Antropologija naroda i genetička genealogija

To je nebuloza falsifikovane zvanicne istorije.
Indo-evropski jezici ne postoje. Termin mi toliko besmisleno zvuci kao marovsko-venerski jezici.
Postoje staro-evropski jezici i migracija staro-srpske populacije u Indiju gde su doneli svoj staro-srpski sanskrt jezik.
Ti si trol i necu vise da trosim vreme na tebe. Ti gazis dokaze kao slon i sa tobom komunikacija je besmislena.
 
Nije cela genetika falsifikat, vec samo na nekim mestima, jer zlikovci koje podrzavas su falsifikovali istoriju i bave se podmetacinama i prevarama u nauci i sve zivo su okupirali i korumpirali.
Zvanicna istorija je laz.
Cak stavise genetika potvrdjuje 100% da zvanicna istorija nije tacna, i da je ovo sto pisme kompletno tacno.
Sardinijanska I2a1 i MtDNA H isto i kod Srba dve najvece, je ista I2a1 kao i kod Srba, falsifikatori istorije su korumpirali genetiku i na prevaru postavili laz napravili jaz izmedju srpskie i Sardinijanske I2a1.

y-hg F je fantomska nepostojeca jer je nemoguce da postoji, trebalo bi da bude zamrznuta u vremenu bez mutacija 200.000 godina. Sve hg F su I2a hg, tj posle 20% I2a u Kurdistanu (tacna genetska studija) pisu se nove studije i klasifikuje se kao 20% F. Isto i u Indiji hg I2a (pravilno) se klasifikuje kao F (nepostojeca).

Namerno napravlje jaz izmedju I1 i I2 hg.
I1 nastala pre 4-5 hilajda godina
I2 nastala 28-33 hiljade godina
I koja je otac hg I1 i I2 nastala 31-35 holjada godina.
Znaci otac je straiji od sina ili isto godiste kao i sin. To ti znaci naucno prevedeno vremenska klasifikacija mutacija I hg.
Namerno napravljen jaz da se proture lazi o migraciji Srba i skloni autohtona srpska I2-I2a sa balkana i pokrade srpski neolit Lepenski Vir, Starcevo, Vinca, Varna, Tripilian...

https://en.wikipedia.org/wiki/Haplogroup_I-M170
 
Poslednja izmena:
I2a1
562088


562089


562090
 
I1 nastao hiljadama godinama pre pismenosti tako da tesko mozemo reci da su Srbi tada postojali, je srpski gen proglasio ga tako Pantelic.

A sta su za tebe Srbi koji imaju E1
У зависности од места где живе, Срби са Е1б су углавном мешавина са Грко-романима од дукљанско-далматинске варијације до најновије сурдуличке криптоваријанте, где се Сејати Фејдићи изјашњавају као Срби.
 
Vidim da je više puta ponovljena jedna lingvistička netačnost, da je srpski jezik najsličniji sanskrtu.

To, naravno, nije tačno. Sanskrtu su "najsličniji" (ako se uopšte o jezičkoj sličnosti sme govoriti bez preciznog definisanja šta se pod time podrazumeva), od živih jezika, njegovi direktni jezici-potomci koji se danas govore u Indiji.

(Da ilustrujem, zamislite tvrdnju da je latinskom jeziku najsličniji neki savremeni jezik koji se govori u Iranu, ili da je staroslovenskom najsličniji neki živi jezik iz Indije.)

Od izumrlih jezika, sanskrtu je najsličniji avestanski jezik, jezik "Aveste" iz stare Persije. Svejedno da li govorimo o vedskom sanskrtu ili klasičnom sanskrtu, a koji su i međusobno različiti taman koliko i crkvenoslovenski (tj. književni jezik Srbije iz vremena Nemanjića) i savremeni srpski.

Drugim rečima, sanskrtu su sličniji onih nekoliko desetina do par stotina indoevropskih jezika koji se govore u Iranu, Pakistanu i Indiji nego ijedan evropski jezik.

Od evropskih jezika, najsličniji su mu - baltoslovenski jezici. Koji su, sasvim prikladno, istorijski najbliži susedi drevnim arijevskim jezicima od kojih su nastali i vedski sanskrt i stari avestanski. A ako ćemo kriterijum sličnosti da precizno definišemo kao podudaranje u zajedničkim korenima reči, tj. semantici, i podudarnim pravilima u gramatici, od živih jezika u Evropi, sanskrtu je najsličniji litvanski jezik. I to je u lingvistici poznata stvar, jer od evropskih jezika slovenski jezici imaju najviši procenat kognata u sanskrtu, dok baltički jezici imaju sve njih plus kognate koji u slovenskim jezicima ne postoje.

Što se slovenskih jezika tiče, crkvenoslovenski ispoljava daleko veću sličnost nego ijedan živi slovenski jezik (što je i razumljivo), ali je prava misterija kako je nekome palo na pamet da od živih jezika izdvoji isključivo srpski pored, na primer, češkog, poljskog ili ruskog jezika. Izuzimajući bugarski, (severno)makedonski i srpske dijalekte na ~40% teritorije Srbije gde je došlo do značajnog redukovanja gramatike, svi slovenski jezici su, svako na svoj način, očuvali nasleđenu složenost staroslovenske gramatike. Kažem "svako na svoj način" jer, da ilustrujem, i staroslovenski/crkvenoslovenski i sanskrt pored jednine i množine imaju i dvojinu, a dvojina danas postoji jedino u slovenačkom. Dalje, srpski jezik je izgubio vokalnu složenost - od osam slovenskih vokala i dva poluvokala, a koji su se u Srbiji koristili sve do poznog srednjeg veka, danas u srpskom jeziku imamo samo pet vokala i nijedan poluvokal. Poljaci su očuvali sve, Bugari su očuvali tvrdi poluvokal i tako dalje.

Jedino što srpski "izdvaja", ali sa te strane ne samo srpski, nego i recimo albanski ili rumunski, su reči iz romanskog substrata na Balkanu i priličnog broja persizama koji su se ukorenili u vreme Osmanske vladavine i jedinstvenog kulturnog prostora od Balkana do Bliskog Istoka. Opet da ilustrujem, zamislite da neko za 500 godina koristi srpske reči poput "numerisati", "personalno" ili "kardiolog" kao dokaz sličnosti srpkog jezika sa latinskim. Za one koji ne znaju, turski jezik je zahvaljujući njihovim osvajanjima i usvajanjima kultura sa teritorija koje su držali pod kontrolom i pod čijim su kutlurnim uticajem bili, u sebe usvojio mnoštvo reči iz arapskog, persijskog, starogrčkog, čak i neke reči iz srpskog jezika. Kao što danas preko engleskog jezika, koji nije romanski, usvajamo u svoj rečnik mnoge reči koje su poreklom latinske. Tako je savremeni turski u 20. veku prošao kroz "čišćenje" gde su turski lingvisti izbacivali sve reči koje nisu turskog porekla i umesto njih smišljali ili kovali reči na svojim korenima.

Tako da kad se neko iznenadi ako se, na primer, dud na sanskrtu kaže tud, neka se time preterano ne oduševljava, jer je ovo voće kao takvo nastalo, kao i većina voća, na području današnje srednje Azije gde su ga trgovačkim putevima prvi put i dopremili do Srbije, nazivajući ga od jezika do jezika tud, dud, dut, tut i slično i prodajući ga kao takvog. Sa druge strane, Grci su ga prodavali Latinima prosto kao "drvo" (grč. "morva") i odatle se po svim našim krajevima koji su trgovinski i politički bili oslonjeni na Italiju/Mlečane dud zove "murva". Ovaj primer služi da pokaže kako i neka reč koja danas zvuči gotovo identično u Srbiji, Iranu i Indiji zapravo ne znači - ništa.
 
ali je prava misterija kako je nekome palo na pamet da od živih jezika izdvoji isključivo srpski pored, na primer, češkog, poljskog ili ruskog jezika.

Nije misterija. Radi o filoloskoj tvrdnji, a ne samo lingvistickoj. Filologija ukljucuje istoriju a ne samo lingvistiku. Srbi su Sarmati, a Persija je od svih slavenskijh naroda u najbizoj geografskoj vezi sa Sarmatima, kroz istoriju.
 
Vidim da je više puta ponovljena jedna lingvistička netačnost, da je srpski jezik najsličniji sanskrtu.

To, naravno, nije tačno. Sanskrtu su "najsličniji" (ako se uopšte o jezičkoj sličnosti sme govoriti bez preciznog definisanja šta se pod time podrazumeva), od živih jezika, njegovi direktni jezici-potomci koji se danas govore u Indiji.

(Da ilustrujem, zamislite tvrdnju da je latinskom jeziku najsličniji neki savremeni jezik koji se govori u Iranu, ili da je staroslovenskom najsličniji neki živi jezik iz Indije.)

Od izumrlih jezika, sanskrtu je najsličniji avestanski jezik, jezik "Aveste" iz stare Persije. Svejedno da li govorimo o vedskom sanskrtu ili klasičnom sanskrtu, a koji su i međusobno različiti taman koliko i crkvenoslovenski (tj. književni jezik Srbije iz vremena Nemanjića) i savremeni srpski.

Drugim rečima, sanskrtu su sličniji onih nekoliko desetina do par stotina indoevropskih jezika koji se govore u Iranu, Pakistanu i Indiji nego ijedan evropski jezik.

Od evropskih jezika, najsličniji su mu - baltoslovenski jezici. Koji su, sasvim prikladno, istorijski najbliži susedi drevnim arijevskim jezicima od kojih su nastali i vedski sanskrt i stari avestanski. A ako ćemo kriterijum sličnosti da precizno definišemo kao podudaranje u zajedničkim korenima reči, tj. semantici, i podudarnim pravilima u gramatici, od živih jezika u Evropi, sanskrtu je najsličniji litvanski jezik. I to je u lingvistici poznata stvar, jer od evropskih jezika slovenski jezici imaju najviši procenat kognata u sanskrtu, dok baltički jezici imaju sve njih plus kognate koji u slovenskim jezicima ne postoje.

Što se slovenskih jezika tiče, crkvenoslovenski ispoljava daleko veću sličnost nego ijedan živi slovenski jezik (što je i razumljivo), ali je prava misterija kako je nekome palo na pamet da od živih jezika izdvoji isključivo srpski pored, na primer, češkog, poljskog ili ruskog jezika. Izuzimajući bugarski, (severno)makedonski i srpske dijalekte na ~40% teritorije Srbije gde je došlo do značajnog redukovanja gramatike, svi slovenski jezici su, svako na svoj način, očuvali nasleđenu složenost staroslovenske gramatike. Kažem "svako na svoj način" jer, da ilustrujem, i staroslovenski/crkvenoslovenski i sanskrt pored jednine i množine imaju i dvojinu, a dvojina danas postoji jedino u slovenačkom. Dalje, srpski jezik je izgubio vokalnu složenost - od osam slovenskih vokala i dva poluvokala, a koji su se u Srbiji koristili sve do poznog srednjeg veka, danas u srpskom jeziku imamo samo pet vokala i nijedan poluvokal. Poljaci su očuvali sve, Bugari su očuvali tvrdi poluvokal i tako dalje.

Jedino što srpski "izdvaja", ali sa te strane ne samo srpski, nego i recimo albanski ili rumunski, su reči iz romanskog substrata na Balkanu i priličnog broja persizama koji su se ukorenili u vreme Osmanske vladavine i jedinstvenog kulturnog prostora od Balkana do Bliskog Istoka. Opet da ilustrujem, zamislite da neko za 500 godina koristi srpske reči poput "numerisati", "personalno" ili "kardiolog" kao dokaz sličnosti srpkog jezika sa latinskim. Za one koji ne znaju, turski jezik je zahvaljujući njihovim osvajanjima i usvajanjima kultura sa teritorija koje su držali pod kontrolom i pod čijim su kutlurnim uticajem bili, u sebe usvojio mnoštvo reči iz arapskog, persijskog, starogrčkog, čak i neke reči iz srpskog jezika. Kao što danas preko engleskog jezika, koji nije romanski, usvajamo u svoj rečnik mnoge reči koje su poreklom latinske. Tako je savremeni turski u 20. veku prošao kroz "čišćenje" gde su turski lingvisti izbacivali sve reči koje nisu turskog porekla i umesto njih smišljali ili kovali reči na svojim korenima.

Tako da kad se neko iznenadi ako se, na primer, dud na sanskrtu kaže tud, neka se time preterano ne oduševljava, jer je ovo voće kao takvo nastalo, kao i većina voća, na području današnje srednje Azije gde su ga trgovačkim putevima prvi put i dopremili do Srbije, nazivajući ga od jezika do jezika tud, dud, dut, tut i slično i prodajući ga kao takvog. Sa druge strane, Grci su ga prodavali Latinima prosto kao "drvo" (grč. "morva") i odatle se po svim našim krajevima koji su trgovinski i politički bili oslonjeni na Italiju/Mlečane dud zove "murva". Ovaj primer služi da pokaže kako i neka reč koja danas zvuči gotovo identično u Srbiji, Iranu i Indiji zapravo ne znači - ništa.
Српски језик је најсличнији босанском и црногорском, па с тиме нећемо доћи до неких великих истраживачких бенефита. Турски језик никако није добар за утврђивање етимологије из разлога његове генезе, наиме, настао је на темељу индоевропског, трачког (мижанског, лиђанског, ликијског итд) и и има доста позајмљеница од индоевропског персијског.
Међутим, примери којима се осликава очита блискост санскрита и српског нису случајност. И не везују се за трговце, јер се трговина одвијала сасвим другим принципом који уопште не личи на причу о Индијцу који носи обремицу са дудовима до Србије.
 
Турски језик никако није добар за утврђивање етимологије из разлога његове генезе, наиме, настао је на темељу индоевропског, трачког (мижанског, лиђанског, ликијског итд)
Тако је, турски је индоевропски језик. Опште је познато да је аглутинативност општа карактеристика индоевропских језика. Какве глупости овде човек може прочитати, то је невероватно.
 
Тако је, турски је индоевропски језик. Опште је познато да је аглутинативност општа карактеристика индоевропских језика. Какве глупости овде човек може прочитати, то је невероватно.
Глупост може да се види само код тебе. Дакле, ко је написао да је турски индоевропски? Вокабулар турског језика богат је индоевропским речима претходних култура.
Осим тога, аглутинативност јесте одлика индоевропских језика насталих од Мајкоп степских култура.
 
Глупост може да се види само код тебе. Дакле, ко је написао да је турски индоевропски? Вокабулар турског језика богат је индоевропским речима претходних култура.
Наведи конкретне примере.

Осим тога, аглутинативност јесте одлика индоевропских језика насталих од Мајкоп степских култура.
Као нпр?
 
Наведи конкретне примере.


Као нпр?

Конкретан пример за немогућност коришћења турског ради изналажења етимологије српских речи је пример речи "алапача". ( ако се чудиш зашто ово пишем, ово је суштина мог обраћања на које си имао несувислу примедбу)

Као на пример германски.
 
Конкретан пример за немогућност коришћења турског ради изналажења етимологије српских речи је пример речи "алапача". ( ако се чудиш зашто ово пишем, ово је суштина мог обраћања на које си имао несувислу примедбу)
Чудим се свему што пишеш, небулоза за небулозом. Алапача је највероватније изведена од лапати, и не знам како је неразвијеност српске лингвистике аргумент за постојање елемената изумрлих анадолијских језика у турском.

Као на пример германски.
Неко још није научио разлику између синтектосемије и хаплосемије.
 
[/QUOTE]
Чудим се свему што пишеш, небулоза за небулозом. Алапача је највероватније изведена од лапати, и не знам како је неразвијеност српске лингвистике аргумент за постојање елемената изумрлих анадолијских језика у турском.


Неко још није научио разлику између синтектосемије и хаплосемије.
Наравно да ништа не разумеш зато што ти се нико није обратио, а ја немам намеру да играм твоју игру. Алапача се изводи из ко зна чега, а највише има покушаја да се објасни турским извором, кога притом, реално нема.
Морфолошка аглутинативност германских језика је доказ творбе, док је недостатак при деклинативности доказ прихватања туђе граматике. Све у свему, далеко од извора индоевропских језика.
 
Наравно да ништа не разумеш зато што ти се нико није обратио, а ја немам намеру да играм твоју игру. Алапача се изводи из ко зна чега, а највише има покушаја да се објасни турским извором, кога притом, реално нема.
Да твој аргумент има икаквог смисла, био би разумљив свима; овако вероватно није јасан ни особи којој си га упутио (видећемо по њеном одговору, ако га буде). Чему су прибегавали српски лингвисти савршено нема везе са пореклом турског језика.

Морфолошка аглутинативност германских језика је доказ творбе, док је недостатак при деклинативности доказ прихватања туђе граматике. Све у свему, далеко од извора индоевропских језика.
main-qimg-d787d1831d4ab6b90c86c92a2cec2e89

Као што се може видети са ове слике, једина веза која би могла да укаже на афиксацију (sine qua non аглутинативних језика). Све остало је настало простим слагањем. И ово би требало да буде аглутинативни језик. Смешно.
 
Да твој аргумент има икаквог смисла, био би разумљив свима; овако вероватно није јасан ни особи којој си га упутио (видећемо по њеном одговору, ако га буде). Чему су прибегавали српски лингвисти савршено нема везе са пореклом турског језика.
То ти причам. Али, испало је сјајно, више ме не оптужујеш да сам написао да је турски индоевропски. Велики напредак.
 
То ти причам. Али, испало је сјајно, више ме не оптужујеш да сам написао да је турски индоевропски. Велики напредак.
Само сам покушао да те спасем: То би имало више смисла него тврдња да је турски настао на темељу индоевропских, а онда постао не-индоевропски.
 
Brundoje. sve sto si napisao o srpskom i sanskrt nije tacno. Osim nekoliko direktnih izdanaka sanskrta koji su kao neka verzija sanskrta, srpski je najsrodniji sanskrtu.
Postavio sam doktora lingvistike iz Indije i dva nasa profesora sanskrta koji govore strucno jasno precizno i kompletno potvrdjuju moje pisanje.
I sad neko ko nema pojma kao ti lupa napamet, a ne pogleda postavljeno.
Pogledati najpazljivije moja cetiri posta komentar # 96, koja kompletno raskrinkavaju tvoje pisanje gluposti o srpskom i sanskrtu.
 

Back
Top