Antropologija: Kastaneda

Možda je ova konstatacija na mestu. Iako bih ja pre rekao da danezu nije stalo da ikome bilo šta prenosi ili pomaže, već sve radi igre radi. Slično je i kod Ans i Eve Jargija.
Ja lično ne osećam mnogo "love & respect" ni kod jednog ni drugog. Ali bez da im zameram, naravno, možda tako treba.

freedom,

Onaj
ko ZNA da SVE čini Nagual, nema ni razloga, ni potrebe “da ikome bilo šta prenosi ili pomaže”, niti da se upliće u Nagualove igre koje (Nagual) igra u drugim ulogama (bićima), niti da se opterećuje bilo čime (tonalnim), osim kada mu to Nagual “milom” ili “silom” nametne ...

Tako
lagan i rasterećen može samo
da SVEDOČI igri koju Nagual pleše kroz njegov “ekran svesti”,
ili, kad mu taj vrhovni Režiser izrežira, da igra i istovremeno posmatra tekuće filmove i igrice što se, na primer, zovu:

“Uplićem se u Nagualove igre koje igra u nekim drugim ulogama (bićima),” ili
“Opterećujem se nečim (tonalnim)”, ili
“Nekome nešto prenosim ili pomažem” ...

U SUŠTINI,
u apsolutnom smislu reči, međutim, nikome se nema šta preneti, niti se bilo kome može UISTINU pomoći ...

Jer,
bez obzira na karmički (dobar ili loš) ishod tih aktivnosti, i “prenošenje” i “pomaganje” su samo sadržaj tekućeg filma, sna, igre Naguala, jer “napolju” UISTINU nema nikog i ničeg (čak trajno nema ni Orlovih zračenja, i ona neprekidno teku: izviru-kruže-uviru iz/u jedinog istinskog perceprijenta – Orla/Naguala), zbog čega glumac iz jednog filma, sna, priče, ne može ISTINSKI prelaziti i uskakati u drugi film, san priču (jer, čak i kada to čini, to je opet samo sadržaj tog tekućeg filma) ...

A love nad respect je tu ... prema Nagualu, Svima, Svemu, Igri, Putu ... , a ponajviše (?!) prema svojim najbližim (karmičkim) saputnicima ...

....

Nego,
primećujem da si u skorije vreme počeo koračati izvan utabanih staza misli:), i da polagano počinješ da svlačiš tonalnu odeću poznatog:), ... pa, ko velim, možda ovaj post ipak pročitaš ... do kraja ... i bez predubeđenja ...;)

Sretno
u odsustvu s foruma i igri (s) Nagualom (s apstraktnim, nesaznajnim ...) ...

Pozdrav!
 
Uvek postoji unutarnji i spoljni učitelj. Unutarnji je uvek Nad-duša, Bog u srcu, a spoljni može biti Bog (vrlo, vrlo retko i samo retkim osobama), ili neko ko posredno prenosi u neizmenjenom obliku to isto znanje od Boga. Nema suštinske razlike, al uvek postoji spoljni u unutarnji učitelj. jean poučava spolja, jedan iznutra, a smao ponekad onaj spolja i onaj iznutra je neposredno isti.

Ovo
je, suštinski gledano, velika zabluda uzrokovana velikom (materijalističkom) iluzijom.

Uistinu,
u suštini, ne postoji ni “unutrašnji”, a ni “spoljni” učitelj (bez obzira da li u formi “Boga”, ljudskog ili kakvog drugog bića) jer ni SPOLJA, ni UNUTRA ne “postoji” bilo šta (čvrsto, trajno, materijalno) ...

“Vani” postoji samo ... fantomska, relativna i konkretna, ali uvek TEKUĆA Nagulna projekcija koju ljudska bića percipiraju onako kako im je dato: kao “spoljni Svet”, “Univerzum”, “fizičku-materijalnu stvarnost”, “Orlova zračenja”, “Maju”, “Veliku Iluziju”, ... itd., itd. ...

Ali,
u suštini, SVE je uvek sada i ovde, UNUTRA ... u Jednom i Jedinstvenom Izvorištu (Ekranu) svih percepcija, koje (percepcije), ne teku ISTOVREMENO, iako tako izgleda (pošto je i vreme relativno) ...
Mada, kada ne postoji ništa SPOLJA, termin UNUTRA više nije adekvatan, pa je prikladnije reći SVE postoji u svakom percipijentu sada i ovde, trenutno i prolazno, ali NE U ISTO VREME ...

Dokle
god precepijentu stvarnost izgleda podeljena na “vani” i “unutra”, dotle takav voajer nema ispravno viđenje (skupna tačka mu je u nekom od 360 stepeni, ne vidi celinu Jednote) ...

Tek
kada je izbrisana ta u suštini iluzorna perceptivna “granica”, i kada viđenje obuhvata istovremeni zahvat svih 360 trenutno dostupnih i mogućih uglova ..., nestaje razlikovanje na SPOLJA i UNUTRA ...

Spekulišem, naravno ;)...
 
Karti,

Postoje
neke univerzalne i duboke istine koje nisu sadržane ni u (do danas sačuvanoj) Giti, niti u toltečkom učenju (sačuvanom u Kastanedinoj, odnosno don Huanovoj interpretaciji) ...

Do tih
najviših istina ne dolazi se pomeranjem skupne tačke u bilo koji pojas Orlovih zračenja (unutar i izvan svetlosnog jajeta), nego pomeranjem, ili bolje reći UVIRANJEM, ILI URANJANJEM SVESTI U NJEN APSTRAKTNI IZVOR, U “UNUTRAŠNJOST” SKUPNE TAČKE ...

A te
najdublje istine kazuju da Apsolut/Nagual/Bog nije samo “inkarnacija” Dvaipayana Veda Vase (Vyase), nego i “inkarnacija” svih ostalih ljudi, i svih ostalih bića ...

Još
tačnije i preciznije rečeno, Apsolut/Nagual/Bog nije “inkarnacija” svih bića, ON JESTE SVAKO BIĆE ...

Ili,
još preciznije, život svakog bića jeste projekcija, san, priča, film, ... na ekranu Njegove Svesti ...

Ovo
se, naravno, kao ni bilo koja tvrdnja, ne može dokazati, ali se može spoznati (i bez učeničkog nasleđa) ...

Broj
ljudi u kojima je probuđena takva spoznaja u današnje vreme nije velik, ali će se ubuduće stalno povećavati, sve do dostizanja kritične granice (čuveni efekat “100 majmuna”), posle koje će, tako reći, postati opšte-(s)poznata i opšte-prihvaćena (to vreme zove se, naravno, sa-TI-JA juga)
...

Što
se tiče Svevišnje Božanske Ličnosti, kao izvora Apsolutne Istine, taj deo (ni)jesmo već(još) apsolvirali ... Tom pitanju (ne)možemo se, možda, vratiti tek kad iz te tvrđave poznatog, pročitanog i naviknutog, iskoračiš na ničije zemljište nepoznatog, nepročitanog i nenaviknutog, na teren čiste, nesputane spekulativnosti i područje spoznaje koja nije ograničena rasudama i predrasudama, ubeđenjima i predubeđenjim ...
...

A u vezi
pojedinih izraza iz mog inkriminisanog posta (pošto si ih boldovao, verovatno misliš na izraze: tvoj Bogo ... škrt i lenj ... ljut, ... zadrt, ... nepoverljiv, ... ne voli ...), za koje kažeš da ne znaš kako bi ih Ans objasnio a “da nema makar asocijaciju na "netrpeljisvost", ako ne i nešto znanto grublje” prema Bogu, neshvatljivo je kako ne vidiš objašnjenje koje ti prosto bode i oči i ego:

Zar
ne vidiš da tamo lepo piše: “taj tvoj Bogo”, dakle, ne Bogo, ili Bog lično ili uopšteno, nego taj TVOJ Bogo! ...

Bila je
to samo aluzija na POIMANJE Boga koje izvire iz TVOG ega (poimanje prema kojem Bog nikom osim prvom ljudskom učitelju neće ili ne želi preneti duhovno znanje), a ne aluzija na Nj-ega ...
 
Nastavak spekulacije (traganja) po spekulaciji (traganju):

U vezi: “kolko priče nizašta” i “Spekulacija - to ja zaključak koji odstupa od zaključka svetog spisa (sa predanjem)” ...

Prvo,
nijedna priča nije nizašta, zato što svaka priča, misao, čin, pokret, ... teče, proizilazi iz Apsoluta ... (a On ZNA zašto priča, misli, dela, ...) ...

Drugo,
Ans je istinski uživao u toj priči, bez obzira što je mleo praznu slamu, i što je za tebe ta priča ispala “nizašta”, pa je priča, ako ništa drugo, bila ipak za nešto: Ansovo uživanje ...
A da je unapred znao da će tebi priča biti “nizašta”, on bi svratio u neku drugu vodenicu, pa bi mleo neku drugu (praznu) slamu ...

Spekulacija
nije “zaključak koji odstupa od zaključka svetog spisa (sa predanjem)”, to bi mogla biti neka “uža vrsta” spekulacije (rečeno Ansovim jezikom: “anti-sveto-spisna” spekulacija) ...

Za Ansa
je spekulacija zaključak, stav ili stanovište do kojeg se ne dolazi strogo naučnim i iskustvenim putem, nego ocenom ili procenom zahvaćenom iz vlastitog izvora nemog znanja, bez njene prethodne iskustvene i naučne provere ...

Ukoliko
tako shvatimo spekulaciju,
onda bi poenta bila u tome da sve, pa i duhovna predanja hteli-ne hteli (ne)prihvatamo kroz neku vrstu spekulacije (ocene, provere, prihvatanja, neprihvatanja) bilo da se ona odvija kroz razmišljanje, meditaciju, kontemplaciju, spoznaju, ili štogod drugo ...

Hteli
mi to, ili ne, spekulacija je uvek tu, poput kakvog specijalnog filtera, koji filtrira i prerađuje Orlova zračenja u vidu duhovnih ili drugih znanja, ali i svih ostalih vanjskih i unutrašnjih imputa ...

Jer,
kad ne bi bilo te neophodne membrane, ne samo da bi usvajali sve i svašta, nego ne bi imali nikakvu predstavu o tome što usvajamo, i o tome ko usvaja, ni o procesu usvajanja, niti bi mogli imati pojma o bilo čemu ...

Spekulacija
je prema tome osnov zdravog razuma (spoznavanja i saznavanja svega),
a puko i slepo prihvatanje bilo čega, pa i duhovnog predanja, ma koliko ono bilo cenjeno i prihvatano od drugih, vodi samo u puki dogmatizam i slepo sledbeništvo (takvo prihvatanje nikada nas ne može dovesti do istinitog duhovnog cilja) ...

Svako
duhovno predanje, kao što i sam znaš, prepuno je takvih slepih i gluvih “sledbenika”, koje vode slepi i gluvi “učitelji” ...

Zato
spekulacija ne samo da nije “gora od smrti”, nego uslov sine, kua non, bez kojeg se ne može ... nikud zakoračiti, ... a posebno u duhovna znanja ...
 
Poslednja izmena:
Nastavak spekulacije (traganja) po spekulaciji (traganju):

U vezi: “kolko priče nizašta” i “Spekulacija - to ja zaključak koji odstupa od zaključka svetog spisa (sa predanjem)” ...

Prvo,
nijedna priča nije nizašta, zato što svaka priča, misao, čin, pokret, ... teče, proizilazi iz Apsoluta ... (a On ZNA zašto priča, misli, dela, ...) ...

Drugo,
Ans je istinski uživao u toj priči, bez obzira što je mleo praznu slamu, i što je za tebe ta priča ispala “nizašta”, pa je priča, ako ništa drugo, bila ipak za nešto: Ansovo uživanje ...
A da je unapred znao da će tebi priča biti “nizašta”, on bi svratio u neku drugu vodenicu, pa bi mleo neku drugu (praznu) slamu ...

Spekulacija
nije “zaključak koji odstupa od zaključka svetog spisa (sa predanjem)”, to bi mogla biti neka “uža vrsta” spekulacije (rečeno Ansovim jezikom: “anti-sveto-spisna” spekulacija) ...

Za Ansa
je spekulacija zaključak, stav ili stanovište do kojeg se ne dolazi strogo naučnim i iskustvenim putem, nego ocenom ili procenom zahvaćenom iz vlastitog izvora nemog znanja, bez njene prethodne iskustvene i naučne provere ...

Ukoliko
tako shvatimo spekulaciju,
onda bi poenta bila u tome da sve, pa i duhovna predanja hteli-ne hteli (ne)prihvatamo kroz neku vrstu spekulacije (ocene, provere, prihvatanja, neprihvatanja) bilo da se ona odvija kroz razmišljanje, meditaciju, kontemplaciju, spoznaju, ili štogod drugo ...

Hteli
mi to, ili ne, spekulacija je uvek tu, poput kakvog specijalnog filtera, koji filtrira i prerađuje Orlova zračenja u vidu duhovnih ili drugih znanja, ali i svih ostalih vanjskih i unutrašnjih imputa ...

Jer,
kad ne bi bilo te neophodne membrane, ne samo da bi usvajali sve i svašta, nego ne bi imali nikakvu predstavu o tome što usvajamo, i o tome ko usvaja, ni o procesu usvajanja, niti bi mogli imati pojma o bilo čemu ...

Spekulacija
je prema tome osnov zdravog razuma (spoznavanja i saznavanja svega),
a puko i slepo prihvatanje bilo čega, pa i duhovnog predanja, ma koliko ono bilo cenjeno i prihvatano od drugih, vodi samo u puki dogmatizam i slepo sledbeništvo (takvo prihvatanje nikada nas ne može dovesti do istinitog duhovnog cilja) ...

Svako
duhovno predanje, kao što i sam znaš, prepuno je takvih slepih i gluvih “sledbenika”, koje vode slepi i gluvi “učitelji” ...

Zato
spekulacija ne samo da nije “gora od smrti”, nego uslov sine, kua non, bez kojeg se ne može ... nikud zakoračiti, ... a posebno u duhovna znanja ...


Ha, ko onaj australijanac danaske... pet je promena uma, a spekulacija ne spada u povoljnu promenu, jer ne dovodi do oslobođenja od patnje.... stoga ako je spekulacija i "osnov" (a ja bih rekao promena) razuma, - svakako nije "zdravoga" razuma, već obrnuto. :mrgreen:

Ne valja praznosloviti... :mrgreen:
 
Karti,

Postoje
neke univerzalne i duboke istine koje nisu sadržane ni u (do danas sačuvanoj) Giti, niti u toltečkom učenju (sačuvanom u Kastanedinoj, odnosno don Huanovoj interpretaciji) ...

Do tih
najviših istina ne dolazi se pomeranjem skupne tačke u bilo koji pojas Orlovih zračenja (unutar i izvan svetlosnog jajeta), nego pomeranjem, ili bolje reći UVIRANJEM, ILI URANJANJEM SVESTI U NJEN APSTRAKTNI IZVOR, U “UNUTRAŠNJOST” SKUPNE TAČKE ...

A te
najdublje istine kazuju da Apsolut/Nagual/Bog nije samo “inkarnacija” Dvaipayana Veda Vase (Vyase), nego i “inkarnacija” svih ostalih ljudi, i svih ostalih bića ...

To su zablude, a ne istine. Ljudi (tj sve duše, a ne samo ljudi) su emanacije, a ne inakrnacije Boga. Milisti da si Bog je poludelo stanje, iako si od Boga i božanske prirode, nisi Bog, niti inkarnacija Boga, već smo Njegova emanacija.


Još
tačnije i preciznije rečeno, Apsolut/Nagual/Bog nije “inkarnacija” svih bića, ON JESTE SVAKO BIĆE ...

Ili,
još preciznije, život svakog bića jeste projekcija, san, priča, film, ... na ekranu Njegove Svesti ...

Ovo
se, naravno, kao ni bilo koja tvrdnja, ne može dokazati, ali se može spoznati (i bez učeničkog nasleđa) ...

I iluzija se "spoznaje", samo što čovek ne zna da je iluzja dok se ne oslobodi od nje.


Broj
ljudi u kojima je probuđena takva spoznaja u današnje vreme nije velik, ali će se ubuduće stalno povećavati, sve do dostizanja kritične granice (čuveni efekat “100 majmuna”), posle koje će, tako reći, postati opšte-(s)poznata i opšte-prihvaćena (to vreme zove se, naravno, sa-TI-JA juga)
...


I tada će "moha" preći u "maha-mohu" (moha znači, zabluda svesti, a "maha" znači velika, no ova sintagma "maha-moha" se ne prevodi kao velika-zabluda, već "ludilo", kada zabluda postane tolika da poprimi kvalitativnu "vrednost" ludila.


Što
se tiče Svevišnje Božanske Ličnosti, kao izvora Apsolutne Istine, taj deo (ni)jesmo već(još) apsolvirali ... Tom pitanju (ne)možemo se, možda, vratiti tek kad iz te tvrđave poznatog, pročitanog i naviknutog, iskoračiš na ničije zemljište nepoznatog, nepročitanog i nenaviknutog, na teren čiste, nesputane spekulativnosti i područje spoznaje koja nije ograničena rasudama i predrasudama, ubeđenjima i predubeđenjim ...
...

"spavaj, spaaaaaavaaaaaj cvjete moje"... :mrgreen:

A u vezi
pojedinih izraza iz mog inkriminisanog posta (pošto si ih boldovao, verovatno misliš na izraze: tvoj Bogo ... škrt i lenj ... ljut, ... zadrt, ... nepoverljiv, ... ne voli ...), za koje kažeš da ne znaš kako bi ih Ans objasnio a “da nema makar asocijaciju na "netrpeljisvost", ako ne i nešto znanto grublje” prema Bogu, neshvatljivo je kako ne vidiš objašnjenje koje ti prosto bode i oči i ego:

Zar
ne vidiš da tamo lepo piše: “taj tvoj Bogo”, dakle, ne Bogo, ili Bog lično ili uopšteno, nego taj TVOJ Bogo! ...

Bila je
to samo aluzija na POIMANJE Boga koje izvire iz TVOG ega (poimanje prema kojem Bog nikom osim prvom ljudskom učitelju neće ili ne želi preneti duhovno znanje), a ne aluzija na Nj-ega ...

U istini a i teologiji koja je filosofija istine, ne postoji moj ili tvoj Bog, već samo Bog, šta si ti otspekuliro u vezi sa tim je već tvoja stvar.
 
Ovo
je, suštinski gledano, velika zabluda uzrokovana velikom (materijalističkom) iluzijom.

Uistinu,
u suštini, ne postoji ni “unutrašnji”, a ni “spoljni” učitelj (bez obzira da li u formi “Boga”, ljudskog ili kakvog drugog bića) jer ni SPOLJA, ni UNUTRA ne “postoji” bilo šta (čvrsto, trajno, materijalno) ...

“Vani” postoji samo ... fantomska, relativna i konkretna, ali uvek TEKUĆA Nagulna projekcija koju ljudska bića percipiraju onako kako im je dato: kao “spoljni Svet”, “Univerzum”, “fizičku-materijalnu stvarnost”, “Orlova zračenja”, “Maju”, “Veliku Iluziju”, ... itd., itd. ...

Ali,
u suštini, SVE je uvek sada i ovde, UNUTRA ... u Jednom i Jedinstvenom Izvorištu (Ekranu) svih percepcija, koje (percepcije), ne teku ISTOVREMENO, iako tako izgleda (pošto je i vreme relativno) ...
Mada, kada ne postoji ništa SPOLJA, termin UNUTRA više nije adekvatan, pa je prikladnije reći SVE postoji u svakom percipijentu sada i ovde, trenutno i prolazno, ali NE U ISTO VREME ...

Dokle
god precepijentu stvarnost izgleda podeljena na “vani” i “unutra”, dotle takav voajer nema ispravno viđenje (skupna tačka mu je u nekom od 360 stepeni, ne vidi celinu Jednote) ...

Tek
kada je izbrisana ta u suštini iluzorna perceptivna “granica”, i kada viđenje obuhvata istovremeni zahvat svih 360 trenutno dostupnih i mogućih uglova ..., nestaje razlikovanje na SPOLJA i UNUTRA ...

Spekulišem, naravno ;)...

Spekulišeš, vidim :mrgreen:

Apsolutna istina nije "videla" zablude, al nije "videla" ni relativne istine, Impersonalno sagledavanje istinitosti je osakaćeno znanje o Transcendenciji, impersonlisti su transcendentalisti s ozbiljnom, rekao bih fatalnom, manom.
 
Karti,

dobro se (s)nađosmo:

Jedan
voli da polemiše, a drugi da se igra - traga, spekuliše i praznoslovi (ili, što bi reko naš dobri solGOODgay, mlati praznu slamu) ...

Evo
jos malo praktične i konkretne demonstracije spekulacije (traganja):

Shvataš li ti ŠTA je zapravo SPEKULACIJA (TRAGANJE)?...

Shvataš li da je SPEKULACIJA = TRAGANJE PO APSTRAKTNOM, NESAZNAJNOM? ...

Shvataš li
da su SVE duhovne, spoznajne, filozofske, metafizičke tvrdnje (istine, teorije, zaključci, stavovi, teze, itd. ...) ZASNOVANE NA ČISTOJ SPEKULACIJI (ili, donhuanovski rečeno, TRAGANJU PO APSTRAKTNOM)? ...

Čak
su i spekulacije koje su zasnovane na traganju po KONKRETNOM (kao što su fizikalne, berzanske, finansijske, itd. ...) u širem smislu traganje po apstraktnom, budući da je, šire gledano, konkretno uvek samo drugo lice ili naličje apstraktnog ...

Prebacuješ
Ansu da spekulira (Ansu, koji to, naravno, i otvoreno i prećutno priznaje), a ne primećuješ da i ti, i svi ovde na forumu, i svi priznati i nepriznati autoriteti, kada pišu ili govore o duhovnim, religijskim, filozofskim metafizičkim “stvarima” (istinama, teorijama, zaključcima, stavovima, tezama, itd. ...) UVEK I SAMO SPEKULIŠU (TRAGAJU PO APSTRAKTNOM, NESAZNAJNOM) ...

Zašto?

Pa zato
što su takve tvrdnje ... OBJEKTIVNO NEDOKAZIVE, a spekulacije su neproverene ili neproverljive tvrdnje koje nisu zasnovane na (OBJEKTIVNIM) dokazima ...

Za razliku
od takozvanih fizičkih, materijalnih, relativnih, istina, teorija, zaključaka, stavova, teza, itd., koje su OBJEKTIVNO DOKAZIVE (ali, opet samo relativno, umereno, do određene granice, tj. pod određenim fizičkim/prostornim/vremenskim uslovima i parametrima, ... ako shvataš), duhovne, religijske, filozofske i metafizičke istine mogu se (ili ne mogu) ”dokazati”, “dokučiti”, “dohvatiti”, “spoznati” ..., samo SUBJEKTIVNIM iskustvom, ličnim doživljajem ...
 
Nastava-k ... traganja (spekulacije):

Uzmi
bilo koju svoju sopstvenu teoriju, stav, ili tezu koja ima karakter duhovne, religijske, filozofske, metafizičke, tvrdnje, i to bez obzira da li je izvučena iz pročitanog duhovnog gradiva, ili izvire iz tvog sopstvenog uma, pa ćeš videti da je sve to čista spekulacija ...

Eto,
na primer, kada kažeš “Ljudi (tj sve duše, a ne samo ljudi) su emanacije, a ne inakrnacije Boga.”, to je tvoja ČISTA SPEKULACIJA, zasnovana na pročitanom duhovnom štivu, ili eventualno, na onom što ti je tvoj učitelj, ili bilo ko drugi o tome spekulisao ...

Ali, bez obzira na koji si način do takve spekulacije došao i kakav duhovni autoritet iza nje stoji, ona se NE MOŽE OBJEKTIVNO DOKAZATI ...

A kada
Ans kaže da NIŠTA NE POSTOJI, ni ljudi, duše, inkarnacije, Svet, ..., pri čemu pod postojanjem misli na klasično poimanje vanjskog, materijalnog postojanja u vremensko/prostornom kontinuitetu, to je takođe ČISTA SPEKULACIJA, ali spekulacija zasnovana na Ansovom subjektivnom iskustvu, a ne na pročitanom štivu (iskustvu naknadno potvrđenom u pročitanom) ...

Ili,
kada Ans kaže da je inkarnacija unutrašnji, a emanacija spoljni vid utelovljenja, to je takođe njegova spekulacija, a da li je i koliko čija spekulacija istinita I tačna (tačnije rečeno blizu ili bliže istini), to ne zavisi ni od toga koliko ljudi će verovati u neku spekulaciju, niti od toga koliki broj ljudi će doživeti slično iskustvo, jer ni jedno, ni drugo ne može biti dokaz da je neka spekulacija blizu, bliže, ili dalje od istine ...

Ili,
kada Kartii kaže: “pet je promena uma, a spekulacija ne spada u povoljnu promenu, jer ne dovodi do oslobođenja od patnje.... stoga ako je spekulacija i "osnov" (a ja bih rekao promena) razuma, - svakako nije "zdravoga" razuma, već obrnuto.”, to je takođe nečija spekulacija, nebitno dal je Kartijeva, il je odnekud preuzeta, o čijoj “tačnosti” i “istinitosti” bi se dalo mnogo što-šta spekulisati, ali sada nije ni vreme ni mesto za to ...

Zato
možemo govoriti samo o tome koliko je određena duhovna spekulacija POPULARNA I PRIHVAĆENA, odnosno subjektivno potvrđena (bilo na osnovu verovanja, kao što je slučaj kod većine pripadnika bilo koje religije, bilo na osnovu subjektivnog iskustva, što se dešava kod nekih od sledbenika određenih duhovnih ili magijskih pravaca), a ne možemo NIKADA OBJEKTIVNO prosuditi, tj. utvrditi i dokazati koja spekulacija je tačna ili pogrešna, odnosno blizu ili bliže istini.
...

I zato
se u vodi spekulativne rasprave o duhovnim, religijskim i metafizičkim istinama ne možeš uvek uspešno skrivati i zaklanjati iza autoriteta spisa, učitelja i duhovnog nasleđa ...

I zato
ovde ne možeš objektivno, ispravno i nepristrasno suditi i prosuđivati ni priznate i poznate, ni nepriznate i nepoznate, niti bilo koje i bilo čije spekulacije, i, zaklanjajući se autoritetom “duhovnog nasleđa”, prosuđivati o “valjanosti” ili “nevaljanosti” bilo čijeg subjektivnog ugla viđenja, ili o bilo čijim “malim i velikim zabludama” ..., jer svaka relativna tvrdnja, bez obzira koliko na prvi pogled izgledala čvrsta, logična i ubedljiva, može se oboriti odgovarajućom protivtvrdnjom, pod uslovom da suprotna strana raspolaže sa dovoljno moći da se iz riznica Naguala posluži sa dovoljno ubedljivih argumenata) ...


I zato,
kada nešto takvo čini, tj. kada prosuđuje tuđe (priznate i poznate, i nepriznate i nepoznate) spekulacije, Ans obično (osim ako se to podrazumeva iz rečenog, ili ako zaboravi) na neki način stavi sagovorniku do znanja da su te prosudbe samo njegove spekulacije, i da bez obzira na njegovu subjektivnu apsolutnu sigurnost u njihovu istinitost (sigurnost zasnovanu na vlastitom iskustvu), uvek ostavlja mogućnost da su one u manjoj ili većoj meri, ili potpuno netačne, odnosno neistinite ...

....

Nisput, ko ti je taj australijanac od jučeraske? :roll:Ako te nije sramota da rečeš?;) ...
 
Poslednja izmena:
Kažeš: “Misliti da si Bog je poludelo stanje, iako si od Boga i božanske prirode, nisi Bog, niti inkarnacija Boga, već smo Njegova emanacija.”

Gde
si to i iz čega “video” da Ans “misli da je Bog”, ili da Ans misli da je BILO KO Bog?

Ako
si to zaključio iz Ansove spekulacije da je život svih bića, pa i Ansov, samo projekcija, program, sadržaj, trenutne tekuće Božje Igre na Ekranu Njegove (tj. Božije) Svesnosti, onda moraš jos poraditi na čulu zaključivanja (traganja, spekulisanja) ...

.......
 
Primećujem
da se često dotičeš ludila, pa da te pitam ŠTA je ludilo, i imaš li ikad strah da ćeš poludeti?

Takođe
se često dotičeš iluzije i Apsolutne i relativne istine, pa te pitam ŠTA je iluzija, ŠTA je Apsolutna, a ŠTA relativna istina?

(Eto solidne mete/teme za traganje, spekulisanje, pokretanje skupne tačke, za one koji vole da tragaju)

Probaj ako možeš sopstvenim rečima, iz sopstvenog iskustva, makar bilo zasnovano na pročitanom, ... a ako ne možeš tako, onda bilo kako ...
 
Kažeš: “U istini a i teologiji koja je filosofija istine, ne postoji moj ili tvoj Bog, već samo Bog, šta si ti otspekuliro u vezi sa tim je već tvoja stvar.”


Eh,
nije valjda da i to treba da ti se objašnjava?

Pa, zar
iz rečenog nisi mogao da istragaš i otspekuliraš da se u rečenom tragalo i spekuliralo o POIMANJU Boga koje izvire iz tvog ega, a ne o nekom TVOM, LIČNOM Bogu?

Pošto si taj deo rečenog propustio, da te PODSETIM:

“Bila je
to samo aluzija na POIMANJE Boga koje izvire iz TVOG ega (poimanje prema kojem Bog nikom osim prvom ljudskom učitelju neće ili ne želi preneti duhovno znanje), a ne aluzija na Nj-ega ...”
 
Kažeš: “Ne valja praznosloviti...”

Tragam (spekulišem):

Pa, zašto onda praznosloviš? (ako ne valja praznosloviti) ...

SVAKO slovljenje je praznoslovljenje! ...

Ako
se ne slažeš s tom spekulacijom, pokušaj dati makar samo jedan jedincati primer vlastitog slovljenja, koje nije prazno!?

Ili, ako će ti biti lakše, nađi samo jedan primer BILO ČIJEG slovljenja ovde, ili BILO GDE, koje nije prazno!?

...
 
00020408.gif
 
Karti,

Evo
jos malo praktične i konkretne demonstracije spekulacije (traganja):

Shvataš li ti ŠTA je zapravo SPEKULACIJA (TRAGANJE)?...

Shvataš li da je SPEKULACIJA = TRAGANJE PO APSTRAKTNOM, NESAZNAJNOM? ...

Shvataš li
da su SVE duhovne, spoznajne, filozofske, metafizičke tvrdnje (istine, teorije, zaključci, stavovi, teze, itd. ...) ZASNOVANE NA ČISTOJ SPEKULACIJI (ili, donhuanovski rečeno, TRAGANJU PO APSTRAKTNOM)? ...

... ... ... ...

Govorim ti o jednom sistemu spoznaje, ako hoćeš da razumeš taj sistem, onda sledi to što ti je kazato, onako kako ti je kazato - i videćeš koliko je zaista dubok "rabbit holl" iz "Alise u zemlji čuda"

as simple as that ;)
 
Poslednja izmena:
Nastava-k ... traganja (spekulacije):

Uzmi
bilo koju svoju sopstvenu teoriju, stav, ili tezu koja ima karakter duhovne, religijske, filozofske, metafizičke, tvrdnje, i to bez obzira da li je izvučena iz pročitanog duhovnog gradiva, ili izvire iz tvog sopstvenog uma, pa ćeš videti da je sve to čista spekulacija ...

Eto,
na primer, kada kažeš “Ljudi (tj sve duše, a ne samo ljudi) su emanacije, a ne inakrnacije Boga.”, to je tvoja ČISTA SPEKULACIJA, zasnovana na pročitanom duhovnom štivu, ili eventualno, na onom što ti je tvoj učitelj, ili bilo ko drugi o tome spekulisao ...

Ali, bez obzira na koji si način do takve spekulacije došao i kakav duhovni autoritet iza nje stoji, ona se NE MOŽE OBJEKTIVNO DOKAZATI ...


Spekulacija je umni zaključak (proizašao iz nagađanja, od nečega što nema iskustvenu potvrdu) koji odstupa od zaključka svetog spisa. Zaključci svetog spisa su iskustveno potvrđene istine, bez obzira šta onaj ko ih sam nije iskustveno potvrdio mislio o njima i kako ih on sebi opisivo i predstavljao (verno - opisivanom ili iskrivljeno).

Dabome da se mogu dokazati.

A kada
Ans kaže da NIŠTA NE POSTOJI, ni ljudi, duše, inkarnacije, Svet, ..., pri čemu pod postojanjem misli na klasično poimanje vanjskog, materijalnog postojanja u vremensko/prostornom kontinuitetu, to je takođe ČISTA SPEKULACIJA, ali spekulacija zasnovana na Ansovom subjektivnom iskustvu, a ne na pročitanom štivu (iskustvu naknadno potvrđenom u pročitanom) ...

Ili,
kada Ans kaže da je inkarnacija unutrašnji, a emanacija spoljni vid utelovljenja, to je takođe njegova spekulacija, a da li je i koliko čija spekulacija istinita I tačna (tačnije rečeno blizu ili bliže istini), to ne zavisi ni od toga koliko ljudi će verovati u neku spekulaciju, niti od toga koliki broj ljudi će doživeti slično iskustvo, jer ni jedno, ni drugo ne može biti dokaz da je neka spekulacija blizu, bliže, ili dalje od istine ...

Ili,
kada Kartii kaže: “pet je promena uma, a spekulacija ne spada u povoljnu promenu, jer ne dovodi do oslobođenja od patnje.... stoga ako je spekulacija i "osnov" (a ja bih rekao promena) razuma, - svakako nije "zdravoga" razuma, već obrnuto.”, to je takođe nečija spekulacija, nebitno dal je Kartijeva, il je odnekud preuzeta, o čijoj “tačnosti” i “istinitosti” bi se dalo mnogo što-šta spekulisati, ali sada nije ni vreme ni mesto za to ...

Zato
možemo govoriti samo o tome koliko je određena duhovna spekulacija POPULARNA I PRIHVAĆENA, odnosno subjektivno potvrđena (bilo na osnovu verovanja, kao što je slučaj kod većine pripadnika bilo koje religije, bilo na osnovu subjektivnog iskustva, što se dešava kod nekih od sledbenika određenih duhovnih ili magijskih pravaca), a ne možemo NIKADA OBJEKTIVNO prosuditi, tj. utvrditi i dokazati koja spekulacija je tačna ili pogrešna, odnosno blizu ili bliže istini.
...

I zato
se u vodi spekulativne rasprave o duhovnim, religijskim i metafizičkim istinama ne možeš uvek uspešno skrivati i zaklanjati iza autoriteta spisa, učitelja i duhovnog nasleđa ...

I zato
ovde ne možeš objektivno, ispravno i nepristrasno suditi i prosuđivati ni priznate i poznate, ni nepriznate i nepoznate, niti bilo koje i bilo čije spekulacije, i, zaklanjajući se autoritetom “duhovnog nasleđa”, prosuđivati o “valjanosti” ili “nevaljanosti” bilo čijeg subjektivnog ugla viđenja, ili o bilo čijim “malim i velikim zabludama” ..., jer svaka relativna tvrdnja, bez obzira koliko na prvi pogled izgledala čvrsta, logična i ubedljiva, može se oboriti odgovarajućom protivtvrdnjom, pod uslovom da suprotna strana raspolaže sa dovoljno moći da se iz riznica Naguala posluži sa dovoljno ubedljivih argumenata) ...


I zato,
kada nešto takvo čini, tj. kada prosuđuje tuđe (priznate i poznate, i nepriznate i nepoznate) spekulacije, Ans obično (osim ako se to podrazumeva iz rečenog, ili ako zaboravi) na neki način stavi sagovorniku do znanja da su te prosudbe samo njegove spekulacije, i da bez obzira na njegovu subjektivnu apsolutnu sigurnost u njihovu istinitost (sigurnost zasnovanu na vlastitom iskustvu), uvek ostavlja mogućnost da su one u manjoj ili većoj meri, ili potpuno netačne, odnosno neistinite ...
....

Vidiš kako ne valja spekulirati :mrgreen:, svede se na praznoslovlje. Tri su izvora valjanog saznanja. Dva od njih su pogrešiva, nesavršena (čulno opažanje i logičmko, posredno izvedeno zaključivanje), a treći je nepogrešiv, samo ga treba spoznati onakav kakav jeste.
 
Poslednja izmena:
....

Nisput, ko ti je taj australijanac od jučeraske? :roll:Ako te nije sramota da rečeš?;) ...

ha, pomalo komična a pomalo tragična, al duga priča, o jednom australijancu (hipi-tip, lutalica, nije onaj klaisčan turista dubokog džepa, blizu 60 godina star) koga sretoh kod česme u Knez Mihajlovoj, ono, spomenuto veče. Došo čovek u Srbiju, veli, da je znao ne bi za žive glave napuštao svoju Tasmaniju, pokrali ga, osto bez pasoša, i novca, ambasada, veli, ne može da mu pomogne, nasuko se tu na tri meseca do šengena, a noći postaju sve hladnije... kritizira, kritizira, psuje... ajd te što su ga pokrali, neg i generalno, krivi mu Srbi, pa čak kritizira i mog poznanika koji nas i upozna, a koji mu da nešto da jede i gde da spava; pun ne ljutnje već srdžbe... i puno praznoslovlja... :mrgreen:
 
Poslednja izmena:
Kažeš: “Misliti da si Bog je poludelo stanje, iako si od Boga i božanske prirode, nisi Bog, niti inkarnacija Boga, već smo Njegova emanacija.”

Gde
si to i iz čega “video” da Ans “misli da je Bog”, ili da Ans misli da je BILO KO Bog?

Ako
si to zaključio iz Ansove spekulacije da je život svih bića, pa i Ansov, samo projekcija, program, sadržaj, trenutne tekuće Božje Igre na Ekranu Njegove (tj. Božije) Svesnosti, onda moraš jos poraditi na čulu zaključivanja (traganja, spekulisanja) ...

.......


Ans : "...najdublje istine kazuju da ... /Bog nije samo “inkarnacija” Dvaipayana Veda Vase (Vyase), nego i “inkarnacija” svih ostalih ljudi, i svih ostalih bića ..."

samo se ti objasni, al tako da to bude ubedljivo. :mrgreen:
 
Kažeš: “U istini a i teologiji koja je filosofija istine, ne postoji moj ili tvoj Bog, već samo Bog, šta si ti otspekuliro u vezi sa tim je već tvoja stvar.”


Eh,
nije valjda da i to treba da ti se objašnjava?

Pa, zar
iz rečenog nisi mogao da istragaš i otspekuliraš da se u rečenom tragalo i spekuliralo o POIMANJU Boga koje izvire iz tvog ega, a ne o nekom TVOM, LIČNOM Bogu?

Pošto si taj deo rečenog propustio, da te PODSETIM:

“Bila je
to samo aluzija na POIMANJE Boga koje izvire iz TVOG ega (poimanje prema kojem Bog nikom osim prvom ljudskom učitelju neće ili ne želi preneti duhovno znanje), a ne aluzija na Nj-ega ...”

Ne govorim ja tebi u svoje ime niti ti govorim moje poimanje, ako ne veruješ meni proveri kod drugih koji imaju verodostojan izvor i znanje iz njega stečeno, rećiće ti isto. Nije to stvar nikojeg pojedinca, niti hirovitog spekulisanja nekog pojeidnca, niti ima veze sa spekulacijom (zaključkom koji odstupa od zaključka predanja i objave).
 
Kažeš: “Ne valja praznosloviti...”

Tragam (spekulišem):

Pa, zašto onda praznosloviš? (ako ne valja praznosloviti) ...

SVAKO slovljenje je praznoslovljenje! ...

Ako
se ne slažeš s tom spekulacijom, pokušaj dati makar samo jedan jedincati primer vlastitog slovljenja, koje nije prazno!?

Ili, ako će ti biti lakše, nađi samo jedan primer BILO ČIJEG slovljenja ovde, ili BILO GDE, koje nije prazno!?

...


"Ono što nije Bog je ništa, i ničim ga treba nazvati"

Ništa je ono što je "prazno" a kad o praznom sloviš; onda sloviš na prazno = praznosloviš. :mrgreen:


Kad o Bogu sloviš, o onome što jeste sloviš, o punoći a ne o onom što je ništa.

I kao generalni zaključak još jedan citat:


"Ko hodi zamnom - neće hoditi po tami!!
 
Poslednja izmena:
Ali Terzo,
onogo trenutka kad si procitao, postale su tvoje :)


Čitao sam ja i Ansa vs Kartiiya pa kad bi to sve posle čitanja postalo moje pukao bih kao mehur :zper: . Možda su postale moje kada sam ih snažno uvažio, kada sam se sa njima oduševio. A možda su postale moje tek kada sam priznao sebi i tebi da ja tako nešto nisam u stanju ni izmisliti a kamo li doživeti. :hahaha:
Po diskursu tvoje priče koja je sada već i moja :confused:. radi se o priči moći, makar ti za nju pre svega kažeš da je sitna igra. Ono što je isto tako snažno upadljivo je odsudstvo sitnih mučitalja pa čak ne postoji ni boranija od istih. Možda bi se moglo reći da si ta boranija ti;). Izvini primećujem da svojim nad-čulnim opažanjem osećanja i namere drugih a uz pomoć fino kontrolisane ludosti povlačiš poteze koji su srećom , i za svako poštovanje, blagi.:vudu:
Kako se ti odnosiš prema svojim sitnim mučiteljima i možeš li i koliko da ostaneš u diskursu ove svoje priče? Naše priče :).
Možda ja kad ovako postavim pitanje zaslužujem pridev sitan mučitelj :dash:.
 
Evo još malko praznoslovlja i od mene...

’’Saraju se osmehnu Tati, pa se vrati Meku. Progovorila je sporo i pažljivo.’’ Mekenzi, uvek bih odabrala glagol umesto imenice.’’

’’Ja’’, raširila je ruke da uključi Isusa i Tatu ’’ja sam glagol. Ja sam ono što sam. Biću ono što ću biti. Ja sam glagol! Ja sam živa, dinamična, uvek aktivna i u pokretu. Ja sam biće glagol.’’

’’A pošto je glagol u samoj mojoj suštini’’, nastavila je, ’’prilagođenija sam glagolima nego imenicama. Glagolima kao što su ispovediti se, pokajati se, živeti, voleti, odgovarati, rasti, žeti, menjati se, sejati, trčati, igrati, pevati i tako dalje. Ljudi su pak skloni da uzmu glagol, živ i pun milosti, i pretvore ga u mrtvu imenicu ili načelo koje zaudara na pravilo. Nešto živo i rastuće umire. Imenica postoji jer postoje stvoreni svemir i fizička realnost, ali kad bi svemir bio samo masa imenica, bio bi mrtav. Osim ’’ja sam’’ ne bi bilo drugih glagola, a glagoli daju svemiru život.
...

Da bi nešto prešlo iz smrti u život, moraš da dodaš u mešavinu nešto živo i pokretljivo. Prelazak sa obične imenice u nešto živo i u sadašnjem glagolskom vremenu jeste prelazak od zakona do milosti.

Upotrebićemo dve vaše reči: odgovornost i očekivanje. Pre nego što su vaše reči postale imenice, prvo su bile moje reči, imenice sa pokretima i iskustvima pohranjenim u sebi: sposobnost odgovora i stanje očekivanja. Moje reči žive su i dinamične, pune života i mogućnosti. Vaše su mrtve, prepune zakona, straha i osude. Zato reči odgovornost nema u Bibliji.

Religije moraju da se služe zakonima kako bi stekle moć i kontrolisale ljude koji su im neophodni za opstanak. Ja ti dajem sposobnost da odgovoriš i tvoj odgovor je da si slobodan da voliš i služiš u svakoj situaciji, pa je prema tome svaki trenutak različit, jedinstven i divan. Pošto sam ja tvoja sposobnost odgovora, moram biti prisutna u tebi. Ako bih ti samo dala odgovornost, ne bih uošte morala da budem sa tobom. To bi postalo zadatak koji treba obaviti, obaveza koju valja ispuniti, nešto u čemu se ne uspeva.

Uzmimo za primer prijateljstvo i to kako uklanjanje elementa života iz imenice može potpuno da promeni odnos. Ako smo ti i ja prijatelji, u našem odnosu postoji iščekivanje. Kad se vidimo ili smo razdvojeni, iščekujemo da ćemo se videti, smejati ili razgovarati. To iščekivanje nema čvrstu definiciju; živo je, dinamično, a sve što proističe iz našeg druženja je jedinstven dar u kom ne učestvuje niko drugi. Ali, šta ako promenim ’’iščekivanje’’ u ’’ očekivanje’’ – izgovoreno ili prećutno? Odjednom u naš odnos stupa zakon. Od tebe se sad očekuje da ispuniš moja očekivanja. Naše živo prijateljstvo brzo propada u nešto mrtvo, puno pravila i zahteva. Više nije reč o tebi i meni, nego o onome što bi prijatelji trebalo da rade, ili o odgovornostima dobrog prijatelja.’’
...

’’Ali’’ reče Mek, ’’kada ne bi bilo očekivanja i odgovornosti, zar se ne bi sve raspalo?’’

’’Samo ako si od svoga sveta, bez mene i pod zakonom. Odgovornost i očekivanje su temelj griže savesti, stida i osude, pružaju okvir koji od ponašanja i postupaka stvara osnovu za identitet i vrednost . ’’ ...’’I’’, umeša se Isus’’ život u strahu’’.

Nisu uverili Meka. ’’Ali zar ne želite da stvorimo prioritete? Znate: prvo Bog, pa onda nešto drugo, pa nešto treće?’’

’’Nevolja života sa prioritetima’’ odgovori Saraju, ’’jeste to što se onda sve posmatra kao hijerarhija, kao piramida. Ako staviš Boga na vrh, šta to uistinu znači i koliko je dovoljno? Koliko ćeš mi vremena posvetiti pre nego što pređeš na nešto drugo, na nešto što te daleko više zanima?’’

Tata je prekide. ’’Vidiš, Mekenzi, ja ne želim samo deo tebe i deo tvog života. Čak i kad bi bio u stanju, a nisi, da mi daš najveći deo, to ne bi bilo ono što želim. Ja želim tebe celog, svaki deo tebe i tvog dana.’’

Sada ponovo progovori Isus. ’’Mek, ja ne želim da budem prvi na tvom spisku vrednosti; želim da budem središte svega. Kada živim u tebi, onda zajedno možemo da preživimo sve što ti se dogodi. Umesto na vrhu piramide, želim da sam u središtu pokreta, gde je sve u tvom životu – prijatelji, porodica, zanimanje, misli dela – povezano sa mnom, ali se kreće s vetrom, napred-nazad i levo i desno, u neverovatnom plesu bića.’’

’’A ja sam vetar’’, zaključi Saraju, široko se osmehnu i pokloni.‚‚
 
Poslednja izmena:
"Govori, Gospode, čuje sluga tvoj: ti imaš reči večnoga života!

Oni mogu izgovarati reči, ali im ne mogu dati duha.
Njihov govor je prekrasan; ali ako ti ćutiš, neće zagrejati srce.
Oni razlažu; ali ti otkrivaš smisao.
Oni objašnjavaju tajnu; ali ti lomiš pečat koji je skriva.
Oni objavljuju tvoje zapovesti; ali ti pomažeš da se one vrše.
Oni pokazuju put; ali ti daješ snage da se po njemu hodi.
Oni delaju samo spolja; ali ti rasvetljuješ i poučavaš srca.
Oni zalevaju; ali ti daješ plodnost.
Njihove reči zvone u ušima; ali nam ti daješ da razumemo šta znače."


;) :whistling:
 

Back
Top