не могу да натерам себе да мислим на оно што радим (то би била самодисциплина) него ми мисли одлутају и радим вежбе механички.
Тако исто не могу увече да натерам себе да мислим на само једну ствар (рецимо руке) и да ту мисао пренесем у сањање. Једино ако ми се случајно деси.
Zato ja I mislim (jer se prepoznajem u tome što si napisala) da treba više da se okrenem traganju, jer mi to više leži. Ovih dana pažljivije čitam genijalnog Gurđijeva...kako se poklopilo sa ovim...divno.
Kod Gurđijeva i Uspenskog je to prvo pravilo, ustvari...PRESTANI DA SE PONAŠAŠ MEHANIČKI...Gurđijev opisuje jedan sasvim, po meni, vrlo zanimljiv put, koji „ne izdvaja od života nego prolazi životom“, kako to reče Jeanne De Salzmann...Isto, kao i ti, sam radio te pokrete, čak sam osetio i efekte ali nemam volju da od toga pravim svakodnevni ritual...rituali mi dosade, izgleda da je to zbog sklopa moja efemerne ličnosti...rekapitulacija je drugo, ona meni dođe kao bensedin, kad zatreba...kao malter koji poveže cigle iskustva...Shvatio sam da meni, mom sklopu ne odgovara mehanički rad i tu sam se prepoznao u Gurđijevom učenju...Genije Gurđijev i njegovo učenje o neophodnosti životne patnje za rast...meni dosta liči na traganje i fenomen „sitnog mučitelja“...
“Između pozitivnog i negativnog principa mora postojati trenje, patnja. Patnja vodi trećem principu.“
“Samo konflikt, rasprava može proizvesti rezultat.“
...kaže Gurđijev, a ja se slažem.
Gurđijev slikovito govori o vozilu, konju i vozaču (negde kaže gospodar, pretpostavljam da misli na isto)...Meni je dok sam to čitao sinula paralela: vozilo – fizičko telo, konj – energetsko telo.Setih se i Tao simbola - Yin i Yang...Mračno i svetleće telo...A vozač? Vozač je nešto što ja ponekad volim da zovem svedok.
Kao što to neko negde već napisa, često se jedna grupa ljudi identifikuje sa fizičkim telom, a druga grupa sa energetskim. Fizički i energetski ego.A treći princip, jedini objektivan... izgleda ostaje zaboravljen...
Gurđijev piše o tome da čovek treba da se menja postepeno i svesno, ne preskačući razrede, kroz životno iskustvo.
Gurđijev kaže: „ Uzmi malu stvar koju sad nisi u stanju da radiš, načini je svojim ciljem...“
„Neka prekidanje male navike postane tvoj cilj...“
Meni je to genijalno.
Otišao sam malo u širinu, evo za kraj još nekoliko rečenica mudrog Gurđijeva:
„Lako je doneti odluku o promeni sedeći mirno u svojoj sobi. Ali čim sretnete nekog konj se ritne. U nama je konj. Konj mora biti promenjen.“
Konj...skladište iskustva...energetsko telo...(tako ja to tumačim).
„Različiti delovi su razvijeniji kod muškaraca i žena. Kod muškaraca to je
intelektualni deo, koji ćemo zvati A; kod žena
emocionalni, ili B. Rad na Institutu ponekad duže ide linijom A, u tom slučaju je veoma težak za B. U drugim periodima duže ide linijom B, u kom je slučaju teži za A. Ali ono što je suštinsko za stvarno razumevanje je
jedinstvo A i B. Ovo proizvodi silu koju ćemo zvati C.“
Gurđijev