Autohtonističke crtice

Ovde će biti izneti prilozi koji podupiru teze o srpskoj višemilenijumskoj postojanosti na Slovenskom Jugu (vulgarno nazvanom Balkan). Mogli bismo ih podeliti u nekoliko osnovnih grupa:

1. lingvističke teze,

2. istoriografske teze,

3. genetičko-genealoške teze,

4. obrazloženja teza o zaveri germanske društveno-humanističke nauke,

5. obrazloženja teza o zaveri rimokatoličke društveno-humanističke nauke,

6. arheološke teze,

7. druge (etnološke, demografske itd.) logičke teze.
 
Rakija se, po mom zaključivanju, pre Turaka zvala - sliva. Po tome, po rakiji-slivi, nazvan je i plavi plod. Posle je l jotovano u lj i posledično s palatalizovano u š.

PS. Kako u rađa Šljiva u zakarpatskim vresištima? :think:

.....


Primorje (iako je malo Slovena živelo na moru): rt, greben, oseka, prud, sprud, krš, smokva, bura, trst, trsteno, maslina, gušter, zubatac, oslić, dagnja, ugor, hobotnica, pliskavica, osti, morski pas, crnika, obala, otok, ostrvo, tesnac, užina, prevlaka, rak, itd.

Planinski kraj: jela, bor, brdo, četina, hum, umka, planina, proplanak, gora, gorštak, greben, šuma, glava, vis, čuka (up. čukalj, čkalj), bilo, povijarac, razvigor, uzvišica, gromada, klik, klis, klisura, gudura, (breg, brežuljak, brežje), golet, sup (ptica), kosa, padina, odron, lavina (sic!), surduk, prevoj, vrlet, vrh, bogaz, tesnac, suteska, klanac, ždrelo, grotlo, usek, useklina, procep, prodol, pećina (pešter), škrip, ponor itd.


Dunaj, Don i Dnjepar su izvorne slovenske reči koje imaju koren prasl. i stsl. dъno (rus., polj. dno) ← *dъbno. Kod nas i duboki bunar zovu dunaj. Što bi rekli - "vodostaj Dunava kod Bezdana". ;)


Kaže etimološki rečnik da je sup praslovenska reč: prasl. *sǫpъ (rus. sup, polj. sęp)

Gyps_fulvus_dis.PNG

Rasprostanjenost beloglavog supa. :rotf:
 
Reka Neiße očigledno je dobila je naziv od strane albanske mafije.
The Lusatian Neisse (Czech: Lužická Nisa; German: Lausitzer Neiße; Polish: Nysa Łużycka; Sorbian: Łužiska Nysa) is a 252 km (157 mi) long river in Central Europe.[SUP][1][/SUP][SUP][2][/SUP] It has its source in the Jizera Mountains near Nová Ves nad Nisou, Czech Republic, reaching the tripoint with Poland and Germany at Zittau after 54 km (34 mi), and later forming the Polish-German border for a length of 198 km (123 mi). The Lusatian Neisse is a left-bank tributary of the Oder river, into which it flows between Neißemünde-Ratzdorf and Kosarzyn north of the towns of Guben and Gubin.
Being the longest and most notable of the three rivers named Neisse (Neiße) (German) or Nysa (Polish) (the two other rivers being Nysa Kłodzka (Glatzer Neisse) and Nysa Szalona (Wütende Neiße or Jauersche Neiße)), it is simply referred to as the Nysa or Neisse. An older Polish variant, no longer used, was Nissa. Since the river runs through the historic region of Lusatia, the adjective before the name of the river Neisse is used whenever differentiating this particular river from the Nysa Kłodzka (Glatzer Neiße) and the small Nysa Szalona (Wütende Neiße or Jauersche Neiße) in Silesia.

Dakle, očigledno je reka Nišava istog korena. Niš, kao grad, dobio je ime po reci Nišavi ("Naissa") u 3. veku pre nove ere kada se smatra da je nastao. "Od slovenskog korena niz- u značenju "niska reka" poreklo imena Lužičke Nise izvodili su, na primer, František Palacký, istoričar Johan Benedikt Carpzow, topograf Jaroslav Schaller i Franz Töpfer. Istraživač iz Libereca, Anton Ressel, dovodi je u vezu sa staroslovenskim korenom nik- (kos, strmoglav)."

450px-Klisura.jpg

Kanjon Nišave

Nysa Łużycka
Lužická Nisa[SUP][4][/SUP][SUP][8][/SUP]


rimski Naissus, vizantijski Ναισσός, slovenski Niš, turski Niş, nemački Nissa

tokom celog leta 268. god. pa Rimski senat ... Bitka se razvila sa obe strane reke Nisse (danas Nišava),



Ни́ша — река в Новгородской области, протекает по территории Новгородского и Крестецкого районов. Берёт начало в ненаселёной болотистой местнойсти в болоте Пырищское. В районе деревни Чавницы вливается в сеть мелких озёр, соединённяющихся с озером Ильмень. Длина русла реки — 70 км, площадь водосборного бассейна — 601 км².
Среди многочисленных небольших притоков наиболее заметны четыре правые: Работка, Хотолька, Ольшанка, Крупица.
На берегах Ниши расположено 8 населённых пунктов (от истока к устью): деревни Княжий Бор, Подлитовье, Жадиново, Горка, Осташево, Заднево, Поводье, село Бронница и пгт Пролетарий.
В нижнем течении (в районе посёлка Бронница) река заметно расширяется и именуется уже Большой Нишей.
Река трижды пересекает федеральную автомагистраль «Россия» (М10, E 105 МоскваСанкт-Петербург).




https://ru.wikipedia.org/wiki/Ниша_(река)

250px-Nisha_reka.jpg

Reka Niša u Rusiji, Novgorodska oblast
 

Je li, jesu li se dosetili da je sufiksacija kod reka tipa -av (Dunav, Rzav, Plav) i -(a)va (Sava, Piva, Drava, Timava, Vipava, Ledava, Polskava, Mlava, Morava, Nišava, Brzava, Tamnava, Resava, Orljava, Ilova, Ilova (BiH), Trnava, Neretva, Bregava, Brova, Čava, Lašva, Pliva;

Slovačka:
Bebrava, Biela Orava, Bodva, Dubova, Gortva, Hučava, Litava, Myjava, Olšava, Ondava, Orava, Rimava, Roňava, Rudava, Udava, Výrava, Žitava;

Češka:
Vlatava, Morava, Sázava, Jihlava, Opava, Otava, Úhlava, Oslava, Svitava, Úslava (Bradlava), Doubrava, Olšava, Stenava;

Poljska: Drawa,
Kurawa, Skotawa, Łupawa, Orawa;

Rusija:
Болва, Волотова, Хава, Чёрная Калитва, Дедова, Лава, Нарва (Нарова), Нева, Насва, Холова, Олова, Кухва, Пскова, Северная Мылва, Сойва, Кожва, Колва, Лемва, Нива, Ирва, Нейва, Сосьва, Каква, Лозьва, Кова, Плава, Москва,Пожва, Милява, Пужава, Шукшова, Мясновая, Боровая, Морква, Пильва, Язьва, Глухая Вильва, Колва, Иньва, Косьва, Обва, Сылва, Шаква, Гайва, Тулва, Сива, Ува, Прорва;

Ukrajina:
Байлова, Боржава, Берестова, Вербова, Джарджава, Говтва, Гуйва, Жижава, Іршава, Лозова, Луква, Льва (Моства), Неретва (права притока Західного Буга), Нічлава (ліва притока Дністра), Олава (ліва притока Сули), Росава, Русава, Салва, Сучава (права притока Серету), Тересва, Тетива, Унава, Чорнява)

PIE porekla? Ili su ostavili mogućnost da bude slovenskog? Jer, sigurno jeste slovenskog, a da su to primetili (antičko Savus (Sava), Dravus (poljska Drawa) i Unus (ukrajinska Unava)) sigurno bi zveknuli u zajednički indogermanski koš ili pak keltski? :think:


https://sh.wikipedia.org/wiki/Spisak_reka_u_Srbiji
https://sl.wikipedia.org/wiki/Seznam_rek_v_Sloveniji
https://sk.wikipedia.org/wiki/Zoznam_riek_na_Slovensku
https://cs.wikipedia.org/wiki/Seznam_řek_v_Česku
https://pl.wikipedia.org/wiki/Rzeki_Polski
http://dic.academic.ru/dic.nsf/ruwiki/2284
https://ru.wikipedia.org/wiki/Категория:Списки_рек_России
https://uk.wikipedia.org/wiki/Список_річок_України

Pogledati:
Савала, Саватейка (Саватеевка), Мілова, Milyava, Унава. Нічлава
Pakhra (near Moscow)

WOjnQLm.jpg
 
Evo da postavim jednu svapsku mapu nadam se da je korisna. Znaci na ovoj mapi obe germanije nalaze se ZAPADNO od Rajne a ne istocno. Istocno od Rajne su sve sami Sloveni. Znaci vidi se na mapi, i Germania Inferior i Germania Superior (Donja i Gornja Germanija) se nalaze ZAPADNO od Rajne. Znaci sve ovo istocno od Rajne su ponemceni Sloveni, sa morem toponima, a vec o jeziku da ne pricamo.
rg50664a.jpg

U tu Germaniju prodrli su iz Skandinavije. Dobro je primetila Srebrena da Baltičko more i danas zovu "Istočno" jer im je u prošlosti bilo na istoku.

Cela ta paradigma svođenja reči na tzv. indogermanski koren je truba. Kolektivno ludilo uzelo toliko maha da se od drveta šuma ne vidi. Jezici koji se danas smatraju indoevropskim jezicima uopšte ne moraju imati zajednički koren; zajedničke grupe reči - da, ali tih grupa ima nekoliko od kojih su neke slovenske (najstarije), neke romanske, neke grčke itd.
 
Zasto Rusija ne razbije tu laznu koprenu Vatikana?I njoj su velike sile naredile da lazno uci istoriju Slovena i to kad je bila u panslavistickom duhu?


Zato što im je današnja (1) istoriografija i (2) lingvistika dala autohtonost na prostoru srednjovekovne države, a to je značajan politički kapital. U tom smislu BB škola ima četiri sigurnosna šrafa prema baćuškama:

1. ljudski je teško odreći se kapitala autohtonizma koji ti je serviran gratis
2. teško je okrenuti se protiv opšteprihvaćenih i uvreženih stavova
3. teško je okrenuti se protiv drugih Rusa koji ne žele da se odreknu političkog kapitala autohtonizma
4. stranaca je u ruskoj DH nauci mnogo i zajedno sa Rusima pod 3 predstavlajju dobar štit prema pionirima razbijanja uvreženih stavova (npr. Kljosov)

Istina, kad budem uhvatio vremena, pozabaviću se lingvističkim teorijama*, napose onoj famoznoj o metatezi kod Srba u 8. veku, pa ću biti dokumentovaniji u ovome što pišem.

Sve u svemu, rad protiv postojeće vlastite tapije na zemlju, protiv potvrde "svoj na svome", ovim kontramotivom snažno je inhibiran.

http://forum.krstarica.com/entry.php/42200-Autohtonističke-crtice

http://forum.krstarica.com/showthre...omantičari?p=29605200&viewfull=1#post29605200

_____________
* Što se lingvističkih teorija tiče, napose one o famoznoj metatezi kod Sreba u 8. veku - zaključio sam da su današnje rekonstrukcije svih tzv. metateziranih reči pogrešne, jerbo istočnoslovensko mnogoglasje ima uralski izvor:


(2) Ugro-finska (uralska) pleofonija pri usvajanju slovenskog

Na uzorku mađarskih reči slovenskog porekla {serda (sreda), barazda (brazda), Balaton (blatno jezero), szilva (od srpskog sliva - danas šljiva), könyv (knjiga)} ustanovili smo analogiju sa fenomenom koji se u istočnoslovenskim jezicima posmatra kao pleofonija (mnogoglasje; npr. mleko : moloko)

quote_icon.png
Original postavio Mrkalj
Dakle, zahvaljujući tekstu Ronalda O. Ričardsa kojeg je preneo Tandoori

A. The Addition of An Anlaut Vowel, B. The Insertion of an Anaptyctic Vowel.
Ronald O. Richards, Common Slavic's Pannonian Dialect as Viewed Through Old Hungarian, A dissertation submitted in partial satisfaction of the requirements for the Degree of Doctor of Philosophy in Slavic Languages and Literatures, UCLA, 2001, pp. 101-102.

imamo stručne nazive za glasovne promene koje su se dešavale kod reči koje su stranci usvajali od Slovena

A. Anlaut-vokalizam u primerima Arba od Rba i Albona od Lb(on), te

B. Umetanje anaptiksnog vokala umesto tzv. mnogoglasja

C. Kvaziteza likvida. Pošto se anaptiksni samoglasnik umetnuo u anlautni (početni) konstonantski skup s ciljem njegovog razbijanja, dolazi do čestog gubljenja samoglasnika u drugom slogu, "thereby giving the appearance of an umethathesized ToRT form." Primer takve promene je kada breg i vlah postaju berg i volh - kod ovog breg čak postoji ekavsko/ikavsko kolebanje refleksije jata u oblicima Berg / Gebirge (iako se to objašnjava preglasima i prevojima kao što se ispljuvci (anaptize) predstavljaju oblicima ante metatathesem).

0QVGzPp.png




Dakle, ovde je genijalan momenat u tome da spajamo dosad neimenovano mađarsko mnogoglasje (Balaton, sereda, barazda itd.) sa istočnoslovenskim mnogoglasjem koje je takođe - viđi poente - ugro-finskog porekla.

I sad...

Raison d'être teorije o metatezi likvidnih suglasnika kod Slovena jeste davanje prava istorijskog i geopolitičkog prvenstva u Evropi Germanima i Romanima za čije je reči slovenskog porekla bilo potrebno ustanoviti da to nisu, već da su te reči Sloveni od njih preuzeli. Danas Mario Alinei negira germansko i romansko prvenstvo dajući Slovenima kako teritorijalno, tako i civilizacijsko prvenstvo u Evropi, a moj model svodi reči koje su zajedničke ovim jezicima na slovenski iskon.
 
7 Slovenska etnogeneza u okviru PCT (teorije evropskog kontinuiteta Indoevropljana od paleolita)

7.1 Uvod
Tri početne napomene su, kao što sledi:
(A) slovensko područje odgovara gotovo polovini Evrope. Kao takvo, ono predstavlja najveće evropsko narodno područje i jedino ono uključuje tri klimatska pojasa (subarktički, kontinentalni i mediteranski) i gotovo sve ekološke zone: arktičku, zonu tundare, četinarske šume, mešovite šume, stepske šume, stepsku, polupustinjsku, mediteransku i alpsku.

(B) Uprkos njihovom velikom protezanju, slovenski jezici su mnogo manje diferencirani nego, na primer, germanski ili romanski.

(C) Slovenski jezici takođe imaju jedinstvanu, asimetričnu površinsku distribuciju: dok južnoslovenski jezici (slovenski, srpski, hrvatski, makedonski i bugarski) čine homogeni blok,deleći nekoliko zajedničkih osobina, za severnoslovenske jezike neophodno je praviti razliku između zapadne grane (koja uključuje češki, lužičkosrpski i poljski) i istočne (koja uključuje ruski, ukrajinski i beloruski), budući da svaka od ove dve grane deli različite osobine sa južnoslovenskom granom.​

Prikladna teorija slovenske etnogeneze moraće da pruži zadovoljavajuće i koherentno objašnjenje za ova tri temeljna aspekta slovenskog ogromnog prostranstva, vanredne slovenske homogenosti i površinske asimetrije između slovenskog Juga i Severa.

7.2 Tradicionalna teorija slovenske etnogeneze
Stara verzija tradicionalne teorije smatrala je, kao što je poznato, da se ”dolazak” Slovena desio u istorijska vremena, nakon njihove navodne «velike seobe» u 5. i 6. veku naše ere sa nepoznatog područja. Tvrdilo se da je to razlog njihove široke rasprostranjenosti i fenomenalne homogenosti. Iako ovu radikalnu tezu danas podržava samo manjina (koju predstavlja Schenker), njena skorija, na razne načine modifikovana verzija, kojoj trenutno prednost daje većina slavista, suštinski se od nje ne razlikuje: jer, naprosto, ono što se sad priznaje jeste prisustvo Slovena, u bronzanom i gvozdenom dobu na malom području istočne Evrope. Tako, da je sada «dolazak» Slovena smešten ranije, dakle u bronzano ili gvozdeno doba, dok bi se «velika seoba» i dalje dešavala u istorijska vremena. Ukratko, «samo» poslednji, veliki talas slovenske seobe bio bi datiran u tako nedavno vreme.

Iako – kao što smo videli u prethodnim odeljcima – stvarni uzrok za pretpostavku tako kratke hronologije za poreklo Slovena leži u nepoznavanju razvoja nekih osnovnih savremenih događaja u vezi kako sa lingvistikom tako sa drugim istorijskim naukama, slavistički strukovnjaci to opravdavaju i pozivanjem na skorije datume najranijih potvrda slovenskih jezika (9. vek, kada su misionari Ćirilo i Metodije izumeli glagoljsko pismo (iz kojeg se razvilo ćirilično), i preveli delove Biblije i pravolsavne liturgije na jezik koji nazivamo crkvenoslovenskim), kao i na potvrde najranijih pomena slovenskog naroda, u delima istoričara 5. i 6. stoleća.

Međutim, preplavljujući dokazi, koje sam detaljno ilustrovao u svojim knjigama (Alinei 1996, 2000), pokazuju da datum najranijih potvrda i najraniji pomeni od strane istoričara nemaju apsolutno nikakvog značaja za problem datacije «rođenja» jezika ili naroda. Pisanje je potpuno zaseban fenomen u odnosu na govor, a povezano je, kakvo jeste, sa stvaranjem visoko razvijenih slojevitih društava, u kojima je dominirajućim elitama potrebna pismenost za puno ostvarivanje njihove moći, i zato sa veoma skorim razvojem evropske istorije. Zato njena pojava može da varira od mesta do mesta. Da damo samo tri primera: (i) baltski i finski jezici posvedočeni su mnogo kasnije od slovenskog, pa ipak niko – čak ni među tradicionalistima – nije pomislio da su Balti došli u Evropu otprilike u to doba; (ii) za finski, Teorija uralskog kontinuiteta koja je danas opšteprihvaćena (vidi gore), tvrdi da ima paleolitsko poreklo...; (iii) još apsurdnije,prve potvrde ili pisani pomeni većine evropskih substandardnih dijalekata pripadaju modernom vremenu, pa nikom ne pada na pamet da tvrdi kako su oni došli ili se stvorili u tako nedavno. Zbog toga, argument najranijih potvrda i najranijih pomena ne možemo smatrati ozbiljnim. Vratićemo se na ovu tačku kasnije.

Što se predistorijskog prisustva Slovena u Evropi tiče, dugo je omiljena teorija identifikovala najranije Slovene sa tzv. Lužičkom kulturom srednjeg i kasnog bronzanog doba i gvozdenog doba, tipičnom za područje Poljske, ai koja je činila deo područja Polja urni (za primer vidi Neustupný-Neustupný 1963, 195).

Danas se većina stukovnjaka slažu (up. Mallory 1989, 78) – sa malim varijacijama – sa stavom da je minimalna površina nastanjena Slovenima u gvozdenom ili bronzanom dobu ona na koju ukazuje, na primer, Bräuer (1961 I, 29): od istočne Galicije do gornjeg Dona, preko Volinije, Podolije, područja na obe obale srednjeg Dnjepra (Kijev, Černigov), Poltave, Kurska i Orela. Nasever živeli su Balti, a severno od Balta finski narod. Najug bili bi Iranci (Skiti) i (od 7. stoleća nadalje) Sarmati. Na Crnom moru bi obalni gradovi bili grčki, a na istok od Slovena Iranci bi se protezali do Uralskih Mordvina, u oblasti Tambov.

Za Malloryja, prostor bi bio nešto širi, odnosno, između Labe i srednjeg Dnjepra (Mallory 1989, 78). Najraniji horizont do kojeg Mallory stiže jeste Trzcinjecka kultura, srednjeg bronzanog doba (druga trećina drugog milenijuma), koja se protezala od Odre do srednjeg Dnjepra i delila glavne značajke sa Končanom kulturom i Kulturom ratne sekire. U ovom viđenju on sledi mnoge poljske i ruske naučnike, koji posebnu pažnju posvećuju ne samo Trzcienjeckoj kulturi, već takođe i Kulturama ratne sekire kao što su kulture područja Komarova u karpatskoj oblasti, i Belugrudova u Ukrajini, na Dnjepru (up. Telegin 1994, 403-405). Ove se kulture smatraju izvorom Lužičke kulture, tako da bismo mogli kazati kako su današnji naučnici u poređenju sa ranijim generacijama otišli jedan korak unazad u arheološkoj stratigrafiji, dostižući najraniji mogući nivo dozvoljen od opšte hronologije kurganske kanonske teorije. Uprkos protivrečnostima u vezi sa Trzcinjeckom kulturom (koju Gimbutas i baltijski naučnici sami priznaju!), Mallory zaključuje: «Teško je poreći da je postojao geografski centar sa težištem između Visle i Dnjepra koji se najčešće uvreženo smatra proto-slovenskim i koji, kako se čini, da pokazuje kontinuitet kulturnog razvoja od 1500. god. p.n.e (ili ranije) do istorijske pojave najranijih slovenskih naroda» (Mallory 1989, 81). Prostije rečeno, Mallory priznaje da «Duga geografska statičnost Slovena [...] verovatno je model koji bi najspremnije prihvatili lingvisti koji u slovenskoj jezičkoj grupi ne vide dovoljno razloga za tvrdnju da su se Sloveni mnogo pomerali od njihovog razvoja iz praindoevropskog jezika» (Mallory 1989, 81). [Za sličan stav vidi Andersen (1993, 443).]

Pre Trzcinjecke kulture, ukratko, imali bismo misteriozno carstvo «Staroevropljana», koji svi govore jednim ili na više pre-indoevropskih jezika.

7.3 Primedbe tradicionalnoj teoriji

Dozvolite da sada ovu teoriju testiramo na tri tačke koje smo izneli na početku: ogromno prostiranje, vanredna homogenost i geografska asimetrija slovenskih jezika. I počnimo od poslednje tačke, za koju mislim da je prošla neopaženo od tradicionalnih strukovnjaka.

7.3.1 Površinska asimetrija površinskog rasporeda Slovena

Kao specijalistu geolingvistike, oduvek me iznenađivala činjenica da su slavistički strukovnjaci propustili da primete ili uvide neobičnu dijagnostičku vrednost – sa geolingvističke tačke gledišta – asimetričnog ustroja slovenskog područja. Tim više budući da je uzrok ove asimetrije prilično dobro poznat i jasno iskazan u svim udžbenicima za studente prve godine slavistike: severnoslovenski ne čini jedinstvenu celinu, već svaka od njegovih dveju grana – zapadne i istočne – deli različite značajke sa južnoslovenskim jezikom.

Esad, sa geolingvističke tačke gledanja, postoji samo jedno moguće objašnjenje za ovo čudno i očigledno površinsko ustrojstvo: južnoslovenski mora biti da čini ranije jezgro, dok dva severna ogranka moraju biti kasniji razvoj, svaki sa svojom odgovarajućom istorijom i identitetom. Nije moguće drugo objašnjenje, sem ukoliko se ne ne preispita sam raison d’etre indoevropske i praslovenske rekonstrukcije, pored zdravog razuma.

Ne treba reći da ova jednostavna primedba ruši celokupnu konstrukciju slovenske domovine u srednjeistočnoj Evropi i konstrukciju slovenske seobe u tradicionalnom shvatanju, kao i sva njihova logična proishoždenija. Ali, hajde da prođemo druge dve tačke, pre nego što ih dalje razvijemo u okviru PCT (teorije evropskog kontinuiteta indoevropljana od paleolita).
 
7.3.2 Ogromna ekspanzija Slovena

Jedini dokaz velike seobe Slovena, u istorijsko vreme, koji tradicionalni istraživači jedva da mogu ustvrditi leži u književnom iščitavanju pominjanja od strane srednjovekovnih istoričara, kao što je Tračanin Prisk iz Panija (5. vek), Grk Prokopije iz Cezareje (6. vek) ili oni iz Crkve (npr. Conte 1990, 33-34). Ali, prilično je evidentno da ti pomeni ne ukazuju nedvosmisleno na "invaziju" ili "migraciju" Slovena, već se jednako lako može smatrati da se oni odnose na prethodno postojeće Slovene, čije prisustvo čak i tradicionalni strukovnjaci sada priznaju. Kada, naprimer, Jovan od Efesa, carigradski episkop pod Justinijanom (527-65), pominje bezbrojne upade u vizantijsku teritoriju od strane "naroda prokletih Slovena" on ih označava prokletim jer su još uvek bili pagani, a ne zato što "dolaze"! A kada Jordanes u svom "De rebus Gethicis" opisuje položaj Veneda, i piše kako nastanjuju područje "Od izvora reke Visle i na nepreglednim prostranstvima", on ne daje ni najmanju indiciju njihovog skorijeg dolaska, već jednostavno opisuje status quo. A ja izazivam slovenske stručnjake da pronađu bilo kakvu indiciju recentnog dolaska Slovena na njihovo područje u drugim srednjovekovnim izvorima.

Nije samo to, ali kada raniji istoričari, koji su živeli u stolećima koja su prethodila navodnom dolasku Slovena, pišu da je stanovništvo karpatskog basena ponudilo piće po imenu "medos" (praslovenski medu - "piće koje se pravi sa medom") vizantijski izaslanici upućuju na dvor Atile (kralja Huna), i da se deo pogrebnih obreda za Atilinu smrt nazivao "strava" (srednjovekovni naziv slovenskog pogrebnog obreda), samo bi pristrasan čitalac mogao u ovome naći dokaz "prvih prodora" Slovena u karpatsko područje, naročito stoga što izgleda da nisu ostavili traga o svom dolasku! (Neustupny-Neustupny 1963, 196).

Mnogo jednostavnija istina je da su Sloveni bili tamo od davnih vremena. Jer, još jednom, prvi pisani pomen naroda zavisi od dana rođenja pismenosti, a ne od dana rođenja naroda!

Ukratko, da se takva ogromna ekspanzija Slovena, kako na jug, tako na sever, iz njihove navodne pradomovine u srednjeistočnoj Evropi zaista desila, najvažniji dokazi koje bi trebalo da očekujemo bili bi arheološki. A oni u potpunosti izostaju. Baš kao što nam u Malloryjevoj knjizi nedostaje bilo kakva diskusija ovog problema, što sasvim izvesno nije slučajnost, s obzirom na činjenicu da je Mallory arheolog. Ne polazi mi za rukom da shvatim, kako onda areholog može da razvija hipotezu masovne ekspanzije koja uključuje pola Evrope, i u stanju je da u potpunosti promeni njen jezički identitet, a bez najmanjeg arheološkog dokaza: osim ako se ne radi o zanimljivom slučaju potcenjivanja sopstvene struke.

Još jedna temeljna primedba ovoj tezi (ogromne ekspanzije Slovena) leži u činjenici da, ako sledimo tradicionalni scenario, morali bismo pretpostaviti da je ova "velika seoba" takođe uključila južnoslovensko područje: to je apsolutno nemoguće, kao što smo videli. Da je bilo seobe, morala bi biti u pravcu od juga prema severu.

Treća, temeljna primedba ovoj tvrdnji (ogromne ekspanzije Slovena) jeste protivrečnost između predstave o srednjovekovnoj seobi i potpunom nestanku pretpostavljenih prethodno postojećih jezika. Čak ni savremene masovne migracije i kolonizacije, uprkos enormnim tehnološkim i kulturnim razlikama između migranata i urođeničkog stanovništva, nisu dovele do takvog iščeznuća svih autohtonih jezika u Novom Svetu. Ideal izumiranja svih navodnih pre-indoevropskih jezika budući da je IE seobu iz bakrenog doba već dovoljno teško braniti, s obzirom na isti razlog, plus činjenica da pre-indoevropska istraživanja nikada nisu dala ma kakvog ozbiljnog rezultata (Alinei, 1996, 2000). Kako da prihvatimo takvu ideju za rani srednji vek, i za visoko civilizovane oblasti jugoistočne praistorijske Evrope? Šta bi i gde bi pre-indoevropski supstrat bio u Bugarskoj, Makedoniji, Srbiji, Hrvatskoj, Bosni i Sloveniji? Ukoliko ne povežemo ove kasne seobe sa ogromnim genocidom, što je naučno fantastična hipoteza, ova hipoteza ne pripada pod ozbiljno naučno razmišljanje.

7.3.3 Homogenost slovenskih jezika

Neupitno je da se homogenost slovenskih jezika za razliku od tako očigledne unutrašnje diferencijacije germanskog, romanskog i keltskog, na primer, može objasniti na samo dva načina: pozicioniranjem: (A) veoma visokog stepena kulturne i društvene stabilnosti tokom dugog perioda, ili (B) veoma brzom ekspanzijom Slovena, čiji bi tempo onemogućio da se originalni slovenski jezik (praslovenski) promeni u novim područjima. Nešto poput onog što se desilo, na primer, sa engleskim jezikom Hodočasnika kada su se doselili u Ameriku, jer je njihova brza ekspanzija širom novog kontinenta -- uprkos njegovoj ogromnoj površini – proizvela mnogo manje dijalektalnih razlika nego što je to slučaj sa, recimo, britanskim engleskim na Britanskom ostrvu.

Tradicionalna teorija zaista jeste bila koherentna sa ovim pristupom, kada je zaključila da se "dolazak" Slovena u istorijsko vreme, desio nakon njihove "velike seobe". Ovaj scenario zaista jeste uključivao jednu vrstu blic-invazije većine Istočne Evrope, što bi objasnilo homogenost slovenskih jezika kakvi su danas. Ali kako ovaj argument može i dalje da opstane u modifikovanom scenariju, aktuelnom kod današnjih slovenskih specijalista, koji sagledavaju vremenske provalije od dva milenijuma – od prvog "dolaska" u bronzanom dobu do kasnije "seobe u istorijsko vreme? Štaviše, ta dva milenijuma bronzanog doba, gvozdenog doba i početka naše ere, ne samo da nisu stabilna, već čine jedan od najturbulentnijih perioda evropske predistorije, protoistorije i istorije: Kelti, Grci, Rimljani, Iliri i drugi narodi (uključujući same Slovene, ako prihvatimo ovu teoriju!), bili su neprestano na putanji ratova, zauzimajući teritorije drugih naroda i umnogome utičući na njihove jezike i kulture kao što obilno svedoče brojne keltske, grčke i latinske pozajmljenice u slovenskim jezicima.

7.3.4 Demografska eksplozija Slovena, koja prethodi njihovoj velikoj seobi

Nijedna verzija tradicionalne teorije ne pruža zadovoljavajući odgovor na dvostruko pitanje koje se nalazi u osnovi hipoteze o velikoj seobi Slovena u ranom srednjem veku: koje bi predistorijske ili istorijske okolnosti dovele slovenske narode prvo do njihove demografske eksplozije, a zatim do njihove velike seobe, pri čemu bi oba događaja od Slovena stvorila dominantnu populaciju Istočne Evrope, od severa do juga, a najmnogobrojnijom grupom u Evropi? Ni arheologija ni istorija ne daju nam niti delić dokaza za takve događaje koji bi, kao što smo već primetili, izazvali ništa manje do potpuni nestanak prethodnih populacija i njihovih jezika. Uočimo i ovo: da smo pratili tradicionalnu teoriju morali bismo smatrati ne samo da bi praindoevropski narodi "došli" sa "kurganskom" kulturom iz ukrajinskih stepa, u bronzanom dobu; nego takođe, što je značajnije, da bi se po "dolasku" množili kao mravi, i da bi onda zauzeli skoro čitavu Istočnu Evropu, od arktičkog područja i tundre do obala Crnog mora. Može li se uz svu ozbiljnost nastaviti sa razvojem tako besmislene tvrdnje u 21. veku, uz napredak u mnogim naučnim poljima kao što su arheologija, antropologija, opšta lingvistika i to bez ijednog dokaza? Ako se zatim prisetimo da je centralno područje Slovena bilo Jug, a ne Sever – kako geolingvistička slika nepobitno ukazuje – šta ostaje od ove konstrukcije?
 
7.3.5 Dijagnostička vrednost etimološke promene semantike pojma Sloven u rob

Poslednji argument protiv tradicionalnog pogleda na slovensku etnogenezu, a koji po mom mišljenju ima snagu novog argumenta, može se naći u istorijskim događajima u koje su umešani Sloveni upravo u razdoblju njihove istorijske pojave u Evropi.

Kao što je poznato, većina zapadnoevropskih reči koje označavaju pojam rob potiče od latinske reči sclavus, što originalno znači slovenski: ne samo engleska reč slave, već i nemačka reč Sklave, holandska reč slaaf, danska slave, švedska slaaf, velška slaf, bretonska sklav, francuska esclave, španska esclavo, portugalska escravo, italijanska schiavo, albanska skllaf, modernogrčka sklavos itd. Reč je takođe ušla u španski arapski, gde je postala saklabi ili siklabi, sa množinom sakaliba, sa značenjem "evnuh". U Italiji, latinsko sclavus se razvilo u schiavo u firentinskom dijalektu, koji je s vremenom postao standardni italijanski jezik. Ali u severnoitalijanskim dijalektima, naročito u venetskim dijalektima, kroz pravilan fonetski razvoj, sclavus "Sloven" kao i "rob" prvo je postao sciavo, zatim sciao i konačno ciao (ćao), italijanski neformalni pozdrav, danas međunarodno poznat. [Zanimljivo je da se isti razvoj, ali potpuno nezavisan od gore pomenutog severnoitalijanskog, odigrao u jugoistočnim italijanskim dijalektima, gde reč schiau ima isto poreklo i isto značenje kao ciao (ćao). Primetimo da je Jugoistočna Italija takođe bila područje veoma ranog slovenskog uticaja, kroz uvoz robova (uporedi: Aebischer 1936, 478).]

Što se semantičke promene od pojma za "roba" do prostog pozdrava tiče, ona se može lako objasniti poređenjem veoma sličnog razvoja kojim je u određenim delovima centralne Evrope reč servus, u osnovnom značenje "sluga", postala uobičajen pozdrav.

Zašto je sve ovo važno za tradicionalnu teoriju etnogeneze Slovena? Zbog prelaska sa značenja reči "Sloven" na pojam "rob", i njegovog velikog istorijskog značaja. Hajde da ovo sagledamo detaljnije.

Postoji cela zbirka srednjovekovnih izvora, čije bi nabrajanje predugo trajalo, ali koji su sistematično proučeni u tri temeljne studije o istoriji latinskog scalvus (Aebischer 1936, Verlinden 1943, 1955), koje pokazuju da najranije potvrde reči sclavus datiraju još od ranog srednjeg veka: konkretno, kada su Sloveni, prema tradicionalnom scenariju, trebali da sprovedu svoju "veliku seobu". Mi zaista nalazimo značenje "rob" povezano sa rečju sclavos, sclavus uobičajeno korišćenu u vizantijskim grčkim i kasnolatinskim dokumentima u 10. veku naše ere, i većina filologa i istoričara koji su analizirali problem naginju ka čitanju "rob" umesto "Sloven" u mnogim ranijim pojavama. Još ranije, prve potvrde reči u smislu "slovenski" mogu se takođe naći u grčkom, u 6. veku naše ere. Prema samom Fazmeru, na primer, potvrda reči sclavos kod Agathiasa (6. vek) već ima značenje "rob" (Aebischer 1936, 485).

Kako naučnici objašnjavaju semantički razvoj od "slovenski" do "rob"? Svi istorijski izvori nedvosmisleno pokazuju da je slovensko područje bilo glavni rezervoar robova u čitavom periodu ranog srednjeg veka, s početkom, verovatno, u 6. veku, i sa vrhuncem oko 10. veka. Ova sklonost prema robovima slovenskog porekla -- tako snažna da je antonomazijom učinila od Slovena "robove" -- objašnjena je jednostavno: u tom razdoblju Sloveni su bili jedini koji su još uvek bili pagani, a ovaj detalj je veoma važan jer objašnjava zašto, birajući njih, ranosrednjovekovni trgovci robljem -- uglavnom venecijanski, đenovski i jevrejski -- nisu narušavali nove principe "Societas christiana"-e, koje je uveo papa Grgur Veliki na kraju 6. veka, prema kojem kršteno stanovništvo mora biti izuzeto iz ropstva. Tako smo uspostavili sigurnu dataciju za reč sclavus, u smislu "roba", koja se približno poklapa sa razdobljem između 6. i 10. veka.

E sad, budući da je upravo to preiod u kojem bi trebalo da se odigrala navodna "velika seoba" Slovena, javlja se pitanje: kako velike migracijske grupe, koje bi trebalo da su agresivno zauzete zauzimanjem polovine Evropskog kontinenta, od arktičkog područja do Crnog Mora, preplavljujući i istrebljujući sve prethodne populacije, mogu u isto vreme da budu izabrane kao evropski par excellence robovi? Ovo bi se sukobilo sa svime što znamo -- a to istorija obilno pokazuje -- o osobinama etničkih i rasnih grupa sistematski ograničenih na ropstvo. Štaviše, ako su Sloveni u ranom srednjem veku postali istorijski robovi Evrope, ovo implicira da su u tom periodu, pre nego da su se selili na nova područja i istrebljivali prethodno postojeće narode, bili poznati kao postojani na svojim teritorijama, kao vredni radnici, i posebno, da su bili bez mnogo sposobnosti da se brane od robolovaca i robovlasnika.

Bez napuštanja tradicionalne teorije, sada prelazimo na na njenu najskoriju varijantu.
 
Dokazani srpski antički nazivi na Slovenskom Jugu (Maloj Evropi)

1. Cetina

1.Cetina, reka "na granici između Srba i Hrvata" (antičko Kentona)

"Još nije pouzdano odgonetnuta ni etimologija imena Cetine. Neki tvrde da joj ime potječe od plemena Delmata koji su je nazivali Kentona."

2. Cetynia, reka u Poljskoj, 30 km, leva pritoka Buga, na njoj leži mesto Sokołów Podlaski.

3. Cetin, stari grad, opština Cetingrad i lokalitet Cetin Grad
"Cetingrad duguje svoje ime i povijest obližnjim ruševinama starog grada Cetina."

4. Cetynia – sastavni deo sela Krowica Sama u Poljskoj.

5. Cetinje, prestono mesto u Crnoj Gori

6. Cetyń, selo u Poljskoj, kašupsko selo u Pomeraniji, zasvedočeno u 13. veku

7. Ctineves, selo u Češkoj (ves, vas i sl. je slovenska reč za selo)

Ie. korijen *kent-/*kint- nejasan je. Zanimljiva je zastupljenost hidronima Cetyna u Poljskoj te hrvatski ojkonim Cetingrad u Hrvatskoj i Cetinje u Crnoj Gori. O toj su koincidenciji pisali A. Mayer u navedenom djelu i srpski onomastičar M. Pavlović, te uvaženi ukrajinski onomastičar V. P. Šul’gač (Praslov’jans’kij gidronimnij fond, Kijev 1998), ali u njihovim razmatranim imenima nema nazala /ę/ koji bilježi Porfirogenet: Ζεντίνα (< *Kentona), pa je tim imenima jezična srodnost s hrvatskom Cetinom upitna.

Literatura:
Mayer I, 174 (Ippius);
Mayer II, 52–53;
Mayer, Zeitschrift f. vgl. Sprachforschung 66, 1939, 114–127;
Skok III, s. v. struja (Cetina);
Skok II, s. v. pleme (Cetinje);
Laszowski, Prosvjeta 4, 4, 105–124;
Schramm 25.2.1–4, 13.1, 17.3, 17.7, 18.4.
Preuzeo sam bez provere podatak o tobož antičkom nazivu "Kentona". *Kentona nije posvedočeni antički naziv reke Cetine, nego rekonstrukt (nigde zabeležena reč iz naučne fantastike). Posvedočeni antički nazivi Cetine su Nestos, Hippus, Hippius i Tilurius.

eT1xuGc.png


p7XYYW8.png


pFMUr0F.png



- - - - - - - - - -

2. Skrad i Skradin

1. Skradin,
Šibenik (antički "Scardon", zatim "Scardona")

2. Skrad, Gorski kotar
Godine 1694. prvi je put zabilježeno ime Skrad. Skrad je osnovan kad je osam kmetova od vlastelinstva u Brodu na Kupi dobilo zemlju i pravo da osnuju naselje. Novo je naselje u upravnom pogledu potpadalo pod sučiju u Velikom Selcu. Poznato je da je područje današnje općine Skrad bilo naseljeno znatno ranije, ali je u naletima turskih pljačkaških četa opustošeno, posebice tijekom 16. stoljeća.

Koja je etimologija gorskokotarskog Skrada?


Skradin-Scardona, Skadar-Scodra; Skrad, *Sgrad

Savremeni toponimi Skradin i Skrad, danas se izvode od antičke, navodno neslovenske, osnove, za koju se, kao i obično, ne ulazi u značenje jer ono u najvećem broju slučajeva i ne postoji, umesto da se izvode iz bliskog slovenskog naziva čije je značenje više nego jasno iako, ne na prvi pogled i ne svakome:


Ptolomej: Scardona


It was an Illyrian settlement (Scardona) on the boundary between the Delmati and the Liburnian tribes. It was the capital of the Liburnians. It was better known as a Roman town, as the administrative and military centre of the region. It was destroyed during the Migration Period, and had by the 9th century been settled by Slavs.

content

Ovako Dalmacia u svom početku nije dalje se produljila, nego od Skradina pak do Macedonie, Skradin (Scardona) je u Dalmacii ne daleko od Sibenika varoša; Skadar (Scodra) je u Albanii: kojega iz medju oviuh varošah je razumio Ptolomeo? bi se moglo pitati. Ili bio Skradin, ili Skadar varoš, jedan i drugi spadao je pod Epir starinski;​

https://en.wikipedia.org/wiki/Skradin

Dakle, Ptolomejev naziv za Skradin (Scardona) bi dolazilo od *Sgradin (Zgradin) prema tipičnoj metatezi likvida (grad, gradina → gardin, garden, Garten i sl.), a kod Scodra (Skadar) od *Sgrada, pored obezvučenja g u k, dolazi do dodatne metateze.

Skadar: lat. Scodra ( + metateza)

Kod Skadra bismo mogli imati ovakav razvoj glasovnih promena u okviru srpskog jezika a pod uticajem vulgarnolatinskog: Sgrad → Sgadr → Skadr.

Značenje reči Sgrad je tvrđava, utvrđeni grad.

https://forum.krstarica.com/showthr...e-6-vijeka?p=35546001&viewfull=1#post35546001
- - - - - - - - - -

3. Lab i Labin

1. Labin, Istra (antička Albona)

2. Lab, reka na Kosovu

Lab je reka koja nastaje na Kopaoniku od Murgulske reke i Rečice, u mestu Palatna, protiče kroz Podujevo, teče kotlinom Malo Kosovo i uliva se u Sitnicu kod mesta Velika Reka kod Stanovca)[1] oko 300 m ispod mesta.[1] U blizini njegovog izvorišta, nalaze se ostaci Vrhlaba, srednjovekovnog dvorca koji je podigao srpski kralj Milutin (1282—1321). Izuzev u izvorišnom delu, Lab je ravničarska reka koja meandrira kroz kosovsku ravnicu. Ima usečeno korito obraslo vrbama. S proleća i jeseni, od kiša i topljenja snega na Kopaoniku, često poplavi priobalni pojas. Njegove veće pritoke su Batlava i Kačandolska reka. Bio je bogatiji vodom, dok nije reka Batlava pregrađena branom, iznad sela Batlava, i tako stvoreno Batlavsko jezero (Orlansko jezero), radi snabdevanja Prištine i okolnih naselja vodom.

3. Laba, reka u Češkoj, Nemačkoj (Elba, Elbe)

Laba (češ. Labe), Elba (nem. Die Elbe) ili Łobjo (gls. Łobjo i dls. Łobjo) je jedna od najvećih srednjoevropskih reka. Izvire u Češkoj. Duga je 1165 km. Sliv reke je u Nemačkoj (65,5%), Češkoj (33,7%), a veoma malim delom u Austriji (0,6%) i Poljskoj (0,2%). Uliva se u Severno more kod Kukshavena, blizu ulaza u Kilski kanal.

- - - - - - - - - -

4. Neretva (Narenta)

1. Neretva (reka u Hercegovini), (antičko ime Narona; italijansko Narenta) Zapisi: Ναρῶνα (Ptolemej II, 16,7), Narrona (Plinije III, 142 i 143), Narona amne (Tab. Peut.) itd.

2. Neretnica, pritoka Peka u Srbiji (gubljenje v-a, up. Neretljani)

3. Neretska reka, Bugarska

4. Narew u Poljskoj**

5. Neretva, pritoka Buga**;
Bug ili Zapadni Bug (polj. Bug; ukr. Західний Буг; blr. Захо́дні Буг; rus. Западный Буг) reka je u istočnoj Evropi i leva pritoka reke Narev.

6. Nereta (litavski) ili Neretiņa (letonski)... is a river of Biržai district municipality, Panevėžys County, northern Lithuania and Southern Latvia. It flows for 25 kilometres.

______________
* Radoslav Dodig: Podrijetlo naziva Neretva: "U Poljskoj teče rijeka Neretwa, u Letoniji Neręta, u Litvi Neretà, u Bugarskoj Neretska reka, [21] a pritok Peka u Srbiji naziva se Neretnica. [22]"

21 M. Šimundić, Hidronim Neretva, Hrvatski neretvanski zbornik, Matica hrvatska, Metković, 1993, 8.
22 M. Budimir, Mariani, Onomastica Jugoslavica, 5, Zagreb, 1975, 55.

http://www.metkovic.hr/povijest/defa...tva.asp#_ftn22


** Petar Šimunović: Uvod u hrvatsko imenoslovlje, Golden Marketing - Tehnička knjiga, Zagreb 2009:
"Sličnih se imena nahodi u slavenskim zemljama: Neretva (pritok Buga), Narew u Poljskoj, Norče u Makedoniji, vidi A. Mayer (Hrv. geogr. glasnik 8–10, 1939, 146)."
 
Poslednja izmena:
5. Krka (Korkoras)

1. Krka, reka u Dalmaciji (antičko mesto na izvoru Krke Curcum, prema Strabonu i Ptolomeju)
Krka is a river in Croatia's Dalmatia region, noted for its numerous waterfalls. It is 73 km (45 mi) long and its basin covers an area of 2,088 km[SUP]2[/SUP] (806 sq mi).[SUP][1][/SUP]
Possibly the river called Catarbates (literally "steeply falling")[SUP][2][/SUP] by the ancient Greeks, it was known to the ancient Romans as Titius, Corcoras, or Korkoras.

The river has its source near the border of Croatia with Bosnia and Herzegovina, at the foot of the Dinara mountain. It flows past Knin in Inner Dalmatia towards the south and enters the Prokljansko jezero near Skradin.
The best known sites on the river path are the Visovac Monastery (Roman Catholic) and the Monastery Krka (Serbian Orthodox).
Before its outflow the river forms beautiful and well known waterfalls called Skradinski buk, part of Krka National Park. This area is also the location of the first hydroelectric power station using alternate current in Croatia, the Jaruga Hydroelectric Power Plant. This plant started supplying power to the nearby city of Šibenik in 1895.


2. Krka, reka u Sloveniji, pritoka Mure
Velika Krka
(madžarsko Kerka, nekoč Kerkás, prekmursko Kerka, ali Velka Kerka) je reka, dolga približno 60 km. Izvira v Čepincih blizu madžarsko-slovenske meje, teče skozi Markovce, Šalovce, mimo Hodoša in Krplivnika na Madžarsko, kjer se imenuje Nagy Kerka. Njen desni pritok Mala Krka je rečica, ki teče mimo naselij Križevci in Domanjševci na Madžarsko (kot Kis Kerka ali tudi kot Kerca). Po zlitju Velika Krka teče naprej kot Kerka in se pri kraju Muraszemenye (tik pred najbolj vzhodno točko Slovenije) kot levi pritok izlije v mejno reko Ledavo, ta pa kmalu zatem konča pot kot levi pritok Mure.


3. Krka (Gurk), reka u Koruškoj, Austrija, pritoka Drave
"Krka u Austriji, odnosno Koroškoj, nekada slovenačkoj/slovenskoj zemlji.
- reka Gurk odnosno Krka na slovenačkom:"
https://www.google.rs/maps/place/9342+Gurk,+%D0%90%D1%83%D1%81%D1%82%D1%80%D0%B8%D1 %98%D0%B0/@46.8744949,14.2879835,15z/data=!3m1!4b1!4m2!3m1!1s0x47704299d3658c35:0x679ee d5f644b3e43
https://www.google.rs/maps/@45.8808939,14.7829568,15z

(Evidentirali smo - Vučko je uveo u evidenciju - još nekoliko reka sa ovim imenom.)

nZnysxS.png

Strabo further writes that "the Corcoras River (= Krka) flows near Nauportus; it carries cargo and empties into the Savus River (and the latter into the Dravus), which, i.e. the Savus, in turn flows into the Noarus (unknown elsewhere) at Segestica ... Marjeta Šašel Kos - 2005

Petar Šimunović:
Grad i ostrvo Krk (stari Curicum)

Korčula, Krkar « Corcyra, otok Korkira (hrv. Krkar, mletački Korčula) ?(Šimunović), Tako kurtizana
sinjora Laura u Dundu Maroju postaje gospođa Mandaljena odajući tako
"našijensko porijeklo" ili posprdno: Mande Krkarka (od etnika otočkog imena
Krkar < Corcyra, zapravo Korčula),


Krka (antički Tilius; ie. "'ker, "kor, ""kr, korijen često zastupljen u europskoj hidronimiji),

books



books


Dakle, imamo kod Straboa potvrdu za slovenačku pritoku Save, Krku - Corcoras, or Korkoras. "Antičko Corcoras" za dalmatinsku Krku je pogrešno preuzeto sa engleske vikipedije. Dalmatinska Krka se nazivala Tilius (Titius), pri čemu, kako dobro primećuje Sladović, til i krk predstavljaju sinonime (oboje u značenju vrat; danas til u rečima potiljak, zatiljak, a krk u krkače, krka-lonce). Tako da ne postoji potvrda srodnog antičkog naziva za dalmatinsku Krku. Ostaje potvrda "Corcoras" za slovenačku Krku i Catarbates za dalmatinsku.

books

Treba proveriti izvor podatka o naselju na izvoru Krke zabeleženom kao Curcum:

"Pretpostavlja se da je Krka dobila ime po starom privremenom rimskom naselju Curcum podignutom blizu njezina izvora, vjerojatno radi gradnje cesta i mostova."

http://www.casopis-<wbr>gradjevinar.hr/assets/Uploads/<wbr>JCE-55-2003-12-06.pdf


Ogromna većina autora ubicira Strabonovo i Ptolomejevo naselje Curcum na izvoru Krke (u Dalmaciji).


https://books.google.rs/books?isbn=9530619014 -

Marin Zaninović - 1996
Vjerojatno u tome treba vidjeti razlog zašto se Ninija ni Curcum poslije ne spominju osim, eto, usputno kod Strabona i Ptolemeja. Klaudije Ptolemej pisao je svoju »Geografiju« u prvoj polovici 2. stoljeća poslije Krista, i zabilježio je naselje Kurkum - Curcum (Ptol., II 16, 6). Iz toga ... Moguće su i rijeka Krka i njezin izvor te vodopad Krčić, čudesne prirodne ljepote, koji huči upravo na nedostupnoj jugoistočnoj strani gradine, i očuvali ime te impozantne delmatske gradine Kurkum.

https://books.google.rs/books?id=bh71-km-jf0C
1987
... izmiriti ako Dicione lociramo na potez gornja Krka i Una (sa centrom oko Knina?)“, gdje su se (prema gornjoj Zrmanji?) graničili s Liburnima, a na sjeveru i sjeveroistoku s Mezejima“. Jer očito je da su i Dicioni, kao i ostala plemena, osim ... U izvorišnom području Krke (Titius) istraživači traže Ptolemejev polis Curcum (Коurkoum Ptol. II 16, 6) u njegovoj Liburniji. Ovaj liburnijski kaštel M. Suić, Kourkoum (Ptol. II 16, 6), |RFFZ, sv. 6 (1969), 37-43, traži na jednoj od „liburnijskih” gradina u ...

https://books.google.rs/books?id=dAlVAAAAYAAJ

1973
Toutes ces coordonnées sont fausses, et Varvaria et Curcum ont été repoussées vers le Nord- Ouest, et Ausancalio interpolée entre elles. Le toponyme, d'origine illyrienne, rappelle la ville de Curicum (Krk) sur l'île du même nom: Curieta insula chez Pline, III. 139 (cf. Strabon II, 123, VII, 315), la rivière Carcoras de Strabon, VII, 5, 2 (la Krka, en Slovénie) et encore Corcyre et Korcula (Corcyra Nigra). Le nom de Curcum semble s'être conservé dans celui de la rivière Krka, qui, ...


gQ9Hsbi.jpg


Itd.

To znači da je naziv "Krka" itekako mogao postojati kao antičkoslovenski naziv gornjeg toka današnje reke Krke. Još veće uverenje u slovenstvo ovog Ptolomejevog toponima uliva sinonimnost naziva gornjeg toka Krke Tilius, jer i Krk i Til slovenski su izrazi za vrat.





6. Drava, (antičko Dravus)

1. Drava, panonska pritoka Dunava

2. Drawa u Poljskoj

Drawa is a river and popular aquatic trail in Poland, 185.9 km long. The surface of its catchment area amounts to 3296.4 km[SUP]2[/SUP]. The Drawa begins its course at Krzywe Lake and ends it in Noteć below Krzyż Wielkopolski. The Drawa is a right-bank tributary of Noteć, the second regarding size. Its average gradient is 0,61% and its flow rate 19 m[SUP]3[/SUP]/s. It is the longest river in Pojezierze Drawskie.The Drawa flows across regions including Pojezierze Drawskie, Równina Drawska and partly near Pojezierze Wałeckie and Kotlina Gorzowska. The source of the Drawa is in nature reserve Dolina Pięciu Jezior. Then, the river flows across Drawski Landscape Park, Drawieński National Park and Drawski forest. The section from Czaplinek to Noteć is called the Karol Wojtyła Silver Route.

Tributaries. The biggest tributaries of the Drawa are the Kokna, Korytnica, Mierzęcka Struga, Płociczna, Pokrętna, Słopica, Wąsowa. The main streams of the river are the Bagnica, Drawsko, Drawka, Głęboka, Miedzniki, Moczel, Pełknica, Radówka, Sitna, Studzienica, Sucha, Szczuczna, Wilżnica. One canal, Prostynia, flows into the Drawa.

Lakes.The Drawa flows through many lakes. In the upper region of the river there are Górne, Krąg, Długie, Głębokie, Małe. Further down the river, the lakes Prosino, Żerdno, Drawsko Lake, Rzepowskie, Lubie, Krosino, Wielkie and Małe Dębno can be found.

History. From the 14th century, the river has been used as a navigational route. Since 1700, the Drawa has been used for drifting honey from Drawsko to Frankfurt. Navigation of the river continued until World War II. In 1974, on the river route was founded a nature reserve Drawa and in 1990 Drawieński National Park.


Interesantno je da obe Drave prolaze kroz mnoga jezera.
 
Poslednja izmena:



7. Nišava i Niš
(antičko Naissa i Naissus)


A. Reka

1. Nišava
(antičko "Naissa")
Niš, kao grad, dobio je ime po reci Nišavi ("Naissa") u 3. veku pre nove ere kada se smatra da je nastao. "Od slovenskog korena niz- u značenju "niska reka" poreklo imena Lužičke Nise izvodili su, na primer, František Palacký, istoričar Johan Benedikt Carpzow, topograf Jaroslav Schaller i Franz Töpfer. Istraživač iz Libereca, Anton Ressel, dovodi je u vezu sa staroslovenskim korenom nik- (kos, strmoglav)."

450px-Klisura.jpg

Kanjon Nišave

"... tokom celog leta 268. god. pa Rimski senat ... Bitka se razvila sa obe strane reke Nisse (danas Nišava)..."


2. Neisse [Naise] (poljski Nysa), lužičkosrpski Łužiska Nysa, poljski Nysa Łużycka, nemački Lausitzer Neiße [Naise]
The Lusatian Neisse (Czech: Lužická Nisa; German: Lausitzer Neiße; Polish: Nysa Łużycka; Sorbian: Łužiska Nysa) is a 252 km (157 mi) long river in Central Europe.[SUP][1][/SUP][SUP][2][/SUP] It has its source in the Jizera Mountains near Nová Ves nad Nisou, Czech Republic, reaching the tripoint with Poland and Germany at Zittau after 54 km (34 mi), and later forming the Polish-German border for a length of 198 km (123 mi). The Lusatian Neisse is a left-bank tributary of the Oder river, into which it flows between Neißemünde-Ratzdorf and Kosarzyn north of the towns of Guben and Gubin.
Being the longest and most notable of the three rivers named Neisse (Neiße) (German) or Nysa (Polish) (the two other rivers being Nysa Kłodzka (Glatzer Neisse) and Nysa Szalona (Wütende Neiße or Jauersche Neiße)), it is simply referred to as the Nysa or Neisse. An older Polish variant, no longer used, was Nissa. Since the river runs through the historic region of Lusatia, the adjective before the name of the river Neisse is used whenever differentiating this particular river from the Nysa Kłodzka (Glatzer Neiße) and the small Nysa Szalona (Wütende Neiße or Jauersche Neiße) in Silesia.


3. Nysa Kłodzka (Glatzer Neisse), druga istoimena reka koja protiče kroz Poljsku i Nemačku
The Nysa Kłodzka (German: Glatzer Neiße, Czech: Kladská Nisa) or Eastern Neisse is a river in southwestern Poland, a left tributary of the Oder, with a length of 195 km (21st longest) and a basin area of 4,566 km² (3,744 in Poland). Before 1945 the area was part of Germany. During the Yalta Conference it was discussed by the Western Allies as one possible line of the western Polish border. Attempts were made to negotiate a compromise with the Soviets on the new Polish-German frontier; it was suggested that the Nysa Kłodzka be made the line of demarcation. This would have meant that (East) Germany could have retained approximately half of Silesia, including most of Wrocław. However the Soviets rejected the suggestion at the Potsdam Conference and insisted that the southern boundary between Germany and Poland be drawn further west, at the Lusatian Neisse.[SUP][1][/SUP]

Nysa Kłodzka originates in the Śnieżnik mountain range of the Sudetes, near the border with the Czech Republic. It is partially regulated. The river has often left its banks and flooded nearby cities, at times destroying them completely.


4. Nysa Szalona (Wütende Neiße or Jauersche Neiße), "Divlja Nisa", treća istoimena reka koja protiče kroz Poljsku i Nemačku
The Nysa Szalona (German: Wütende Neiße or Jauersche Neiße) is a river in Poland. It has a length of ca. 51 km and flows into the Kaczawa, which in turn flows into the Oder.


5. Niša, reka u Rusiji, Novgorodskoj oblasti
Ни́ша — река в Новгородской области, протекает по территории Новгородского и Крестецкого районов. Берёт начало в ненаселёной болотистой местнойсти в болоте Пырищское. В районе деревни Чавницы вливается в сеть мелких озёр, соединённяющихся с озером Ильмень. Длина русла реки — 70 км, площадь водосборного бассейна — 601 км².
Среди многочисленных небольших притоков наиболее заметны четыре правые: Работка, Хотолька, Ольшанка, Крупица.
На берегах Ниши расположено 8 населённых пунктов (от истока к устью): деревни Княжий Бор, Подлитовье, Жадиново, Горка, Осташево, Заднево, Поводье, село Бронница и пгт Пролетарий.
В нижнем течении (в районе посёлка Бронница) река заметно расширяется и именуется уже Большой Нишей.
Река трижды пересекает федеральную автомагистраль «Россия» (М10, E 105 Москва — Санкт-Петербург).

https://ru.wikipedia.org/wiki/Ниша_(река)

250px-Nisha_reka.jpg



6. Ničlava (< Nišava < Nišljava)

https://uk.wikipedia.org/wiki/%D0%9D...B0%D0%B2%D0%B0

B. Grad

1. Niš, Srbija (antičko Naissus)
"... rimski Naissus, vizantijski Ναισσός, slovenski Niš, turski Niş, nemački Nissa... "

2. Nysa [ˈnɨsa] (German: Neisse or Neiße) is a town in southwestern Poland on the Nysa Kłodzka river with 47,545 inhabitants (2006 official estimate), situated in the Opole Voivodeship. It is the capital of Nysa County. It comprises the urban portion of the surrounding Gmina Nysa, a mixed urban-rural commune with a total population of 60,123 inhabitants. It is the largest city in Poland that is not located in a strictly "urban" commune. Nysa is one of the oldest towns in Silesia. It was probably founded in the 10th century and afterwards became the capital of a principality of its name, which around 1200 became part of the Bishopric of Wrocław as the Duchy of Nysa. The town's fortifications from 1350 served to defend against the Hussites in 1424. The town and the duchy was part of Lands of the Bohemian Crown in years 1342 - 1742.
280px-NysaRynek_PiotrFuz_1280.jpg

Nysa, glavni gradski trg

- - - - - - - - - -

8. Una (antičko Unus, Oeneus)

1. Una
, pritoka Save, (antičko Unus, Oeneus)

2. Unava, reka u Ukrajini, 87 km

У́нава — річка в Україні, в межах Андрушівського (витоки) та Попільнянського районів Житомирської області і Фастівського та (частково) Васильківського районів Київської області. Права притока Ірпеня (басейн Дніпра).

Довжина 87 км. Площа водозбірного басейну 680 км². Похил річки 1,2 м/км. Долина коритоподібна, завширшки до 4 км, завглибшки до 30 м. Заплава подекуди заболочена, завширшки до 600 м. Річище завширшки переважно 2—10 м, протягом 34 км відрегульоване. Живлення мішане. Льодостав з початку грудня до першої половини березня. Гідрологічний пост біля Фастова існує з 1949 року. Створено Фастівське водосховище. Використовується на потреби технічного водопостачання, зрошування, рибництва.

1280px-Unava_2.jpg

Unava
 
Poslednja izmena:
9. Tisa, (Tiša, Potiša; antičko Tisia, Tissus, Pathissus)

The river was known as Tisia in antiquity; other ancient names for it included Tissus (in latin) and Pathissus (Πάθισσος in ancient greek), (Pliny, Naturalis historia, 4.25).

1. Rečica Ticha u Češkoj (na granici sa Nemačkom):
https://www.google.rs/maps/place/Kos...49a1e25f36187f

2. Reka Tisa, pritoka Dunava:
https://sr.wikipedia.org/sr/Тиса

- - - - - - - - - -

10. Srem, (antičko Sirmium)

1. Srem, (antičko Sirmium)

2. Śrem [ɕrɛm] is a town on the Warta river in central Poland. Śrem [ɕrɛm] is a town on the Warta river in central Poland. The city received municipal rights in 1253, the same year as Poznań. It is numbered among the oldest Lekhitic settlements, dating back to the 10th century. During the reign of King Boleslaus the Brave, there was a fortified settlement here, which protected the ford across the Warta on an important trade route from Silesia to Poznań. In the 14th century, Śrem became a royal town and the seat of royal officials (starosta). Its heyday was in the first half of the 15th century and the second half of the 16th century. Later, lengthy wars, epidemics and natural catastrophes caused Śrem to decline, like many other towns in the Wielkopolska region.
http://en.wikipedia.org/wiki/Śrem



11. Lim i Limski kanal

1. Limski kanal (Rovinj)

220px-Lim_canal_top.jpg


Limski zaljev[/B] (odomaćeno Limski kanal) je zaljev na zapadnoj obali Istre između Vrsara i Rovinja. Nastao je kao rijas (potopljeno riječno ušće) rijeke Pazinčice koja danas ponire u Pazinskoj jami kod Pazina, a u prošlosti se je ulijevala u more u Limskom zaljevu. U njezino staro korito je prodrlo more te je tako nastao današnji zaljev te on nije fjord kao što se često pogrešno govori (fjord je zaljev nastao radom ledenjaka). Naziv kanal također je pogrešan.[SUP][1][/SUP]

Limski zaljev je značajno uzgajalište školjaka. Ime mu dolazi od latinske riječi limes = granica (tuda je u rimskom razdoblju prolazila granica provincija Italije i Dalmacije).

2. Lim, reka u CG, Srbiji i Hercegovini

280px-Lim_Drina.JPG


Lim je rijeka koja protiče kroz Crnu Goru, Srbiju i Bosnu i Hercegovinu.
Rijeka Lim istječe iz Plavskog jezera, a zatim protiče kroz Plav, Berane i Bijelo Polje u Grnoj Gori te Prijepolje i Priboj u Srbija, zatim Rudo, Mioce i Visegrad u Republici Srpskoj. U Drinu se uliva blizu mjesta Međeđa u višegradskoj općini.


Etimologija imena

Poreklo i značenje imena reke Lim do danas nije sa sigurnošću razjašnjeno. Obično se tumači latinskim terimnom limes što znači granica, što se tumači time da je reka oduvek bila granica. Prvo između istočnog i zapadnog rimskog carstva, a kasnije i između Otomanske imperije i Habzburške monarhije[1][2]. Međutim istorijska nauka ima sasvim drugi pogled na ovu tezu. Prema saznanjima kojima se danas raspolaže, granica između istočnog i zapadnog rimskog carstva nije prolazila Limom, tako da je celokupno Polimlje ušlo u sastav istočnog rimskog carstva odnosno Vizantije. Takođe, ona nikada nije predstavljala granicu Otomanske i Habzburške imperije.

Drugo tumačenje naziva se dovodi u vezu sa keltskom rečju llyn – llym koja označava vodu ili jezero[3], što bi moglo stajati u vezi da se Lim zvanično nastaje isticanjem iz Plavskog jezera, pošto njegova utoka nosi drugo ime (Ljuča). Na albanskom jeziku Ljumi (Lumi) ima doslovno značenje: reka. Takođe, Ljuča je deminutiv reči Ljumi. S obzirom da predeo oko gornjeg toka Lima pretežno naseljavaju etnički Albanci, čiji jezik sadrži brojne reči sa romanskim korenom, ne treba odbaciti ni ovo tumačenje o poreklu imena Lima.



12. Morava (antički: lat. Margus, grč. Brongos)

1. Morava u Češkoj (antičko ime: rimsko Margus, apredrimsko, grčko po Herodotu Brongos)

2. Morava (Južna, Zapadna, Velika), reka u Srbiji (antičko ime: Margus)

WOjnQLm.jpg


Ovaj nemački izvor kaže da su se naša Morava i češka (moravska) Morava obe zvale Margus. Kako se to tumači u postojećoj literaturi ili kako vi tumačite?

1. Ovaj izvor antičke nazive ne prenosi verodostojno.

2. Rimljani su dve reke udaljene 1000 km nazvali jednako jer:

a) su imale isto predrimsko ime
b) slučajno

3. Sloveni su po dolasku na Balkan reku Margus nazvali Morava jer:

a) slučajno
b) vodili su se principom doslednosti prema kojem su, zatekavši rimsku reku na jugu koju su Rimljani zvali Margus kao što su i njihovu Moravu zvali, dali su joj ime Morava da bi udovoljili principu doslednog preimenovanja

4. drugo.

?
 
13. Brez imenu (Medun - Podgorica u CG) (antički Virsiminium, Brezimenuem)

Citat: "Antičko ime grada u današnjoj Crnoj Gori je "albansko" i glasi Brezimenuem. ":hahaha:

books



http://books.google.rs/books?id=l2JRAAAAcAAJ&pg=PA160


Grad Brez Imenu (em), odnosno savremno srpski Bez imena. Baš zvuči onako albanski. :per: Meteon (Medeon, Medun) je stari grad i tvrđava, koja se nalazi 13 km severno od Podgorice. Prvobitno je izgrađen kao tvrđava, a kasnije kao grad, između 4. i 3. veka p. n. e. Grad pominje Tit Livije (XXXIV, 23, 3, XXXII, 3) kao grad u oblasti Labeata i mesto gdje su Rimljani zarobili Karavantija i užu Gencijevu porodicu. Da je taj grad postojao na lokalitetu današnjeg Meduna, potvrđuju i značajni arhitektonski ostaci koji se na ovom lokalitetu nalaze. Na to, u određenom smislu, ukazuje i jedan mnogo kasnije pisani podatak, koji u 7 veku ne. pruža geograf iz Ravene, koji govori da se pored Burzunuma nalazi grad sa imenom Medion (211, 8-10: Iuxta Burzumon est civitas que dicitur Medione). U daljem izlaganju pokazaće se da postoji dosta razloga da se ovaj Burzumon identifikuje sa mestom Bersumnum (Virsiminium) na Pojtingerovoj tabli (Tabula Peutingeriana), odnosno sa današnjom Podgoricom. Sudeći po položaju, načinu gradnje, konstrukciji zidina, Meteon (Medun) je bio značajan ilirski grad na području Labeata
http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%9C...B5%D0%BE%D0%BD

Na to, u određenom smislu, ukazuje i jedan mnogo kasnije pisani podatak, koji navodi u VII stoljeću n.e. geograf iz Ravene, i kaže da se pored Burzunuma nalazi grad sa imenom Medion (211, 8-10: Iuxta Burzumon est civitas que dicitur Medione). Postoji dosta razloga da se pomenuti Burzumon identifikuje sa mjestom Bersumnum (Virsiminium) na Pojtingerovoj tabli (Tabula Peutingeriana), odnosno sa današnjom Podgoricom.
http://bs.wikipedia.org/wiki/Meteon

The Tabula Peutingeriana (Peutinger table, Peutinger Map) is an illustrated itinerarium (in effect, a road map) showing the cursus publicus, the road network in the Roman Empire. The original map (of which this is a unique copy) was last revised in the fourth or early fifth century.[SUP][1][/SUP]
http://en.wikipedia.org/wiki/Tabula_Peutingeriana

Tabula Peutingeriana (21,657 × 930 pixels, file size: 7.62 MB)
http://upload.wikimedia.org/wikipedi...tingeriana.jpg
 
Poslednja izmena:
14. Soča

quote_icon.png
Original postavio Mrkalj
Da li vidiš da se etimološka hipoteza o izvođenju slovenačkog Soča (posrbljeno Suća, Sutja, Sutlja - uporedi sa Sutla) iz latinskog Sontius temelji isključivo na istoriografskoj dogmi ili predrasudi da na tom prostoru Latini imaju prvenstvo? A onda, kada shvate da reč Sontius na latinskom ne znači ništa, ili ništa zgodno, dalje izmišljaju, pakuju i naštimavaju ("rekonstruišu") nekakvo nikad postojeće (hence the "zvezdica") ime *Aisontia, koje je presumably derived from the PIE root *Hei̯s-. Digestal molim.

... čista lakrdija.



quote_icon.png
Original postavio vučko
Mrkalj je u pravu. Samo još da dodam da Slovenci (Kajkavci) imaju u velikom broju reči slovo O, dok Srbi (Štokavci) imaju slovo U, kao što je zob-zub, roka-ruka, mož-muž,..

Uporedi to sada sa
*Sǫťa



Postoji još jedan hidronim u Sloveniji sa tim imenom: Sotinski potok
https://www.google.si/maps/@46.82191.../data=!5m1!1e4


Сочиться - na ruskom znaci teci,curiti.
WORD: сочи́ться.
GENERAL: От сок.
PAGES: 3,731



WORD: сок
GENERAL: I, род. п. -а; также "заболонь дерева", колымск. (Богораз), укр. сiк, род. п. со́ку, блр. сок, др.-русск., ст.-слав. сокъ χυλός (Супр.), болг. сок, сербохорв. со̑к, род. п. со̏ка, словен. sọ̑k, род. п. sо̣̑kа, sоkа̑, польск. sok, в.-луж., н.-луж. sоk "чечевица".

ORIGIN: Родственно лит. sakaĩ мн. "древесная смола", др.-прусск. sackis -- то же; др. ступень чередования: лтш. svek̨i мн. "смола", алб. gjak "кровь" (Г. Майер, Alb. Wb. 136; Педерсен, KZ 36, 285), греч. ὀπός "сок" (Сольмсен, Unters. gr. Lautl. 207 и сл.; РФВ 49, 46 и сл.; Траутман, ВSW 248; М.--Э. 3, 645, 1142; Мейе, Ét. 238; Миккола, IF 23, 126; Перссон 127). Неясно отношение к лат. sūcus "сок" (Мейе--Эрну 1170; Шпехт 56). Махек (Studiе 54) пытается установить связь с ся́кнуть Ср. осока, чечеви́ца.
PAGES: 3,708
 
15. Sava

1. Sava,
desna pritoka Dunava
Ne zaboravimo da je postojalo božanstvo Savus (zapisano od Latina), po kome je i reka Sava dobila ime.
http://iza.zrc-sazu.si/pdf/Sasel_Kos_Ukrocena_lepotica.pdf

2. Sawa, poljska mitološka vodena vila, po kojoj je Varšava dobila ime

Grad Varšava
Warsaw's name in the Polish language is Warszawa - approximately /vɑːrˈʃɑːvə/ - (also formerly spelled Warszewa and Warszowa), meaning "belonging to Warsz", Warsz being a shortened form of the masculine name of Slavic origin Warcisław; see also etymology of Wrocław. Folk etymology attributes the city name to a fisherman, Wars, and his wife, Sawa. According to legend, Sawa was a mermaid living in the Vistula River with whom Wars fell in love.[20] Actually, Warsz was a 12th/13th-century nobleman who owned a village located at the site of today's Mariensztat neighbourhood. See also the Vršovci family which had escaped to Poland. The official city name in full is miasto stołeczne Warszawa (English: "The Capital City of Warsaw").[22] A native or resident of Warsaw is known as a Varsovian – in Polish warszawiak (male), warszawianka (female), warszawiacy (plural).

Znači ova Sawa, jeste nešto poput ženskog vodnog božanstva.

Reke i potoci u Poljskoj:

Sawa -y struga Wisłok 50°06’46” 22°17’58”
Sawica -y rzeka Omulew 53°23’48” 20°56’57” gb. − Sasek
Sawina -y potok Dobra 51°14’05” 17°16’21”
Sawka -i potok Stradomka 49°50’17” 20°12’06”

http://ksng.gugik.gov.pl/pliki/hydronimy1.pdf

Sava u Rusiji:
 
Poslednja izmena:
16. Dunav

Naziv reke Dunav, antički Danubius, izvedena je iz slovenske reči dno, koja je dala oblik Dnab koji dobija paralele Dunaj i Dunav. Postoji obilje reka širom slovenskog sveta, naročito severa (vidi prilog Z. Golamba sa 15 primera kao Dunaec, Dunajsko, Dunajčik, Dunavec), koje ili nose ovaj naziv ili sadrže koren ovog naziva.

Dunaj, Don i Dnjepar su izvorne slovenske reči koje imaju koren prasl. i stsl. dъno (rus., polj. dno) ← *dъbno. Kod nas i duboki bunar zovu dunaj. Što bi rekli - "vodostaj Dunava kod Bezdana".
icon_wink.gif
HJP: ✧ prasl. i stsl. dъno (rus., polj. dno) ← *dъbno ≃ lit. dugnas, v. dubok

Naravno da je lako lingvistikom se poigravati, ali je problem neupućenih što se ta igra, ničim u potpunosti potvrdiva, odvija i na najvišem naučnom nivou. Žalosno je što se ovde ta publikovana "igra" od priučenjaka bahato pokušava predstaviti apsolutno i jedino mogućom istinom.

Što se tiče te mačke, na to je bilo odgovoreno, 9. marta oko 20:45:

quote_icon.png
Original postavio Mrkalj
Ključni problem je ono gde mačka trči za svojim sopstvenim repom, odnosno kada se lingvistika dodvorava istoriografiji i odbacuje lingvističke mogućnosti koje se kose sa istoriografijom, a ta ista istoriografija se poziva na lingvistiku da stvori teorijski model koji isključuje nepoželjne delove te iste lingvistike. Ti meni, ja tebi, i onda sve ide po planu.
naughty.gif


Ali te poruke tamo više nema zbog "spajanja poruka". To je paradigmatično za one pronicljive Ahilove teze po pitanju indogermanistike: 3. "institucionalizam" i 5. "cenzura":


quote_icon.png
Original postavio Ahil71
Osnovna teza ove teme, da se zlouptrebljava pozicija da bi se falsifikovala istorija.
Osnovni elementi bečkoberlinizma su:

1. Kvaziekspertizam.
2. Dogmatizam.
3. Institucionalizam.
4. Primitivizam i težnja ka ismevanju drugačijih stavova.
I na kraju cenzura.


Međutim, zbog germanocentrične ideološke paradigme, tzv. bečko-berlinsku školu, bolje je zvati indogermanska, nemačkoarijevska ili, naprosto, die Hitlerschule.

Primer na osnovu kojeg sam prikazao sistem "ruka ruku mije" je knjiga Zbignjeva Goluba u kojoj Golub nakon nekoliko stranica iscrpnog teoretisanja u okvirima indogermanističkih pravila o glasovnim promenama rezignirano konstatuje kako predložene modele, parafraziram, "moramo odbaciti jer se ne uklapaju u postojeći istoriografski matriks":

Drugo, što se tiče naziva reke Dunav, dodajem i etimološku analizu iz knjige Zbignjeva Goluba:

qLnZXzN.gif


Zbigniew Gołąb, The origins of the Slavs. A linguist's view, Columbus: Slavica Publishers, Inc., 1992, str. 239-241

Intersantno je da Golub u rečenici koja sledi odmah za ovim citatom konstatuje da je data analiza istoriografski neodrživa. S druge strane, istoriografija se, šatro, oslanja na lingvistiku, a lingvistika ne sme da protivureči istoriografskim stavovima, što znači da se u lingvistici selektivno iznose određenom istoriografskom konceptu podobni stavovi, pa se onda istoriografija na njih poziva. I tako u krug. Tako to ide u die Hitlerschule.
th_coffee.gif


Inače, Golub je veoma svestan naučnik, razlikuje stavove i pretpostavke od činjenica i knjiga je vredna po pitanju obaveštenja koja donosi, ali ne i po pitanju konačnih zaključaka.


Ko ima malo klikera, na osnovu desetina slovenskih potvrda naziva za vodotok, shvatiće očiglednost teze da je latinska reč Danubius izvedena is slovenske Dunav ili Dunaj , a ne iz nekih iranskih reči ili šta se sve ovde ne istresa od bukvalističkog kluba koji malodušno u cilju pothrane sopstvenog ega kopira indogermanističke modele kojima maca odavno kuca na vratanca. Ne to raditi...
nono%283%29.gif



Hidronimijski materijal

I. Sliv Dnjepra:

1) Dunaec: desna pritoka Polnaje, leve pritoke Sejma, varijanta Dunaj.

2) Dunaec: desna pritoka Esmanja, desne pritoke Klevenja, desne pritoke Sejma,

3) Dunaec: pritoka Zalazne, desne pritoke M. Vopca, desne pritoke Dnjepra, varijanta Bužek,

4) Dunavec:
pritoka Kalinovke, desne pritoke Sudosća, desne pritoke Desne

5) Dunajka: desna pritoka Greza, leve pritoke Druća, desne pritoke Dnjepra

6a) Dunajčik: leva pritoka Vrskolice, desne pritoke Vorskle, leve pritoke Dnjepra (Toporov i Trubačov)

6b) Dunajczyk u slivu Vorskle (nesumnjivo identičan sa Dunajčikom) (Moszynski).

7) Suchy Dunajec u blizini Kainowa (ukr. Kaniv).


II. Sliv Visle


1) Dunaj: desna pritoka Wisloke

2) Dunaj: leva pritoka Visle između Jeziorna i Czerwonke (potvrđen samo u istorijskim izvorima; više ne postoji).

3) Dunaj:
desna pritoka Przewodowke, desne pritoke Narewa (potvrđen samo u istorijskim izvorima).

4) Dunaj:
desna pritoka Bzure (varijanta Lidzianke // Ludzianke)

5) Dunaj: jezero u slivu donjeg (?) Sana.

6) Dunajec:
desna pritoka gornje Visle (podeljen je u gornjem toku na Bialy i Czarny Dunajec, u 13. stoleću - Dunawiec!)

7) Biala Dunajcowa // Dunajecka: desna pritoka Dunajca, varijanta Biala.

8) Dunajek: nemački Donaicken, jezero povezano s jezerom Šwietajno (nem. Schwentainer See) u istočnoj Pruskoj, varijanta Kielki //Chelskie Jezioro (nem. Kechler // Checheler See).

9) Stare Dunajczysko: desna pritoka Dunajca

10) Dunaj:potok u Ludzisko, oblast Strelno.

11) Dunaj:
rukavac reke Warte u Sulecinu.

12) Dunaj: potok u Starežynu.

13) Dunaj:
bara u Kwilezu (sve iznad u Wielkopolskoj tj. zapadnoj Poljskoj)

14) Dunajki:
močvara između mesta Wierzchucino i Swinarzewo u Pomeraniji.

15) Dunajka:
mala pritoka Hroze u blizini Bychowa (ukr. Bychiv?).



Imamo na vagone današnjih potvrda u hidronimima: Dùbanjak, Dùbna, Dùbno, Dubòčac, Dȕbočāj, Dubočánac, Dubòčec, Dȕbokāš, Dùbolj, Dȕmboka itd. Tako da je latinsko Danubius došlo od srpskog Duban, nakon metateze u Dunab koje je naknadno dalo Dunav, Dunaj i (danas mađarsko Dona) Duna. Inače, dub tj. dlb (u značenju dubine) došlo je od starije onomatopeje glb odakle i sinonimi glubina (dubina) i glib (blato), pa i glina od glibna. Na izvoz imamo i starijih oblika sa potvrdom u hidronimima Glìbočica, Glìbokī, Glòbočica, Glòmboka (kajkavski), Glùbokī járak, Glùbokī pòtok, Глубокий Поток itd. Dno je došlo od "dubno" (dъbno) (dъbъn, dъnъb). Ove poslednje metateze odigrale su se značajno pre pojave prvih zapisa imena reke Dunav (recimo u 7. veku pre Hrista). E, sada, što indogermanistika ima iracionalan poriv da tvrdi kako je slovenski jezik do osmog veka bio konzerviran, nastao na jednom malom prostoru, u jednom vremenu bliskom osmom veku proizilazi iz podsvesne težnje za zatiranjem slovenskog imena i jezika.

Tačno je da na strani slovenskog autohtonizma postoje slaboumnici i neopamećenici koji protivčinjenično ustrajavaju na svojim fiksidejama. Ali, na drugoj strani imaju dostojnog suparnika koji se drži odavno instalirane ideološke šeme u lingvistici i istoriografiji, dok im teze onih prvih dođu kao zicer za licemerno likovanje nad klimavim tezama. Treća strana, ako neko nije obavešten, postoji. To je ona strana koja vidi da sve dosedmovekovno-močvarnoslovenske teze indogermanistike imaju alternativni održivi model. Pa, iako je i to više nego dovoljno za ustanovu/vaspostavu škole, imaju i više od toga. Na primer, opšteslovenska slatkovodne hidro-terminologije može se ad hoc objasniti na najmanje dva načina. Prvo, Sloveni su se sa Slovenskog Juga (vulgarno prozvanog Balkan) postepeno širili kroz predele u kojima nije bilo mora, tako da je kroz nekoliko generacija neupotrebljavana terminiologija izumrla pa je pri kontaktu novih generacija Slovena sa severnim morima moralo doći do formiranja nove primorske terminilogije, i to u delu koji se pojmovno ne poklapa sa slatkovodnim terminima. Drugi model odsustvo opšte slovenske pomorske terminologije objašnjava modelom po kojem su se centralna i severna plemena Slovena sa Slovenskog Juga širila na sever, dok su južna zbog odvojenosti reljefom visokih planina koje odvaja more od zaleđa Slovenskog Juga ostajala sesilna, što se i uklapa u nevlaški-nenomadski tip južnih slovena s mora i priobalja.
 
Poslednja izmena:
17. Drina

1. Drina, desna pritoka Save, antičko Drinus

2. Dvina, zapadna i severna

(a) The River Daugava or Western Dvina
The Latvian name for the river, "Daugava" originated from the ancient Baltic words for "the great water" (daudz ūdens).[citation needed] The names for the Daugava in other languages; Dyna – Düna – Двина – Дзьвіна – Dźwina – Dvina - Väina have an unclear origin. This name is mentioned in the Viking sagas and the Chronicle of Nestor. According to the Max Vasmer's Etymological Dictionary, the toponym Dvina clearly cannot stem from a Uralic language, and it possibly comes from Indo-European word which used to mean river or stream.[3]

(b) Dvina
According to the Max Vasmer's Etymological Dictionary, the name of the river has been taken from the Western Dvina River. The toponym Dvina does not stem from a Uralic language; however, its origin is unclear. Possibly it is an Indo-European word which used to mean river or stream.[2]

In the Komi language, the river is called Вы́нва / Výnva from vyn "power" and va "water, river" hence "powerful river".

In Finnish the river is known as Vienanjoki or Vienajoki (joki=river), which means slowly running river and is the feminine form of Väinä, meaning the same.

Etimologija: od glagola drati, kako u Odra, Drava, Odr(in)a - Drina.
 
Poslednja izmena:
Tebe ne vidim da si se uopšte razjasnio u vezi sa Davidovićevim intervjuom (koji bi, zasigurno, prasnuo u smjeh kada bi vidio u kakvom kontekstu ga pominješ).

Ja sam za svakog pametnog do sada tri puta razjasnio, a siguran sam da i ti shvataš, ali ne želiš da se to vidi.

Davidović je jasno rekao, parafraziram:

"Beč i Berlin su opljačkali sve srpske arhive i sve drugo što su mogli iskoristiti da bi falsifikovali istoriju uzroka Prvog svetskog rata."

Budući da građu do danas nisu vratili, istoriografsko-falsifikatorski motivi nisu poništeni. A o tome smo se i osvedočili u nedavnim (2014.) pokušajima revizionizma uzroka Prvog svetskog rata, koji je sprečen od strane Amerikanaca.

Drugi primer sastoji se u falsifikovanju istorije zapadne srpske zemlje Bosne (Benjamin Kalaj, Ćiro Truhelka, Franjo Rački et. al.) nakon Berlinskog kongresa 1878., koje se sastojalo se u izmišljanju bošnjačke nacije, bosanskog jezika, jedinstvenog pisma tzv. "bosančice", jedinstvene vere "bogumila", jedinstvenih spomenika "stećaka" itd. Do današnjeg dana postoje izuzetno jaki istoriografski lobiji koji i dalje podgrevaju i istrajavaju na ovim svojim falš diskursima iako su više puta meritorno osporeni.


Ova dva primera, koje navodim jer su i tebi nesporna - za moje istomišljenike bilo bi ih još (npr. onaj o tome da su Nemci i Rim dozvolili osmansko pokoravanje Romejskog Carstva i Južnih Slovena) - dovoljna su da pokažu kako ti je tema probušen kurton jer je bečko-berlinska zavera istoriografsko-ideološka podrška dugoročnih interesa germanske politike, u ovom slučaju prema Južnim Slovenima i Slovenskom Jugu (tzv. "Balkanu" kako ga krstiše Nemci).

- - - - - - - - - -

... a vi srpski istoričarčići ste samo šrafčići u nemačkom istoriografskom mehanizmu. Šrafići koji ne mogu da izađu iz mehanizma da bi sagledali na čemu ceo mehanizam stoji.
 
Treći primer bečko-berlinske istoriografske podvale svakako je nemačko formiranje albanske nacije i to na nepotkrepljenoj pretpostavci albanskog=ilirskog autohtonizma. Cilj ideološko-političkog koncepta u bečko-berlinskoj istoriografiji je ovaj: "Srbo-Sloveni su balkanski podstanari i kao takvi ne predstavljaju smetnju u nemačkom prodoru na istok. U tom cilju stvorićemo mnogo (malih) narodića i dati im drevna istorijska prava, koja ideološki sputavaju srpski otpor. Kada Srbi to jednom prihvate, biće mirni i neće predstavljati otpor germanskom interesu na Balkanu."


:per:

Dakle, bečko-berlinska škola je samo na primeru Slovenskog Juga do sada toliko puta uhvaćena sa prstima u pekmezu da udžbeničko zaobilaženje njene kompromitacije epskih razmera samo govori ili o poltronstvu ili o slepilu i kognitivnoj slabosti srpskih istoriografa. Mislim da se kod tebe ne radi o poltronstvu.

Sve ove bečko-berlinske istoriografske podvale imaju pretpostavljen isti stalni nemački geopolitički interes dobro poznat pod pod nazivom Drang nach Osten.
 
Poslednja izmena:
1. lingvističke teze i
5. obrazloženja teza o zaveri rimokatoličke društveno-humanističke nauke

Srbi i Porfirogenit
Rim fabrikuje priču o doseljavanju Srba prema postojećoj priči o dolasku turkijskih Hrvata i umeće je u postojeći spis O narodima Porfirogenitusovoga DAI

quote_icon.png
Original postavio Mrkalj

Oko Viminacijuma, prestonog grada rimske pokrajine Gornje Mezije, postojao je gradski zid visok 15 do 17 metara. Zaključak: okupatorska administracija morala je da se zaštiti od lokalnog slovenskog=srpskog stanovništva.
quote_icon.png
Original postavio Slaven777
A na osnovu čega bi stanovništvo u kraju moralo biti nužno slovensko / srpsko..?
Odlično pitanje. Veoma prosto i logično. {godina X = (6. vek - t)} :

1. genetička genealogija dokazala je starosedelaštvo naroda Slovenskog Juga, odnosno dokazala je da je stanovništvo u godini X predak današnjeg stanovništva;

2. danas je stanovništvo na Slovenskom Jugu slovensko;

3. ne postoji dokaz kojim se jezikom govorilo na Slovenskom Jugu u godini X

Zaključak: najbolja pretpostavka je da je stanovništvo u godini X govorilo slovenskim jezikom. Drugim rečima, jedini pošten odgovor na pitanje "Kojim su jezikom govorili preci ovog dokazano autohtonog stanovništva Slovenskog Juga?" je - "Najverovatnije autohtonim slovenskim jezikom".

Daljnje indicije ispravnosti gornje postavke:

4. odsustvo neslovenskog jezičkog supstrata iz godine X u jeziku slovenskog autohtonog stanovništva

5. do danas opstaje mnogobrojna paganska onomastika, što ukazuje na njenu dobru ukorenjenost u svem stanovništvu pre hristijanizacije autohtonog stanovništva Slovenskog Juga

6. na područjima odakle su Sloveni potisnuti i asimilirani (grčki deo Makedonije, Albanija, Rumunija) preobilna su slovenskom toponomastikom, uključiv i slovenskopagansku

7. na područjima odakle su Sloveni potisnuti i asimilirani (Rumunija, Mađarska), vokabular obiluje slovenskim rečima
I tako još, da ne razbacujem adute. :)

Na osnovu rečenog, poglavlja o dolasku Hrvata i Srba iz Porfirogenitusa su falsifikovana nakon šizme u korist Rimske crkve. Iako falsifikovana, u odnosu na potonje izmene istoriografije, Porfirogenitusova poglavlja o dolasku Hrvata i Srba za srpsku stranu deluju dobroćudno spram potonjih povestica koje će uslediti profuzno iz različitih ispostava Rimske Crkve.

Krivotvorački motiv za novoplasiranu ideju o doseljavanju Srba u Porfirogenitusovim poglavljima o dolasku Hrvata i Srba leži u ranijem postajanju povestice o dolasku turkijskog plemena Horvata na osnovu kojeg je istim obrascem skovana falsifikovana istorija o doseljavanju Srba sa ciljem pretvaranja zapadnog dela Srba u Hrvate brisanjem potencijala svesti o jednosti naroda kojeg je trebalo podeliti među dvema crkvama. Osim toga, htelo ih se staviti u jednake istorijske pozicije i izbeći poziciju zavojevača i novodoseljenika kod vladajuće elite rimokatoličkog naroda-opredeljenika, kod Hrvata. To se mislilo postići pričom o doseljavanju Srba, Slovena.

Eto, tako je to verovatno bilo.

Znači, ovde još i Ajnharda da dometnemo:

"Dokaz" je, ustvari, kada se armija licenciranih istoričara raznim sredstvima (mito, pretnja, prosta subordinacija, prisila, ucena, nagrada, pohvala, povišica, poltronstvo, karijerizam) uvede u jedan koherentan diskurs i o njemu raspiše. Tada nastaje spin kada tzv. "dominantno mišljenje" (suštinski plaćena fabrikacija) postaje tzv.[SUP]2[/SUP] "dokaz". Oni nemaju motive - ta zašto bi? - da se raspišu o Dalimilovoj hronici ili Ajnhardu koji u 9. veku kaže da Srbi nastanjuju velik deo Dalmacije (ups, nije ih nikako moglo doći 3% u 6. veku!) pa zato Dalimil i Ajnhard ne predstavljaju dokaz, nego nepoželjne istorijske izvore koji se zovu tzv. "nepouzdani izvori".
 
Poslednja izmena:
7. druge (etnološke, demgrafske itd.) logičke teze.

Pod ovo definitivno spada i mitologija, odnosno direktan ulazak panteona slovenskih/srpskih bogova u hrišćanstvo.

Postojalo je slovensko božanstvo JARILO.


Das Jahr (nem.), godina (srp.) ili leto (slovenač.) dolazi od Jarilo, odnosno Jaro, sveslovensko božanstvo proleća, vegetacije, buđenja biljki, prirode.
https://sr.wikipedia.org/sr/Јарило

Ako uporedimo ovo sa rečju godina (srp.), odnsono leto (slovenač.) takođe možemo da vidimo da postoji slovenska boginja proleća Lado, odnosno Ledo ili bolje reči Leto:
https://sr.wikipedia.org/sr/Лада_(богиња)
http://www.starisloveni.com/NeBitnBogovi.html

Grčka boginja materinstva Leto, koji su je naravno preuzeli od Slovena, Srba:
https://sl.wikipedia.org/wiki/Leto_(boginja)



Znači imamo reč jara što znači proleće...i imamo Jarilo, odnosno Jaro, sveslovensko božanstvo proleća, vegetacije, buđenja biljki, prirode.

Onda imamo još slovenske/slovenačke reči:

jar 1- nešto što seješ na proleće, odnosno nešto što se izleglo/rodilo na proleće; nešto što je mlado, novo
jar 2 - ljut, ljuto
jarčiti - pariti
jare - jagnje
jarac - ovan
jarek - jarak
jarek - blistav, veoma svetao
http://bos.zrc-sazu.si/cgi/a03.exe?name=sskj_testa&expression=jar&hs=1

Ima još reči sa tim korenom ali to je uglavnom to.


Dakle JARILO (sin Peruna) jeste slovenski bog prolećne vegetacije, plodnosti, mladić koji jaše na belom konju. U Sloveniji on se slavi pod nazivom Zeleni Jurij
On nije ništa drugo nego Sveti Đorđe - mladić koji jaše na belom konju i ubija aždaju. Taj mladić koji jeste živeo u 3. veku preuzeo je ime od ovog božanstva, odnosno narod mu ga dao.

Šta znači ovo ubijanje aždaje, odnosno zmilije ili zmaja. Pa zmaj, odnosno zmija predstavlja boga Velesa, boga podzemlja, zime, a Jarilo kao jeste mladić koji donosi proleće i ubija zimu - donosi proleće.
 
Narativ o doseljavanju Slovena na tobož "neslovensku" zemlju Male Evrope (tzv. "Balkana") bazira se na korišćenju svih prerogativa opštevažećeg principa "ko pre devojci" koji je ovde do daske zloupotrebljen kao osnovna povlastica prilikom formiranja diskursa te istoriografske celine. "Pu, moje."


Ona je svakako nastala u periodu u kojem su Južni Sloveni duhovno obezglavljeni krvoliptali klečeći pred osmanlijskim zulumom.

- - - - - - - - - -

Pa ako prati neko forum poreklo, bar u muskoj liniji, preko 50 % smo poreklom Sloveni. Sto je za mene bilo iznenadjujuce, posto nam antropologija nije preterano slovenska, a i mozda sam malo bio i pod uticajem T. Zivkovica.

- - - - - - - - - -



Ovo je zastarelo i prevazidjeno, Srbi imaju R1a od 20 do 25 % i manje ovog E3b, jos manje keltskog R1B i tog "grckog" J, a vise "skandinavskog" I1.

A to što si napisao neće biti sutra zastarelo i prevaziđeno? Ne možemo znati. Opet se javlja problem tehnološki naprednijih i bogatijih koji maksimalno koriste pravilo "ko pre devojci" u formiranju pravila igre u nastanku. Jedino utešno je što je ovde u pitanju prirodna nauka pa je u perspektivi njena konačna egzaktnost i mogućnost dokazivanja.
 
Poslednja izmena:
4. obrazloženja teza o zaveri germanske društveno-humanističke nauke,
Kad smo već kod kolektivnog sećanja:

eric_hobsbawm_author.jpg


Eric Hobsbawm

Jedan od najvećih modernih istoričara ali i najvećih stručnjaka za nacionalizam Erik Hobsbaum, iako je bio ljevičar i modernista – dakle, smatrao je da su nacije produkt 19. vijeka – ipak je priznao da postoji nekoliko istorijskih naroda (on ih zove proto-narodi), koji su posjedovali proto-nacionalne veze prije 19.vijeka; dva su iz Zapadne Evrope (Englezi i Francuzi) i dva iz Istočne (Srbi i Rusi).

Naime, u okviru ovih nacija, prema Hobzbaumu, očuvana su sjećanja na dugotrajnu političku zajednicu, obično srednjovekovnu monarhiju, kao i na crkvu u okviru koje je čuvano ovo sjećanje; posebno je u slučaju Srbije čuvano sjećanje na Nemanjiće i njima predvođenu političku zajednicu.
 
7. druge (etnološke, demgrafske itd.) logičke teze.

Pod ovo definitivno spada i mitologija, odnosno direktan ulazak panteona slovenskih/srpskih bogova u hrišćanstvo.

Postojalo je slovensko božanstvo JARILO.



Dakle JARILO (sin Peruna) jeste slovenski bog prolećne vegetacije, plodnosti, mladić koji jaše na belom konju. U Sloveniji on se slavi pod nazivom Zeleni Jurij
On nije ništa drugo nego Sveti Đorđe - mladić koji jaše na belom konju i ubija aždaju. Taj mladić koji jeste živeo u 3. veku preuzeo je ime od ovog božanstva, odnosno narod mu ga dao.

Šta znači ovo ubijanje aždaje, odnosno zmilije ili zmaja. Pa zmaj, odnosno zmija predstavlja boga Velesa, boga podzemlja, zime, a Jarilo kao jeste mladić koji donosi proleće i ubija zimu - donosi proleće.
Ako si ovo sam povezao, druže moj, imam čast sa genijem. :hvala:
 

Back
Top