To znaci da predmet moje svesti nisu samo empirijski proveljive stvari vec kategorije i koncepti koji ne moraju biti povezani sa culnim svetom. Razmisljati o casti, ljubavi (na opstem nivou), zivotu posle smrti cini duhovnu delatnost. Duhovno nije nuzno religijsko, a cak i kad je religijsko ne mora biti vezano za monoteisticko poimanje boga.
Covek moze biti duhovan i nereligiozan, poput ateiste koji se bavi filozofskim pitanjima, ili pak religiozan i neduhovan jer mu je jedina briga kada je crveno slovo, kada i koliko treba da se krsti i kada je post, i ne posvetiti ni trenutak necem visem,
Nadam se da sam malo razjasnio. O (ne)postojanju duhovnog sveta i sastava realnosti necu da ulazim, jer to je vise tema za filozofiju.