Evo i mene na par minuta... Zelela bih nekoliko stvari da podelim sa vama, tj. moje vidjenje i dozivljaj situacije. Zelela bih da kazem da su sve cure koje se upuste u ovu avanturu mnogo hrabre jer ipak napustaju svoj dom, sve sto su do sada znale i dolaze ovde u nesto sasvim novo. Kada kazem, hrabre, ne mislim da je ovde lose ili tako nesto, vec da stvari funkcionisu drugacije i da to za nekoga moze biti sok, a ne mora. Takozvani, kulturni sok. Ako mene pitate, meni se ovde dopada. Mnogo su ispred Srbije i zemalja bivse Juge, a meni, pa i svakom drugom, to odgovara. Svidja mi se sto su mnogo oraganzovani i drze se pravila i principa. Nisu svi takvi, naravno. Ima i onih koji se ponasaju kao agresivni Srbi npr. u saobracaju, ali vecina su mnogo uljudni, fini i civilizovaniji. To naravno, nosi sa sobom jednu dozu povrsnosti o kojoj necu pisati, a mi svakako nismo navikli da nam se sklanjaju sa puta, da nam se smese ili jave bez da su nas prethodno upoznali, tako da je to dimenzija koja se meni mnogo svidja ovde. Recimo, u Atlanti je tako GDE god da odes. Npr. u New York-u, nije. Zavisi gde si... U sustini, vazi sledece: DRZI SE PRAVILA KOJA SU TI NAMETNUTA I IMACES SRECAN ZIVOT, TJ. NECES IMATI PROBLEMA SA ZAKONOM.
Ono sto mi se NE dopada to je definitivno tendencija da se stvari POJEDNOSTAVE, tj. da se sto manje koristi mozak. Tako npr. host tata me je vozio do jednog velikog marketa, nekih 10 min udaljen od kuce, a pogresio je put pored GPS-a. Zasto? Zato sto ne zeli da misli. Bar mislim da je tako... Ni ja nisam sigurna. Mozda je to zato sto nikada ne ide tamo jer to obavlja zena, ko zna, nisam sigurna. Ali, da, pogresio je veoma lak put. I onda se ja nalazim u prilici da se osecam frustirirano zato sto nakon 3 dana voznje imam osecaj da se gubim... Ne mogu zapamtiti put, a recimo nikada pre nisam imala problem. Prodjem jednom putem i ja ga zapamtim. Ovde mi je malo drugacije. Da li je to zbog kola, puteva, zbog znakova itd. nemam pojma, ali nadam se da cu za koji dan uci u stos jer mi vec ide na zivce to sto se gubim. Ali, da, ako se vratim na primer sa host tatom koji zivi ovde od 2001. onda sam ja u super poziciji! :-)
Ne svidja mi se takodje sto imaju malo vremena za decu. Tesko mozes imati dobru karijeru i dobru decu. Moji hostovci se JAKO trude i dobro im ide. Deca nisu puno razmazena. Ne svidja mi se sto im sve trpaju, aktivnosti, uzine, raspored itd. Cini mi se da su preopterecena i onda ih vode po doktorima jer imaju neke poteskoce. Ne znam da li je to 100% tako, ali mislim da su preokupirana i da to nije zdravo. To je moj stav, ali naravno, ja nisam roditelj, oni su i oni odlucuju o tome.
Eto, malo sam se raspisala, nadam se da ne zamerite. Cim budem imala jos misli, impresija, javim se i pisem.
Veliki pozdrav iz Atlante! :-)