Antropologija: Kastaneda

Modruna, je l ti rekapitulacija ostvaruje efekat o kome se govori u Aktivnoj strani beskonacnosti? Znaci, je l dozivis neku stvar iz proslosti tako intenzivno kao da ti se upravo desava i jos intenzivnije? Razmisljam da krenem da radim rekapitulaciju pa ako bi mi rekla kako si ti pocela? Znaci, sednem i razmisljam kog sam da nas upoznao. Pa onda opisem tu osobu. Pa onda juce, pa prekljuce. Je l tako?
 
Али говорили смо о луцидним сновима. Очито имам нешто мало талента чим ми се такви снови дешавају сами од себе. Али иако знам поступак за вежбање "сањања", ја не могу да натерам себе да обавим припремне радње пре него што заспим. Немам дисциплине. И тако већ годинама.

Možda nisi sanjač?

Izgleda da se put sanjača i tragača razlikuje.

Ja nešto mislim da su preterano racionalni ljudi, oni koji puno razmišljaju, više tragači.

Primetio sam da moji snovi postaju živi kad moj svakodnevni život postane uzbudljiviji, manje predvidiv, možda je to put tragača, budjenje „naguala“ kroz svakodnevne situacije?

Neka pravila koja važe za sanjače su, izgleda, suprotna za tragače, kao što piše u knjizi "moć tišine" (...precizno, na strani 50).

“Pravilo puta znanja je da preokrenete vaš sopstveni život u nesto toliko nepredvidivo da čak ni vi lično ne znate šta će se desiti.”

Castaneda (Tores, Susreti sa Nagualom, “Energetsko odlivanje”)


"U životu ne čini ništa poput drugih." Gurđijevljeva baba

p.s.

ovde ima nešto o rekapitulaciji :

http://www.objave.com/phpBB2/viewtopic.php?t=469
 
Poslednja izmena:
Možda nisi sanjač?

Izgleda da se put sanjača i tragača razlikuje.

Ja nešto mislim da su preterano racionalni ljudi, oni koji puno razmišljaju, više tragači.

Primetio sam da moji snovi postaju živi kad moj svakodnevni život postane uzbudljiviji, manje predvidiv, možda je to put tragača, budjenje „naguala“ kroz svakodnevne situacije?

Neka pravila koja važe za sanjače su, izgleda, suprotna za tragače, kao što piše u knjizi "moć tišine" (...precizno, na strani 50).

“Pravilo puta znanja je da preokrenete vaš sopstveni život u nesto toliko nepredvidivo da čak ni vi lično ne znate šta će se desiti.”

Castaneda (Tores, Susreti sa Nagualom, “Energetsko odlivanje”)


"U životu ne čini ništa poput drugih." Gurđijevljeva baba

p.s.

ovde ima nešto o rekapitulaciji :

http://www.objave.com/phpBB2/viewtopic.php?t=469

a ja bih prema ovome sto je modruna izjavila bas rekao da je sanjac.
1.sanjaci su talentovani za sanjanje(Modruna j bas to izjavila)
2. cini mi se da je napredovanje sanjaca sporije nego tragaca(ako su od vaseg prvog citanja Kastanede i pokusaja primene protekle godine a vi jos niste sigurni gde ste i ne verujete jos uvek sasvim da je to sto kastaneda prica istina, onda ste verovatno sanjac.

ovo su neki moji zakljuci ako neko zna da su netacni neka i meni objasni ...

ono u sta sam ja siguran jeste da se put sanjaca i tragaca stvarno razlikuju mada imaju isti cilj.

voleo da neko opise kako se radi rekapitulacija cisto da uporedim sa onim kako sam ja to shvatio.u knjigama(barem onim koje sam ja procitao) je objasnjeno lepo sve osim samog disanja koje je najvazniji deo rekapitulacije.malo su nejasno (meni) objasnjeni pokreti glavom za vreme disanja...
 
Ма сасвим једноставно. Имаш то објашњење у књизи Таише Абелар (Кастанедине компањонке). Дакле седнеш удобно (да ти ништа не скреће пажњу, тишина, мир и све остало), изабереш последњи догађај који ти је жешће подбунио емоције и кад се сконцентришеш на догађај почињеш да дишеш: с десна на лево удишеш; удишеш своју енергију (себе самог) коју си оставио у том догађају. С лева на десно издишеш; издишеш туђу енергију која је остала у твом светлосном бићу током дотичног догађаја. (Проблем је у томе што нам туђа енергија смета чак и кад је "позитивна". Потребна нам је наша сопствена енергија која је остала заглављена у свим тим догађајима.)

Кад завршиш тај догађај, идеш даље, у прошлост.

Клара је Таиши саветовала да пре него што почне рекапитулацију, направи списак свих људи и догађаја који су јој потресли емоције (почевши од данашњег дана па у прошлост), па да онда ради рекапитулацију по списку. То је добра припремна радња и ја сам то урадила (на компу :D и одштампала). Можеш да их поређаш по категоријама -- породица, посао, школа, комшилук, љубавне везе итд.

Сигурно има ефекта, само немој да будеш нестрпљив. Ефекти ће да почну да се показују тек кроз неколико месеци.
 
Почетни положај главе сасвим надесно, скоро близу десног рамена. Почиње удисај, глава се окреће налево, затим издисај, глава се враћа надесно. И тако све док не осетиш да извукао сву своју енергију из тог догађаја, и избацио сву туђу.

"Прави" ученици (нпр. дон Хуанови) имали су обавезу да рекапитулирају СВЕ догађаје и људе из свог живота. То је трајало годинама. Ми "лаици" можемо да одрадимо за почетак само оне догађаје који су нас жешће потресли. А ако после осетиш потребу да идеш даље, да одрадиш и све друге догађаје ..... само напред! Током рада, повећава се способност присећања. Нећеш веровати чега ћеш све да се сетиш већ у првим месецима, а камоли касније. Сетићеш се неких ствари које си тотално заборавио још пре 15 година. Изненадићеш се!
 
Poslednja izmena:
Neko ga je upitao da li je neophodno disati sa desna u levo ili u suprotnom smeru.
Odgovorio je: “Kakve to ima veze?” To je rad sa energijom; ne postoje čvrsti obrasci. Ono što se računa je namera. Udahnite kada želite nešto da povratite i izduvajte natrag sve što nije vaše. Ako to učinite sa celokupnom svojom prošlošću, prestaćete da živite zarobljeni okovima sećanja a umesto toga bićete usredsređeni na sadašnjost. Vidovnjaci opisuju taj efekat kao suočavanje sa činjenicama onakvim kakve jesu, ili kao objektivno viđenje vremena.”
Upitali su ga šta trebamo učiniti sa našim sećanjima kada ih lociramo; da li to znači da ih istražujemo nekom psihoanalitčkom metodom ili nečim sličnim tome.
Odgovorio je: “Nije neophodno činiti ništa određeno. Sećanja će pronaći svoj sopstveni put jer svetlost sama sebe preraspoređuje pomoću disanja. Jednostavno pokušajte, učinite sebe dostupnim; Duh će vam reći šta treba da radite.”
“Rekapitulacija započinje iznutra i potkrepljuje samu sebe. To je pitanje utišavanja uma kada naše energetsko telo preuzima kontrolu radeći ono što mu donosi zadovoljstvo. Osećate se dobro, udobno; daleko ste od iscrpljivanja i to vam donosi predah. Vaše telo to opaža kao neshvatljivo energetsko kupanje.”

Tores, "Susreti sa Nagualom"
 
Али говорили смо о луцидним сновима. Очито имам нешто мало талента чим ми се такви снови дешавају сами од себе. Али иако знам поступак за вежбање "сањања", ја не могу да натерам себе да обавим припремне радње пре него што заспим. Немам дисциплине. И тако већ годинама.

Није у питању да немаш довоњно дисциплине, већ немаш довољно енергије... Ради магијске покрете, "животињско дисање", напуни се енергијом сунца и земље и сањаћеш и контролисати снове као од шале... Ако не верујеш, пробај па ћеш видети...

ВОЛИМ :cmok:
 
Ипак је у питању дисциплина, веруј ми. Радила сам магијске покрете годинама (!) и ... ништа! А знаш зашто? Зато што не могу да натерам себе да мислим на оно што радим (то би била самодисциплина) него ми мисли одлутају и радим вежбе механички.

Тако исто не могу увече да натерам себе да мислим на само једну ствар (рецимо руке) и да ту мисао пренесем у сањање. Једино ако ми се случајно деси. "Сањање" ће да се деси само ако имаш само једну мисао у глави и нема других које ће да се надмећу с њом. Онда та мисао постаје "команда".
 
не могу да натерам себе да мислим на оно што радим (то би била самодисциплина) него ми мисли одлутају и радим вежбе механички.

Тако исто не могу увече да натерам себе да мислим на само једну ствар (рецимо руке) и да ту мисао пренесем у сањање. Једино ако ми се случајно деси.



Zato ja I mislim (jer se prepoznajem u tome što si napisala) da treba više da se okrenem traganju, jer mi to više leži. Ovih dana pažljivije čitam genijalnog Gurđijeva...kako se poklopilo sa ovim...divno.
Kod Gurđijeva i Uspenskog je to prvo pravilo, ustvari...PRESTANI DA SE PONAŠAŠ MEHANIČKI...Gurđijev opisuje jedan sasvim, po meni, vrlo zanimljiv put, koji „ne izdvaja od života nego prolazi životom“, kako to reče Jeanne De Salzmann...Isto, kao i ti, sam radio te pokrete, čak sam osetio i efekte ali nemam volju da od toga pravim svakodnevni ritual...rituali mi dosade, izgleda da je to zbog sklopa moja efemerne ličnosti...rekapitulacija je drugo, ona meni dođe kao bensedin, kad zatreba...kao malter koji poveže cigle iskustva...Shvatio sam da meni, mom sklopu ne odgovara mehanički rad i tu sam se prepoznao u Gurđijevom učenju...Genije Gurđijev i njegovo učenje o neophodnosti životne patnje za rast...meni dosta liči na traganje i fenomen „sitnog mučitelja“...

“Između pozitivnog i negativnog principa mora postojati trenje, patnja. Patnja vodi trećem principu.“
“Samo konflikt, rasprava može proizvesti rezultat.“

...kaže Gurđijev, a ja se slažem.

Gurđijev slikovito govori o vozilu, konju i vozaču (negde kaže gospodar, pretpostavljam da misli na isto)...Meni je dok sam to čitao sinula paralela: vozilo – fizičko telo, konj – energetsko telo.Setih se i Tao simbola - Yin i Yang...Mračno i svetleće telo...A vozač? Vozač je nešto što ja ponekad volim da zovem svedok.
Kao što to neko negde već napisa, često se jedna grupa ljudi identifikuje sa fizičkim telom, a druga grupa sa energetskim. Fizički i energetski ego.A treći princip, jedini objektivan... izgleda ostaje zaboravljen...

Gurđijev piše o tome da čovek treba da se menja postepeno i svesno, ne preskačući razrede, kroz životno iskustvo.

Gurđijev kaže: „ Uzmi malu stvar koju sad nisi u stanju da radiš, načini je svojim ciljem...“
„Neka prekidanje male navike postane tvoj cilj...“

Meni je to genijalno.

Otišao sam malo u širinu, evo za kraj još nekoliko rečenica mudrog Gurđijeva:

„Lako je doneti odluku o promeni sedeći mirno u svojoj sobi. Ali čim sretnete nekog konj se ritne. U nama je konj. Konj mora biti promenjen.“

Konj...skladište iskustva...energetsko telo...(tako ja to tumačim).

„Različiti delovi su razvijeniji kod muškaraca i žena. Kod muškaraca to je intelektualni deo, koji ćemo zvati A; kod žena emocionalni, ili B. Rad na Institutu ponekad duže ide linijom A, u tom slučaju je veoma težak za B. U drugim periodima duže ide linijom B, u kom je slučaju teži za A. Ali ono što je suštinsko za stvarno razumevanje je jedinstvo A i B. Ovo proizvodi silu koju ćemo zvati C.“

Gurđijev
 
Poslednja izmena:
Gurđijev slikovito govori o vozilu, konju i vozaču (negde kaže gospodar, pretpostavljam da misli na isto)...


Dopuna priči o vozilu, konju, vozaču I gospodaru.

Kristalizacija

Kada se takva posebna materija akumulira u dovoljnim količinama, može početi da se kristalizuje, kao što počinje so da se kristalizuje u vodi kad se doda iznad određene proporcije. Kad je veći deo fine materije akumuliran u čoveku, dolazi trenutak kad novo telo može da se oblikuje i kristalizuje u njemu: do nove oktave, više oktave. Ovo telo, često zvano astralno, može da se formira samo od ove posebne materije i ne može da nastane nesvesno. U običnim uslovima, ova materija može da se proizvede u organizmu, ali se iskoristi i izbaci.

Putevi

Izgraditi to telo unutar čoveka je cilj svih religija i svih škola, svaka religija ima svoj poseban način, ali je cilj uvek isti.
Postoji mnogo puteva za dostizanje tog cilja. Izučavao sam oko dvesta religija, ali ako bi morale biti klasifikovane, rekao bih da postoje samo četiri puta.
Kao što već znate, čovek ima mnogo specifičnih centara. Uzmimo četiri od njih: kretanje, mišljenje, osećanja i formativni aparat.
Zamislite čoveka kao stan sa četiri sobe. Prva soba je naše fizičko telo i odgovara vozilu u drugom primeru koji sam dao. Druga soba je emocionalni centar, ili konj; treća soba, intelektualni centar, ili vozač; i četvrta soba, gospodar. Svaka religija razume da je gospodar odsutan i traži ga. Ali gospodar tu može biti samo ako je stan namešten. Pre prijema posetilaca, sve sobe treba da budu nameštene.
Svako to radi na svoj način. Ako čovek nije bogat, namešta svaku sobu posebno, malo-po-malo. Da bi namestio četvrtu sobu, pojedinac prvo mora namestiti ostale tri sobe. Četiri puta se razlikuju po redosledu kojim se tri sobe nameštaju.
Prvi put počinje sa nameštanjem prve sobe itd.“

Gurđijev, „Pogledi iz stvarnog sveta“
 
Ипак је у питању дисциплина, веруј ми. Радила сам магијске покрете годинама (!) и ... ништа! А знаш зашто? Зато што не могу да натерам себе да мислим на оно што радим (то би била самодисциплина) него ми мисли одлутају и радим вежбе механички.

Тако исто не могу увече да натерам себе да мислим на само једну ствар (рецимо руке) и да ту мисао пренесем у сањање. Једино ако ми се случајно деси. "Сањање" ће да се деси само ако имаш само једну мисао у глави и нема других које ће да се надмећу с њом. Онда та мисао постаје "команда".

Ovo što si napisala je suština svih problema kod početnika. Nisu sposobni da svu svoju pažnju, celokupno svoje biće usmere na ono što SADA rade bez obzira o čemu se radi. To je gotovo opšte stanje ljudskog roda ali nije prirodno. Nikada celim bićem nismo prisutni u svojim delima, u unutrašnjoj tišini, potpuno posvećeni onome što činimo. Radimo stvari više-manje automatski. Retko ko čini dela potpuno svesno i prisutno. To je zato što je um pojedinca tako podešen od strane gospodara ljudskog roda.

O tome kako ući u sadašnji trenutak, kako se potpuno posvetiti stvarima, izvanredno je pisao Ekart Tol u knjizi "Moć Sadašnjeg Trenutka". Izvanredna i praktična knjiga koja ima čarobnu moć da vas samo njeno čitanje uvodi u večni sadašnji trenutak. To je takođe suština toltečkog učenja koje nam je opisao Kastaneda, zaustaviti hiperaktivni um (unutrašnja tišina) i posmatrati celim bićem. MI SMO ONO ŠTO SADA ČINIMO A NE ONO ŠTO SADA MISLIMO.:!:

Toplo preporučujem ovu knjigu koja je mnoge osobe pokrenula ka povratku pune svesnosti.

Možete je preuzeti sa linka:

http://www.ivantic.net/Ostale_knjige/Moc sadasnjeg trenutka.pdf

SADA je NAMERA!;):D
 
Poslednja izmena:
imati smrt kao savjetnika znači biti svjestan da smo bića koja će umrijeti
biti sada i ovdje znači ... naravno... ne biti ni u prošlosti ni u budućnosti... ni tamo ni ovamo /izuzmimo to što se ovako stanje u našem narodu tumači kao ... nigdje/...
e sad ... poštovaoci kastanedinog djela ... kako usklađujete ove dvije ideje...
postojanje u ovdje i sada ... i
stalna svjesnost o predstojećoj smrti...
možda...
ovdje i sada ja sam svjestan da sam biće koje će umrijeti...
oh... i ovdje i sada ja sam svjestan da sam biće koje će umrijeti...
znači li to ... ovdje i sada biti svjestan nečega što će se odigrati u budućnosti... ma koliko bliskoj ili dalekoj... što nas automatski izbacuje iz stanja ovdje i sada...

:sad2::dash::dash::whistling::whistling::dash::rotf::rotf::rotf::dash::dash::dash::dash:
 
imati smrt kao savjetnika znači biti svjestan da smo bića koja će umrijeti
biti sada i ovdje znači ... naravno... ne biti ni u prošlosti ni u budućnosti... ni tamo ni ovamo /izuzmimo to što se ovako stanje u našem narodu tumači kao ... nigdje/...
e sad ... poštovaoci kastanedinog djela ... kako usklađujete ove dvije ideje...
postojanje u ovdje i sada ... i
stalna svjesnost o predstojećoj smrti...
možda...
ovdje i sada ja sam svjestan da sam biće koje će umrijeti...
oh... i ovdje i sada ja sam svjestan da sam biće koje će umrijeti...
znači li to ... ovdje i sada biti svjestan nečega što će se odigrati u budućnosti... ma koliko bliskoj ili dalekoj... što nas automatski izbacuje iz stanja ovdje i sada...

:sad2::dash::dash::whistling::whistling::dash::rotf::rotf::rotf::dash::dash::dash::dash:


evo kako ja to shvatam:
nije sustina u tome da smo svesni da CEMO umreti tj. da cemo umreti jednog dana u buducosti. ljudu koji razmislljaju ovako ustvari sebe smatraju besmrtnim jer je taj trenutak u buducnosti uvek nesto daleko nesto o cemu jos uvek ne moramo da razmisljamo.
u stvari ,strah od smrti kako to prezentuje Don Huan jeste svesnost da mozemo umreti u svakom trenutku, tj. da mozemo umreti upravo SADA .samo ljudi koji su svesni da nemaju to neko vreme pre nego sto umru shvataju da su smrtna bica pa ih to saznanje tera da iskoriste SADA najbolje sto umeju, da zive u sadasnjosti i ne gledaju u buducnost kao trenutak kada ce konacno poceti da zive(npr. jer ce se neke stvari srediti, zaposlice se , ozenice se , zaradice pare, penzionisace se pa ce se onda posvetiti sebi)
 
Ovo što si napisala je suština svih problema kod početnika. Nisu sposobni da svu svoju pažnju, celokupno svoje biće usmere na ono što SADA rade bez obzira o čemu se radi. To je gotovo opšte stanje ljudskog roda ali nije prirodno. Nikada celim bićem nismo prisutni u svojim delima, u unutrašnjoj tišini, potpuno posvećeni onome što činimo. Radimo stvari više-manje automatski. Retko ko čini dela potpuno svesno i prisutno. To je zato što je um pojedinca tako podešen od strane gospodara ljudskog roda.

O tome kako ući u sadašnji trenutak, kako se potpuno posvetiti stvarima, izvanredno je pisao Ekart Tol u knjizi "Moć Sadašnjeg Trenutka". Izvanredna i praktična knjiga koja ima čarobnu moć da vas samo njeno čitanje uvodi u večni sadašnji trenutak. To je takođe suština toltečkog učenja koje nam je opisao Kastaneda, zaustaviti hiperaktivni um (unutrašnja tišina) i posmatrati celim bićem. MI SMO ONO ŠTO SADA ČINIMO A NE ONO ŠTO SADA MISLIMO.:!:

Toplo preporučujem ovu knjigu koja je mnoge osobe pokrenula ka povratku pune svesnosti.

Možete je preuzeti sa linka:

http://www.ivantic.net/Ostale_knjige/Moc sadasnjeg trenutka.pdf

SADA je NAMERA!;):D

Ekart Tol, Moć sadašnjeg trenutka, neke rečenice sa strana od 46 do 50.

"Nagomilani bol predstavlja negativno energetsko polje koje okupira vaše telo I vaš um.
otelotvoreni emocionalni bol: pritajeni I aktivni.

Bol se hrani jedino bolom. Bol se ne može hraniti radošću.
...
Otelotvoreni bol želi da preživi, baš kao I svaki drugi živi entitet, a može da preživi jedino ako vas navede da se nesvesno poistovetite sa njim.
...
Otelotvoreni bol vam se možda može činiti nalik opasnom čudovištu u koje ne smete ni da pogledate, ali ja vas uveravam da je to slabašna utvara koja ne može da nadvlada moć vašeg prisustva.
...
Onog trenutka kada ga uočite, osetite njegovo energetsko polje unutar vas I obratite pažnju na njega, time će identifikacija biti prekinuta. Viša dimenzija svesti će stupiti na scenu. Ja je nazivam prisustvo. Vi sada postajete svedok ili posmatrač otelotvorenog bola. To znači da on više ne može da vas koristi pretvarajući se da je isto što I vi I da više ne može da se obnavlja kroz vas. Pronašli ste svoju najdublju snagu. Dosegli ste moć sadašnjeg trenutka.

...Sveti Pavlje “ Sve se pokazuje kada je izneto na svetlost I sve ono što je izneto na svetlost I samo postaje svetlost.”
Baš kao što se ne možete boriti protiv tame, tako se ne možete boriti ni protiv otelotvorenog bola. Pokušaj da se to učini će stvoriti unutrašnji konflikt I samim time dodatni bol. Dovoljno je posmatrati ga. Posmatranje bola sa sobom nosi I prihvatanje bola kao dela onoga što u tom trenutku jeste.

Kada postoji ljutnja, ispod nje se uvek nalazi bol. Ili kada nastupe mračna raspoloženja I vi upadnete u negativni tok misli, razmišljajući o tome kako je vaš život grozan, vaše razmišljanje je postalo poravnato sa otelotvorenim bolom I postali ste nesvesni I podložni njegovom napadu. To podrazumeva potpuno odsustvo posmatrača.

Neprekidna svesna pažnja raskida vezu između otelotvorenog bola I vaših misaonih procesa I na scenu dovodi process preobražaja. To je kao da sam bol postaje gorivo za plamen vaše svesti, plamen koji usled toga snažnije gori. Ovo predstavlja ezoterični smisao drevne umetnosti alhemije: pretvaranje neplemenitih metala u zlato, patnje u svest.

Usmerite pažnju na to osećanje u vama. Spoznajte da je to otelotvoreni bol. Prihvatite da on postoji. Nemojte misliti o njemu – nemojte dozvoliti da se osećanje pretvori u razmišljanje. Nemojte da sudite ili analizirate. Nemojte od njega da stvarate sopstveni identitet. Ostanite prisutni I nastavite da nadzirete ono što se događa u vama. Postanite svesni ne samo emocionalnog bola već I “onoga koji nadzire”, tihog posmatrača. To predstavlja moć Sadašnjeg trenutka, moć vašeg ličnog svesnog prisustva. A onda pogledajte šta se dešava.

Ako ste u stanju da u tom periodu ostanete pripravni I prisutni I da posmatrate sve što osećate u sebi a da to ne preuzme kontrolu nad vama, onda se otvara mogućnost za najsnažniju duhovnu praksu I brzi preobražaj sveg bola iz prošlosti postaje moguć.”
 
he he izgleda da su voladerosi krenuli u akciju
forum staza ratnika već odavno ne radi a danas ni galaksija pa čak i onaj najnoviji forum na http://wave-are-us.com/SMF/index.php je EROR
šta da vam kažem
kud koji mili moji
SPAŠAVAJTE SE RATNICIIII :bye:

Čudni su putevi Ratnika. U istom trenutku se objavljuje najnoviji Forum na adresi www.UcenjeDonHuana.com na kome je malo drugačiji koncept: Svaki Ratnik ima slobodu da ga uređuje po svojoj Nameri tj. može da otvara svoje blogove i u njih postavlja svoje (tematske) Postove. Na Glavnoj raspravi se vodi standardna rasprava.

Detalje ćete videti na samom Forumu odnosno pratećem Sajtu.

Dobrodošli !
 
Besprekorni Ratnici nemaju emocije, pa zasto pola vas odavde u prvi plan stavlja svoje emocije?

Don Huan ne kaže tako...

‚‚Život ratnika nikako ne može biti hladan, usamljenički i lišen osećanja, jer se zasniva na njegovoj ljubavi, odanosti i požrtvovanju prema njemu najmilijem. A ko je to, zapitaćete, njemu najmiliji?..."
‚‚Henarova ljubav, to je ovaj svet. Maločas je grlio ovu ogromnu zemlju, ali budući da je tako mali, mogao je jedino da pliva po njoj. No zemlja zna da je Henaro voli i zato mu posvećuje pažnju. Zbog toga je Henarov život ispunjen do vrha i zato će, ma gde bio, on biti pun. Henaro luta stazama svoje ljubavi i, ma gde bio, on je celovit."
 
Poslednja izmena:
Naravno da ratnik ima emocije. Ali one nisu zasnovane na egu, nisu okrenute ka smom sebi i sopstvenom iluzornom liku u ogledalu. Njegove emocije su apstraktne i uzvisene, on ljubi beskraj. Ljubi nesto sto je neizmerno vece od njega samog jer je svestan da je njegova individualnost beznacajni mikroskopski delic beskraja. Tako, svestan svoje nistavnosti, on cini jedinu trezvenu stvar: voli ceo svemir.

Osecanja nam je ipak dao duh, namera. Emocije su jedini pokretaci na bilo kavu akciju i bez njih smo mrtvi pre ili kasnije. Problem je u tome kakva je vrsta emocija u pitanju. Neka osecanja vode u propast, poput osecanja vlastite vaznosti. Druga vode u slobodu i vecnost, ali o njima se ne moze govoriti jer izmicu opisivanju.

Ne mozete leteti bez motora, tj. emocija.

VOLIM :)
 

Back
Top