Antropologija: Kastaneda

Aj sad vas dvoica odlučitte u ime ne-rada da svoju raspravu sklonite sa ove teme a ludog "trezvu" ostavite da se izvinjava ostalima što vas je "nepravedno":hahaha: "oterao".:hahaha::hahaha:. Mislim, uradite nešto praktično.:hahaha:

misliš
u ime ne-rada radite
nešto praktično kako bi praktičnog radnika trezvu ostavili
da praktično ne-radi svoj praktični rad u vidu posta uzdržavanja
od postovanja ne-rada ... e
ako od ovog praktično ne pukneš ... onda
se moraš još teoretski naduvat ...;)
 
priče o delima mogu biti samo priče koje
nas ostavljaju ravnodušnim a
mogu biti i priče o moći ili moćne priče koje nas pokreću iz inertnosti ili
zaustavljaju i zamrzavaju u pokretu ili nas čak nateraju da puknemo
kao trezva ;) hoću reć kao mehur nego
primećujem da u zadnjim postovima sve više ostaješ
bez reči :eek::think:...

Rekoh da sam svoju poentu napravio i da se neću ponavljati ni ubeđivati. Komentarišem samo ako ima nešto novo.

eh da od silnih spekulacija ansu zbilja
otekla glava
ko cocin univerzum ;) pa je
sad
pokušava smanjit na pristojnu meru kako bi ga
karti konačno mogo pravilno razumet al nisam baš siguran
dal će i ovaj put utrefit odgovarajuću ... veličinu ...;)

preko foruma se nije lako razumeti. Postoji vremenska zadrška između kazatog i odgovora na kazato, ne vide se reakcije suprotne strane tokom govora pa se ne mogu ni korigovati ako se vidi da druga strana ne razume ili razume pogrešno. Ne može se uz put raščistiti ako iskrsne problem nego kad govor i razumevanje skrene ode ko zna gde.

“najviši je
onaj koji je podjednako raspoložen prema prijatelju i
neprijatelju, voljenom i
ravnodušnom, neutralnom, prema omrznutom i
rođaku, isti prema dobrim i zlim.” – priča se u giti da je reko
krišna a ans pita ako je tako (reko) zar
najviši ima omrznutih? :roll:...

Koliko vidim to je ne baš najbolji prevod iz šestog poglavlja Bhagavad gite, 9 stih (Poglavlje Dhyana yoge - ili mistične yoge, - Asthanga-yoga, osmostruka yoga("astha" je "8" a "anga" je "ud" ili "deo", "ogranak", "grana") čiji je široko poznata hatha-yoga tek teći, telesni, stupanj, od njih osam). Dakle to poglavlje govori o mističnoj (asthanaga yogi), ne o devocijskoj (bhakti-yogi). Taj stih je jedan od stihova u nizu koji govori o stepenima postignuća mističnog yogija i ovaj koji je ovde spomenut ne govori o najvišem, nego o onom ko je dalje uznapredovao od "utemeljenog" u samospoznaji (o kome se govori u predhodnom, osmom stihu, na koji se ovaj deveti nadovezuje - reč upotrebljena u vezi sa tim je "visisyate" - "još napredniji", "bolji", "daleko bolji", "napredovao još dalje" "smatra se naprednijim" i sl. - a ne najviši).

A to "prema omrznutom" se najverovatnije odnosi (redosled je ovde ispreturan pa ne mogu utvrditi sa sigurnošću) na reč dvesya - literarno značenje u prevodu je obično "zavidni" ili "naprijatelj" , opisno - osoba koja zaslužuje prezir, mržnju, intenzivnu odobojnost, zato jer povređuje.

Tako da nije da nju yogi koji je dostigao ovaj stupanj mrzi (da ima nekog ko mu j omražen), nego je to osoba koja zaslužuje prezir, mržnju, intenzivnu odobojnost, zato jer povređuje druge, a yogi na ovom stupnju je podjednak prema njoj kao i prema rođaku(bandhuh), on je ne mrzi iako zaslužuje svaki prezir i negativan osećaj.

Predhodni 8 stih kaže

"Kaze se da je osoba utemeljena u samospoznaji kada je zahvaljujuci znanju iz spisa i spoznaji" (dve stvari, ne jedna, obe su bitne i moraju bitina svom mestu - akademsko, intelektualno, teoretsko znanje i delatno, neposredno lično-iskustveno znanje) "potpuno zadovoljna. Takva osoba se naziva yogijem [ili mistikom]. Utemeljena je u transcendenciji i samoovladana. Sve što vidi - bilo da je šljunak, kamenje ili zlato - vidi jednakim ocima."

Ovde je yogi na stupnju kada kamen i zlato vidi "jednakim očima", ali mistični yogi koji je dalje uznapredovao ("visisyate"), ne samo da vidi kamen i zlato jednakim očima već i sve one fenomene poborojane u devetom stihu - kao što je onaj koji zaslužuje prezir i rođak, vidi ih jednakim očima, što je znatno teže nego na zlato i kamen gledati jednakim očima, zato se kaže da je "dalje napredovao"


Yogi nema neprijatelja, iako neko njemu može biti neprijatelj, on nije neprijatelj nikome. Postojanje neprijateljstva može biti prisutno u stvarnosti ali ono ne obitava u yogiju, i, ako je njemu neko neprijatelj, on nije nikome.
 
Poslednja izmena:
Aj sad vas dvoica odlučitte u ime ne-rada da svoju raspravu sklonite sa ove teme a ludog "trezvu" ostavite da se izvinjava ostalima što vas je "nepravedno":hahaha: "oterao".:hahaha::hahaha:. Mislim, uradite nešto praktično.:hahaha:

Ne zaboravi Terzo da

"Onaj ko vidi neaktivnost u aktivnosti i aktivnost u neaktivnosti je inteligentan čovek na transcendentalnom položaju, iako vrši sve vrste aktivnosti!”

:mrgreen:
 
trezvo praktično i teoretski tragam
da nije
zgoreg
uporediti tolteke i vedce a ti
ako imaš nešto praktično da ne-radiš postujući nikko te ne sprečava don huan
je jasno rekao da je traganje po značenju reči vrhunac traganja zar
ti smeta naš teoretski ne-rad traganja po apstraktnom :roll:??
 
Da, ima takvih interesantnih pitanja kod dece, kao "Gde spava sunce kada zađe", "ko boji trešnje u crveno" "kuda putuju oblaci"...:)

ko pita ... ne skita zanimljiva
su ta dečija pitanja a još je zanimljivije skitati po odgovorima al samo
ako si skitnica i ako ti skitnja predstavlja zadovoljstvo "ko nema
mržnje
ni prema jednom stvorenju, ko je prijateljski
naklonjen i sažaljiv, bez
samoživosti
i bez sebičnosti
, isti u bolu i
zadovoljstvu, milostiv, uvijek zadovoljan,
Yogi, obuzdana duha postojan, sa srcem i
umom u Meni – ko me tako obožava on mi
je drag"
...
 
Ne zaboravi Terzo da

"Onaj ko vidi neaktivnost u aktivnosti i aktivnost u neaktivnosti je inteligentan čovek na transcendentalnom položaju, iako vrši sve vrste aktivnosti!”

:mrgreen:

vrlo prikladan i praktičan odgovor izvučen iz
praktičnog ne-rada :klap::klap::klap:pod
uslovom da naš trezva priznaje praktičnu vrednost veda ;) možda
bi njegova verzija bila
ovaj odgovor "Onaj
ko vidi neaktivnost u aktivnosti i aktivnost u neaktivnosti je
don toltek,
iako vrši sve vrste aktivnosti!”
;) ili mu je ovaj
još draži "Onaj
ko vidi ne-rad u radu i rad u ne-radu je čovek od znanja
vidovnjak, iako vrši sve vrste rada!”
;);)
 
karti šta
misliš dal si ti podjednako raspoložen prema svima?? :roll:

Spontano - ne. Ako to sledim kao kodeks ponašanja, onda ponekad (kad mislim o tome). Mogu to da postignem ali ne mogu da budem utemeljen na tome, da je to stalno i spontano stanje. Daleko je taj nivo o kome se ovde govori, od mene...

Nego u koju ti ono beše kategoriju od one predhodne Huanove "ankete" sebe vrstavaš?
 
Spontano - ne. Ako to sledim kao kodeks ponašanja, onda ponekad (kad mislim o tome). Mogu to da postignem ali ne mogu da budem utemeljen na tome, da je to stalno i spontano stanje. Daleko je taj nivo o kome se ovde govori, od mene...

Nego u koju ti ono beše kategoriju od one predhodne Huanove "ankete" sebe vrstavaš?

eh ans ni
sebe ni “druge” nigde ne vrstava i ne svrstava :) jer “svi” “drugi”
su uvek onaj “prvi” jedan isti glumac u drugoj ulozi kako
da svoje ja strpa bilo gde kad “ja sam
bespočetni najviši brahman, koji se ne zove ni biće ni nebiće, ja
sam suštastvo koje na sve strane ima
ruke i noge, kojemu su svugdje oči, glava i usta, koje sve
čuje i stanuje u svijetu, obuhvatajući sve, ja sam sila koja zrači kroz
sva osjetila, pa
ipak nema osjetila, koja je nevezana za svijet, a sve održava, koja je bez
guna, pa ipak
osjeća gune, koja se nalazi u svima bićima vani i unutra, koja je
pokretna i nepokretna,
koja je zbog svoje malenosti nedokučiva, koja je
daleko i blizu, koja nerazdjeljivo stanuje u
stvorenjima, pa ipak kao da je razdijeljena, koja je
svedržitelj, i roditelj svih stvorenja, koja je svjetlost svjetlosti i iznad tame, koja je
znanje i predmet saznanja, ...”
.
 
I breee...sad si ga uprsko. ‚‚Jedan jedini‚‚ nema potrebu da glumi ljubavnu ulogu, jer je on ljubav sama.:) On voli da u svakome od nas bude ono što jeste.:heart: A ti nama lepo odgovori na Kartijevo pitanjce. Ne boli ništa, veruj... ;)

I breee...sad si ga uprskala ... ‚‚jedan jedini” ima
potrebu da glumi sve ljubavne i ostale uloge, jer on je
jadan sam-a :) da bi bivao i postojao on
MORA da voli da u svakome od nas bude ono što
trenutno glumi a kartiju lepo odgovorih na
kartijevo
pitanjce ne boli ništa, veruj...;)
 
I breee...sad si ga uprskala ... ‚‚jedan jedini” ima
potrebu da glumi sve ljubavne i ostale uloge, jer on je
jadan sam-a :) da bi bivao i postojao on
MORA da voli da u svakome od nas bude ono što
trenutno glumi a kartiju lepo odgovorih na
kartijevo
pitanjce ne boli ništa, veruj...;)

Ako postoji samo jedan onda ne postoji ljubav, jer ljubav je ono što se dešava između dvoje. Veza između jedne individualne dubine sa drugom individualnom dubinom, u specifičnom odnosu (rasi), "ukusu" odanosti, privlačnosti... To o čeme govori budizam i vedski impersonalizam je - saosećanje bez ljubavi, a ne ljubav. Ne volim ja tebe jer si ti ja (egoizam) već volim tebe jer ti nisi ja.

To o čemu govori impersonalizam je blaženo spokojstvo otuđene indifirentnosti, tačka u kojoj nema dejstva, jer su dva pola potrla jedan drugi, a voleti je glagol - dejstvo.

Ljubav se događa samo između dvoje, a impersonalizam je vrhunac egoizma, a ne ljubavi. :mrgreen:
 
Bez ljubavi se ne može saosećati Karti. Mislim da impersonalizam nije tako hladan kakvim ga ti doživljavaš. Kako god... individua najpre mora dotaći tačku u kojoj nema dejstva, gde dva pola potiru jedan drugi, da bi upoznala ljubav. Tek tada voleti postaje glagol. Do tada je samo mrtva imenica...glumatanje.
 
Bez ljubavi se ne može saosećati Karti.

Samilost je osećaj blizak ljubavi ali nije ljubav, iako može biti povezan sa njim, ne mora biti uvek povezan, može da predhodi osećaju ljubavi. Iako je to sladak osećaj, samilost nije osećaj koji bi neko poželo da ima, jer to znači da je neko (prema kome se oseća samilost) - u nevolji. Samilost je takođe slična empatiji, sposobnosti da se stavimo u tuđu "kožu" i osetimo kao on. Al samilost je pre svega brižnost usmerena unutarnjom željom ka nečijem boljitku. Mogu biti brižan prema nekome nepoznatom, sa kim nemam blizak a pogotovo ne odnos ljubavi - prema nepoznatom koji je u nevolji, ili prema nekom živom biću u nevolji. Dok ljubav može biti prisutna i kada predmet (osoba) ljubavi nije u nevolji, već situriana u položaju koji ne zahteva poseban boljitak.Ljubav se javlja i tada dok se samilost javlja kada je onaj prema kome je usmerena u položaju koji nije povoljan za njega. Svakako da može doći do preplitanja ova dva osećanja, ali oni su različiti. Ljubav je sasvim specifična vrsta razmene u bliskom odnosu, poseban "ukus" između dve individue, različit od onoga koji se javlja čisto kao samilost.

Mislim da impersonalizam nije tako hladan kakvim ga ti doživljavaš.

Nije to moj doživljaj impersonalnog. Doživljaj impersonalnog oslobađa patnje, i on je posebna vrsta sreće, al nije jeina vrsta sreće, niti je najviša. Generalno postoji tri vrste sreće:
Ona koja dolazi od kontakta čula sa čulnim predmetom (materijalna)
Ona koja dolazi od spoznaje bezličnog Brahmana (transcendentalna - to je ta impersonalna)
Ona koja dolazi od spoznaje Vrhovnog Brahmana kao Ličnosti (čisto duhovna)
Obično se kaže da je sreća koja se doživljava u impersonalnoj spoznaji samo barica vode u otisku telećeg papka, dok je čisto duhovna sreća kao okean. To je kompleksna, jako suptilna tema, odnos impersonalnog i personalnog aspekta Brahmana.


Kako god... individua najpre mora dotaći tačku u kojoj nema dejstva, gde dva pola potiru jedan drugi, da bi upoznala ljubav.

Mora proći kroz taj stadijum al ako ostane na njemu neće dostići čistu ljubav. Ta ljubav će biti pomešana sa izvesnim sebičnim nečistoćama, te neće biti čista. Dakle, mora kroz to proći, ali ne sme na tome ostati.

Tek tada voleti postaje glagol. Do tada je samo mrtva imenica...glumatanje.

Voleti je uvek glagol :mrgreen:, ljubav je imenica (ime određenog osećaja), idu zajedno, jer onaj ko oseća ljubav on i čini nešto za zadovoljstvo, za ugodnost onoga koga voli,(mislima, rečima, delima).
 
"Majmun će razmotriti nepoznato, ali pre nego što skoči hoće da zna - šta dobija time? Mi smo biznismeni, investitori, naviknuti na kresanje gubitaka - ovo je svet trgovaca. Ako napravimo "investiciju", tražimo garancije. Zaljubljujemo se samo ako nam je ljubav uzvraćena. Ako više ne volimo, odsečemo glavu i stavimo drugu. Naša "ljubav" je samo histerija. Mi nismo osećajna bića, mi smo bez srca. Mislio sam da umem da volim. Don Huan mi je rekao: "Kako bi i mogao? Nikad te nisu naučili da voliš. Naučili su te da zavodiš, zavidiš, mrziš. Ti čak ne voliš ni samog sebe - inače ne bi takve stvari radio svom telu. Nemaš muda da voliš kao čarobnjak. Da li bi mogao da voliš zauvek, i posle smrti? Bez ikakve podrške - ništa zauzvrat? Da li možeš da voliš bez investicija, potpuno nerezonski? Nikada nećeš saznati kako izgleda voleti na taj način, neumoljivo. Hoćeš li stvarno da umreš, a da to ne saznaš?"

Nisam želeo. Pre nego što umrem, morao sam da saznam kako izgleda tako voleti. Upecao me je. Kada sam otvorio oči, već sam se kotrljao nizbrdo. Još se kotrljam."


:mrgreen:
 
eh ans ni
sebe ni “druge” nigde ne vrstava i ne svrstava :) jer “svi” “drugi”
su uvek onaj “prvi” jedan isti glumac u drugoj ulozi kako
da svoje ja strpa bilo gde kad “ja sam
bespočetni najviši brahman, koji se ne zove ni biće ni nebiće, ja
sam suštastvo koje na sve strane ima
ruke i noge, kojemu su svugdje oči, glava i usta, koje sve
čuje i stanuje u svijetu, obuhvatajući sve, ja sam sila koja zrači kroz
sva osjetila, pa
ipak nema osjetila, koja je nevezana za svijet, a sve održava, koja je bez
guna, pa ipak
osjeća gune, koja se nalazi u svima bićima vani i unutra, koja je
pokretna i nepokretna,
koja je zbog svoje malenosti nedokučiva, koja je
daleko i blizu, koja nerazdjeljivo stanuje u
stvorenjima, pa ipak kao da je razdijeljena, koja je
svedržitelj, i roditelj svih stvorenja, koja je svjetlost svjetlosti i iznad tame, koja je
znanje i predmet saznanja, ...”
.


U, da ti je znati na šta se sve reč Brahman može odnositi u sanskritu, bilo literarna, a pogotovo filosofska začenja, nebi toliko smelo citirao ove stihove (koji se odnose na nešto drugo, nego ovaj opet jednostran i uprošćen prevod ukazuje).Pročitaj poslednji stih narednog poglavlja od ovoga iz koga si ovo citirao (ovo je 13 poglavlje - pročitaj poslednji stih 14 poglavlja, u njihovom prevodu, čak ni tako jednostran prevod nije mogao izbeći taj zaključak 14 poglavlja, 27 stih - 26 govori kratko o Bhakti-yogi, preko koje se dostiže Brahman (a to brahman, rekoh, ne da može imati značenja, neg bi se pogubio...:mrgreen:)
 
... da i u toltečkom i vedskom i svakom drugom duhovnom
sistemu postoje dva glavna NAIZGLED ODVOJENA puta put
reči i put
dela (put znanja i put umeća put duha i put materije put ne-rada i put
rada put teorije i put prakse ...) od
kojih jedan uvek deluje naizgled
pasivno a
drugi uvek naizgled
aktivno iako se u suštini i u krajnjem najdubljem nivou totalno
i neprimetno prožimaju i
prepliću poput dve ruke-lijane koje rastu iz jednog tela oni ...
 
... koji su skloni akciji i dinamici obično
hode putem dela a oni
koji su skloni miru i stabilnosti skloniji su putu znanja toltečki
sistem kao šamanistički je u suštini više put dela i prakse a
nedostatak znanja obično se barem u određenoj meri
nadoknađuje
kroz bilje moći ili druga halucinantna sredstva koja obično služe kao čarobna
pilula znanja
kroz koju nagual tragaču šapuće il glasno i jasno priča
u vidu “glasa viđenja” i nemog znanja i
zato je taj sistem nekome privlačniji zanimljiviji i
pustolovniji ali
je zato i puno nepredvidljiviji i potencijalno opasniji od ...
 

Back
Top