Ja sam agnostik. Moje dugo i bezbrizno vreme ateizma naglo je prekinuto, znate vec...onim uobicajenim dogadjajem, borba izmedju zivota i smrti...krajnje dosadna za ljude koji odlucno i suvereno vladaju zakonima fizike a narocito gravitacije. Moja borba za zivot je trajala celu noc, i zahvaljujuci znanju lekara...tu sam. Eh, ti lekari...svasta vide a tako su malo placeni.
Sta se te noci desavalo, to uopste nije bitno za ovo sto zelim reci...to je samo ipak moj dozivljaj koji nema znacenje za druge ljude. Mnogo sam citala posle tog dogadjaja... jedna stvar je zanimljiva. Svi do jednog, ko je imao slicno iskustvo, zivi zivot drugacije...sta to znaci? Shvataju vrednost zivota. U tom smislu, njihovi zivoti ostaju prividno isti, ali oni znacenje reci "zivot", uvazavaju sa dubokim postovanjem. Dobili su poklon...bonus...koji zele da potrose sa zahvalnoscu. Zanemarljiv broj pada u depresiju. Zasto? Dugo je za pisanje. Neki posle vracanja u zivot odlaze u krajnost, posvete se Bogu ili kojoj vec religiji pripadaju, mnogi postanu agnostici kao i ja...ali nijedan vise nije ateista. Ne verujete? Verujem vam da ne verujete. Sumnjate? Znam da sumnjate...inace se ne bi nakrcalo ovoliko vas ateista na forum religije...sto mene stvarno ne iznenadjuje.
Biblija mi ne pije vodu kao i mnoge druge slicne knjige, tipa svet je ljubav i ljubav je svet...
Imam svoje neko vidjenje univerzuma, sveta koji me okruzuje i meni je to dovoljno.
Jednostavno sam htela da kazem, da je svako od vas ateista, samo dotle - dok ne dodje cas (nekom pre, nekom kasnije) da potvrdi ateizam. Najhrabriji medju vama ce sigurno odbraniti svoj ateizam (kazem - najhrabriji jer je to stvarno cas kad valja biti hrabar)...Vecina vas preostalih ateista ce u tom trenutku moliti svakog boga koga se budu setili iz prica...Moliti bilo kog boga ili da prezivi ili ako je situacija strasna...onda da vas sto pre uzme. Morbidno zvuci, zar ne? Ali ne birate vi situaciju kako cete otici sa ovoga sveta. Jedini koji ima mogucnost da bira, to je samoubica. Mi ostali...pa, zavisi kakav nam zivot priredi odlazak.
Malo sam oduzila, ali stalno citam na ovom forumu, kako svi sa obe noge stoje na zemlji, zaklinju se u svoju nauku, ovi drugi u Bibliju i svi su hrabri. Hrabar je lako biti na recima, ali kad hrabrost svoju moras pokazati na delu (na tankoj liniji izmedju zivota i smrti)...e, to je podvig vredan i nauke i Biblije.