Pa to kažem, neki neće više kupovati kod njega iz protesta, neki hoće. Ako mu pad prometa nije veliki, to nadoknađuje većom cijenom i njemu je dobro.
Ако му пада потражња пекар је принуђен да супшта цене да би остао рентабилан а потражња пада кад људи немају новца
Видим ја да ви не раумијете законе економије
За инфлацију и поскуљење цена није крив пекар већ они који манипулишу новцем и монетарним системом ,старе банкарске породице који контролишу комрецијалне и централне банке
Инфлација је скривена пљачка и отимачина ,сви би требали да издвојите време и да се едукујете о новцу и како функционише монетарни систем ,што је више људи са отвореним очима повећава се могућност за промјенама и назире излаз из ропства
Ево једна поучна прича која објашњава новац и тренутни монетрани систем као да сте дете од 10 год
Alhemičar Iz Njutonije(ака Роштилди,Рокфелери,Морагани,итд итд)
Kroz istoriju, mnoga dobra su dolazila i odlazila kao oblici novca. Na žalost, kada se neki oblik novca ukine, ponekad postoji grupa ljudi koja eksploatiše drugi oblik manipulišući tim novcem.
Hajde da pogledamo hipotetičko selo zvano Njutonija da bismo razumeli kako dolazi do ove eksploatacije.
Zelene perle postaju Novac
Tokom stotina godina ribolova u obližnjoj reci, stanovnici Njutonije sakupljali su zelene perle iz vode. Zrnca su mala, lagana, izdržljiva, jednolična i retko se pojavljuju u reci. Ljudi prvo priželjkuju perle zbog svoje lepote. Na kraju, seljani shvataju da svi drugi žele perle – one se vrlo lako mogu
prodati. Zrnca uskoro postaju sredstvo razmene i obračunska jedinica u selu: pile je 5 zrna, vreća jabuka 2 zrna, krava 80 zrna.
Ukupna ponuda perli je prilično konstantna i cene se vremenom ne menjaju mnogo. Seoski starešina je uveren da može da se opustiti u poslednjim danima živeći od svoje velike zalihe perli.
Alhemičar stvara više perli
Seoski alhemičar je poželeo da bude bogat čovek, ali nije voleo da vredno radi na tome. Umesto da traži perle u reci ili da prodaje vrednu robu drugim seljanima, on sedeo je u svojoj laboratoriji. Na kraju je otkrio kako da lako stvori stotine perli sa malo peska i vatre.
Seljani koji su tragali za perlama u reci bili su srećni ako bi svaki dan pronašli po 1 zrno. Alhemičar je mogao da proizvede stotine uz malo napora.
Alhemičar troši svoje perle
Budući da je bio prilično zao, alhemičar nije svoj metod pravljenja zrna delio ni sa kim drugim. Stvorio je sebi još više perli i počeo da ih troši za dobra na tržištu u Njutoniji. Tokom sledećih meseci, alhemičar je kupio farmu pilića, nekoliko krava, finu svilu, posteljine i ogromno imanje. On je imao priliku da kupi ova dobra po normalnim cenama na tržištu.
Alhemičarevo trošenje ostavljalo je seljanima mnogo perli, ali malo njihove vredne robe.
Svi seljani su se osećali bogatima – imali su tone perli! Međutim, polako su primetili da i svi ostali
takodje imaju tone.
Cene počinju da rastu
Uzgajivač pilića primetio je da sva roba koju je trebalo da kupi na pijaci poskupela. Džak jabuka sada se prodaje za 100 perli – 50 puta više od njihove cene pre nekoliko meseci!
Iako je sada imao hiljade perli, uskoro bi mogao da ostane bez njih zbog ovih cena. Pitao se – da li zaista može sebi da priušti da prodaje svoje piliće za samo 5 perli po komadu? Morao je i on da podigne svoje cene.
Jednostavno rečeno, kao rezultat alhemičarevog trošenja njegovih novostvorenih perli, bilo je previše perli koje su jurile premalo dobara – pa su cene porasle.
Kupci robe bili su spremni da potroše više perli da bi kupili potrebna dobra. Prodavci robe su trebali da naplate više da bi bili sigurni da su zaradili dovoljno da kupe potrebna dobra
za sebe.
Budući da su cene svih dobara porasle, možemo reći da se vrednost svake perle
smanjila.
Nejednakost bogatstva raste
Seoski starešina, koji je vredno radio da sačuva hiljade perli, sada se našao osiromašenim i gladnim. U međuvremenu, alhemičar je udobno sedeo na svom velikom imanju sa kravama, pilićima i slugama koji su se brinuli za svaki njegov hir.
Alhemičar je efikasno ukrao bogatstvo celog sela, tako što je jeftino proizvodio perle i koristio ih za kupovinu vredne robe.
Ono što je najvažnije, kupio je robu
pre nego što je tržište shvatilo da je više perli u opticaju i da ima manje robe, što je dovelo do rasta cena. Ova dodatna proizvodnja perli nije dodala korisnu robu ili usluge selu.