Ateisti pitaju vernike

Да сам тебе хтео нешто питати, ставио бих упитник на крај реченице.
Жалосно је што теби недостаје знања да би водио смислен разговор.
Атеиста значи "онај који је без богова", а о вери се ту ништа не каже.
Антоним атеизму је теизам, а не вера.
На пример, велики број атеиста чврсто верује да су неверовање и атеизам синоними, што наравно нису.
Ma nemoj? Pojma nemas druskane. Tvoj maternji jezik je crkovni a ne onaj koji ti kazes da jeste. Teista po svim vancrkvenim znacenjima je "Verovanje da postoji bar jedan bog", i sta je opozit od toga? Daj mi ti reci. Znam da je je u recniku SPC malo drugacije. Ne okrece se svet samo oko SPC.
 
Ma nemoj? Pojma nemas druskane. Tvoj maternji jezik je crkovni a ne onaj koji ti kazes da jeste. Teista po svim vancrkvenim znacenjima je "Verovanje da postoji bar jedan bog", i sta je opozit od toga? Daj mi ti reci. Znam da je je u recniku SPC malo drugacije. Ne okrece se svet samo oko SPC.

Опрости ми, али те је јако тешко разумети.
Покушај да артикулишеш то што си казао, али овај пут на српском језику и са мало мање ирационалне мржње према свему што не припада твојој вероисповести.
Антоним од теиста је атеиста, баш као што би следило из дефиниције коју си навео.
Ја искрено не разумем зашто мислиш да је верник синоним за теисту, а неверник за атеисту.
Постоје теисти који нису верници, баш као што постоје атеисти који јесу верници.
У оба случаја реч је о незанемарљивом броју.
Чему толика мржња?
 

Prilozi

  • awr82EB_700b.jpg
    awr82EB_700b.jpg
    62,8 KB · Pregleda: 0
Опрости ми, али те је јако тешко разумети.
Покушај да артикулишеш то што си казао, али овај пут на српском језику и са мало мање ирационалне мржње према свему што не припада твојој вероисповести.
Антоним од теиста је атеиста, баш као што би следило из дефиниције коју си навео.
Ја искрено не разумем зашто мислиш да је верник синоним за теисту, а неверник за атеисту.
Постоје теисти који нису верници, баш као што постоје атеисти који јесу верници.
У оба случаја реч је о незанемарљивом броју.
Чему толика мржња?
Nema mrznje. Samo revolt jer ne pricas na svoj maternj srpski vec na crkovni. Trebam ti cretati na srpskom? Teista = onaj koji veruje bar u jednog boga. Shodno toga a-teista onaj koji ne vreuje ni u jednog boga. Posto je kljucna rec veruje ili ne-veruje. Ateist sinonim nevernik, teist vernik. Sta ti vise treba od objasnjenja. Mozda u tvojoj crkvi imate vase pravoslavno tumacenje koje je samo vase. Ne postoji teista koji ne veruje u bog/ove kao sto ne postoji ateista koji veruje u bogove. Prosto kao pasulj petkom.

Ajde bas bi voleo da vidim primera ateiste koji veruje u nekog od bogova.. Mozes navesti primer?
 
Poslednja izmena:
Ajde bas bi voleo da vidim primera ateiste koji veruje u nekog od bogova.. Mozes navesti primer?
Nema ateiste koji veruje u bogove, ali ima religioznih ateista... recimo postoje grane budizma koje ne podrazumevaju teizam (verovanje u bogove), a opet se klasifikuju kao religije. Opet, suština ovog spora je oko definicije reči "(ne)vernik" i "(a)teista" i "(ne)religiozan".
 
Nema mrznje. Samo revolt jer ne pricas na svoj maternj srpski vec na crkovni. Trebam ti cretati na srpskom? Teista = onaj koji veruje bar u jednog boga. Shodno toga a-teista onaj koji ne vreuje ni u jednog boga. Posto je kljucna rec veruje ili ne-veruje. Ateist sinonim nevernik, teist vernik. Sta ti vise treba od objasnjenja. Mozda u tvojoj crkvi imate vase pravoslavno tumacenje koje je samo vase. Ne postoji teista koji ne veruje u bog/ove kao sto ne postoji ateista koji veruje u bogove. Prosto kao pasulj petkom.

Ajde bas bi voleo da vidim primera ateiste koji veruje u nekog od bogova.. Mozes navesti primer?

Ја мислим да се твоја мржња очитава у томе како реагујеш када неко уочи да теиста није исто што и верник, а да атеиста није исто што и неверник, а зато што су многи атеисти уложили пуно времена и труда да блате вернике, те им је, наравно, мрско да и њих неко назове верницима.
Кључна реч у ономе шта кажеш је бог, а не вера, а од грчког θεός (теос) = бог
То си и ти сам приметио, јер се очито како постављаш питање.

- - - - - - - - - -

Nema ateiste koji veruje u bogove, ali ima religioznih ateista... recimo postoje grane budizma koje ne podrazumevaju teizam (verovanje u bogove), a opet se klasifikuju kao religije. Opet, suština ovog spora je oko definicije reči "(ne)vernik" i "(a)teista" i "(ne)religiozan".

Ја мислим да си ово добро казао.
Многим људима данас недостаје основног образовања чак и у области матерњег језика.

П.С. Да допуним: може неко бити теиста и не бити верник. На пример, сви они који тврде да знају да Бог постоји, јесу теисти, али нису верници, али јесу религиозни. Такође, има оних религија у којима се људи представљају као жива божанства, те њихове следбенике не можемо назвати верницима, али они јесу религиозни и јесу теисти.
Овде постоји још једна заврзлама: са логичке стране класичне западне логике, атеиста који не верује да постоји макар један бог је еквивалентан атеисти који верује да не постоји ниједан бог, што већину атеиста, по дефиницији, чини верницима.
 
Poslednja izmena:
Овде постоји још једна заврзлама: са логичке стране класичне западне логике, атеиста који не верује да постоји макар један бог је еквивалентан атеисти који верује да не постоји ниједан бог, што већину атеиста, по дефиницији, чини верницима.
To je epistemološka zavrzlama koju ću pokušati da objasnim... dakle šta je razlika u izjavi "ne verujem u Boga" i "verujem da Bog ne postoji".

Razlika između te dve izjave nije samo semantička, razlika je i u stepenu asertivnosti. "Ne verovati" u nešto ne implicira prihvatanje istinitosne vrednosti one izjave u koju se ne veruje. Ako neko kaže da aktivno veruje da Bog ne postoji, tek takva izjava sadrži istinitosnu vrednost. Onaj ko prosto "ne veruje u nešto" možda tek čeka da otkrije istinitosnu vrednost izjave u koju ne veruje.

Na primer, ako ja kažem da se u ogromnom džaku koji je pun pšenice nalazi paran broj zrna pšenice, ti možeš odgovoriti na dva načina: ne verujem da si u pravu, i verujem da nisi u pravu. U prvom slučaju, ti ne tvrdiš da je broj zrna pšenice neparan, već prosto iskazuješ neverovanje u moj proizvoljni metod procene, dok u drugom slučaju ti eksplicitno tvrdiš da je broj zrna pšenice neparan, po dedukciji.

Kolokvijalno, ljudi ovu poziciju neverovanja često mešaju sa agnosticizmom, mada je to nešto drugo i tiče se same saznatljivosti, mogućnosti saznanja, dok se ateizam prosto odnosi na neverovanje u tvrdnju da "Bog postoji" dok se ta tvrdnja nekako ne dokaže, često očekujući primenu naučnog metoda.
 
To je epistemološka zavrzlama koju ću pokušati da objasnim... dakle šta je razlika u izjavi "ne verujem u Boga" i "verujem da Bog ne postoji".

Razlika između te dve izjave nije samo semantička, razlika je i u stepenu asertivnosti. "Ne verovati" u nešto ne implicira prihvatanje istinitosne vrednosti one izjave u koju se ne veruje. Ako neko kaže da aktivno veruje da Bog ne postoji, tek takva izjava sadrži istinitosnu vrednost. Onaj ko prosto "ne veruje u nešto" možda tek čeka da otkrije istinitosnu vrednost izjave u koju ne veruje.

Na primer, ako ja kažem da se u ogromnom džaku koji je pun pšenice nalazi paran broj zrna pšenice, ti možeš odgovoriti na dva načina: ne verujem da si u pravu, i verujem da nisi u pravu. U prvom slučaju, ti ne tvrdiš da je broj zrna pšenice neparan, već prosto iskazuješ neverovanje u moj proizvoljni metod procene, dok u drugom slučaju ti eksplicitno tvrdiš da je broj zrna pšenice neparan, po dedukciji.

Kolokvijalno, ljudi ovu poziciju neverovanja često mešaju sa agnosticizmom, mada je to nešto drugo i tiče se same saznatljivosti, mogućnosti saznanja, dok se ateizam prosto odnosi na neverovanje u tvrdnju da "Bog postoji" dok se ta tvrdnja nekako ne dokaže, često očekujući primenu naučnog metoda.

Казао си врло занимљиву ствар о којој бих морао још да промислим, али ми се чини да уводиш и неке додатне премисе, за које нисам сигуран да имаш основа да их уводиш, на пример, степен истинитосне вредности и само њено постојање.
 
Definicija nečega je a priori istina, nemaš ti šta tu da 'promišljaš'...

Neženja po definiciji ne može biti oženjen, niti tu ima šta da se polemiše, vernik po definiciji ne može biti nevernik u odnosu na to šta veruje, kao što ni nevernik po definiciji ne može biti vernik u odnosu na šta je nevernik.

Bez obzira kako ti razumeo pojam 'ateista', on je definicija. A definisan je kao opozicija teizmu. Teizam je verovanje u postojanje božanstva. Ovde je u pitanju na šta se odnosi verovanje, a to je na postojanje božanstva. Ateizam je upravo opozicija toga. Opozicija radnje. Neverovanje u predlog da postoji božanstvo.

I tu nema šta da se veruje ili ne veruje ili tumači da li može postojati drugačija definicija i da li ti možeš ubaciti neko svoje razmišljanje.

O čemu god bi ti diskutovao na temu definicije, bi promenilo definiciju. A to ne bi bilo ono što definicija apriori jeste, već nešto drugo.

П.С. Да допуним: може неко бити теиста и не бити верник.

Ne mogu. Definicija teizma je verovanje u postojanje božanstva, tvrditi drugačije je nepoznavanje definicije.
 
Poslednja izmena:
Definicija nečega je a priori istina, nemaš ti šta tu da 'promišljaš'...

Neženja po definiciji ne može biti oženjen, niti tu ima šta da se polemiše, vernik po definiciji ne može biti nevernik u odnosu na to šta veruje, kao što ni nevernik po definiciji ne može biti vernik u odnosu na šta je nevernik.

Bez obzira kako ti razumeo pojam 'ateista', on je definicija. A definisan je kao opozicija teizmu. Teizam je verovanje u postojanje božanstva. Ovde je u pitanju na šta se odnosi verovanje, a to je na postojanje božanstva. Ateizam je upravo opozicija toga. Opozicija radnje. Neverovanje u predlog da postoji božanstvo.

I tu nema šta da se veruje ili ne veruje ili tumači da li može postojati drugačija definicija i da li ti možeš ubaciti neko svoje razmišljanje.

O čemu god bi ti diskutovao na temu definicije, bi promenilo definiciju. A to ne bi bilo ono što definicija apriori jeste, već nešto drugo.



Ne mogu. Definicija teizma je verovanje u postojanje božanstva, tvrditi drugačije je nepoznavanje definicije.

Ја мислим да би ти хтео да твојим неистомишљеницима да забраниш и право да размишљају другачије.
У историји је већ било таквих случајева: код римокатолика Инквизиција, а код атеиста злогласни затвор Лубјанка.
Теизам у најширем смислу значи "имање бога/богова", док атеизам значи "без бога/богова".
Дефиниције та два појма, од којих већина укључује и веру, су врло различите и зависе од земље до земље, од академика до академика, од временског периода до временског периода, од друштвено-економско-политичких прилика, итд.
Тешко да ту можемо да узмемо за нешто a priori.
Кад си већ поменуо истину, дефиниција нечега није a priori истина, већ се аксиом узима као a priori тачан.
Ја мислим да си мало побркао ствари, али то је сасвим природно када не промишљаш ствари.
Теиста који не верује у постојање Бога/богова, већ зна да Бог/богови постоје није више верник.
Ја сам био уверен да макар основно разликовање између вере и знања, представља неписани услов за учествовање у овом разговору.

П. С. Накнадно сам се сетио да би из овога што си казао произашло да је особа која зна да бог или богови постоје религиозни атеиста. Ја мислим да је то ипак апсурд.
Видиш ли како је боље када се ствари мало промисле?
 
Poslednja izmena:
Pa to tvoje 'drugačije' razmišljanje komotno od mene i kriminalca može napraviti, ako se tvojoj veri tako prohte.
Tako tvoji vernici i oni čijem stadu pripadaš, jure gejeve motkama da im objasne kako oni nisu u pravu i da moraju biti drugačiji od onoga kakvi jesu.
Tako imaš i ona štetna verovanja, poput religije, koja, da, trebala bi se zabraniti da budu manifestacije otvorenog nasilja.
A čime ja to vršim otvoreno nasilje nad tobom? Time što ti kažem da nemaš ti šta da menjaš definiciju reči koja je već utvrđena? Jel te možda jurim motkom po ulici? :roll:

Nisi svestan svojih projekcija, zato što nemaš čime da argumentovano raspravljaš...odmah te drmne po emocijama, praviš od sebe mučenika i žrtvu, pozivaćeš se možda i na toleranciju ko što rade svi verski mučenici napadnuti od zlih nečastivih ateista?
 
Bog Jedini Jahve dopustio je 2 x incest.

Prvo - OD Adama je napravljena Eva.
Znači - Adam je bio sam sa sobom!
Dok se nisu razmnožili - bili su jedni sa drugima.

Tada je sve još bilo veoma dobro i nije bilo takovih degeneracija kao danas.
Iz kojeg razloga nije moralno biti sa bliskim rođacima?
Zbog degeneracija!
Samo zbog toga!
A incest je tada bio jedini način razmnožavanja zbog malog broja jedinki.

Drugi puta - nakon potopa!
------------------------------------

Padanjem zaštitnog vodenog omotača iz atmosfere na zemlju,
skinuta je zaštita od degeneracija,

pa je tada Bog Jedini Jahve ZABRANIO incest Levitskim Zakonom.

Kakva gomila gluposti :hahaha:
 
Ako je tako, a ja verujem da jeste, ne ispada li da je izbor religije uglavnom slučajan... tj. zavistan od mesta rođenja?

Složio bih se, ali ne vezano za mesto rodjenja,
već vezano za roditelje.

Ja sam. npr. krstio sina.
Neko će možda reći - nisam imao pravo.
Mislim da jesam.
On je odavno punoletan, i njegov će izbor biti
da li će biti vernik.

Jeste. Doduše, mladalački, još ni ne
poznaje stvari, a, pošteno i normalno za njegove
godine, najviše ga ženske interesuju,
normalno, kao sporedna stvar, jer je završio
Informatiku sa preko 9.5, sada je na Masterima
i najesen (ako uspem preko one razmene studenata)
ide u USA ili Englesku na specijalizaciju.

I tu se bratske republike Srbija i Crna Gora dogovorile:
Da bi diploma važila u drugoj republici -
Nostrifikacija. Skupa.
A on završio u Srbiji.
Kad treba narodu uzeti pare, začas se dogovore.
 
Poslednja izmena:
Nema ateiste koji veruje u bogove, ali ima religioznih ateista... recimo postoje grane budizma koje ne podrazumevaju teizam (verovanje u bogove), a opet se klasifikuju kao religije. Opet, suština ovog spora je oko definicije reči "(ne)vernik" i "(a)teista" i "(ne)religiozan".
Jos jednom cu ponoviti ...
savremeni svet neprestano pogresno tumaci tudju terminologiju i osudjuje sebe na skucenost neznanja.

A+teista znaci: BEZ (podrske/koriscenja) bogova.

A, ko ili sta su to bogovi je posebno pitanje!
Jer nisu naknadni tumaci zvali sebe bilo teistima bilo ateistima ti koji su potavili terminologiju!!!
 
A+teista znaci: BEZ (podrske/koriscenja) bogova.
Ne, to je implicitno značenje... direktno značenje je "onaj ko ne veruje u postojanje bogova", i to se obično odnosi na bogove kakve ih definišu religije. Naravno, ako ne veruješ da nešto postoji, ne možeš ga ni koristiti, niti dobiti podršku od istog, stoga kažem da je u pitanju implicitno značenje.
 
Ne, to je implicitno značenje... direktno značenje je ...
Sizife jedino pravo i direktno znacenje bilo kojeg pojma je znacenje koje je postavio imenodavac!
To se zovu autorska prava!
Ostali su voljno!

O cemu se ovde radi ...
Vec vekovima ljudi upotrebljavaju razlicite termine u smislu onoga sto se u novijim filozofijama smatra "bogom".
Medjutim ta filozofska tumacenja nemaju nikakvu validnost jer su plagijati.
Te je situacija sledeca:
1) Znacenje ni jednog od ovih termina nije namenjeno onome sto se danas smatra pod "bogom".
2) Originalni termini nisu nazivi za jednu stvar nego za mnogo razlicitih stvari.
3) Svi ti termini (osim licnih i kolektivnih imena) su samo po jedna dominantna rec iz opsirne definicije o cemu se radi.

Ali nezavisno od toga sto teisti ne znaju sta je teos,
bar se moze znati sta je to a-teos, kao i bez-boznost!

Jer ovaj smisao nije macka u dzaku.
Odnosno njegov smisao nama jeste istorijski dostupan.
Samo sto u poslednjih nekoliko vekova drustveno-politicki vise nije aktuelan,
te se covecanstvo sada igra krajnje bizarne igre:
"ima boga - nema boga",
nemajuci apsolutno vise pojma ni o cemu u vezi ove problematike!

A ako se sada vratimo u nazad do vremena kada oni koji o nekom od tih bogova znajuci sta je govore bilo sta,
tada mozemo videti da se oni ne dele na one koji misle da to postoji ili ne postoji,
nego na one koji se opredeljuju da to koriste ili ne koriste.

Isti je slucaj i sa gospodima.
Egipatski faraon ne vodi raspravu sa Mojsijem da li Jehova postoji ili ne postoji,
nego da li je voljan ili nije voljan da plati za Jehovine ponudjene usluge.

Ako plati ima ih, a ako ne plati nema ih.

Dakle Jehova (u to doba) fizicki postoji u svakome slucaju,
ali ako mu se ne plati, to sto on postoji u konkretnoj situaciji u kojoj neko nece da ga koristi ne znaci nista!

P.S.
A ako vec zelite da ostanete u svetu filozofije od koje nikakve koristi nema,
tada mozete posmatrati stvari na sledeci nacin:
... Recimo i da postoji ono sto danasnji teisti smatraju pod bog, ...
pa sta onda i da postoji?!
Ni tada samo postojanje ne bi imalo nikakvoga znacaja ako nema koriscenja.
Dakle u takvom slucaju razlika izmedju takozvanih teista i takozvanih ateista je nikakva!
 
Ti se ubi godinama da objasniš da ateisti zapravo i ne znaju šta je tačno Bog, a ja se ubi da tebi objasnim da je to pitanje praktično irelevantno u kontekstu ateizma.

E sad ko će uspeti od nas dvojice, pitanje je. :lol:
 
Ti se ubi godinama da objasniš da ateisti zapravo i ne znaju šta je tačno Bog, a ja se ubi da tebi objasnim da je to pitanje praktično irelevantno u kontekstu ateizma.
E sad ko će uspeti od nas dvojice, pitanje je. :lol:

Ovo je trening.
Inace to nije pitanje izmedju nas dvojice.
To je pitanje u prvom redu sociologije, a potom lingvistike, arheologije itd. u vezi smisla sadrzaja i tipa forme fragmenata i tekstova u vezi najstarijih informacija.

Ako bih krajnje pojednostavio stvari
(mada tu ima brojnih odstupanja od i te kakvog znacaja, ali da ne davim)
mogao bih reci da postoje dva tipa informacija:
1) zapisi dostupni arheologiji (to su one tablice, tekstovi u kamenu itd.)
2) framenti prepisa hronika (Biblija i slicne stvari).

U cemu je vic?
Vic je u tome sto savremena nauka polazi od pretpostavke da je arheoloski zapis najpouzdaniji.
Medjutim, ne obraca paznju na to da su to sve zapisi na grubim materijalima koji su
a) od najmanjega znacanja,
b) radjeni za puku administraciju ili laicku publiku,
c) krajnje skuceni po sadrzaju (cak i kada im je sadrzaj bitan, odnosno prevazilazi prva dva slucaja).

Sta hocu reci ...
Oni koji su imali primat u znanju (i vlasti) su imali ogromne fondove zapisa na kvalitetnijim (tanjim) ali time i lako propadljivim materijalima.

A to je ono sto arheologija ne moze da iskopa.
Dakle ne mozemo dobiti dokaz u autenticnom stanju na gotovo!
Vreme i drustvenopoliticke okolnosti su pak te najznacajnije materijale pretvarali u forme koje pak imaju:
a) fragmentirano stanje
b) pogresna tumacenja novih verzija prevoda fragmenata.

Da bi se tim materijalima pak pristupilo na ispravan nacin pristup tim informacijama mora biti strahovito kompleksan,
i ne sme biti pod uticajem ideolosko-politickih vremena savremenih doba,
jer to su sasvim drugaciji drustveni odnosi, kako u politickom tako i u ekonomskom smislu.
Sa ovim poslednjim u vezi ovde jos nikako da se shvati da terminï za coveka (ljude) nisu bioloski nego su u pitanju drustveni slojevi i drustvene zajednice,
koje sa jedne strane nisu Gospod(ar)i, a sa druge nisu ni robovi.
A preko njih mi primamo te informacije.
Jer gospodara je procentualno bilo vrlo malo, a nizi slojevi su bili potpuno neobrazovani.
Dakle "ljudi"su ti kojih je bilo dovoljno po broju i koji su bili sposobni za ostavljanje informacija,
ali kao slojevi koji nisu bili kreatori znanja i dogadjaja oni pak nisu u startu imali najjasniju predstavu na koje nacine i kojim sredstvima gospodari realizuju svoju moc.

I sta se dogodilo?
Dogodilo se to da najvrednije informacije nauka gura u domen filozofije,
a da na artefaktima sa gradskih djubrista stvara filozofiju o proslosti.

Na primer, posto sam vec pomenuo onog faraona iz doba Mojsija, svi obracaju paznju na to da su tumaci protumacili "pusticu" na vas pocasti kao akt stvaranja tih posasti,
te teisti smatraju da ih je Jehova napravio, a ateisti smatraju da ih je Izrael izmislio,
i niko ne primecuje da je forma "pusticu" skracenje od DO+pusticu,
te da Jehova u stvari nije njihov kreator.
Uz to pak se ne primecuje da stvari se ne odvijaju u smislu ideoplosko-filozofske rasprave,
nego prvo Aron (poredjenjima "zmija") demonstrira nadmoc Jehovinog znanja nad znanjem Egipta,
a potom prilikom svake posasti merama kojima Mojsije stiti robove se iznova i iznova demonstrira moc Jehovinih saveta kako se od koje stititi.

Dakle hronike nemaju nikakve veze sa verovanjima (pretpostavkama/ubedjenjima) nego uvek i tu i bilo gde drugde insistiraju na demonstracijama moci, ili tacnije: premoci!
I pred faraonom se ne nalazi pitanje da li on treba da veruje u to da Jehova moze anulirati egipatske gubitke u ljudstvu,
nego se nalazi itanje da li mu se isplati da zastiti fond egipcana a sa druge strane izgubi znatan deo roblja.
Jer sta ce se tada dogoditi?
Dogodice se to da taj fond koji on spase odlukom se nece oduseviti time da preuzme na sebe znatan broj poslova koji su obavljali ovi robovi.

Medjutim, takozvani strucnjaci za ovo ili ono nemaju ni najmanje potrebe da razmisljaju o tome u kakvoj situaciji se nalazi taj vladar.
Nego su de po teistickoj ili ateistickoj liniji.
Kao tipicni pripadnici ogromne mase srednjega drustvenoga sloja.
A bilo koja misao koja je na liniji emocija srednjega sloja drustva - nema nikakve veze sa realnim zivotom, cak ni demokratske danasnjice, a da kamo li doba oligarhija i tiranija.
 
Postoji jos jedna logicka dilema. Da li pitanje "verujes li u taj entitet" podrazumeva da verujes u njegovo postojanje ili da li si sledbenik tog entiteta. Jer ako pitamo muslimana da li veruje u Isusa on bi bio u dilemi kako da odgovori. Ako kaze "da" mogao bi da strada, a ako kaze "ne" onda gresi jer je Isus istorijska licnost koju Kuran priznaje. Problem je samo u preciznosti postavljanja pitanja.

Jos nesto. Jung tvrdi da je covek religiozno bice. Kao sto ima dve ruke tako i veruje u nesto sto je van racionalnog (u smislu da se ne moze naucno dokazati).
Da je to tacno uverio sam se na sopstvenom primeru. Rodjen sam u iskreno komunistickoj porodici i ucen da je svet iskljucivo materijalan. A sa druge strane osecao sam strah kad bi mi deda pricao vampirske price. Sad sam iskreni vernik ali to zahteva dugacko objasnjavanje zasto.
 
Postoji jos jedna logicka dilema. Da li pitanje "verujes li u taj entitet" podrazumeva da verujes u njegovo postojanje ili da li si sledbenik tog entiteta. Jer ako pitamo muslimana da li veruje u Isusa on bi bio u dilemi kako da odgovori. Ako kaze "da" mogao bi da strada, a ako kaze "ne" onda gresi jer je Isus istorijska licnost koju Kuran priznaje. Problem je samo u preciznosti postavljanja pitanja.

Jos nesto. Jung tvrdi da je covek religiozno bice. Kao sto ima dve ruke tako i veruje u nesto sto je van racionalnog (u smislu da se ne moze naucno dokazati).
Da je to tacno uverio sam se na sopstvenom primeru. Rodjen sam u iskreno komunistickoj porodici i ucen da je svet iskljucivo materijalan. A sa druge strane osecao sam strah kad bi mi deda pricao vampirske price. Sad sam iskreni vernik ali to zahteva dugacko objasnjavanje zasto.
Ti si malo (ne malo vec malo vise) pojmove. Religioznost, duhovnost i verovanje u bogove ne idu uvek zajedno. Pa vecinom i nikad.
I gde to pise da svako mora verovati u nesto?
 
Poslednja izmena:

Back
Top