Uteha treba onima koji ostanu, a onaj koji ode, on je OK.
Vidim da cemo stvari morati objasnjavati
"medicinski"!
Pazi ovako:
Odrastao sam u svetu ljudi klasicnih vernika, pre nego sto su nastali ovi novopridosli iz "rodoljubivo-nacionalnih", finansijskih i drugih motiva.
I odavno, jos kao klinac, primetio sam da u momentima kada su bili pritiskuti zivotnim problemima, i kada im nije bilo ni do cega,
otvoreno su govorili da posle smrti nema nicega, sutnu te u raku i gotovo. - Dakle nije da nisu znali.
Medjutim, to se dogadjalo u momentima kada na njihv rad srca takav stav nije uticao - jer su bili besni, kovni itd.
A kada bi im rad srca radio normalno - tada bi obicno bili okrenuti sansi da zive vecno.
Zasto?
Zato sto kada (narocito u poznijim godinama) ljudsko bice pocne razmisljati o smrti rad srca mu se ubrza!
I sto je blize isteku vremena zivota sve je veca opasnost od srcanoga udara.
Naravno, nismo svi isti, te nam je to svojstveno u razlicitim merama. Ali je do nekle svojstveno - svima.
I to je u stvari ujedno i razlog zasto i neki poznati ateisti kada ostare promene stav.
Hocu reci kada-tada pozeleces da mozes ziveti vecno,
samo je pitanje da li ces vise drzati do principijelnosti ili do izbegavanja rizika od nesto ranijega kraja nego bioloske satnice.
Ili da prevedem:
Osnovni izvor uverenja u mogucnost vecnoga trajanja nije nerazumevanje nego:
strah!
I taj strah je realno
psiholosko-fiziolosko stanje - odnosno
realna opasnost!
A sada da pojednostavim do kraja:
Tj. nije za svakoga zdravstveno preporucljivo da bude ateista!