije XVI st. mogli su se i Kalist, ali i bilo ko bukvalno, pozivati na to da je u bogosluženju ime vaseljenskog patrijarha bilo izostavljano (ukoliko jeste, pričamo sada hipotetički). I to bi bio osnov za reteriranje; opoziv prava iz tomosa. Ali, oni to nisu učinili. Srbi su braća po veri, pravoverna, a njihova arhiepiskopija uredno se pominje. Ključ problema jeste bio, kao što sam već pomenuo, nasilje nad grčkim eparhijama koje su bivale otrgnute i pripojene tuđoj crkvi. I, naravno, sama patrijaršijska titula i kapaciteti da poglavar srpske Crkve kruniše nekog za cara.
У реду, хвала на објашњење.

Међутим не могу се одвајати верна од световне ситуације. Установа независних сестринских цркава је увек била приличена ратом, инвазијом, стварањем нових, бар привремено, држава. На Балкану то је био период кад је Константинопол пао крсташима. У распалој Византији основила су се три царстaва: латинско, царство Никаје и царство Требизонда. У том периоду било је више истовремених византијских патријарха. Мада је латинско царство пало 1261, следећих пар векова Византија се никад није опоравила.
 
Реци да сам хиперкритичан, али преписима (поготово из овог раздобља) уопште не верујем. Мислим да не треба цртати колико је море фалсификата на Балкану из овог периода.

Postoji hiperkritičnost...i ono čak i preko toga. :D Istina, u ovom periodu, za razliku od ranijeh, imamo u izvesnoj meri povećanu pojavu istorijskih falsifikata (u prvom redu, zbog intenzivirane akcije Rimokatoličke crkve po pitanju ideje o uniji balkanskih pravoslavaca) ali Crkva je kroz celu istoriju proizvodila falsifikate. Odgovoran postupak jeste prihvatiti prostor za osnovanu sumnju i odatle crpeti inspiraciju za ispitivanje toga, a ne a priori uzimati stvari zdravo za gotovo. Treba dokument temeljno istražiti; ispitati rukopis (ako se i danas zna gde je) u svakom aspetku, pa i filološkom.

No, rekavši to, na osnovu onog što sa ja video dok sam se njime kratko bavio, ima tu više sumnjivih aspekata. Takođe, stručni ljudi koje sam konsultovao i koji su se njime bavili, potvrdili su da je vrlo izvesno da se tu radi o jednom falsifikatu, nastalom u kancelariji ohridske arhiepiskopije, u sastavnom delu pokušaja rešavanja statusa srpske Crkve u prvoj polovini XVI stoleća (a koja se našla obezglavljenom posle smrti patrijarha Arsenija II 1463. godine). No, samo da skrenem pažnju još i na jednu stvar; Jovanovićev članak:

https://www.antenam.net/istorija/11...nikad-nije-postojala-autokefalna-srpska-crkva

Šuković čak ne citira uopšte ni sam dokument, već Jovanovićeve reči, predstavljajući ih kao da su iz usta istočnih patrijaraha. :rumenko:

Vladimir Jovanović:
Potom, patrijarsi navode najvažnije: pozivajući se na drevne carske hrisovulje, u koje su izvršili uvide, pišu da "takozvana Pećka arhiepiskopija” nikada nije ni bila počastvovana pravom na autokefaliju, već je oduvijek u podređenosti arhiepiskopskoj katedri Ohrida; istina, nasiljem u jednome periodu od Ohrida bijaše otrgnuta, postavši navodno autonomna, ali se opet prisajedini kanonskoj katedri – i da to niko ne može osporiti.

grcki tekst.PNG

sumnjivo.PNG


Ne znam da li je ovo najidealniji prevod sa grčkog; letimičnim uvodom primećujem da je ruski prevod (Pavlova) nešto bolji od ovog. No, ono što se može videti jeste:

1) se u dokumentu istočni ptarijarsi navodno pozivaju na ono što neki kažu da se dogodilo. I potom se navodi da je bila nasiljem otrgnuta i postala autonomna. Ovde se u izvesnom smislu primećuju brkanja pojma autonomna i autokefalna; ako se radilo o trganju od Majke crkve, to nužno znači da je ta nova tvorevina, smatrana od strane autora ovog dokumenta nekanonski izdvojenom, zaista i bila autokefalna, a ne autonomna
2) U tekstu se spominje, oslanjajući se na već pominjani falsifikat (Justinijanova 11. novela), da je bugarski arhiepiskop u Ohridu Prve Justinijane. Sama činjenica da vidimo ovo treba da diže više obrva i upućuje nas na to da ovde nešto smrdi, odnosno na mogućnost da se radi o, ako ne lažiranom dokumentu u celini, onda barem potpisima istočnih patrijaraha

Ozbiljnije o ovome lično, iskreno, nisam razmatrao dok kolega @Gledston nije ukazao na sledeće:

Све ово додатно отежава и чињеница да знамо да су неки наводни списи охридског архиепископа Прохора у вези са румунским земљама фалсификати, а немамо аутограф нити бар препис она четири писма која се тичу смедеревског епископа Павла. Притом, и кад бисмо имали, то не би значило да Прохор отворено не лаже.

Ako je nauka već utvrdila da se u slučaju nekih dokumenata radi o Prohorovim falsifikatima, u slučaju rumunskih zemalja, to još više treba da nas tera da se zapitamo u slučaju ovog dokumenta. Posebno kad, a to vrlo dobro znamo, ono što u njemu piše jednostavno nije istina.
 
Naravno, po običaju, ne bih ja bio Slaven777 da se zadržavam oko svake sitnice, a najbitnije i preskočim:

SlavenPreskoci.PNG


U prvobitnom dokumentu stajalo je samo Jeremija, milošću Božjom arhiepiskop Konstantina Grada, Novog Rima i vaseljenski patrijarh. On je jedini u zaglavlju potpisani patrijarh. Reč je o Jeremiji I, koji bio (u drugom navratu) patrijarh od 1525. do 1546. godine. Imena ostala tri patrijarha nisu se izvorno nalazila, već su u tekst naknadno interpolirana (Р. Милошевић, Павле митрополит смедеревски, Смедерево 2006, 217, ф. 24).

Nadalje, u interpoliranom tekstu kao jerusalmski patrijarh navodi se Josif.

tekst.PNG
 
Da je Jovanović (pa posredno i Šuković) pogledao makar na Vikipediji popis jerusalimskih patrijaraha video bi da tu nešto nije u redu.

Dorotej.png


U to vreme, između 1505. i 1537. godine, u Jerusalimu stolovao je patrijarh Dorotej II. Nikada se u Jerusalimu od vremena crkvenog raskola nije nalazio Josif. Moguće je da se desi neka greška u konkretnom imenu, ali u tekstu koji bi doslovno taj čovek trebalo da potpiše (i to vidno interpoliranom tuđom rukom)? :whistling:

Stvarno bi Darka Šukovića sa tog mesta trebalo da bude velika sramota zbog toga što radi. Hajde što je izvukao istoričara koji se bavi XIX i početkom XX stoleća da govori o vremenu od pre osam vekova, nego je vidno tražio i nekog ko nije baš ni preterano dobar istoričar za ta ranija vremena (Srbi i Hrvati pokršteni 789. godine za vreme kralja Budimira? Toliko čudnih stvari je rekao da je stvarno pitanje kako li je on to uopšte istoričar, da ne govorimo o nedostatku potpunih priprema za temu na koju dolazi da diskutuje). No, pri kraju emisije on govori vi još upirući prste direktno u ovog čoveka, želeći da predstavi to kao vi, srpski intelektualci. I još priča, potpuno uveren, ovakve notorne nebuloze, lažno ih predstavljajući i po svemu sudeći i falsifikate upotrebljavajući. Jedini častan čin Šukovićev bi bilo da da otkaz i zamonaši se kao moleban za oprost zbog ovih greha koje je počinio (u dužem vremenu, zadnji celi niz godina).

P. S. I onda se neko čudi otkud Amfilohijeve kletve? Pa kada se neko služi ovako najobičnijom propagandom, što je Šukovićeva emisija, paradoksalno nazvana Živa istina, taj naravno po prirodi i zaslužuje da je proklet. S obzirom da se radi o vrlo odgovornoj novinarskoj poziciji, jer je ovo svojevrsni vid (ili bi barem trebalo da bude) krivičnog dela, da je Crna Gora pravna i uređena država, izvela bi Darka Šukovića pred lice pravde i udarila mu odgovarajuće sankcije. Ne može neko da se ponaša kako mu volja, nesvestan (potencijalno i vrlo strašnih) posledica sopstvenih dela.
 
Poslednja izmena:
Не знам колико су сигурни ти пописи јерусалимских патријараха, посебно с обзиром на то да ни Цариградска, ни Антиохијска, ни Српска патријаршија немају поуздане спискове својих патријараха.
 
Od 45:30 emisije...znam da je ovo primarno tema o autokefalnosti srpske Crkve, te da bi ovo više odgovaralo onoj posvećenoj crnogorskom pitanju...no, da pređemo s obzirom da se govori o tituli iz vremena osnivanja Srpske arhiepiskopije. Kaže voditelj Srba i primorskih zemalja. Na stranu što je srpsku zemlju pretvorio u Srbe, uzimajući određene inspiracije iz carskog perioda, sa očiglednom namerom da izmeni strukturu originalnog izvora kako bi pojačao svoju poentu da Srba navodno nema u «Pomorju»...ma ustvari, to je jedna toliko neuka izjava da mi se prosto ne da da još jednom kroz sve to prolazimo. Dovoljno je samo baciti pogled na povelju Đuđra II iz 1386. godine.

bals.jpg


Šta to znači? Da Zećana nema u Pomorskoj zemlji?

Ako se želi govoriti o etničkim prilikama u tim krajevima, onda treba konsultovati ovu povelju Jelene Anžujske, koja je upravljala tim krajevima između 1276. i 1308. godine:

jasno.PNG
 
Широм света од времена Константина Великог до пре три или четири векова црква и држава су биле неразрешиво повезане. Током целог тог периода, који је трајао око четрнаест векова, немогуће је одвојити цркву од државе или верске појмове од световних. Владар државе би у великој мери одлучавао ко ће бити црквени поглавар, а црквени поглавар би, у име Бога, крунисао следећ владара. Постојала је 100% симбиоза измећу краља или цара и архиепископа или папе или патриарха.

У Србији Немања и своји синови су вешто искористили сукоб између Запада и Истока, то јесто између остатака Западног и Источног Римског Царства. Сукоб је увек био световни а не верни. Било је питање политчке и економске моћи а не вере, јер разлике у догми и обредима су биле бесмислене.

Папа је послао свог епископа да крунише Стефана Првовенчаног да би га придобио Западу у овом у суштини световном сукобу. Прихваћењем те круне од Папе, Стефан је себе прогласио католиком.

Неколико година касније, након што су Крсташи разорили Источно Римско Царство, остатак тог царства је понудио Стефановом брату Сави (у то време још није би свет) архиепископију као члану православне, то јест источне цркве. Тиме је Византија постигла малу победу против Запада.
 
Не знам колико су сигурни ти пописи јерусалимских патријараха, посебно с обзиром на то да ни Цариградска, ни Антиохијска, ни Српска патријаршија немају поуздане спискове својих патријараха.

Pa u pravu si, ali to može samo biti povod da se celo ovo pitanje istraži. Gde se sve pominje jerusalimski patrijarh Dorotej II; koji su izvori o njemu? Ono što možemo zaključiti jeste da je ovo više nego dovoljno za osnovanu sumnju u ovaj citirani dokument. Osim toga; među tim dokumentima što se tiču sukoba ohridskog arhiepiskopa Prohora i smederevskog mitropolita Pavla nalazi se i jedno pismo aleksandrijskog patrijarha Joakima:

Joakim.PNG


Јоаким:
Беше некада у Србаља архиепископ кроз мало време, због господе онога времена која су уз опроштај држала обоје, сада је нестала држава њихова и опет дође (у стање) у коме је и пре била.

Patrijarh Joakim najdirektnije pojašnjava situaciju, ne pominjući uopšte ni nasilje ni ništa. Ovo je značajno drugačije od pisma vaseljenskog patrijarha, Jeremije (gde je i njegovo ime bilo u tekst naknadno interpolirano), ali i istorijski realnije. Takođe predstavlja i jedno logično obrazloženje položaja srpske Crkve, u skladu sa motivima o kojima je reč u Gardaševićevoj raspravi: srpska država postala je nezavisna i tu su stvoreni uslovi i za pomesnu Crkvu. Sada kada ona više ne postoji, otvara se i pitanje njenog ukidanja, te vraćanja u pređašnje stanje.

Mislim da se svi možemo složiti da je Šuković napravio pravu papazjaniju povlačenjem ovog dokumenta. I drugo, mislim da je greška sa njegove strane jer se ovako strašno upetljao, mnogo bi logičnije bilo da ga je Jovanović uputio na ovo manje kontroverzno pismo patrijarha Joakima, te da to iskoristi kao osnov za zahtevanje autokefalnosti crnogorske Crkve (nestankom države 1918. godine nestala je; obnovom državnosti 2006. godine stiču se uslovi da se i ona obnovi). No, vidim da mu to uopšte nije palo ni na kraj pameti, a što sve ukazuje da ti «nacionalni radnici» čega je Darko Šuković možda ovako jedan prilično eklatantni primer, imaju permanentni problem sa manjkom pameti. Oni su u potpunosti skoncentrisani na jurenje gafova svojih protivnika, citata koji se mogu (zlo)upotrebiti i vode se, bukvalno, politikom daj šta daš, nesvesno radeći tako sami protiv sebe, daleko manje efikasni nego što bi mogli biti... :kafa:
 
Ове године се слави 800 година атокефалности Српске Православне Цркве.

Који су по вама најјачи аргументи да је аутокефалност добијена баш те године.

Чак се Живој истини дискутовало о томе, а гост није имао довољно знања да одбрани ту тезу.


Mislim da smo na ovoj i na nekim drugim temama već nesumnjivo dokazali da je to što Darko Šuković radi najobičnija propaganda političke prirode, upravo kao što sam kaže radi ispiranja mozgova ljudima; ovde konkretno radi uticanja na stanje svesti gledalaca televizije Antena M. I mislio sam da se više neću vraćati, ili barem ne na ovu epizodu sa Žarkom Lekovićem. No, prosto ne mogu a da ne odreagujem jer ono što počinje od 01:09:12 najprostije rečeno, jedan je pravi skandal, u punom smislu značenja te reči. Šuković teatralno počinje sa tim što će šokirati mnoge gledaoce i usmerava ljude na ljutnju (što, praktično, konstituiše dizanje hajte protiv istoričara u Crnoj Gori kao profesije, kao i generalno Srba).

U crnogorskoj istoriografiji, i tu ne mislim isključivo na one tzv. srpske provenijencije, ne postoji danas iole ikakvog spora da je Sava Nemanjić ustanovio zetsku eparhiju, sa episkopom Ilarionom na čelu. Oko toga nema više spora; razlog iz kojeg potenciram koliko je, prosto, frapirajuće čuti ove reči, jeste što to tvrde i najpoznatiji crnogorski istoričari, Živko Andrijašević i Šerbo Rastoder. I ne samo to, nego je i za pseudonaučne doajene «dukljanske» škole, Vojislava Nikčevića i Radoslava Rotkovića, to jedna opšte poznata i nesporna stvar, oko koje su svojim istraživanjima Vladimir Mošin i Božidar Šekularac definitivno sve razjasnili. Prava je sramota, kažem, zato što nema nikakve sumnje da je to Šukoviću bilo poznato, čak i ako kažemo da se radi o jednom strašno neukom čoveku koji ne poseduje ni elementarno poznavanje crnogorske povesti.

Postaviću samo, ukratko, sa pojašnjenjem zašto popis zetskih episkopa u Pljevalskom trebniku počinje od Germana, a ne prvog eparha: Б. Шекуларац, Врањинске повеље: XIII-XIV вијек, Титоград 1984, 20.

Pika.PNG


Ovo je toliko bezobrazno, po pitanju postojanja same zetske eparhije, da ne znam koje bi reči bile najadekvatnije, zato što bukvalno prelazi granice zdravog ukusa. Što više gledam, ne mogu jednu normalnu stvar sa strane Šukovića, odnosno da je proverio pre pominjanja za kamere, pronađem. Makar nešto što bi ga (u tom smislu) rehabilitovalo.
 
..... oko koje su svojim istraživanjima Vladimir Mošin i Božidar Šekularac definitivno sve razjasnili. Prava je sramota, kažem, zato što nema nikakve sumnje da je to Šukoviću bilo poznato, čak i ako kažemo da se radi o jednom strašno neukom čoveku koji ne poseduje ni elementarno poznavanje crnogorske povesti.
Па сад ? је колико је Шупковићу то познато. У праву си, ради се о неуком човјеку, који у "припреми" емисије тражи тако погодне и у правилу тривијалне, за историју не баш важне, податке или изводе из списа.
Одштампа те изабране странице, брка имена, Исаија/Иларион (за којег си Славене приложио да постоји повеља која га помиње, значи Шупоковић износи лажи) што би мало ко бркао, и ту је у таквој (талк-шоу) емисије важније од истине утисак који ће оставити на милогорску публику која ће повјеровати да има покрића у тој гомили Шупковићевих будалаштина а и лажи.
Ovo je toliko bezobrazno, po pitanju postojanja same zetske eparhije, da ne znam koje bi reči bile najadekvatnije, zato što bukvalno prelazi granice zdravog ukusa. Što više gledam, ne mogu jednu normalnu stvar sa strane Šukovića, odnosno da je proverio pre pominjanja za kamere, pronađem. Makar nešto što bi ga (u tom smislu) rehabilitovalo.
Не само то, читава емисија обилује безобразним и уличарским упадицама водитеља, гдје би у првој реченици прекидао излагање др Лековића, који је у неколико наврата био згрожен, рецимо на 43;00 када прекида његово излагање које је започео "цар Душан проглашава патријарпију 1346-е" а овај дода "тако је, из себичног интереса да га има ко прогласити за цара", након чега Жарко покушава вратити емисију на један нормалан ниво примједбом да није парапсихолог да може знати шта је Душан канио (а историчар нити смије нити има право "тумачити" историју и догађаје), овај се поспрдно насмије.
Не само да водитељ "тумачи" историју, догађаје, него "тумачи" и предање као историјске факте да би "поентирао" театрално поручујући "па докле ћете варати", доказујући да живи по једноставном моралном начелу "ни срама, ни образа".

Једино што је итекако примјетно (неко је већ то написао), сва та екипа (квазиисторичари, аналитичари, новинари) милогорских пајаца повилени, добију нападе бијеса на сам помен митрополита Амфилохија.
 
Poslednja izmena:
"... U svojoj reakciji SPC ističe kako je teritorij Slovenije u kanonskoj nadležnosti Srpske pravoslavne crkve te se konkretno poziva na Tomos Carigradske patrijaršije od 19. 2. 1922. Pozivanje na taj Tomos veoma je znakovito jer se u njemu govori o nadležnosti Srpske crkve u granicama Kraljevstva SHS tj. Jugoslavije. Upravo je taj Tomos iz 1922. godine stalni izvor brojnih nesuglasica i podjela na ovdašnjim prostorima. Malo je poznato da je u tom spornom dokumentu, za kojeg mnogi tvrde da je nezakonito kupljen, ukinuta dotadašnja samostalnost Crnogorske pravoslavne crkve. Tim dokumentom iz 1922. Carigradska patrijaršija odrekla se svoje stoljetne crkvene jurisdikcije nad pravoslavnim eparhijama u Hrvatskoj, Bosni, Crnoj Gori i Srbiji (Kosovu) te je Tomosom jurisdikciju predala odnosno točnije rečeno prodala “Autokefalnoj ujedinjenoj pravoslavnoj srpskoj crkvi Kraljevstva SHS” tj. današnjoj Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Dakle do 1922. godine crkvenu vlast nad pravoslavnima u spomenutim državama imala je Carigradska patrijaršija..."

https://www.zumberacki-vikarijat.co...vljeno-posjetio-sloveniju-u-spc-u-iznenadeni/

Tvrdi se da ne postoji nikakav originalni dokument kojim bi se moglo dokazati da je SPC dobila pravo autokefalnosti u 13. stoljeću. Jedini poznati tomos je iz 1922. Ne znam mnogo ovome, pa me zbunjuje. Što se zna o ovome u Srbiji? :think:

P.S. nije provokacija. Doista me zanima, jer je čitava priča nedosljedna i postoji mnogo nejasnoća. Mislim da se s razlogom postavlja pitanje je li priča o 800 godina autokefalnosti samo još jedna romantičarska priča iz 19. stoljeća, kakve su u tom periodu o sebi imale brojne europske nacije, ali su ih se u međuvremenu odrekle i distancirale od takvih neutemeljenih iluzija.
 
"... U svojoj reakciji SPC ističe kako je teritorij Slovenije u kanonskoj nadležnosti Srpske pravoslavne crkve te se konkretno poziva na Tomos Carigradske patrijaršije od 19. 2. 1922. Pozivanje na taj Tomos veoma je znakovito jer se u njemu govori o nadležnosti Srpske crkve u granicama Kraljevstva SHS tj. Jugoslavije. Upravo je taj Tomos iz 1922. godine stalni izvor brojnih nesuglasica i podjela na ovdašnjim prostorima. Malo je poznato da je u tom spornom dokumentu, za kojeg mnogi tvrde da je nezakonito kupljen, ukinuta dotadašnja samostalnost Crnogorske pravoslavne crkve. Tim dokumentom iz 1922. Carigradska patrijaršija odrekla se svoje stoljetne crkvene jurisdikcije nad pravoslavnim eparhijama u Hrvatskoj, Bosni, Crnoj Gori i Srbiji (Kosovu) te je Tomosom jurisdikciju predala odnosno točnije rečeno prodala “Autokefalnoj ujedinjenoj pravoslavnoj srpskoj crkvi Kraljevstva SHS” tj. današnjoj Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Dakle do 1922. godine crkvenu vlast nad pravoslavnima u spomenutim državama imala je Carigradska patrijaršija..."

https://www.zumberacki-vikarijat.co...vljeno-posjetio-sloveniju-u-spc-u-iznenadeni/

Tvrdi se da ne postoji nikakav originalni dokument kojim bi se moglo dokazati da je SPC dobila pravo autokefalnosti u 13. stoljeću. Jedini poznati tomos je iz 1922. Ne znam mnogo ovome, pa me zbunjuje. Što se zna o ovome u Srbiji? :think:

P.S. nije provokacija. Doista me zanima, jer je čitava priča nedosljedna i postoji mnogo nejasnoća. Mislim da se s razlogom postavlja pitanje je li priča o 800 godina autokefalnosti samo još jedna romantičarska priča iz 19. stoljeća, kakve su u tom periodu o sebi imale brojne europske nacije, ali su ih se u međuvremenu odrekle i distancirale od takvih neutemeljenih iluzija.

Ima tema, baš povodom toga: https://forum.krstarica.com/threads/autokefalija-srpske-pravoslavne-crkve.895725/

..zajedno sa odgovorima.

Tomos je najverovatnije izdao patrijarh German II, između 1223. i 1233. godine. To što je dokument izgubljen je sasvim drugo pitanje. Nije jedini poznati tomos posvećen srpskoj Crkvi onaj iz 1922. godine. Imamo i tomos iz 1879, kao i onaj iz 1832. godine. Priča je romantičarska u onom kontekstu u kojem je i apsolutno svaki jubilej, ali nema nikakve veze sa XIX stolećem.
 
Poslednja izmena:

Back
Top