Konstantin Veliki
Buduća legenda
- Poruka
- 28.842
Tvoje tvrdnje bi promenili celu lingvistiku ako bi bile zasnovane.
Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
Jel to uopste postoji?Kako se vi lepo zabavljate...I1 nastao hiljadama godinama pre pismenosti tako da tesko mozemo reci da su Srbi tada postojali, je srpski gen proglasio ga tako Pantelic.
A sta su za tebe Srbi koji imaju E1
У зависности од места где живе, Срби са Е1б су углавном мешавина са Грко-романима од дукљанско-далматинске варијације до најновије сурдуличке криптоваријанте, где се Сејати Фејдићи изјашњавају као Срби.I1 nastao hiljadama godinama pre pismenosti tako da tesko mozemo reci da su Srbi tada postojali, je srpski gen proglasio ga tako Pantelic.
A sta su za tebe Srbi koji imaju E1
ali je prava misterija kako je nekome palo na pamet da od živih jezika izdvoji isključivo srpski pored, na primer, češkog, poljskog ili ruskog jezika.
Српски језик је најсличнији босанском и црногорском, па с тиме нећемо доћи до неких великих истраживачких бенефита. Турски језик никако није добар за утврђивање етимологије из разлога његове генезе, наиме, настао је на темељу индоевропског, трачког (мижанског, лиђанског, ликијског итд) и и има доста позајмљеница од индоевропског персијског.Vidim da je više puta ponovljena jedna lingvistička netačnost, da je srpski jezik najsličniji sanskrtu.
To, naravno, nije tačno. Sanskrtu su "najsličniji" (ako se uopšte o jezičkoj sličnosti sme govoriti bez preciznog definisanja šta se pod time podrazumeva), od živih jezika, njegovi direktni jezici-potomci koji se danas govore u Indiji.
(Da ilustrujem, zamislite tvrdnju da je latinskom jeziku najsličniji neki savremeni jezik koji se govori u Iranu, ili da je staroslovenskom najsličniji neki živi jezik iz Indije.)
Od izumrlih jezika, sanskrtu je najsličniji avestanski jezik, jezik "Aveste" iz stare Persije. Svejedno da li govorimo o vedskom sanskrtu ili klasičnom sanskrtu, a koji su i međusobno različiti taman koliko i crkvenoslovenski (tj. književni jezik Srbije iz vremena Nemanjića) i savremeni srpski.
Drugim rečima, sanskrtu su sličniji onih nekoliko desetina do par stotina indoevropskih jezika koji se govore u Iranu, Pakistanu i Indiji nego ijedan evropski jezik.
Od evropskih jezika, najsličniji su mu - baltoslovenski jezici. Koji su, sasvim prikladno, istorijski najbliži susedi drevnim arijevskim jezicima od kojih su nastali i vedski sanskrt i stari avestanski. A ako ćemo kriterijum sličnosti da precizno definišemo kao podudaranje u zajedničkim korenima reči, tj. semantici, i podudarnim pravilima u gramatici, od živih jezika u Evropi, sanskrtu je najsličniji litvanski jezik. I to je u lingvistici poznata stvar, jer od evropskih jezika slovenski jezici imaju najviši procenat kognata u sanskrtu, dok baltički jezici imaju sve njih plus kognate koji u slovenskim jezicima ne postoje.
Što se slovenskih jezika tiče, crkvenoslovenski ispoljava daleko veću sličnost nego ijedan živi slovenski jezik (što je i razumljivo), ali je prava misterija kako je nekome palo na pamet da od živih jezika izdvoji isključivo srpski pored, na primer, češkog, poljskog ili ruskog jezika. Izuzimajući bugarski, (severno)makedonski i srpske dijalekte na ~40% teritorije Srbije gde je došlo do značajnog redukovanja gramatike, svi slovenski jezici su, svako na svoj način, očuvali nasleđenu složenost staroslovenske gramatike. Kažem "svako na svoj način" jer, da ilustrujem, i staroslovenski/crkvenoslovenski i sanskrt pored jednine i množine imaju i dvojinu, a dvojina danas postoji jedino u slovenačkom. Dalje, srpski jezik je izgubio vokalnu složenost - od osam slovenskih vokala i dva poluvokala, a koji su se u Srbiji koristili sve do poznog srednjeg veka, danas u srpskom jeziku imamo samo pet vokala i nijedan poluvokal. Poljaci su očuvali sve, Bugari su očuvali tvrdi poluvokal i tako dalje.
Jedino što srpski "izdvaja", ali sa te strane ne samo srpski, nego i recimo albanski ili rumunski, su reči iz romanskog substrata na Balkanu i priličnog broja persizama koji su se ukorenili u vreme Osmanske vladavine i jedinstvenog kulturnog prostora od Balkana do Bliskog Istoka. Opet da ilustrujem, zamislite da neko za 500 godina koristi srpske reči poput "numerisati", "personalno" ili "kardiolog" kao dokaz sličnosti srpkog jezika sa latinskim. Za one koji ne znaju, turski jezik je zahvaljujući njihovim osvajanjima i usvajanjima kultura sa teritorija koje su držali pod kontrolom i pod čijim su kutlurnim uticajem bili, u sebe usvojio mnoštvo reči iz arapskog, persijskog, starogrčkog, čak i neke reči iz srpskog jezika. Kao što danas preko engleskog jezika, koji nije romanski, usvajamo u svoj rečnik mnoge reči koje su poreklom latinske. Tako je savremeni turski u 20. veku prošao kroz "čišćenje" gde su turski lingvisti izbacivali sve reči koje nisu turskog porekla i umesto njih smišljali ili kovali reči na svojim korenima.
Tako da kad se neko iznenadi ako se, na primer, dud na sanskrtu kaže tud, neka se time preterano ne oduševljava, jer je ovo voće kao takvo nastalo, kao i većina voća, na području današnje srednje Azije gde su ga trgovačkim putevima prvi put i dopremili do Srbije, nazivajući ga od jezika do jezika tud, dud, dut, tut i slično i prodajući ga kao takvog. Sa druge strane, Grci su ga prodavali Latinima prosto kao "drvo" (grč. "morva") i odatle se po svim našim krajevima koji su trgovinski i politički bili oslonjeni na Italiju/Mlečane dud zove "murva". Ovaj primer služi da pokaže kako i neka reč koja danas zvuči gotovo identično u Srbiji, Iranu i Indiji zapravo ne znači - ništa.
Тако је, турски је индоевропски језик. Опште је познато да је аглутинативност општа карактеристика индоевропских језика. Какве глупости овде човек може прочитати, то је невероватно.Турски језик никако није добар за утврђивање етимологије из разлога његове генезе, наиме, настао је на темељу индоевропског, трачког (мижанског, лиђанског, ликијског итд)
Глупост може да се види само код тебе. Дакле, ко је написао да је турски индоевропски? Вокабулар турског језика богат је индоевропским речима претходних култура.Тако је, турски је индоевропски језик. Опште је познато да је аглутинативност општа карактеристика индоевропских језика. Какве глупости овде човек може прочитати, то је невероватно.
Наведи конкретне примере.Глупост може да се види само код тебе. Дакле, ко је написао да је турски индоевропски? Вокабулар турског језика богат је индоевропским речима претходних култура.
Као нпр?Осим тога, аглутинативност јесте одлика индоевропских језика насталих од Мајкоп степских култура.
Наведи конкретне примере.
Као нпр?
Чудим се свему што пишеш, небулоза за небулозом. Алапача је највероватније изведена од лапати, и не знам како је неразвијеност српске лингвистике аргумент за постојање елемената изумрлих анадолијских језика у турском.Конкретан пример за немогућност коришћења турског ради изналажења етимологије српских речи је пример речи "алапача". ( ако се чудиш зашто ово пишем, ово је суштина мог обраћања на које си имао несувислу примедбу)
Неко још није научио разлику између синтектосемије и хаплосемије.Као на пример германски.
Наравно да ништа не разумеш зато што ти се нико није обратио, а ја немам намеру да играм твоју игру. Алапача се изводи из ко зна чега, а највише има покушаја да се објасни турским извором, кога притом, реално нема.Чудим се свему што пишеш, небулоза за небулозом. Алапача је највероватније изведена од лапати, и не знам како је неразвијеност српске лингвистике аргумент за постојање елемената изумрлих анадолијских језика у турском.
Неко још није научио разлику између синтектосемије и хаплосемије.
Да твој аргумент има икаквог смисла, био би разумљив свима; овако вероватно није јасан ни особи којој си га упутио (видећемо по њеном одговору, ако га буде). Чему су прибегавали српски лингвисти савршено нема везе са пореклом турског језика.Наравно да ништа не разумеш зато што ти се нико није обратио, а ја немам намеру да играм твоју игру. Алапача се изводи из ко зна чега, а највише има покушаја да се објасни турским извором, кога притом, реално нема.
Морфолошка аглутинативност германских језика је доказ творбе, док је недостатак при деклинативности доказ прихватања туђе граматике. Све у свему, далеко од извора индоевропских језика.
То ти причам. Али, испало је сјајно, више ме не оптужујеш да сам написао да је турски индоевропски. Велики напредак.Да твој аргумент има икаквог смисла, био би разумљив свима; овако вероватно није јасан ни особи којој си га упутио (видећемо по њеном одговору, ако га буде). Чему су прибегавали српски лингвисти савршено нема везе са пореклом турског језика.
Само сам покушао да те спасем: То би имало више смисла него тврдња да је турски настао на темељу индоевропских, а онда постао не-индоевропски.То ти причам. Али, испало је сјајно, више ме не оптужујеш да сам написао да је турски индоевропски. Велики напредак.