Još malo o Atlantidi.
Atlantida (grč. Ἀτλαντὶς νῆσος) u grčkoj mitologiji ostrvo je legendarne drevne kulture, o čijem samom postojanju i lokaciji nema čvrstih dokaza. Prvi put Atlantidu spominje starogrčki filozof Platon, koji kaže da je ona razorena prirodnom katastrofom, najvjerovatnije potresom ili potopom. To je navodno bilo više od 9400 godina pre Platona.
Kao priča u Platonovim dijalozima (Kritija i Timej), Atlantida je često opisivana kao mit koji je Platon stvorio da bi ilustrovao svoje političke teorije. Premda je funkcija priče jasna, raspravlja se da li je Platon doista imao inspiraciju stvarnim događajem, odnosno starijom tradicijom. Neki tvrde da se Platon prisetio erupcije Tere ili Trojanskog rata, dok drugi insistiraju da su mu motivacija bili savremeniji događaji poput uništenja Helikea 373. p.n.e. kad je taj grad potonuo u noći ili pak atinska invazija na Siciliju od 415. p.n.e. do 413. p.n.e.
O mogućem postojanju Atlantide raspravljalo se od antike, ali je to verovanje često odbacivano. Priču su otkrili humanisti u novije vreme, premda je u srednjem veku bila nepoznata.
Dan danas Atlantida je inspiracija brojnim piscima i stvaraocima, od naune fantastike preko stripova do filmova, a njeno je ime postalo eponim za izgubljenu civilizaciju.
Platonovi dijalozi Kritija i Timej, napisani oko 360. p.n.e. najstarije su referencije o Atlantidi. Platon nikad nije dovršio Kritiju. Benjamin Jowett i mnogi drugi smatraju da je Platon planirao treći dijalog zvan Hermokrat. John Luce predstavlja da je Platon, pošto je opisao poreklo sveta i ljudi u Timeju, kao i alegorijsko savršeno društvo drevne Atine i njihovu borbu s antagonistima iz Atlantide, time hteo napraviti strategiju helenske civilizacije tokom njihovog sukoba s varvarima kao tematiku u Hermokratu.
U Timeju predstavlja Atlantidu, a osobe koje učestvuju jesu Kritija, Timej, Hermokrat i Sokrat, premda samo Kritija govori o Atlantidi.
Prema Platonu, Atlantida je bila veliko ostrvo, veličine kao Libija i Azija zajedno. Nalazio se s "one strane Herkulovih stubova" (Gibraltar). To je bila plodna i bogata zemlja koja je davala dve žetve godišnje. Stanovništvo se bavilo poljoprivredom, stočarstvom i zanatima. Kopali su i topili rude. U izobilju je bilo zlata, najcenjenijeg materijala. Raširen je bio i materijal "orihalk".
U sredini ostrva nalazila su se dva izvora; jedan s hladnom, a jedan s toplom vodom. Oko njih su stanovnici izgradili bazene za kupanje, od kojih su neki bili pokriveni. Postojalo je više gradova i tri pristaništa. Zemljom je vladao Atlant uz pomoć 10 careva. Sastajali su se svakih 6 godina, donosili zakone i sudili.
Stanovništvo je uživalo u sreći i bogatstvu sve dok njihovi carevi nisu zaratili s ostatkom sveta. Atlantiđanima neprijateljsku vojsku predvodili su Grci, a na njihovom čelu bejahu Atinjani. U strahovitoj bici Grci su odneli potpunu pobedu i sprečili Atlantiđane da se prošire "s ove strane Herkulovih stubova".
Ostali antički autori
Filozof Krantor, učenik Platonovog učenika Ksenokrata, pokušavao je da pronađe dokaz postojanja Atlantide. Njegov je komentar na Platonovog Timeja izgubljen.
Starogrčki istoričar Proklo izveštava da je Krantor otputovao u Egipat i doista pronašao zapise sa istorijom Atlantide na hijeroglifima na stubu. No, Platon je napisao da je Solon video priču o Atlantidi na izvoru koji se može primiti u ruku. Proklo takođe u svojim komentarima iz V veka opisuje Atlantidu i govori da je, prema starijim autorima, postojalo sedam manjih ostrva i tri druga golema, od kojih je jedan bio posvećen Plutonu, drugi Amonu, a treći Posejdonu. Njihovi se stanovnici sećaju Atlantide koja je davno postojala i vladala nad svim ostrvima i verojatno je takođe bila posvećena Posejdonu.
U postojanje Atlantide veruju i filozofi Strabon i Posidonije.
Platon je verovatno bio i parodiran i imitiran - nekoliko decenija posle njega, istoričar Teomp s Hija piše o zemlji iza okeana znanoj kao Meropida. Njeni su stanovnici bili dvostruko veći od običnih ljudi i naseljavali su dva grada - Euzebej i Mahim. Takođe je opisao da je deset miliona vojnika prešlo okean da bi osvojilo Hiperboreju, ali su odustali kad su čuli da su Hiperborejci najsrećniji ljudi na Zemlji.
Filozof Euhemer spominje savršeno društvo na ostrvu u Indijskom okeanu.
Zotik, neoplatonistički filozof iz III veka, napisao je epsku pesmu na temelju Platonovog opisa Atlantide.
Moderna literatura
Godine 1627. Francis Bacon napisao je roman Nova Atlantida, opisavši utopističko društvo Bensalem na zapadnoj obali Amerike (ne zna se je li mislio na Severnu ili Južnu Ameriku.
U XIX veku mezoamerički proučavatelji poput De Bourbourga, Thompsona i Le Plongeona smatrali su da je Atlantida povezana s Majama i Astecima.
Godine 1882. Ignatius Loyola Donnelly napisao je „Atlantis: Antediluvian World“, delo koje je opisivalo postojanje Atlantide, uzimajući ozbiljno Platonove opise i postavivši hipotezu da su sve drevne civilizacije potomci Atlantidine neolitičke kulture.
UNESCO danas proučava Frauovu teoriju koji opisuje da su pre Eratostenova vremena, oko 250. p.n.e. grčki pisci Herkulove stubove locirali na Siciliji, a nakon Aleksandrove ekspanzije, Eratosten ih je u delima "premestio" na Gibraltar.
Smeštaj
U Sredozemlju
Od Donnellyja postojale su stotine nagađanja o Atlantidinoj lokaciji. Mnoga mesta dele neke sličnosti sa Atlantidom (voda, katastrofalni kraj, isto razdoblje), ali ni za jedno mesto ne može biti dokazano da li onde doista bila Atlantida. Neke od predloženih lokacija jesu u Sredozemnom moru ili blizu njega: Sardinija, Krit i Santorini, Kipar, Malta, Ponza, a takođe i gradovi ili države poput Troje, Tartesa ili Tantala, te Turske, sve do nove izraelsko-sinajske teorije. Kanarska ostrva uzeta su kao moguća lokacija takođe - zapadno od Gibraltara, ali blizu Sredozemnom moru.
Velika erupcija vulkana Tere dogodila se između XVII i XV veka pre nove ere i uništila minojsku civilizaciju na Kritu, pa mnogi veruju da je to inspirisalo priču o Atlantidi. A. G. Galanopoulos govori da je moguće da je narušen vremenski sklad zbog greške u prevodu s egipatskog na grčki, te su se tako stotine pretvorile u hiljade godina. Tako bi se doba Atlantide poklapalo sa kritskim dobom - 900 godina pre Solona bio bi XV vek p.n.e.
Izvan Sredozemlja
Predlagane su i lokacije izvan Sredozemlja, poput Andaluzije, Indonezije, Bermudskog trougla i Kariba. U Crnom moru predložene su tri lokacije: Bosfor, Sinop i Ankomah, legendarno mesto blizu Trabzona.
Predlagane su takođe i Švedska, Irska i Severno more (Ulf Erlingsson).
Govorilo se čak i o mestima u Tihom i Indijskom okeanu poput Indonezije, Malezije i izgubljenog kontinenta kod Indije, tzv. Kumari Kandam. Predlagani su čak i Kuba i Bahami, a neki veruju da se Atlantida protezala od Španije do Srednje Amerike. Ignatius Loyola Donnelly povezuje Atlantidu sa Astecima.
Takođe su brojna ostrva predlagana poput Azura ili Kariba.