Apokalipsa 2012 - te, kraj civilizacije...?

Apokalipsa 2012-te, kraj civilizacije...?


  • Ukupno glasova
    34
  • Anketa je zatvorena .
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Nije li malo apsurdno. Ako je ograničena onda ne može biti slobodna.

To je već odgovoreno i ilustrovano primerom. Apsurd bi bio da je rečeno da je apsolutna sloboda volje - ograničena sloboda volje. A da je sloboda volje ograničena to nije nikakav apsurd, već prosto znači da je ima ali nije bezgranična. Kad neko ima ograničenu slobodu kretanja te ne znači da nije slobodan kretati se, već da se ne može kretati svukuda gde bi možda želeo.
 
Cela graja i panika oko tog apokaliptickog epiloga, navodno zavestanog u majanskom kalendaru, u stvari nema mnogo veze sa Majama. Tzv. prvi Veliki Ciklus majanskog kalendara, analogno nasem racunanju vremena, pocinje 11. avgusta 3114. godine p.n.e, bas kao sto nova era u hriscanskom svetu pocinje 1. januarom 1. godine nove ere. Mi znamo zasto je tvorac ovakvog sistema racunanja vremena, Dionizije Mali, odabrao ovaj datum za tzv. nulti dan naseg kalendara - to je pocetak godine u kojoj je rodjen Isus. Medjutim, kada je irski nadbiskup Dzejms Aser 1650. godine izneo svoju kalkulaciju o pocetku sveta, baziranu na biblijskoj genealogiji, vavilonskim i rimskim pisanim izvorima, dosao je do zakljucka, kasnije prihvacenog i u znamenitoj Bibliji kralja Dzejmsa (KJV), da je svet nastao 4004. godine, i to u ponoc 23. oktobra.:) Zasto je Aser uzeo bas 4004. godinu, tj. zasto celu stvar nije prosto zaokruzio na 4000. godinu pre n.e.? Aser je bio vrlo dobro svestan cinjenice da pored toga sto nova ere ne zapocinje nultom godinom, jer u 6. veku, kada je razradjena podela na staru i novu eru, koncept nule nije bio matematicki operativan, da je Dionizije Mali omanuo i u odredjivanju datuma Isusovog rodjenje. Jer, ako je Isus bio novorodjence za vreme vladavine kralja Iroda, u cemu se nezavisno slazu i Matej i Luka, onda je on morao biti rodjen najkasnije 4. godine pre nove ere, posto je Irod bas te godine umro. Ne treba mnogo pameti onda da se zakljuci da je prema kalendaru koji hriscani koriste, sa podelom istorije na pre i posle Hrista, Isus u stvari rodjen bar 4 godine pre Hrista :)

No, vratimo se Majama. Po svoj prilici i Maje su pridavale neki poseban znacaj svom tzv. nultom danu, tj. 11. avgustu 3114. godine p.n.e, ali mi danas ne znamo sta je u pitanju. Prvi sacuvani datum iz majanskog kalendara je 197. godina nove ere, godina vezana za podizanja spomenika u oblasti Maja, a izvan oblasti Maja najstariji sacuvani datum je 36 godina p.n.e. To je i dobar pokazatelj da je Majanska racunica izvedena retroaktivno, tj. dosta dugo u odnosu na dogadjaj koji je antedatiran na 11. 8. 3114. god. p.n.e, sto je i razumljivo jer u to vreme nigde u svetu nije postojalo pismo - u Centralnoj Americi pojavice se tek oko 600. god. p.n.e. u oblasti Zapoteka. Opste je poznato da je nas kalendar podeljen na dane, nedelje, mesece, godine, decenije, vekove i milenijume. Slicno tome i majanski kalendar je podeljen u odgovarajuce jedinice - dane (kin), 20 dana (uinal), 360 dana (tun), 7 200 dana ili priblizno 20 godina (katunn) i 144 000 dana ili priblizno 400 godina (baktun). Prema tome, cela pretklasicna i klasicna istorija Maja pada u 8, 9, i 10. baktun.

Istoricari i arheolozi koji se na studiozan nacin bave Majama odavno znaju da ce se tekuci veliki ciklus majanskog kalendara (ili 13. baktun) okoncati 21. decembra 2012. godine, datum koji je poslednjih godina postao globalno poznat. A Maje ce, shodno svom kalendaru, u stvari samo zavrsiti jedan i poceti drugi, odnosno 14. baktun, bas kao sto su to cinili ranije i njihov svet nastavlja da postoji; ili kako to veli Jose Huchim, arheolog spcijalizovan za jukatecke Maje -



Medjutim, ako napravimo jedan hronoloski pregled masovnih apokaliptickih histerija kroz istoriju videcemo da je cela prica deja vu. Velika iscekivanja Antihrista kroz istoriju po pravilu su uvek isplivavala sa velikim politickim i drustvenim nevoljama, kao za vreme arijanskih careva, Julijana Apostata, pojave Muhameda i slicno. Na internetu, gde se ova diskusija najzivlje vodi, pronaci cete nebrojeno asocijacija izmedju Majanskog kalendara i globalne finansijske krize. I nikada nijedan od apokaliptickih proroka, od Isusa i Pavla, preko montanista, Hipolita Rimskog, Joakima od Fjore do Vilijama Milera, Hal Lindzi, Edgara Vajsenanta, Dejvida Koresa i ostalih gulanfera, hohstaplera i trgovaca maglom nisu bili u stanju da ovarisu ni gde su suplji, a ne sta ce biti na dan ili u periodu kada se njima javilo da reziraju Terminatora 2 pre Dzejmsa Kamerona. Nazalost, sve te apokalipticke projekcije igraju na kartu emocija i ljudskog straha, pa se desi da harizmaticni hohstapleri, u koordinaciji sa odgovarajucim drustveno-politickim okolnostima, kod velikog broja ljudi potisnu sposobnost racionalnog rasudjivanja u korist panike i histerije, sto je narocito danas, u eri globalnih i masovnih komunikacija, veoma lako. Tako je bivsi raketni inzenjer NASA-e Edgar Vajsenant krajem osamdesetih objavio knjigu 88 Reasons Why the Rapture Will Be in 1988, koja je u SAD, narocito na jugu u oblasti Apalaca, izazvala pravu masovnu histeriju - novine i TV prenosile su vesti o ljudima koji prodaju svoje kuce, imanja, napustaju radna mesta i u potppunosti se posvecuju molitvi da bi spremni docekali Sudnji dan, ovaj put datiran na 11. septembar 1988. Kasnije je Vajsenant, kada je septembar 1988. godine prosao u uobicajenoj jesenjoj svakodnevici, napisao knjigu The Final Shout Rapture Report: 1989, da bi razjasnio svoju zabludu i ovaj put hirurski precizno odlozio Judgment Day za tacno godinu dana :)

Naravno, Srbi ne bi bili Srbi kada i oni ne bi imali svoju dezurnu ludu u sapunici Otkrovenje, epizoda 2012. :mrgreen: To je jeromonah Nikodim Bogosavljevic iz Cetinjskog manastira, koji je u svom besprimerno smehotresnom pisaniju 'Otkrivanje Otkrovenja izvalio toliki broj gluposti da bi se postideo i Edgar Vajsenant.

The best of sazetak (upozorenje starijim i osetljivijim osobama - naredni pasusi nisu zdravi za srce :) ) :



:hahaha:

Одличан текст. :ok:

Да ли ми се чини или је прича о катастрофи 2012. утихнула. Можда сте чули да су експерти из НАСА филм "2012" прогласили за најлошији СФ филм свих времана - http://www.blic.rs/Kultura/Vesti/227270/2012-najgori-SF-film-ikad
 
Biblijski dani su dugi a da ne pricamo o godinama, za par hiljada godina ce se taj dan i cas...jos uvek cekati:aha:

Mislis da planeta Zemlja moze toliko izdrzati??

Takodje cim Biblija kaze da se ne zna dan i cas, nece sigurno to biti kada ti mislis da hoce...

Moze i sutra da se dogodi Armagedon.... svi predznaci su tu...

I zasto mislis da ga treba cekati, treba naprotiv biti duhovno budan...
i raditi na svojoj duhovnosti... :aha:
 
Poslednja izmena:
Mislis da planeta Zemlja moze toliko izdrzati??

Takodje cim Biblija kaze da se ne zna dan i cas, nece sigurno to biti kada ti mislis da hoce...

Moze i sutra da se dogodi Armagedon.... svi predznaci su tu...

I zasto mislis da ga treba cekati, treba naprotiv biti duhovno budan...
i raditi na svojoj duhovnosti... :aha:

moz, a moz i za iljadu godina...ocu rec;
ako planiras bas dugo bit... budna...kofeinske tablete su najbolje rijesenje : )
 
Mislis da planeta Zemlja moze toliko izdrzati??
Ja se pitam hoće li planeta uopšte nešto i primetiti. :D

Takodje cim Biblija kaze da se ne zna dan i cas, nece sigurno to biti kada ti mislis da hoce...
Naravno. To jednostavno znači da mož da bidne, al' da ne mora da znači. :D

Moze i sutra da se dogodi Armagedon.... svi predznaci su tu...
Ovo je istina. Predznaci su tu. Oduvek su i bili. :mrgreen:
 
Zašto imam utisak da se neki raduju smaku sveta?

Poklon-priča Reja Bredberija - Poslednja noć sveta:

"Шта би ти радила када би сазнала да је ово последња ноћ света?"
"Шта бих радила? Озбиљно мислиш?"
"Да, озбиљно."
"Не знам. Нисам размишљала."
Он сипа мало кафе. У позадини, две девојчице су се играле коцкама на ћилиму у салону на светлости ураганских светиљки. У вечерњем ваздуху осећао се лак, чист мирис скуване кафе.
"Па, боље почни да мислиш о томе", рече он.
"Ваљда не мислиш стварно!"
Он климну главом.
"Рат?"
Он одмахну главом.
"Није хидрогенска или атомска бомба?"
"Не."
"Или бактериолошки рат?"
"Ништа од свега тога", рече он, полако мешајући кафу. "Већ просто, рецимо, затвара се књига."
"Мислим да не разумем."
"Не, а не разумем ни ја, стварно; то је само осећај. Понекад ме препадне, понекад уопште нисам уплашен, већ миран." Баци поглед на девојчице и њихове плаве косе које су се пресијавале под светиљкама. "Нисам ти ништа рекао. То ми се први пут догодило пре око четири ноћи."
"Шта?"
"Један сан који сам сањао. Сањао сам да ће се све свршити, и један глас како каже да је готово; не неки глас да бих могао да га се сетим, него тако, глас, и каже како ће овде на Земљи све да стане. Сутрадан нисам много размишљао о томе, али кад сам отишао у канцеларију видим Стена Вилиса загледао се кроз прозор, онако усред дана, кажем ја њему да се кладимо да знам шта мислиш, Стене, а он каже сањао сам нешто ноћас, и још пре него што ми је испричао сан, ја сам знао шта је. Могао сам ја њему да кажем, али он прича мени, а ја слушам."
"То је био исти сан?"
"Исти. Кажем Стену да сам га и ја сањао. Није изгледао изненађен. Лакнуло му је, у ствари. Онда прођемо кроз канцеларије. То није било планирано. Нисмо рекли: 'Хајде да прошетамо около.' Просто идемо за свој грош, и свуда видимо људе како гледају у своје столове, или у руке или кроз прозоре. Разговарао сам са неколицином. А и Стен."
"И сви су сањали?"
"Сви. Исти сан, без разлике."
"Верујеш ли ти у то?"
"Да. Никада нисам био сигурнији."
"И када ће бити крај? Света, мислим?"
"Негде током ноћи за нас, а онда како се ноћ даље помера око света, има и то да иде даље. За двадесет четири сата све ће да буде готово."
Седели су неко време не пипнувши кафу. Онда је полако подигоше и испише, гледајући једно у друго.
"Јесмо ли ми то заслужили?" рече она.
"Није ствар у томе да ли смо заслужили; једноставно није успело. Видим да се чак ниси ни расправљала око тога. Зашто ниси?"
"Ваљда имам разлога", рече она.
"Онај исти разлог који су имали сви у канцеларији?" Она полако климну главом. "Нисам желела ништа да кажем. Десило се ноћас. И жене из блока су причале међу собом о томе, данас. Сањале су. Мислила сам да се то само случајно поклопило." Подиже вечерње новине. "Нема ништа у новинама о томе."
"Сви знају, тако да нема потребе."
Он се завали у столици, посматрајући је. "Бојиш ли се?"
"Не. Увек сам мислила да ћу се плашити, али се не плашим."
"Где ли је онај дух назван самоочување о којем толико говоре?"
"Не знам. Не узбудујеш се и сувише када осећаш да су ствари логичне. Ово је логично. Како смо живели, друго се ништа није ни могло десити."
"Нисмо били баш много лоши, зар не?"
"Не, а ни грдно добри. Претпостављам да је то невоља - нисмо били бог зна шта ни у ком погледу осим то што смо били, док се велики део света упињао да буде много шта друго."
Девојчице су се смејале у салону.
"Увек сам мислио да ће људи у оваквом једном тренутку да вриште по улицама."
"Мислим да неће. Не вришти се због праве ствари."
"Знаш, ништа ми неће недостајати осим тебе и девојчица. Никада нисам волео градове, нити свој посао, нити ишта осим вас три. Ништа ми неће недостајати осим можда промена времена, и чаша хладне воде када је вруће, и можда би ми недостајало спавање. Како можемо да седимо ту и тако причамо?"
"Зато што нам ништа друго не остаје."
"То је, наравно; јер кад би било нечег другог, ми бисмо то чинили. Рекао бих да је ово ваљда први пут у историји света да свако зна тачно шта ће радити следеће ноћи."
"Питам се шта ли ће сви остали сада да раде, вечерас, следећих неколико сати."
"Ићи ће на неку представу, слушати радио, гледати телевизију, играти карте, стављати децу у кревет, и сами одлазити на спавање, као и увек."
"У неку руку, тиме се можемо поносити - као и увек."
Још мало су седели, онда он сипа себи још једну шољу кафе. "Зашто претпостављаш да ће то бити ноћас?"
"Тако."
"Зашто то не би била нека друга ноћ у прошлом веку, или пре пет векова, или пре десет?"
"Можда зато што никада није био 19. октобар 1969, никада пре у историји, а сада јесте, и то ти је; зато што овај датум значи више него што је и један други икада значио; зато што је то година када су ствари такве какве су у целом свету и зато је крај."
"Ноћас преко океана у оба правца прелазе по задатку бомбардери који никада неће угледати копно."
"То је један део разлога."
"Па", рече он устајући, "шта ћемо ми? Да оперемо судове?"
Опраше судове и посебно уредно их сложише. У осам и тридесет ставили су девојчице у кревет и пољубили их, упалили мале светиљке крај њихових кревета и оставили им отшкринута врата.
"Мислим се", рече муж долазећи из спаваће собе и осврћући се, заставши тренутак са лулом у руци.
"Шта?"
"Да ли да врата буду затворена, или да остану само мало отшкринута тако да улази светлост."
"Мислим се да ли деца знају."
"Не, наравно да не знају."
Седели су и читали новине и разговарали, слушали неку музику на радију, па онда седели заједно крај камина и гледали у жеравицу док је сат одбијао десет и тридесет, па једанаест, па једанаест и тридесет. Мислили су на све друге људе на свету који проводе то вече, сваки на свој сопствени начин.
"Е па", рече он најзад.
Дуго је љубио своју жену.
"Били смо добри једно другоме, у сваком случају."
"Хоћеш да заплачеш?" запита он.
"Мислим да нећу."
Прођоше кроз кућу, погасише светла и одоше у спаваћу собу. Стајали су у прохладној ноћној тами, и свлачили се, склањајући прекриваче. "Чаршави су тако чисти и лепи."
Уморна сам.
"Сви смо уморни."
Сместише се у постељу.
"Тренутак", рече она.
Чуо је како устаје из кревета и одлази у кухињу. Врати се тренутак касније. "Оставила сам воду да тече у лавабо", рече она.
Нешто је у томе било толико смешно да је морао да се насмеје.
Она се смејала с њим, знајући шта је толико смешно у томе што је учинила. Најзад престадоше да се смеју, и тако су лежали у постељи у свежој ноћи држећи се за руке, са приљубљеним главама.
"Лаку ноћ", рече он после кратког времена.
"Лаку ноћ", рече она.
 
ne moze za hiljadu godina... al da ne duzim... kraj se blizi i broji u godinama... ne decenijama...
nego ne brini za mene, ja imam svu potrebnu duhovnu opremu:) brini za sebe...

Da moramo biti spremni za zadnju ,,zetvu'' jer je kraj jako blizu ovo je vec zadnje vreme.

I za sve one koji misle da imaju vremena da se pokaju, samo da ih podsetim da je sada cas spasenja a ne sutra...
 
sta fali padu civilizacije? mene bi to radovalo. :zaljubljena: :zskace: ali ne i nestanak zivog sveta, samo pad civilizacije koju poznajemo.

secam se filma "plaza". u sutini jeziv film o nestanku ne samo ljudi, nego svih zivih bica. poslednji kontinent na kome su ljudi nakon bacanja hidrogenske bombe (valjda) je bio australija. na kraju je zagadjenje stiglo i tamo, proizveli su pilulice za samoubistvo. jedan od glavnih likova nije uzeo pilulu, nego je seo u dobar auto, jurio auto putem i skrenuo u ambis.
film o beznadju.
 
sta fali padu civilizacije? mene bi to radovalo. :zaljubljena: :zskace: ali ne i nestanak zivog sveta, samo pad civilizacije koju poznajemo.

secam se filma "plaza". u sutini jeziv film o nestanku ne samo ljudi, nego svih zivih bica. poslednji kontinent na kome su ljudi nakon bacanja hidrogenske bombe (valjda) je bio australija. na kraju je zagadjenje stiglo i tamo, proizveli su pilulice za samoubistvo. jedan od glavnih likova nije uzeo pilulu, nego je seo u dobar auto, jurio auto putem i skrenuo u ambis.
film o beznadju.

kapiras da tje bit ozbiljnih problema s logovanjem na krstu i tako to...? :lol:

usb-hamster-wheel-2-300x300.jpg


http://www.otherpower.com/hamster.html
 
samo se ti zaebavaj...zivi ko cvrcak...:lol:
Ti znaš samo onu katoličku priču o cvrčku.
A istina je sasvim drugačija. Kad je prošla zima, koju je cvrčak jedva preživeo, navale crveni mravi, druga cvrčka proglase za narodnog umetnika, srede mu garsonjeru u podrumu i obrok u vojnoj menzi, a mrava škrticu proglase za zimskog profitera, konfiskuju mu svu imovinu, pa na jedvite jade uspe da se zaposli kod stonoge da joj čisti cipele. z:D
 
Ti znaš samo onu katoličku priču o cvrčku.
A istina je sasvim drugačija. Kad je prošla zima, koju je cvrčak jedva preživeo, navale crveni mravi, druga cvrčka proglase za narodnog umetnika, srede mu garsonjeru u podrumu i obrok u vojnoj menzi, a mrava škrticu proglase za zimskog profitera, konfiskuju mu svu imovinu, pa na jedvite jade uspe da se zaposli kod stonoge da joj čisti cipele. z:D

hahhahahahhahhaa...pazi, meni se tvoja verzija puno vise svidja
jedini je problem sto mi...crveni mravi vise nismo...u poziciji...
no, tko zna...ako se onaj jevrejski revolucionar stvarno vrati...ko sto neki tripuju da je...obeco...:lol:
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top