resenje bi bilo u nekoliko slojeva eu, bar 2, jer uniformno resenje za celu eu je nemoguce
i zato se treba vratiti korak u nazad
Potrošački sektor EU je u užasnom stanju. Pokazatelj poverenja potrošača u zemljama EU (Economic sentiment / Consumer confidence indicator
Eurostat) je pao na dno kao iz doba COVIDa, ali ako je tada bio kratkoročni i iznenadni šok koji je trajao bukvalno mesec i po u akutnom obliku, sada je negativni trend konstantan.
Prema indikatoru poverenja potrošača, imali smo užasne pokazatelje u maju ove godine. Problem je dublji nego tokom najgorih perioda krize 2008-2009 ili dužničke krize 2011-2013 u Evropi.
Kolaps poverenja potrošača dešava se u svim zemljama Evrope – među velikim zemljama, najgora relativna slika je u Francuskoj i Holandiji. U Nemačkoj je veoma loše – ovde potrošači ocenjuju ekonomsku situaciju gore nego za vreme COVID - krize.
Ovde nisu važni samo relativni ekonomski pokazatelji, već i dinamika promena. Dakle, najdramatičniji pad je počeo u martu 2022. posle zaoštravanja geopolitičke konfrontacije Rusije i Evrope i zaoštravanja energetske krize.
Stopa ovog pada, tj. tromesečna promena poverenja potrošača u EU pokazuje najgoru dinamiku u poslednjih 25 godina, ne računajući COVID - šok.
Ekonomska kriza je ovaj put zagarantovana i neizbezna.
To je bilo 2009., 2012. i 2020. Kriza 2022-2023 je neizbežna i ova kriza će postati najjača.
Do sadašnjeg kolapsa doći će istovremenom konvergencijom nekoliko šokova odjednom – energetske, prehrambene, dužničke, strukturne, spoljnopolitičke i unutarblokovske krize.
Važna razlika u krizi 2022-2023 biće to što ovog puta nema manevarskog prostora. Tada je sistem bio preplavljen likvidnošću iz svih grana, sada ovo neće raditi – dugovi su enormni, inflacija je izmakla kontroli.
Ako je do sada mogao da radi QE, sada sve pare ovog sveta ne mogu dati rezultat ulivanjem u privredu.