Ateisti, kako doživljavate činjenicu da je Hitler bio vatreni ateista?
bio je vernik
sedi 1
Занима ме када сте и зашто постали атеисти. Без вређања молићу. Озбиљно питам и немам намеру никога да нападам.
negde sa 13 godina ako se ne varam, da mislim da sam bila 7. razred kada sam definitivno resila da preispitam sve to u sta sam do tad verovala
rodjena sam u porodici vernika, koji su oduvek bili vernici, nije bilo onoga sad smo komunjare pa onda sad cemo malo da se igramo vernika, znaci oduvek su bili vernici, dok nije smelo javno o tome da se prica cutali su, kad je smelo progovorili su, a do tada sam se i ja vec rodila pa su rado meni sve o tome govorili, takodje sam krstena, svi smo pravoslavci
citala sam bibliju za decu kao mala, isla u crkvu sa roditeljima, slavila slavu, molila se ponekad kad mi je tesko (iako bezuspesno

) i tako sve po redu....nije se psovao bog u kuci, kacila se ikona i postovalo sve to.....
onda je moja ljubav prema nauci, koju sam uvek gajila, pocela da ispoljava i svoju glavnu osobinu i pocela sam da pitam "a kako a zasto"....posto vera ne daje odgovore pocela sam dublje da ih trazim u nauci, i sve je bilo (i dan danas mi je) tako logicno, tako pitko, tako lako za shvatiti....za razliku od vere koja je u sustini vrtela jedan te isti odgovor "stvorio je bog to je tako" dalje nema, udaras u zid....
nista tu meni vise nije bilo logicno, sto sam vise pitanja postavljala to su se svi uplitali u kucinu oko mene oni koji bi se nasli na putu mog pitanja....i tako ja resih sa 13 da kazem sebi i drugima da sam ateista i da je vera u stvari jedna bajka, a crkva marketinska agencija sa odlicnim pr-om, tacnije najbolja marketinska agencija stvorena ikada....
onda sam se u sustini i razocarala u ljude kao grupu lakovernih koji bez postavljanja pitanja i trazenja logike idu za nekom ideologijom ne pitajuci nista, slepo prate, sto mi je mucno moram priznati i dan danas, neshvatljivo potpuno, ne razumem nedostatak radoznalosti
onda su usledile prepirke po kuci sa mamom (baka je do tad umrla vec, sirota sigorno bi se slogirala da je videla

), kulminiralo je time sto sam po njenom nalogu morala da upisem veronauku, kako ona kaze "da se vratim na pravi put" to je prva i zadnja i jedina stvar koju me je naterala da uradim u zivotu, i obila joj se o glavu onog momenta kada me je prvi put pitala "kako je bilo na casu" a ja odgovara "nista malo smo ja i veroucitelj imali raspravu na temu homo erektusa" njena reakcija "

" ..... paradoksalno ali ti casovi veronauke upravo su utvrdili moj ateizam
srecom pa smo mi bili prva generacije tog famoznog povratka veronauke u skole, pa su samo prvu godinu shvatali to ozbiljno, ostale tri nismo ni imali mnogo predavanj, tek po neko....
jel da napomenem da sam sve cetri a narocito je zanimljivo za prvu godinu (posto su ostale samo prepisivali uspeh iz prve) uz svu borbu sa verouciteljem imala "istice se"

, za razliku od nekih koji su se deklarisali kao vernici....jer mi realno nije mogo nista, nikada nisam bila bezobrazna ili nevaspitana, to su bile kulturne diskusije izmedju nas dvoje...a kada je trebalo da se odgovra nesto iz datog predmeta sve sam znala, nisam ni morala da ucim, sto njemu nikako nije bilo jasno kako sad to ateista na mom casu koji sve zna bolje nego ovi vernici, kojima su realno roditelji bili svezi vernici pa nisu ni znali da prenesu znanje deci....i tako je ateista bio mentor vernicima - u prevodu sapucem odgovore da ne dobiju "ne zadovoljava"
posle toga mama je digla ruke od teranja mene na pravi put, ali i dalje se sablaznjava na neke moje izjave i ne usudjuje se da se upusta u rasprave koja ja iskreno volim, zanimljive su mi, bas je neka

uvek ih prekine izjavama "ajde metlo ne govori tako bogohulis" .... kao i svi vernici, slaba vajda od diskutovanja, sve se resava ljubljenjem krsta oko vrata
u slicno vreme i moji najblizi prijatelji pocinju da menjaju svoja razmisljanja, neki su bili vernici pre toga kao i ja, neki nisu ni znali sta su zbog roditeljskog preletavanja....ali se sacam da sam prva u drustvu rekla da sam ateista i da su posle ostali poceli da se otvaraju po tom pitanju.... tako da sad medju najblizim prijateljima svi su ateristi, takodje i partner kao neko ko nije samo ljubavni partner vec i najbolji prijatelj, u stvari ja ne bih ni mogla sa neki vernikom da budem bliska, nema tu logike nikave, ne bi on shvatio mene, ne bih ja njega
imam poznanike i manje bliske prijatelje vernike, ali to nije toliko prisan odnos da bi ta razlika uticala na nesto....ako treba pomoc za spremanje slave nema frke stizem, ako treba da se ispustuje obicaj domacina nema frke, necu se krstiti, okretati pogace, drzati svece il sta god, ali cu mirno stajati sa strane dok se obred zavrsi, nema tu becenja ili izvoljevanja, domacinova volja....
ja napisah sagu

koga mrzi ne mora da cita