Ans i Eva Jargi
Aktivan član
- Poruka
- 1.485
Možda je ova konstatacija na mestu. Iako bih ja pre rekao da danezu nije stalo da ikome bilo šta prenosi ili pomaže, već sve radi igre radi. Slično je i kod Ans i Eve Jargija.
Ja lično ne osećam mnogo "love & respect" ni kod jednog ni drugog. Ali bez da im zameram, naravno, možda tako treba.
freedom,
Onaj
ko ZNA da SVE čini Nagual, nema ni razloga, ni potrebe “da ikome bilo šta prenosi ili pomaže”, niti da se upliće u Nagualove igre koje (Nagual) igra u drugim ulogama (bićima), niti da se opterećuje bilo čime (tonalnim), osim kada mu to Nagual “milom” ili “silom” nametne ...
Tako
lagan i rasterećen može samo
da SVEDOČI igri koju Nagual pleše kroz njegov “ekran svesti”,
ili, kad mu taj vrhovni Režiser izrežira, da igra i istovremeno posmatra tekuće filmove i igrice što se, na primer, zovu:
“Uplićem se u Nagualove igre koje igra u nekim drugim ulogama (bićima),” ili
“Opterećujem se nečim (tonalnim)”, ili
“Nekome nešto prenosim ili pomažem” ...
U SUŠTINI,
u apsolutnom smislu reči, međutim, nikome se nema šta preneti, niti se bilo kome može UISTINU pomoći ...
Jer,
bez obzira na karmički (dobar ili loš) ishod tih aktivnosti, i “prenošenje” i “pomaganje” su samo sadržaj tekućeg filma, sna, igre Naguala, jer “napolju” UISTINU nema nikog i ničeg (čak trajno nema ni Orlovih zračenja, i ona neprekidno teku: izviru-kruže-uviru iz/u jedinog istinskog perceprijenta – Orla/Naguala), zbog čega glumac iz jednog filma, sna, priče, ne može ISTINSKI prelaziti i uskakati u drugi film, san priču (jer, čak i kada to čini, to je opet samo sadržaj tog tekućeg filma) ...
A love nad respect je tu ... prema Nagualu, Svima, Svemu, Igri, Putu ... , a ponajviše (?!) prema svojim najbližim (karmičkim) saputnicima ...
....
Nego,
primećujem da si u skorije vreme počeo koračati izvan utabanih staza misli
, i da polagano počinješ da svlačiš tonalnu odeću poznatog
, ... pa, ko velim, možda ovaj post ipak pročitaš ... do kraja ... i bez predubeđenja ...Sretno
u odsustvu s foruma i igri (s) Nagualom (s apstraktnim, nesaznajnim ...) ...
Pozdrav!

. Možda su postale moje kada sam ih snažno uvažio, kada sam se sa njima oduševio. A možda su postale moje tek kada sam priznao sebi i tebi da ja tako nešto nisam u stanju ni izmisliti a kamo li doživeti.

.