Pa onda da pocnem

Meni se odmah na pocetku desilo nesto sto me obeshrabrilo, a to je da me cijelih 10mjeseci nije zvala ni jedna porodica, zasto to ne znam. Obicno su djevojke dobijale pozive odmah nakon 2-3mjeseca, tako da znate da i to moze da se desi. U svakom slucaju kada me porodica nazvala nisam ni razmisljala o tome ko su i sta su nego samo da odem. Medjutim, imala sam srece, porodica je zivjela u San Francisku i to bas u gradu, sto je rjedje, obicno se desi da dobijete neko mjesto u okolini grada. Drugo sto je bilo izuzetno je da sam ja u kuci imala potpuno odvojen stancic sa posebnim ulazom, kuhinjom, kupatilom, dakle savrseno! Ali i pored svega toga ja licno se nisam dobro snasla, Prije svega, ne treba previse da slusate sve sto vam drugi pricaju. Na orijentaciji vam dosta pune glavu sa tim stvarima kako ne treba da dozvolite da vas neko iskoriscava, da radite vise nego sto je potrebno isl.Sa takvim stavom dodjete tamo i prvo gledate jesu li vam nesto zakinuli u tom smislu, da li ste radili tacno koliko je to propisano ili vise od toga, to vas u startu ogranicava da na neki nacin uzivate u onom slobodnom vremenu sto imate- u slobodno vrijeme se nervirate sto nije sve kako ste zamislili. Treba da znate zasto ste dosli tamo- imate tih godinu dana da vam bude lijepo ili da se stalno nesto osjecate ugrozenim. Meni licno je situacija bila sasvim OK, radila sam tacno koliko treba i subotom, imala sam tu slobodnu nedelju. Desilo se nekoliko puta da oni hoce uvece da izadju, a da sam ja slobodna, pa ono kao da pripazim na djecu, sto mi je naravno smetalo, jer onda nisam slobodna. Sa druge strane, oni su mi kupovali svu hranu koju sam trazila i uglavnom su bili zadovoljni kako cuvam djecaka od dvije godine, ali je postojao drugi problem. Moje radno vrijeme bilo je otprilike od 8 do 17h, nekad od 9 ili 10h, nekad do 16h kako se desi koji dan, ali uglavnom radila sam tih 8h. Oni su htjeli da ja kad zavrsim sa poslom ostajem sa n jima na veceri da se druzimo isl. Meni nakon 8h provedenih sa djetetom nije bilo u glavi nista drugo nego da izadjem napolje i vidim nesto, tj. iskoristim svaki slobodan trenutak. Onda su mi rekli da se ne ponasam kao clan porodice, da ne ostajem na veceri, da ja uradim dosta kucnih poslova, ali da nikad ne izbacim smece, da nisam dovoljno komunikativna i da nisam ostvarila odnos sa djevojcicom. Sa moje strane, negdje su bili upravu, ali ta djevojcica- koja je bila divno dijete- za pozeljeti, vracala se iz skole na kraju mog radnog vremena i ja je skoro nisam ni gledala.... Kasnije sam se potrudila da se to ispravi, ali su se desile druge stvari zbog kojih sam ja na kraju napustila porodicu,napravila sam jednu gresku, tj. zalila sam se agenciji i sve je to preneseno na pogresan nacin, tako da su me oni zamolili da odem.... Nisam bila bas srecna zbog toga, ali sam se nadala da cu ponovo dobiti grad i djecu koja mozda idu u skolu, pa cu imati vise vremena za sebe. TO je bila nemoguca misija!!! Kada sam tek stigla u grad,bio je ljetnji raspust, moju koordinatorku nisam vidjela prvih mjesec ipo, a djevojke au pair koje sam zvala i ostavljala im poruke nisu se javljale. Dakle, ja sam skoro dva mjeseca tamo bila sama.... Uglavnom, kada sam bila u tranziciji nisu mogli da mi nadju porodicu, u zadnjem trenutku dobijem porodicu u Maryland-u, blizu Washington DC-ja. Otisla sam, ne drage volje. Moram reci da smo i ja i cijela porodica plakali kada sam isla i da mi je jako tesko palo, cak su bili toliko posteni da mi daju 200 dolara da mi se nadje, jer ja vec dvije nedelje ustvari nisam radila, a ostala sam kod njih.... Druga porodica je bila drugacija, ali OK. Medjutim, ja sam imala medjunarodnu vozacku dozvolu koja se u Marylandu na priznaje i morala sam da polazem vozacki, ali se i to na kraju iskomplikovalo. Desila se druga stvar,
ukrali su mi pasos i to u jednom klubu.. Tako je dok sam sredila pasos i sve sto je bilo potrebno proslo mnogo vremena, porodica nije mogla da ceka da ja sve to zavrsim i rekli su da je bolje da nadjem novu porodicu, jer oni ne mogu da cekaju da ja pocnem da vozim djecu..... .Haos!!!Druga porodica nije bila toliko lijepo raspolozena, pa su mi rekli da odmah napustim njihovu kucu, a poslednju platu mi nisu dali ,jer sam jedno jutro kasnila na posao.... Tako sam bila smjestena kod koordinatorke, pa potom kod druge au pair. Vec sam mislila da idem nazad kuci, jer porodica nije bilo. Na kraju dobijem trecu porodicu u okolini New Yorka,ali grad nisam mogla vidjeti osim vikendom.To mjesto je 40 minuta vozom od NY, dolazis tacno na Grand central station, a stanica mi je bila 5min od kuce, pa je opet bilo nemogue dobiti dozvolu radnim danom da odem do grada. Djecak 12godina, ja slobodna po cijeli dan,samo ga vozim u skolu i nazad, a moram da sam u mjestu, ako se nesto desi... To mi je bilo najgore, jer tu bas i nije bilo mnogo stvari kojima mozes da ispunis vrijeme, tako da sam se druzila sa drugim djevojkama, isla u teretanu isl... U toj poslednjoj porodici bas i nisu bili darezljivi, imala sam ogranicenje koliko mogu da vozim auto, jednom nedeljno sam ja morala da platim benzin, cek je uvijek bio u cent koliko je to predvidjeno i tako.... Jednog dana kad sam sjela za kompjuter nadjem pismo momka iz Francuske koji je kod njih radio prije mene. Kada sam to procitala osjecala sam se uzasno, a evo i zasto. Njegovo pismo je bilo toliko lijepo napisano, tako puno optimizma, poleta, odusevljenja time sto je u USA i njegove preporuke za sledecu au pair su bile fantasticne. On je svaki senkund proveden tamo iskoristio do kraja, uzivajuci cak i u setnji psa kojeg su imali, ni u jednom trenutku niste mogli osjetiti ni trunku nezadovoljstva bilo cime. On je znao zasto je dosao tamo i vjerujem da mu je ta godina bila nezaboravna. I meni je bila nezaboravna, lai bih bila srecnija da sam imala mnogo pozitivniji stav prema svemu i da sam bolje iskoristila svoje vrijeme ne opterecujuci se time koliko ce me neko iskoristiti i da li cu previse raditi i sta dobijam za uzvrat. Ono sto trebate da znate je da ukoliko ste vi korektni, vecina porodica ima razumijevanja, naravno sve zavisi od toga kolika su vasa ocekivanja. Posmatrala sami druge djevojke koje su mnogo radile, ali su znale zasto su dosle tu. Imas besplatan stan i hranu godinu dana, tako da, neke stvari moraju da se progutaju ako zelis da ti bude dobro.Mnoge su za moj pojam radile previse, ali sam gledala i kako im porodice to vracaju- dobijale su mnogo poklona, sjecam se da su dvije otisle na ljetovanje i to su ih oni castili. Ne kazem da je uvijek tako, ali vazno je da znate zasto ste tamo i da u startu smanjite ocekivanja.I pored svih komplikacija koje sam imala ovo je za mene bila fantasticna godina, mnogo toga sam vidjela i naucila i zahvaljujuci promjenama porodica bila sam u vise razlicitih gradova, plus sto sam putovala sa drugim djevojkama- to uvijek mozete da isplanirate.... Toliko od mene za sad, bas sam se raspisala, nadam se da ce ovo nekome pomoci