Ne bih zalazio dublje u neka moja shvatanja energije ali ću napomenuti da sam sklon misliti da je i sama misao samo energija.
Misao jeste kompleksna matrica energije - ne metafizicki, vec fizicki. (Za detalje ovde treba pisati knjige. Ako te zanima, Rita Carter je napisala par veoma lako dostupnih siroj javnosti - "Mapping the Mind" i "Exploring Consciousness".)
Da ne bi pogresno razumeo sledecu recenicu, prvo da ti kazem: veoma mi se svidjaju tvoje poruke ovde, i tvoje znanje i inteligencija. Ali, imam veoma lose misljenje o teorijama svesti koje pominju svest kao energiju u metafizickom smislu. Mozda je tvoja teorija bolja (i voleo bih da je cujem; filozofija svesti, pogotovo "teski problem", je jedan od glavnih razloga zbog kojih sam se i zaputio u neurobiologiju), ali do sada, sve teorije koje sam cuo a koje su se zasnivale na slicnim idejama su bile...lose.
Ostaću na ovom šta me zbunjuje u tvom odgovoru.Ako uzmemo da je za odrastanje bebe u čoveka potrebna slobodna energija te da je i za čovekov pokret rukom potrebna slobodna energija nije mi jasno zašto se to mora definisati SLOBODNOM ENERGIJOM.A posebno me zbunjuje ono...I ta slobodna energija nestaje zauvek...
Uzmimo jedan konkretan primer.
Oplodjeno jajasce se usadi u matericu, i pocinje razvoj deteta. Razvoj deteta se svodi na formiranje mnogih kompleksnih molekula: nukleinskih kiselina, secera, masti, proteina...
Da bi ovi procesi mogli da se odigraju, potreban je unos energije. To se dogadja tako sto majka unosi hranu - u obliku istih takvih kompleksnih molekula (secera, masti, proteina, itd.). Ti kompleksni molekuli bivaju razoreni, i energija u njihovim vezama oslobodjena.
Ta energija ide u dva pravca. Jedan deo energije - manji, u stvari - biva usmeren na formiranje molekula koji sacinjavaju bebu. Drugi - veci - deo energije se rasipa u vidu oslobodjene toplote.
Zbog ovog rasipanja, majka mora da pojede - i unisti - mnogo vise kompleksnih molekula eda bi stvorila kompleksne molekule koji cine bebu. Odakle dolaze ti molekuli?
Neki dolaze od biljaka.
Neki dolaze od zivotinja - koje rastu po istom principu, razarajuci veliku kolicinu kompleksnih molekula da bi dobile energiju pomocu koje stvaraju kompleksne molekule koje cine njihovo telo. Odakle zivotinje dobijaju te molekule? Ili od biljaka, ili od drugih zivotinja (koje jedu biljke).
Tako da se sve na kraju svodi na biljke. Biljke, kroz proces fotosinteze, koriste suncevu energiju da od prostih molekula naprave kompleksne. Svi ostali organizmi razaraju te kompleksne molekule koji su biljke stvorile, i vezanu Suncevu energiju delimicno razbacuju u vidu toplote, delimicno koriste za rast, delimicno koriste za sve ostalo sto rade.
Odakle Sunceva energija? U okviru Sunca, vrsi se fuzija. Atomi se sazimaju u druge atome - ali u tom sazimanju, deo mase se gubi, materija se pretvara u energiju. Jedan trilioniti deo te energije stize do zemlje, gde jedan mali procenat tog delica "gura" svu fotosintezu u biljkama (i kroz to, sav zivot na Zemlji).
E, sad. Sta je tu slobodna energija?
Slobodna energija je energija koja postoji u okviru nekog procesa. Kada majka pojede saku pirinca, kompleksni molekuli pirinca ce u njenom stomaku biti razoreni, proizvodeci (nakon jos nekoliko koraka u koje su umesane bakterije) azot, vodu, i ugljen-dioksid.
Azot, voda i ugljen dioksid se nikada ni pod kojim uslovima nece spontano spojiti u prirodi ponovo u te kompleksne molekule. To mogu samo da urade biljke (i odredjene bakterije, opet) kroz procese koji zavise od Sunceve energije.
Znaci, ako uzmes jednu zenu i jednu saku pirinca, ta zena moze da opstane - da zivi - samo onoliko koliko moze na osnovu energije sadrzane u toj saci pirinca. Kada tu saku pirinca svari, morace da nadje neki drugi izvor energije. Ako ga ne nadje, procesi zivota ce stati.
Ta energija - razlika izmedju energije u saci pirinca, i manje energije molekula azota, vode i ugljen dioksida koji preostaju nakon varenja - je slobodna energija jedne sake pirinca. Iz sake pirinca ne mozes nikada dobiti vise
upotrebljive energije od toga.
Ok, sad. Kada zena pojede saku pirinca, moze da uzme drugu saku. Ali odakle ta druga saka? Izrasla je na osnovu Sunceve energije.
U Suncu, materija biva konvertovana u energiju, kao sto smo rekli. Recimo, u prvom procesu, atomi vodonika se sazimaju u helijum, i oslobadjaju deo mase u vidu energije koja se rasipa u vidu fotona razlicitih energija.
Ovaj proces je ireverzibilan. Kada se jednom vodonici sazmu u helijum, i oslobode fotone, ne postoji prakticno nikakva verovatnoca - cak ni za jedan molekul u citavoj istoriji univerzuma - da se ti fotoni odjednom skupe ponovo na istom mestu, i da se helijum ponovo rastavi na vodonike.
Da li me sada bolje razumes?
U Suncu je sadrzana odredjena kolicina energije, koja se polako oslobadja kroz procese fuzije. Kada ti procesi budu zavrseni - kada Sunce izgori sve elemente u gvozdje (sto je konacni element za zvezdu Sunceve mase), nece biti niceg drugog sto moze da gori. Sunce ce prestati da oslobadja energiju.
Kada Sunce prestane da oslobadja energiju, biljke vise nece moci da je vezuju u kompleksne molekule.
Kada se potrose kompleksni molekuli, ljudska tela vise nece imati izvor energije potrebne za...bilo sta. Misli, kretanje, svest...
To je slobodna energija. Ako u tom trenutku i dalje postoji covek slican danasnjem, on ce umreti. Mada se njegovo telo sastoji od molekula koji imaju masu, ti molekuli nece biti upotrebljivi - nemaju slobodnu energiju koja moze da se koristi za pogon procesa zivota.
Da li je ovo jasnije?
Uzmimo, za svaki slucaj, i jednu ekstremnu sci-fi verziju. Uzmi da mi ovladamo sposobnoscu da materiju pretvorimo u energiju, direktno. To bi produzilo stvari: mogli bi smo prosto da sagorevamo molekule, i da koristimo energiju sadrzanu u njima da pogonima procese zivota.
Ali procesi zivota neophodno (drugi i treci zakoni termodinamike) gube deo te energije u vidu toplote (rasutih fotona). Jednom unistena materija ne moze da se ponovo sastavi (osim ako ne unistis drugu materiju pa upotrebis oslobodjenu energiju da ponovo sastavis onu prvu - sto je proces koji, u najboljem slucaju, moze da se izvrsi bez gubitka, ali nikada ne moze da se izvrsi sa dobitkom - ili ostajes na nuli, ili gubis).
Pre ili kasnije, poslednji tracak materije ce biti unisten i pretvoren u energiju. I tu je kraj - nema vise slobodne energije.
Ovo je otprilike onoliko detaljno koliko mogu da objasnim. Ako ti treba detaljnije, moracu da te uputim na knjige iz fizike, i na zakone termodinamike.
Nije li to malo onako apokaliptično...
Ne bas, s obzirom da se to nalazi mnogo desetina milijardi godina u buducnosti.
Takodje, apokalipticno ili ne, to je cinjenica. Ako je ista u nauci dokazano ama bas van svake sumnje, to su zakoni termodinamike.
A ovo dodatno ne razumem..svaka tvoja misao, svaki tvoj pokret umanjuje kolicinu slobodne energije u univerzumu...
Opet, cinjenica. Svaki tvoj pokret, svaka tvoja misao, izaziva razaranje molekula (uglavnom glukoze) u ugljen dioksid i vodu. Za njihovo ponovno sastavljanje je potrebna energija Sunca, a za nju je potrebno nepovratno razaranje materije u energiju. Time se ukupna kolicina slobodne energije u univerzumu smanjuje za jedan infinitezmalni deo.
Koja to nauka može dokazati da moja misao umanjuje količinu slobodne energije u univerzumu imajući u vidu da se može smatrati da je i sama misao samo ... čista energija.
Uhm, ne moze.
Tvoja misao, sta god zeleo da mislis o njoj
, sasvim sigurno zahteva aktivnost tvojih nerava, koji trose ogromnu kolicinu energije (tvoj mozak trosi oko 20% energije koju unosis u telo za odrzavanje nervnih procesa). Ta energija dolazi iz onog lanca koga sam ti gore opisao.
Zamisli koliko ih može biti za sat,dan,mesec a kako bi svaka po tvom mišljenju umanjivala količinu slobodne energije u univerzumu, ispostavilo bi se da bi univerzum ostao bez energije.
Prvo, ovo nije moje misljenje - ovo su osnovni fizicki zakoni. 
Drugo, sve sto se odigrava na Zemlji - sve misli, svi pokreti, sve - trosi jedan mikroskopski delic energije Sunca. Toliko mali, da nece "potrositi" energiju prisutnu u Suncu jos dugo, dugo vremena (u stvari, Sunce ce unistiti Zemlju daleko pre nego sto se samo ugasi).
A samo Sunce je jedan mikroskopski mali delic energije univerzuma (neuporedivo manji nego sto je jedna bakterija manja od planete Zemlje).
Po mom shvatanju energije (koje nije naučno) ona se ne može umanjivati a pogotovo u trenutku kada nastaje misao koja po mom shvatanju može biti samo deo te univerzalne kosmičke energije univerzuma.
Imas pogresno shvatanje energije.
Ovo nisu velike misterije, niti je, u stvari, preterano teska tema. Termodinamika se (neophodno) koristi svuda - u pravljenju motora koji pokrecu tvoja kola, frizidera, peci...svega sto "pomera energiju" u bilo kom obliku.
A imas i veoma pogresnu ideju o prirodi misli. Teorije o mislima kao o nekakvim specijalnim formama energije su ubijene jos pocetkom dvadesetog veka, ali moderna neurobiologija je zakucala poslednje eksere u njihov kovceg.
Misli su matrice aktivacije neurona. Nista vise od toga.
(Svest je jos uvek misterija - tzv. "teski problem" neuronauke. Ali misli nisu. Mnoge su definisane do nivo pojedinacnih elektrohemijskih kola. Ukljucujuci tu i mnoge koje ljudi automatski mistifikuju - moral, samokontrola, karakter, emocije, itd. Otud cela ona moja prica o tome kako neurobiologija tek donosi probleme za nefleksibilne religije.)