Arčibald Rajs

IgnjatijeZaporoški

Poznat
Banovan
Poruka
9.023
Arcibald_Rajs_200707.jpg


dr Rodolf Arčibald Rajs (nem. Rudolph Archibald Reiss; 8. juli 1875, Nemačka — 8. avgust 1929, Kraljevina SHS) je bio švajcarski forenzičar, publicista, hemičar i profesor na Univerzitetu u Lozani. Istakao se kao kriminolog radom na istraživanju zločina nad srpskim stanovništvom u vreme Prvog svetskog rata.

Život

Rođen je 8. jula 1875. godine kao osmo dete, od ukupno deset, Ferdinanda Rajsa, zemljoposednika, i Pauline Zabine Ane Gabrijele, u mestu Hehcberg (danas deo Hauzaha), u južnonemačkoj pokrajini Baden. Posle završenog osnovnog i srednjeg obrazovanja u Nemačkoj, otišao je na studije u Švajcarsku, u romanski kanton Vo.

Znanje doktora hemije stekao je već u 22. godini, i biva izabran za asistenta za fotografiju a potom je postao priznati docent za tu oblast, na Univerzitetu u Lozani. Za redovnog profesora kriminalistike imenovan je 1906. godine. Kao profesor bavio se predano naučnim radom i stekao ugled kriminologa svetskog glasa.

Angažovanje u Srbiji

Na poziv srpske vlade Rajs je 1914. godine otišao u Srbiju da istražuje zločine austrougarske, nemačke i bugarske vojske nad civilnim stanovništvom.

Bio je član delegacije jugoslovenske vlade na Mirovnoj konferenciji u Parizu. Zavoleo je srpskog vojnika i srpski narod i do kraja života ostao u Srbiji. Sa srpskom vojskom prešao je Albaniju, Solunski front i sa Moravskom divizijom umarširao u oslobođeni Beograd, novembra 1918. godine. Posle rata modernizovao je tehničku policiju pri Ministarstvu unutrašnjih poslova nove države. Tadašnja kriminalistička tehnika po mišljenju američkih istraživača koji su putovali po Evropi ciljno proučavajući ovaj vid policije, bila je na veoma visokom nivou. Međutim, Arčibald Rajs, razočaran nekim negativnim pojavama u društvenom i u političkom životu povukao se pred kraj života iz svih javnih funkcija. Živeo je skromno u svojoj vili „Dobro polje“ u Beogradu.

Dr Arčibald Rajs je 1926. godine postao počasni građanin grada Krupnja. Te godine je takođe jugoslovenski ministar i general Dušan Trifunović Rajsa proglasio počasnim kapetanom I klase pešadije Vojske Kraljevine SHS.[1]

U septembru 1928. godine Rajs je nameravao da ode iz Kraljevine SHS. U intervjuu za Politiku izjavio je:
“ Ali, svako strpljenje ima svojih granica. I moje je iscrpljeno do najdaljih granica. Moj rad se toliko ometa i bagateliše, da mi se dovoljno stavlja na znanje kako vam više nisam potreban". Rajs dalje objašnjava kako je sa prijateljima iz mnogih beogradskih društava godinu dana radio na organizaciji proslave desetogodišnjice proboja Solunskog fronta: "Međutim, gospodin dr. Marinković, ne obaveštavajući o tome odbor, negirao je ceo taj posao. Određen je jedan novi odbor koji će da pripremi proslavu. A proslava je zakazana za osmi oktobar. Zašto? Kakav je to znameniti dan osmi oktobar u istoriji vašega naroda.[2] ”

Umro je 8. avgusta 1929. godine u 4.30 sati, u Beogradu.[3] Sahranjen je na topčiderskom groblju, dok je po njegovoj želji njegovo srce sahranjeno na Kajmakčalanu.

Dela

Pred kraj života objavio je svoj ratni dnevnik u knjizi pod naslovom Šta sam video i proživeo u velikim danima. Kao svoje posmrtno zaveštanje srpskom narodu ostavio je neobjavljen rukopis knjige „Čujte Srbi!“,[4][5] na francuskom jeziku, u originalu Ecoutez les Serbes!. Ova knjiga je završena 1. juna 1928. godine, a 2004. godine je štampana u velikom tiražu i deljena besplatno. Zasluge za ovo su imale fondacija „Dr Arčibald Rajs“ iz Beograda i šabačko-valjevska eparhija Srpske pravoslavne crkve.
 
Archibald_Reiss.gif


Kada stignu do ministarskog položaja, vaši političari postaju toliko oholi da je to skoro smešno. Funkcioneri su vam, po pravilu, najgoreg kvaliteta. Oni stvaraju zanimanje od iskorišćavanja vaše sklonosti za stranačku politiku, pa sada imate profesionalne političare koji na tome zarađuju za život. Ma, šta govorim - oni zgrću bogatstvo.
 
Rodolf Arčibald Rajs

Šta je u stvari učinio Rajs? Prvi je upoznao svet sa zločinima koje je napravila austrougarska vojska u Mačvi i Podrinju prema nedužnim srpskim civilima. U toj brigadi je, kao što se zna, kao vojnik bio i Josip Broz.

Od momenta kada je došao u Srbiju, Rajs se našao u svojstvu zvaničnog i neutralnog islednika srpske vlade i vojske, što je do kraja svoje misije i ostao. Jedino odstupanje od potpune neutralnosti bilo je što se Rajs otvoreno proglasio za srpskog dobrovoljca, postajući time, kako je sam kasnije napisao "švajcarski dobrovoljac srpske vojske, drug veličanstvenih ratnika Šumadije, Dunava, Morave, Timoka i Vardara". Sprovodeći svoju anketu o zločinima koje su počinili austro-ugarski vojnici i oficiri Rajs se nije zadovoljio samo da sasluša austrijske zarobljenike nego je odlazio na lice mesta – otvarao grobove, pregledao leševe, i ranjenike, posećivao bombardovana naselja, ne odstupajući ni za tren od svoje zakletve da služi istini i pravdi.
 
Svoju privrženost istini i srpskoj stvari Rajs je ispoljio i neposrednim angažovanjem na prijemu i zbrinjavanju srpskih izbeglica, obaveštavajući istovremeno svet o patnjama i mukama kojima su bili izloženi srpsko stanovništvo i vojska. Nastavljajući svoju započetu ulogu i na Solunskom frontu, neumorno je obilazio srpske trupe, odlazio na najopasnija i najinteresantnija mesta i odatle slao pisma-izveštaje.

Završetak rata nije za Rajsa značio i kraj njegove misije u Srbiji i na Solunskom frontu. Želeo je da bude svedok i učesnik izgradnje novog života u razorenoj Srbiji. Angažovao se u Ministarstvu inostranih poslova, Odseku za dokumentaciju ratnih zločina, i Ministarstvu unutrašnjih dela, gde je osnovao dvogodišnju policijsku školu. Ubrzo je prestao da čini usluge beogradskoj policiji, jer kao stranac nije mogao da bude na njenom čelu. Njegov entuzijazam nije mogao da se uklopi u birokratsku administraciju, i prihvatio je posao veštaka za falsifikovane novčanice u Narodnoj banci u Beogradu.
 
Posle gotovo decenije i po u Srbiji sastavlja politički testament pod naslovom "Čujte, Srbi!" Ovoj svojevrsni apel i vapaj razočaranog Rajsa, napisan tačno pre sedam decenija – 1. juna 1928. godine – na njegov zahtev mogao je da bude objavljen tek posle njegove smrti.

I bio je u pravu - nažalost!
 
У историји Срба је заслужио посебно поштовање. Судбина му је изгледа била да и животом, и смрћу, и својом књигом сведочи о томе какви су Срби народ. доводећеи често до контроверзних закључака. Као судски лекар је имао немрљив допринос о томе да се представе злочини аустријске војске 1914. године, која је, наступајући са позиција цивилизације спровела страховит покољ над цивилима.

После рата је остао да живи у Србији (било је још таквих случајева, чак су неки аустријски официри који су провели рат у заробљеништву остали у Србији и ту довели породицу). Као што је наведено, завештао је да његово срце буде сахрањено на Кајмакчалану, као месту вероватно највеће од свих српских победа у Великом рату. Та жеља му је испуњена Сахрањен је уз војне почасти за које мислим да нема примера у читавој нашој историји укључујући и сахрану Јосипа Броза Тита. Док је његово срце стављано у стаклену урну, планински врх Кајкмакчалана је ескадрила бомбардера југословенске авијације засипала цвећем. За време окупације, Бугари су урну разбили, а срце извадили и бацили.

На жалост, запамћено је да cе пред смрт посвађао са једним домаћим представником власти, министром ако се не варам, и убрзо после тога је, мисли се од узбуђења и неправде, умро.

Његова књига "Ч8јте, Срби" представља поучну студију, у којој објективно и хвали и критикује српски народ, више критикује, а код нас се последњих десетак година уобичајило да се Рајсови ставови из те књиге усвајају као нека врста негативних стреотипа.

Према неким Рајсовим изреченим ставовима трба имати резерву јер просто није добро проценио и нису издржали пробу времена. На пример, критикује Србе због тога што су широм отворила врата вискоих школа за школовање женске деце. То није паметно, сматрао је, а као пример наводи своју родну Швајцарску која је у то време била кудикамо строжа када је било у питању школовање женске омладине. Оно је, сматрао је Рајс, доприносило томе да се жене удаљавају од породичних обавеза, као и ширењу полних болести.:deda:
 
Rodolf Arčibald Rajs

Šta je u stvari učinio Rajs? Prvi je upoznao svet sa zločinima koje je napravila austrougarska vojska u Mačvi i Podrinju prema nedužnim srpskim civilima. U toj brigadi je, kao što se zna, kao vojnik bio i Josip Broz.

Od momenta kada je došao u Srbiju, Rajs se našao u svojstvu zvaničnog i neutralnog islednika srpske vlade i vojske, što je do kraja svoje misije i ostao. Jedino odstupanje od potpune neutralnosti bilo je što se Rajs otvoreno proglasio za srpskog dobrovoljca, postajući time, kako je sam kasnije napisao "švajcarski dobrovoljac srpske vojske, drug veličanstvenih ratnika Šumadije, Dunava, Morave, Timoka i Vardara". Sprovodeći svoju anketu o zločinima koje su počinili austro-ugarski vojnici i oficiri Rajs se nije zadovoljio samo da sasluša austrijske zarobljenike nego je odlazio na lice mesta – otvarao grobove, pregledao leševe, i ranjenike, posećivao bombardovana naselja, ne odstupajući ni za tren od svoje zakletve da služi istini i pravdi.

Stvarno.....jel moze da prodje jedna tema a da se ne pljune na ovog coveka. Koliko mi jepoznato Broz je ratovao na ruskom frontu i cak da je bio tu neko vreme niko ne moze da kaze da je bio zlikovac i zlocinac. Covek je zluzio vojsku svojoj zemlji. I moji su tada bili vojnici A-U. Jel to znaci da su bili zlikovci?.

Pismo Srbima je vanvremensko i treba svako da ga procita. Situacija je danas preslikana iz vremena kada je knjigu pisao.
 
Poslednja izmena:
КАКО СЕ ЗВАО АРХИБАЛД РАЈС?

Недолично је што данашње генерације нашег народа не знају чак ни тачно име тог човека који је својим делом за вечна времена задужио Србију и Србе. Није он никакав "Арчибалд"! Као да је, саклони боже, некакав каубој. Он је рођен у Немачкој, од оба родитеља Немца, матерњи језик му је немачки, и звао се Рудолф АРХИБАЛД Рајс! (Rudolph Archibald Reiss). Немачко Archibald се изговара АРХИБАЛД, а не Арчибалд!

Ни наши часни дедови, његови српски савременици и саборци, нису знали његово име, па су га звали АРШИБАЛД, по француском изговору, јер је у њихово време француски био оно што је данас енглески - дипломатски језик и језик међународне комуникације.

Дакле АРХИБАЛД, а не ни Арчибалд, ни Аршибалд, ни Аркибалдо...
 
КАКО СЕ ЗВАО АРХИБАЛД РАЈС?

Недолично је што данашње генерације нашег народа не знају чак ни тачно име тог човека који је својим делом за вечна времена задужио Србију и Србе. Није он никакав "Арчибалд"! Као да је, саклони боже, некакав каубој. Он је рођен у Немачкој, од оба родитеља Немца, матерњи језик му је немачки, и звао се Рудолф АРХИБАЛД Рајс! (Rudolph Archibald Reiss). Немачко Archibald се изговара АРХИБАЛД, а не Арчибалд!

Ни наши часни дедови, његови српски савременици и саборци, нису знали његово име, па су га звали АРШИБАЛД, по француском изговору, јер је у њихово време француски био оно што је данас енглески - дипломатски језик и језик међународне комуникације.

Дакле АРХИБАЛД, а не ни Арчибалд, ни Аршибалд, ни Аркибалдо...

У ствари, у оно време, наши дедови су најчешће избегавали да изговарају и пишу пуно Рајсово име и презиме, па је он најчешће био само "др А. Рајс", или "др Р(удолф). А. Рајс". Тако му и на споменицима пише...

- - - - - - - - - -

1928-09-11-001.jpg
 
Рајс завршава исповијест ријечима: "Згађен сам.". Штета што није на вријеме напустио земљу, годину или двије прије, не би га стока убила .

- Ако се над ову земљу још једном надвију црни обаци, то не треба да је изненади, јер то неће бити ништа друго до оно што су јој њени људи сами припремили. И није требало друго на то чекати.
 
Poslednja izmena:
Stvarno.....jel moze da prodje jedna tema a da se ne pljune na ovog coveka. Koliko mi jepoznato Broz je ratovao na ruskom frontu i cak da je bio tu neko vreme niko ne moze da kaze da je bio zlikovac i zlocinac. Covek je zluzio vojsku svojoj zemlji. I moji su tada bili vojnici A-U. Jel to znaci da su bili zlikovci?.

Pismo Srbima je vanvremensko i treba svako da ga procita. Situacija je danas preslikana iz vremena kada je knjigu pisao.

A što nije taj Broz kao mnogi drugi dezertirao iz agresorske vojske ?
 
Rajs govori ko da je mene konsultovao. Evo par reči o eliti:

"Danas su, iako relativno malo rade, mnogi od vas postali pohlepni. Dolazili su u dodir sa drugim zemljama pre velikog rata, a naročito tokom njega. Videli su raskoš velikih zapadnih gradova i zadivila ih je vidljiva moć novca, a nisu uvideli šta je u njoj lažno. Kada su se vratili kući, želeli su da se po svaku cenu obogate, ali ne velikim i poštenim radom. Prisetili su se svojih nekadašnjih turskih gospodara, pa su krenuli njihovim primerom u korupciju. I tako se u ovu zemlju, koja je nekad bila zemlja sušte čestitosti, uvukla odvratna korupcija, o kojoj ću kasnije duže govoriti jer je ona zarazila posebno one među vama koji se oholo nazivaju „inteligencijom zemlje”

svetlost.org/podaci/cujte_srbi_rajs.doc

Рајс без цензуре!!!!

"Ne koriste, međutim, samo političari - ministri politiku da bi se obogatili, već i obični političari poslanici slede njihov primer. Među njima besni najsramnija korupcija, a odatle je zahvatila funkcionere koji zavise od političara. Mogao bih navesti desetine meni poznatih slučajeva podkupljivanja poslanika, ministara i visokih funkcionera mitom čiji iznos prevazilazi milion. Često bi mi se to zgadilo i žalio sam vaš narod što mu je sudbina u takvim rukama".

Ovo je ona Srbija koju ja prezirem kao i one koji je ovde brane i onu bagru koja je baš takvu srbiju branila od "svetskog zla, komunizma" u WW2, a to je neprežaljena ljubav mnogih ovde na forumu, Draža.
 
Poslednja izmena:
"Gospodin Vukićević je bio običan profesor provincijske gimnazije. Pošto je postao političar i predsednik saveta, danas poseduje dve velike zgrade u Beogradu, a sam Bog zna koliko košta sam plac i podizanje takvih zgrada u glavnom gradu".

Protiv ovakve Srbije su bili komunisti a ne protiv Srpskog naroda. Protiv ovakve, identiče, Srbije smo i danas.
 
A evo čoveka koji na najznačajnijem mestu u Beogradu ima spomenik, a prisutan je kao "najznačajniji Srbin" o kome se pišu bajke, u srcima kompletne srpske elite danas.

A šta reći o Pašiću koji je vrlo skromnog porekla? Istina, venčao se sa ženom koja mu je donela nešto novca. Postao je jedan od najbogatijih ljudi u zemlji. PU!
 
Mnogi imućni ljudi su sledili primer „inteligencije", ako ne radi sebe, ono bar radi sinova stasalih za pušku. Koliko je snažnih mladića pretrpavalo švajcarske, francuske i engleske univerzitete umesto da sa svojim ispisnicima budu u rovovima. Oni su činili buduću posleratnu „inteligenciju" koju je trebalo sačuvati za otadžbinu! Najčuveniji zabušant među tom budućom inteligencijom bio je Pašićev sin Rade. On je bio prava sramota za srpsku zemlju, a to je ostao i posle rata. Zar ne bi bilo mnogo lepše čak i radi uspomene na oca, da, umesto policijskog dosijea, sin najpoznatijeg srpskog državnika ima običnu kamenu ploču sa natpisom: Rade Pašić, poginuo na bojnom polju?
 
Od rata do danas (1928.), video sam najmanje pedesetak ministara i, s retkim izuzecima, svi ti ministri su se obogatili. Kao što sam već rekao, svojevremeno se pričalo kako je bugarski kralj Ferdinand, da bi ga pridobio, jednog značajnog političara postavio za ministra na šest meseci, što je pomenutom političaru bilo dovoljno da kupi lepu vilu u jednoj od najlepših sofijskih ulica. Kod vas je, međutim, dragi moji srpski prijatelji, sada još gore. Pogledajte kakvo je pravo kraljevsko imanje vaš ministar Ninčić stekao. Pogledajte mu kuće u gradu! Zar zaista verujete da je sve to plaćeno štednjom od imetka koji je Ninčić imao pre rata i od ministarske plate? A basloslovno bogatstvo Stojadinovića, bivšeg ministra finansija, sina čestitog čoveka bez ikakvog bogatstva? A Boža Maksimović, pre rata samo sitni siromašni nameštenik koji je bez završenih studija? Da li je onu lepu kuću vrednu nekoliko miliona i onaj nakit i druge beskorisne stvarčice koje je njegova žena nakupovala u Parizu platio svojim novcem kad tog novca nije ni bilo? Pašić, kome je bavljenje politikom već bilo mnogo donelo, posle rata je postao jedan od najbogatijih ljudi u Kraljevini.
 
"Gospodin Vukićević je bio običan profesor provincijske gimnazije. Pošto je postao političar i predsednik saveta, danas poseduje dve velike zgrade u Beogradu, a sam Bog zna koliko košta sam plac i podizanje takvih zgrada u glavnom gradu".
Protiv ovakve Srbije su bili komunisti a ne protiv Srpskog naroda. Protiv ovakve, identiče, Srbije smo i danas.
A evo čoveka koji na najznačajnijem mestu u Beogradu ima spomenik, a prisutan je kao "najznačajniji Srbin" o kome se pišu bajke, u srcima kompletne srpske elite danas.
A šta reći o Pašiću koji je vrlo skromnog porekla? Istina, venčao se sa ženom koja mu je donela nešto novca. Postao je jedan od najbogatijih ljudi u zemlji. PU!
"
Ućutaše se junaci pod teretom Rajsovih reči. Možda je čovek bio komunista?
А шта тек рећи за Тита, Кардеља, Бакарића, Ранковића, Крцуна, Пијаде и разних других бравара, мајстора, абаџија, шлосера, пропалих студената, одпада и шљама сваког друштва, који пре рата нису имали игде ишта нити су тежили да поштеним радом нешто стекну у животу, али их то није спречило да се уселе у најбоље куће и виле на Дедињу, постану министри, секретари и доживотни председници и зајашу овај јадни народ коме су одузимали и последњу цркавицу конфискацијом и национализацијом.

Како њих ниси препознао у Рајсовим речима.
 
Мање је познат Рајсов Извештај о аустроугарским зверствима у Србији. документован и исцрпан

Извјештај је измјењен под политичким притиском (Пашић, Милан Гавриловић итд.). Из извјештаја су избачени Југословени (Хрвати, муслимани), тј. баш они који су и починили највећи број звјерстава. Исцрпан и документован у политичке сврхе.
 
Документација о злочинима, која из политички разлога никад није објављена, садржила је имена 2 000 идентификовани зликоваца, највише Хрвата. Уништена је послије рата из политички разлога. Слично као и документација о ратним профитерима, који су постали министри и угледни бизнисмени у новој држави.
Обично је подметана спрдња, да је то све "пропало у Албанији".
Такође и документација о потказивачима, изродима који су упирали прстом у људе, да помогну окупацијоним властима у идентификацији кога треба вјешати или одвести у логор.

Све је то бацало љагу на јуначку слику о стварању нове државе. Створена је на свим могућим прљавштинама, тако да није могла никакве среће имати. Прави јунаци су били мртви или су просили по улицама.
 
Poslednja izmena:

Back
Top