Argumentaciona etika

Hajde da nadjemo smisao u ovome...
Dakle ocigledno meni,a ne znam vama, da argumentaciona etika, nesrecni naziv,ustanovljava principe za chavrljanje i kafenisanje dve ili vise osoba.
Tu nema niceg vise u teznji ka objektivnosti, od teznje oba ucesnika (ili 2+) da budu prihvaceni kao autoriteti ili kao legitimni u iskazima.

Kao nuspojava se javila tvrdnja da je to ustvari put ka kreiranju morala preko apriori zakona ove metode (cavrljanja, argumentacione etike).
Dakle , moje tvrdjenje je, imamo kreiranje morala dva ucesnika u razgovoru, preko nadmudrivanja, dogovaranja, konspiracije preko razgovora....

Da to nije mala stvar , samo treba definisati koji je to tip morala, koliko je trajan, koliko bitan, a bitan jeste jer su ljudi svesni konformizma u sebi i znacaja koji konformizam ima i znacaja koji bes rulje ima kad izopstava otpadnika.....

Dakle gledajmo ovu argumentacionu etiku na sasvim drugi nacin, ne kako je sama postavljena od autora ovog ili onog, vec sta radi instrumentalno...
Menjanjem apriori zakonitosti u ovoj argumentacionoj etici , mi ustvari menjamo celokupni naknadni postupak kreiranja mikro morala, a preko toga i mas morala i morala samog ,a verujem i Morala....
Pojedinacnog morala sasvim sigurno i morala i drustvenog morala ....
Zatim ono sto je mozda jako bitno , menja se nacin kreiranja i nacin plasiranja i manifestovanja postojecih modela ponasanja i ispoljavanja....
To su trenutno kanali u kojima morate da se prijavite da bi postojali, inace ne postojite drustveno...

Dakle za budalu uvek posla sto bi rekli, eto mozemo kroz jedan kreativni pokusaj, mada po meni totalno neuspesan u onome sto se cini da pokusava, pretvoriti u nesto vrlo uticajno i vazno na sasvim drugom mestu i polju....gde nije ni namenjeno...kao viagra....nista od leka za srce, ali stvara armiju muskih jadnika...i onih sto koriste i onih sto nikad nisu koristili...

Znam, ne mozete naterati autora teme da on sam ceprka po puritanskim nacelima apriori stavova argumentacione etike...sad je jasnije zasto nadobudan naziv...
Ali dok neko koristi cekic u svojoj vitrini da mu bude izraz lepog, drugi sa njim zakucava eksere....ovaj prvi kosta hiljade evra, a drugi 3e.
Izvinjavam se patriotama zbog (kaznjivog) vredjanja domace valute i navodjenja stranog sredstva placanja...
 
to jeste istina ..samo nije ispravno misliti da stepen mogućnosti preživljavanja i kvalitet življenja ljudi nije vezan za 'visinu' etičnosti a prirori stavova svakog pojedinca .. mas kultura se ogleda u prepoznatljivosti takvih stavova njenih članova ...ali mas kulture se razlikuju ..kojoj želimo da pripadamo ili bolje rečeno kakvoj ... to jeste istorijski proces s jedne strane, vremenski ... a priori etičnost nije marginalizovana ovim već postavljena na najviši nivo dostignuća jednog naroda ili nacije ..
 
Hajde da nadjemo smisao u ovome...

Argumentaciona etika je etika koje ne daje argumente za neku eticku teoriju, nego se tako naziva jer prica o prirodi same argumentacije. Ona se sastoji u isticanju tri cinjenice:

Prvo: da bi se nesto moralno opravdalo to se mora uraditi raspravom / razgovorom / argumentacijom.

Drugo: svaka rasprava ima uslove koje mora da ispuni da bi imala smisla i da bi uopste bila rasprava, kao sto su npr. "sagovornici moraju da se razumeju", "tvrdnje u raspravi moraju da budu dokazivo istinite", ili npr. jedan od najociglednijih uslova "sagovornici moraju da budu zivi".

Takvi uslovi se nazivaju Apriorne norme rasprave/ razgovora/ argumentacije. Kada neko krsi neko od tih pravila, onda rasprava nema vise nikakvog smisla i nije ni rasprava u pravom smislu te reci, npr. rasprava nema nikakvog smisla ako je jedan sagovornik mrtav, ili ako jedan sagovornik lupeta neke gluposti koje nisu dokazive.

Ako neko pokusa da porekne neku od tih normi, on cini performativnu kontradikciju, npr. kad neko kaze "ja sam mrtav", dakle samim cinom govorenja i samom cinjenicom da se upusta u razgovor protivreci onome sto je rekao.

Trece: Medju tim apriornim normama su da svako slobodno koristi svoje telo, da nije napadan ili pod pretnjom nasilja- npr. rasprava nema nikakvog smisla i tu nema nikakve stvarne rasprave ako jedan sagovornik fizicki napadne drugog, ili ako ga drzi kao roba (dakle pod stalnom pretnjom nasilja), ili ako mu samo tad preti nasiljem.

To znaci da su medju apriornim normama rasprave princip samovlasnistva- koji kaze da svaki covek vlasnik svog tela, a ne bilo ko drugi; i princip neagresije- koji kaze da je nelegitimno napasti nekoga ili pretiti nasiljem (i da je samim tim fizicko nasilje opravdano jedino u odbrani/ protiv napadaca).

Zakljucak: Posto su Samovlanistvo i Neagresija principi koji su apriorne norme razgovora, i posto se moralna opravdanost bilo cega mora dokazati u razgovoru, Samovlasnistvo i Neagresija su apriorne norme svakog pokusaja moralnog opravdavanja bilo cega, sto ce reci da su Samovlasnistvo i Neagresija aksiomi etike.

Svako ko pokusa to da negira cini performativnu kontradikciju, tj. samim tim sto se upusta u raspravu (umesto da fizicki napadne, porobi ili preti nasiljem) on potvrdjuje da su Samovlasnistvo i Neagresija apriorne norme razgovora, a samim tim i bilo kog pokusaja moralnog opravdavanja bilo cega.

A ako neko da bi "protivrecio" ovome umesto da se upusti u raspravu npr. napadne sagovornika, nista nije dokazao, samo je napao sagovornika, ali nije pokazao da je napadanje moralno opravdano, jer se nesto moze moralno opravdati samo razgovorom / raspravom / argumentacijom.

Dakle- prava na zivot, pravo na telesni integritet (na nenapadanje), na slobodu i na vlasnistvo*, su kao deo etickih aksioma Samovlasnistva i Neagresije takodje univerzalni i neoborivi eticki principi.

(*pravo na vlasnistvo sledi iz principa samovlasnistva u slucaju da su posedi proizvod koriscenja sopstvenog tela za rad)

Dakle, argumentaciona etika pokazuje da porobljavanje bilo koga, ogranicavanje bilo cije slobode, fizicko napadanje nekoga, precenje nasiljem, napadanje (uzimanje ili unistavanje) necijeg legitimnog vlasnistva, tj. krsenje necijih prava na zivot, slobodu i vlasnistvo ne samo da je moralno neopravdano, nego je moralno neopravdivo.
 
Argumentaciona etika je etika koje ne daje argumente za neku eticku teoriju, nego se tako naziva jer prica o prirodi same argumentacije. Ona se sastoji u isticanju tri cinjenice:

Prvo: da bi se nesto moralno opravdalo to se mora uraditi raspravom / razgovorom / argumentacijom.

Drugo: svaka rasprava ima uslove koje mora da ispuni da bi imala smisla i da bi uopste bila rasprava, kao sto su npr. "sagovornici moraju da se razumeju", "tvrdnje u raspravi moraju da budu dokazivo istinite", ili npr. jedan od najociglednijih uslova "sagovornici moraju da budu zivi".

Takvi uslovi se nazivaju Apriorne norme rasprave/ razgovora/ argumentacije. Kada neko krsi neko od tih pravila, onda rasprava nema vise nikakvog smisla i nije ni rasprava u pravom smislu te reci, npr. rasprava nema nikakvog smisla ako je jedan sagovornik mrtav, ili ako jedan sagovornik lupeta neke gluposti koje nisu dokazive.

Ako neko pokusa da porekne neku od tih normi, on cini performativnu kontradikciju, npr. kad neko kaze "ja sam mrtav", dakle samim cinom govorenja i samom cinjenicom da se upusta u razgovor protivreci onome sto je rekao.

Trece: Medju tim apriornim normama su da svako slobodno koristi svoje telo, da nije napadan ili pod pretnjom nasilja- npr. rasprava nema nikakvog smisla i tu nema nikakve stvarne rasprave ako jedan sagovornik fizicki napadne drugog, ili ako ga drzi kao roba (dakle pod stalnom pretnjom nasilja), ili ako mu samo tad preti nasiljem.

To znaci da su medju apriornim normama rasprave princip samovlasnistva- koji kaze da svaki covek vlasnik svog tela, a ne bilo ko drugi; i princip neagresije- koji kaze da je nelegitimno napasti nekoga ili pretiti nasiljem (i da je samim tim fizicko nasilje opravdano jedino u odbrani/ protiv napadaca).

Zakljucak: Posto su Samovlanistvo i Neagresija principi koji su apriorne norme razgovora, i posto se moralna opravdanost bilo cega mora dokazati u razgovoru, Samovlasnistvo i Neagresija su apriorne norme svakog pokusaja moralnog opravdavanja bilo cega, sto ce reci da su Samovlasnistvo i Neagresija aksiomi etike.

Svako ko pokusa to da negira cini performativnu kontradikciju, tj. samim tim sto se upusta u raspravu (umesto da fizicki napadne, porobi ili preti nasiljem) on potvrdjuje da su Samovlasnistvo i Neagresija apriorne norme razgovora, a samim tim i bilo kog pokusaja moralnog opravdavanja bilo cega.

A ako neko da bi "protivrecio" ovome umesto da se upusti u raspravu npr. napadne sagovornika, nista nije dokazao, samo je napao sagovornika, ali nije pokazao da je napadanje moralno opravdano, jer se nesto moze moralno opravdati samo razgovorom / raspravom / argumentacijom.

Dakle- prava na zivot, pravo na telesni integritet (na nenapadanje), na slobodu i na vlasnistvo*, su kao deo etickih aksioma Samovlasnistva i Neagresije takodje univerzalni i neoborivi eticki principi.

(*pravo na vlasnistvo sledi iz principa samovlasnistva u slucaju da su posedi proizvod koriscenja sopstvenog tela za rad)

Dakle, argumentaciona etika pokazuje da porobljavanje bilo koga, ogranicavanje bilo cije slobode, fizicko napadanje nekoga, precenje nasiljem, napadanje (uzimanje ili unistavanje) necijeg legitimnog vlasnistva, tj. krsenje necijih prava na zivot, slobodu i vlasnistvo ne samo da je moralno neopravdano, nego je moralno neopravdivo.
Da i gde su tu delatne istine?Trla baba lan...
Priča o rečima...
 
Vidim u ovoj recenici sve apriori zakone iz uvodnog posta....

Covek se oseca postovanim, slobodnim samovrednim, a tu su i argumenti i rasprava......izmedju 3 i 4 reci....onaj moj trik sa nevidljivim slovima...


Tek da se malo zezamo, jel krsenje jednog apriori pravila znaci da drugi igrac moze da prekrsi neko drugo apriori pravilo po izboru, ili mora biti i arbitar koji odredjuje koje ce se pravilo prekrsiti i koliko puta....
Ako osoba seseljise (vadikal) ili pljucka dok govori, smatra li se to povredom apriori zakonitosti....jer uz veliki trud i asocijacije, slusalac moze naslutiti sta se krije iza vavnodnevice letnje ili zimske...ili takvog sagovornika treba u startu zatuci....ili poslati kod logopeda......

Da li sukob misljenja u ovakvim argumentacionim etickim duelima predstavlja diskusiju , debatu , konferenciju ili licni sukob.....?Ili kafenisanje....?
 

Back
Top