Antropologija: Kastaneda

000203BA.gif


Misliš li i ti Karti da se poklanjanjem u svakom slučaju kalemi deo svoje karme drugom? U kakvom bi to svetu živeli kada bi svi bežali od tuđe karme? U svetu nedodirljivih?:eek::dontunderstand:

A? :eek:
 
Nije moja vec Vivekanandina logika potrazicu ti citat i objasnjenje.A i logicno je samo po sebi ako malo mucnes glavom a znas zakon o stvaranju karmickih veza.Tvoja potreba da nekome nesto darujes je ustvari podsvesna zelja da vratis sto si uzimala
i kad ti nije dato.Zato samo ti daruj u svome Matriksu koliko ti je volja ali ljubav se placa ljubavlj a bol bolom.

Ne rece mi da si otvorila advokaturu?:mrgreen:


Kud ćeš većeg demagoga od njega. :mrgreen:
 
Ne radi se o bilo kakvoj mrzovolji i nezalaganju. Jednostavno su moji pokušaji da radim, i to spoznaju namere, završavali snažnim bolom u ledjima. Nikad u toku vežbanja!
Zadnji put kada sam već pomislio da sam uskladio pokrete i da nema opasnosti za ledja, uneo sam malo energije u pokrete. I :rotf: " dvajes dana ledja dasku". Ne planiram odustati nego učiti na iskustvu kojeg bi se mogao stideti :).

Stalkeru jedan orodio sam se tri puta i nemaš ti pojma šta je to sitni mučitelj. Možda nemaju "apsolutnu moć" ali ih "moram" "učiniti srećnim" i draga mama, pride, "nadgleda sa puno ljubavi". A gledam kako odrastaju u "besmrtne" , slepo ponosne a svesne budale poput tebe. Bolesne a besne ;)
Evo ti jedna iskrenost a ti za uzvrat ispoštuj moju molbu da samnom ne raspravljaš o magijskim pokretima i mahanju ručica. Plesse, barem dok nam ne svane. :rotf: Kužiš?
 
Ako sretneš ... - šupljeg čoveka, videćeš da šuplji čovek po nekad zareži ali obično slabašno peva sledeću pesmu u svom srcu:


Šuplji smo ljudi
Napunjeni smo ljudi
Zbijamo se
Glave napunjene slamom. Jao!
Naši usahli glasovi
Kad šapćemo
Mirni su beznačajni kao
Vetar u suvoj travi
Ko da je pacov na staklo stao
U našem suvom podrumu

Bezoblični obris, obris bezbojni,
Umrtvljena snaga, gest bez pokreta;

Oni, koji su prešli, tamo
Upravljenih očiju, u drugo Kraljevstvo smrti
Pamte nas - ako nas pamte - ne kao grube
Izgubljene duše, već samo
Kao šuplje ljude
Napunjene ljude.



T.S.Eliot, "Šuplji Ljudi"
 
Ne radi se o bilo kakvoj mrzovolji i nezalaganju. Jednostavno su moji pokušaji da radim, i to spoznaju namere, završavali snažnim bolom u ledjima. Nikad u toku vežbanja!
Zadnji put kada sam već pomislio da sam uskladio pokrete i da nema opasnosti za ledja, uneo sam malo energije u pokrete. I :rotf: " dvajes dana ledja dasku". Ne planiram odustati nego učiti na iskustvu kojeg bi se mogao stideti :).

A... a... a.... celibat? :mrgreen: Leđa obično hvataju zbog poremećaja energija u telu, a energija se najlakše remeti ako se seme rasipa u ludo.... ;)
 
Ako sretneš ... - šupljeg čoveka, videćeš da šuplji čovek po nekad zareži ali obično slabašno peva sledeću pesmu u svom srcu:


Šuplji smo ljudi
Napunjeni smo ljudi
Zbijamo se
Glave napunjene slamom. Jao!
Naši usahli glasovi
Kad šapćemo
Mirni su beznačajni kao
Vetar u suvoj travi
Ko da je pacov na staklo stao
U našem suvom podrumu

Bezoblični obris, obris bezbojni,
Umrtvljena snaga, gest bez pokreta;

Oni, koji su prešli, tamo
Upravljenih očiju, u drugo Kraljevstvo smrti
Pamte nas - ako nas pamte - ne kao grube
Izgubljene duše, već samo
Kao šuplje ljude
Napunjene ljude.



T.S.Eliot, "Šuplji Ljudi"


Kao jedan moj poznanik, bivši budista...kad se primakao "satoriju", odustao čovek. Veli, ta budistička praznina (Nir-vana)... znaš, bolje je biti bilo šta samo ne - ništa!!! :mrgreen:
 
Ego je uporni ali nežni protivnik ako mu ne dajem snagu. Druge snage i nema. Napredujem sporo kao miš kroz hiljade glava. I kako bi tek bilo da im dajem snagu? Snagu egu.
I to je to, moje mišje postignuće sa kojime ja živim i napredujem. Zašto to ume da zasmeta okolini?
Imam bezbroj primera koji su me naterali da postavim ovo pitanje. Svi su nastali od kad se bavim dom Huanom. I svi su banalni u svojoj manifestaciji ega. Nisu vredni pisanja.
Primećujem ljude koji se ljute jer sam odsekao po neku glavu. Vredja ih takav način razmišljanja. Valjda?
Sada i obična svagdanja komunikacija može nekog da uvredi i stvori neprijatelja od poznanika koji čak i ne zna koje je moje izvinjenje? Ma ne zna ni šta mi zamera.
Ako bih pokušao da budem duhovit, običnim humorom bez prozivanja, eto opasnosti. Neki su uvredjeno prestali da se smeju dok sam se rugao sebi. Šta bi bilo da sam se rugao njima?
Ali ima jedna divna stvar koja se takodje dešava. Kada naidjem na čoveka koji razume to bude: "ko šes metara drva u januaru" . Ogrejemo se.
 
Reč JA nije loša. Ego je samosvest. Izvor svemira je osoba, ima svoje JA. Bez ega ne postojiš niti možeš postojati. JA je ogledalo u kome vidiš sebe. Ako razbiješ ogledalo, mrtav si totalno.

Ne treba se osloboditi svoga ega, već ga treba izlečiti i osloboditi od otrova. Postoji zdravi, božanski JA - to je božansko dete u nama i postoji bolesni i pokvareni JA (ego).
 
Reč JA nije loša. Ego je samosvest. Izvor svemira je osoba, ima svoje JA. Bez ega ne postojiš niti možeš postojati. JA je ogledalo u kome vidiš sebe. Ako razbiješ ogledalo, mrtav si totalno.

Ne treba se osloboditi svoga ega, već ga treba izlečiti i osloboditi od otrova. Postoji zdravi, božanski JA - to je božansko dete u nama i postoji bolesni i pokvareni JA (ego).

Rec "ja" nije losa, ali zavisi kako je koristis, tj. kako se osecas dok je koristis.
Ego nije samosvest, bez njega naravno da mozes postojati, i treba ga se osloboditi. Samosvest je jednostavno svest, ne ego.

Jedino sto tu moze da bude problem je terminologija i sta ko smatra pod cim. Sve sto je lepo i vredno sadrzano je u nasem pravom ja, u egu je sve ono prljavo i nepotrebno, tako da ta dva treba drasticno razlikovati...tj. imati jasno znacenje kad se o tome govori.
 
Rec "ja" nije losa, ali zavisi kako je koristis, tj. kako se osecas dok je koristis.
Ego nije samosvest, bez njega naravno da mozes postojati, i treba ga se osloboditi. Samosvest je jednostavno svest, ne ego.

Jedino sto tu moze da bude problem je terminologija i sta ko smatra pod cim. Sve sto je lepo i vredno sadrzano je u nasem pravom ja, u egu je sve ono prljavo i nepotrebno, tako da ta dva treba drasticno razlikovati...tj. imati jasno znacenje kad se o tome govori.

EGO na latinskom jeziku znači JA. Nema drugog značenja. Tako da je ovo što si napisao bezveze, pokazuje nepoznavanje elementarnih filozofskih i psiholoških termina. Uvek mi je smešno kada neuki ljudi raspravljaju o složenim temama a ne poznaju terminologiju. To je znak EGOmanije. "Videla žaba da se konji potkivaju pa i ona digla nogu".

Mi moramo da imamo sliku, predstavu o samom sebi. Ta slika koju imamo o sebi je JA. Mi se ogledamo sami u sebi. To je razum i um, samorefleksija. Bez tog ogledala umiremo, ono je nužnost. Samosvest podrazumeva da ako smo svesni samih sebe onda imamo i sliku o samom sebi, predstavu... Ta slika je EGO. Dakle, samosvest (samoposmatranje) je sastavni deo EGA. Ako je ta slika nerealna i iskrivljena onda imamo bolesni ego (prestavu o samom sebi) koji ne odgovara objektivnoj stvarnosti. Obično je uzrok tome strah, plašimo se za svoju egzistenciju i radi toga smo OPSEDNUTI sami sobom. Kad pobedimo strahove i smirimo se, ego postaje zdrav.
 
EGO na latinskom jeziku znači JA. Nema drugog značenja.

Ti slabo sta shvatas. Mozda zato sto previse zuris. Ali najvise te sputava taj ego koji te zbunjuje.

Uvek mi je smešno kada neuki ljudi raspravljaju o složenim temama a ne poznaju terminologiju.

Da, i meni je smesno. Samo to nije znak egomanije, nego neznanja.

Tako da je ovo što si napisao bezveze, pokazuje nepoznavanje elementarnih filozofskih i psiholoških termina. Mi moramo da imamo sliku, predstavu o samom sebi. Ta slika koju imamo o sebi je JA. Mi se ogledamo sami u sebi. To je razum i um, samorefleksija. Bez tog ogledala umiremo, ono je nužnost. Samosvest podrazumeva da ako smo svesni samih sebe onda imamo i sliku o samom sebi, predstavu... Ta slika je EGO. Dakle, samosvest (samoposmatranje) je sastavni deo EGA. Ako je ta slika nerealna i iskrivljena onda imamo bolesni ego (prestavu o samom sebi) koji ne odgovara objektivnoj stvarnosti. Obično je uzrok tome strah, plašimo se za svoju egzistenciju i radi toga smo OPSEDNUTI sami sobom. Kad pobedimo strahove i smirimo se, ego postaje zdrav.

"Elementarni filozofski i psiholoski termini" ? :) Nisam znao da za to treba da pitam filozofe i psihologe. U stvari, oni uglavnom pitaju mene u vezi tih stvari.

Samosvest ne znaci da moras da imas sliku o sebi. Gresis. Kada si ultimativno samosvestan, tada nemas nikakvu sliku o sebi, jer znas da si beskonacan i bezmeran, i da nikakva "slika" nije prikladna. To je prvi razred osnovne.
 
Poslednja izmena:
Nikko je nešto napisao:

Samosvest ne znaci da moras da imas sliku o sebi. Gresis. Kada si ultimativno samosvestan, tada nemas nikakvu sliku o sebi, jer znas da si beskonacan i bezmeran, i da nikakva "slika" nije prikladna. To je prvi razred osnovne.
Nije tačno, i dalje imaš sliku o samom sebi samo što je ne možeš izraziti rečima i standardnim mislima... Iako ti želiš da budeš Nikko, ipak si Nekko... Hehe, ne možeš pobeći sam od sebe. Samorefleksija je nužna i neizbežna ali vampiri baš ne vole ogledala... To je gradivo koje deca uče još u obdaništu. :think:

:hahaha::rotf::hahaha:
 
Ne, ne moras da imas sliku o sebi.

I drugo, nema razloga da bezis sam od sebe.

Moraš da imaš sliku o sebi. To je imperativ Duha. Bila ona iracionalana ili racionalna, imaš je. Čak i kad ništa ne misliš, kad isključiš unutrašnji dijalog i u tišini si, čak i tada tvoj nemi UM opet stvara sliku o tebi ali nemu, neverbalnu i rečima neopisivu. Kad ne bi imao sliku o sebi umro bi. Onda bi stvarno bio Nikko... Kad ne bi imao sliku o sebi, ne bi mogao ni da pišeš svašta po forumu. :mrgreen:
 

Back
Top