Annunaki

Da li je covek nastao evolucijom majmuna?

  • Da

  • Ne


Rezultati ankete su vidlјivi nakon glasanja.
Hvala Korkanj,
Ona podstiče čitaoca na veoma konstruktivna razmišljanja o samom sebi, savremenoj civilizaciji i svetu uopšte.
Upravo citam od Muldaseva U potrazi za gradom Bogova, to je njegova sledeca knjiga.
Toliko toga bih zelela da kazem, napisem. Nesto ne ide. Bilo kako bilo i ja sam saglasna da sve bajke i mitovi imaju realnu osnovu.
 
Hvala Korkanj,
Upravo citam od Muldaseva U potrazi za gradom Bogova, to je njegova sledeca knjiga.
Toliko toga bih zelela da kazem, napisem. Nesto ne ide. Bilo kako bilo i ja sam saglasna da sve bajke i mitovi imaju realnu osnovu.

e i nju sam sam upravo nabavila ali prvo cu procitati 'od koga smo postali'... kako mi malo vremena ostaje za spavanje :( deca -poso',poso'-knjiga, :D a u elektronskom izdanju me ceka josh nekoliko knjiga koje bi tako rado procitala, kad bih mogla odjednom...
 
Hvala Korkanj,
Upravo citam od Muldaseva U potrazi za gradom Bogova, to je njegova sledeca knjiga.
Toliko toga bih zelela da kazem, napisem. Nesto ne ide. Bilo kako bilo i ja sam saglasna da sve bajke i mitovi imaju realnu osnovu.

Molim i drugi put
Nego evo ti jos nekih knjiga vezanih za iscezle gradove,civilizacije,rase itd.itd.
DMT the spirit molecule - Dr. Rick Strassman
Fingerprints of the gods - Graham Hancoch
Perserik - ???
Free man on the land - ???

Naslov izvornika:
Michael A.Cremo Richard L.Thompson
ZABRANJENA ARHEOLOGIJA -- SKRIVENA POVIJEST LJUDSKE VRSTE - Posvećeno Njegovoj Božanskoj Milosti A. C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada -Digitalizacija Knjige : Equilibrium©

Engleska verzija
THE HIDDEN HISTORY
OF THE HUMAN RACE
First printing, 1994

Ahmed Bosnic - Atlantida najveca misterija proslosti
Ahmed Bosnic--Sve misterije svijeta
Massey___Egipatska_Knjiga_Mrtvih
The.Atlantis.Encyclopedia
Clarke Arthur - Misterije Svijeta
Misterije, Neobjasnjivi Fenomeni - 1.Knjiga
Misterije, Neobjasnjivi Fenomeni - 2.Knjiga
Misterije, Neobjasnjivi Fenomeni - 3.Knjiga
Dzejms-cercvord-mu-iscezli-kontinent
CALLEMAN, CARL JOHAN - majanski kalendar i transformacija svijesti

I jos dosta toga; sve ove knjige mozes naci na netu u PDF formatu.
Srecno citanje uz :kafa:
 
Pogledaj Novalisov roman "Hajnrih iz Ofterdingena".

Kod nas je skoro objavljen u izdavackoj kući "Nova Knjiga", Podgorica 2009.
u izvanrednom prevodu Branimira Živojinovića.

Kraći odlomak iz te knjige, koji se upravo tiče ove teme, citirala sam na forumu "Kolonijalno carstvo Kontinenta Mu".

&

"Šta”, mislio je on, “zar bi bilo moguće da se pod našim nogama pokreće neki zaseban svet, pun ogromnog života? Da u Zemljinim bezdanima vršljaju nečuveni stvorovi, koje bi unutrašnja vatra mračne utrobe razvijala u džinovske i duhom silne prilike? Da li bi ovi strašni stranci, isterani prodornom hladnoćom, mogli jednom da se pojave među nama, dok bi se možda u isto vreme nebeski gosti, žive jezikom obdarene slike sazvežđa, pojavili nad našim glavama? Da li su ove kosti preostaci njihovog odlaženja ka površini ili znaci bekstva u dubinu?”
(Novalis: "Hajnrih iz Ofterdingena").

Heliada.
 
Razumem te, al ipak se ukljuci po malo :)
Pogledao sam sve slike i zanimljiva mi je ona sto si slikala more, koliko se secam rekla si da je to negde oko Japana? Deluje zanimljivo skroz, zaista deluju kao piramidalne gradjevine,

A evo nesto isto tako interesantno sa druge strane meseca!



Davne 1976 godine Apolo 20 je krenuo u misiju i na " tamnoj strani" Meseca, nama nevidljive sa zemlje, snimljene su odredjene fotografije.
Posada su bili dva astronauta, Rus i Amerikanac William Rutledge.
Obojica su zivi jedan u Rusiji a drugi u Ruandi.Sad vec imaju oko 80tak godina.Par godina posle misije Apolo20 oni su se razisli, izgubili svaki kontakt, jedan je cak promenuo i identitet, od tada nisu vise u nikakvom kontaktu..... medjutim

Posle 30 godina od te operacije W.Rutledge (Americki astronaut) je putem interneta krenuo da prica svoju verziju misije Apolo 20.Pojavile su se i slike, doduse NASA je na svom sajtu postavila druge.
Taj covek nema motiv da zaradjuje na ovome, i to je svakome jasno dans. U intervju on pominje i planet Nibiru i Annunaki narod.
Na internetu se svasta moze naci o ovom slucaju pa cak do slika mrtve zene Annunaki koja je pronadjena u svemirskom brodu koji je nadjen na Mesecu...itd
Ovaj Americki astronaut govori o svemirskom brodu veoma starom, u kom su bila dva tela, od kojih jedno zensko, detaljno ih opisuje i nalik si ljudima.
Ja vam predlazem da pocnete sa ova dva linka:
Na ovom linku su fotografije sta je snimljeno:

http://moonship5.webs.com/

Na ovom linku je prepiska originalnog intervjua iz 2007.g astronauta William Rutledge sa Luca Scantamburlo koja se bavi izucavanjem svemira

http://www.angelismarriti.it/ANGELI...LES/Apollo20-InterviewWithWilliamRutledge.htm

Poslednji Apollo koji je poleteo u svemir je bio Apollo 17. Nakon toga je projekat ugašen.
 
U svakom slučaju, mislim da odnos Atlantiđana prema Egipćanima nije bio kolonijalnog tipa. Vanzemaljsko znanje Atlantiđana tek je u Egiptu pustilo svoj dublji koren.
*
Ne zaboravimo: "Ušće trougla Sunčanog grada Anu-a" (Tomas Man: "Josif i njegova braća") upravo je staroegipatski Heliopolis. (Ima li to možda neke veze sa Annunaki-ma?)
*
Nasuprot - u narodnoj religiji Egipćana vladajućem - Ra-Amonu, koji je bio bezmalo totalitaran, najedared nastupa kult jednog sasvim drugog i drugačijeg boga; "prema svetu otvoren i ljubazan Ra-Atum iz Anu-a, gospodar dalekog horizonta" (Tomas Man: "Josif i njegova braća").

Da li su za to zaslužni Atlantiđani? (Tomas Man ih ne pominje...Ako su bili u Egiptu, bili su diskretno prisutni, kao nevidljiva sila, ali su omogućili uspon samosvesti čoveka, do te mere da se upravo u starom Egiptu rodila prva ideja o demokratiji, i to najpre samo u perspektivi zagrobnog života, čiji je centar piramida s prozorom na severno nebo... šiljak budućnosti koji se prkosno probija iz totalitarne vizije podzemnog carstva...).

Tek kada se iz "podzemnog" pritiska "kugle sveobuhvatnog" probio "šiljak", nastala je čuvena crtana svemirska letilica (da li Ozirisova Jedrilica?).
*
Heliada. (Detaljnije na forumu "Hiperboreja"; takođe, u blogu "O modernoj filozofiji, unutar naslova "Stvar i stvar po sebi")
 
Poslednja izmena:
Smena magnetnih polova severne i južne Zemljine polulopte; Uslov podudarnosti između duhovnih
entiteta spuštenih-s-visine i izronelih-iz-dubine;

&
Dok je vladao kružni tok vremenâ ptica-selica je stalno menjala pol magnetnog pera vrh svoje glave. Ali,
kada se ustalila na Severu, nemoćna da u jesen poleti (zato jer je jedno, spram nje pobedničko vreme stalo na
čelo uzlazne spirale događanja) zov (nedogođene) prošlosti postade toliki da izazva u njoj grč. Fontana
svetlosti
što izvire iz pernate krune se zaledila i okovala pticu, a glavno magnetno pero je počelo
da joj se
koleba između dva suprotna zemljina pola – opredelivši se za procep sred dvosmernog vremena; tj. za prolaz
unazad ka mestu izopštenom iz opšte struje: ka komori njenog uma, gde pluta ostrvce od okatog kristala, koga
napajaše kap s tavanice vremena.

&

Planeta Zemlja se malo bila nagnula ka jugozapadnoj strani, gde joj je pretilo
skretanje s stare putanje i obrušavanje u bezdan...

&
Južna Zemljina polulopta, u podsvesti severnih naroda, predstavlja rajsko prastanje,
sveprisutnu prošlost kakva se nikada nije dogodila:
ona je obečanje uokvireno obzorjem pravde, što dolazi na samom kraju istorije;
ona je ne drugo do znak samosvesne nemogućnosti sopstvenog apriornog ostvarenja.
Mesta slivanja podzemnih voda /vrtlozi tamne energije/ predstavljaju izvore napajanja
tropskog rastinja – jednu veliku nepoznanicu /od koje je potekao život/.
Na krajnjem severu polarna svetlost čini oprečni izvor ukorenjenosti živih stvorenja
koja grabe sa visine i spuštaju u dubinu ovu trenutačnu viziju prvog stvoriteljskog bića.
Ali to biće više nema svoju astralnu prędivnu materiju, jer ju je predalo svetu – koji se od
njega otuđio i raspao na dve polovine!
Duhovi iz podzemnih pećina napustili su svoja utočišta na jugu (koja je ispunio korov) i
vinuli se (zanosom) u polarni krug; stožer sazvežđa, koji nije zamenio toplinu prvobitne
pećine, ali je zadržao u sećanju viziju iščezlog: bledi lik majke koji se udaljava od ljudskog
sveta. Sada koloplet duhova savesti, unutar prošlog zbivanja, predvodi ona (krilata mala vila,
sklupčana usred oluje) u kojoj je koncentrisana svest o nemogućnosti daljnjeg prostiranja
(večnog širenja) majčine tamne energije. I ona – poput Arijadne – iz upetljanog klupka tih
duhova – izvlači vršno-uzlazni konac; onaj koji se vezuje za kakvo zemaljsko biće, kome –
usled posvećenosti bledoj udaljavajućoj prilici – trebaše hitna pomoć: jedan novi orijentir.

&
Nova elita na Zemlji bi se sastojala od onog lanca zemaljskih individua kakav se
odmotava isključivo s vretena njihovih ejdetskih slika, eteroplovnih duhova savesti.
Izgon iz rodne kuće, u kojoj je nabujao korov oko spomenikâ i privukao smutna
stvorenja iz retrogradne prošlosti, biva nadomešten jakom pismenom mrežom
svetskih putnika, arheologa-tumača i antropologa.
Oni će – otkrivanjem daljne starine – ponovo da uspostave mnoge kosmopolise na Zemlji;
one bez čije oscilatorne vertikale – zujeće rilice zlatne bube – nema uspona u zvonasto
produbljeno indigo nebo.

&
Heliada. (iz moje knjige, "Kula Vetrova - potraga za parametrom zla").

P.S. Pogledaj moj prilog u blogu "O modernoj filozofiji", pod naslovom "Stvar i stvar po sebi".
 
Poslednja izmena:
Dok je vladao kružni tok vremenâ ptica-selica je stalno menjala pol magnetnog pera vrh svoje glave. Ali,
kada se ustalila na Severu, nemoćna da u jesen poleti (zato jer je jedno, spram nje pobedničko vreme stalo na
čelo uzlazne spirale događanja) zov (nedogođene) prošlosti postade toliki da izazva u njoj grč. Fontana
svetlosti što izvire iz pernate krune se zaledila i okovala pticu

Северни пол зову још и планина Меру. То је оса света, око које се окреће. Сакрални центар.

Južna Zemljina polulopta, u podsvesti severnih naroda, predstavlja rajsko prastanje,
sveprisutnu prošlost kakva se nikada nije dogodila

Занимљиво, читао сам тумачења по којима је тај јужни рај, Гондвана, оно недиференцирано Једно, андрогин, хтонски принцип. Нешто насупрот Хиперборејцима, који су небески, урански. Није ми се баш свидело то тумачење.

Oni će – otkrivanjem daljne starine – ponovo da uspostave mnoge kosmopolise na Zemlji;
one bez čije oscilatorne vertikale – zujeće rilice zlatne bube – nema uspona u zvonasto
produbljeno indigo nebo.

Лепо :)
 
Nova (pojačano savesna) elita-na-zemlji – ne bi bila ona za-svet-nezainteresovana, s fiksnog udaljenja objavljujuća, nego jedna koja se (kao svud po zemaljskoj kugli razbacana) stvara pod nevidljivim vođstvom mrtvih: – preokret na pragu novog eona! A taj je sam prag podzemna riznica, sunčeva zaklopljena zenica ili Amentet – predvorje Duata (noćnog puta) gde mrtvi čekaju barku zalazećeg sunca. U njemu se (kao unakrst prosečenom “kvadratu”) vaga da li će neke duše nastaviti put kroz Duat (beskonačno izuvijani put, ponoćno-obrisni “krug”) ili neće; te da li će biti sposobne za ovakvo jedno vođstvo-nad-živima. Stoga je u preistorijsko-egipatskom svetu jedino Neit, boginja zapadne strane, uistinu beskonačna: – kao lučnim odaslanjem strele, iz Okate Zemljine Šupljine, postignuta eksplikacija zagonetke višesmernog vremena. Jer, zapeti luk i strela Neitini, behu ne drugo do prvi izraz
sveopšte želje za probojem vremenskog kruga: – za razrešenjem pojedinčeve volje iz čvora u-sebi-sudarnog vremena.

(sledujuća priča o prosečenom krugu vremena, kao i njegovom uvijanju, radi dara – kao izvan-vremenog, nadolazi, čini se, sa zapadnog horizonta)

„ Obris kruga je očigledno u centru, ako se to još može reći o krugu. (...) Tako bi se mogla pratiti odisejska struktura ekonomskog pripovedanja. (...) Ali, zašto bi se zapravo želeo izlaz – ako imamo dar? Zašto želeti iz njega izaći? Zašto želeti izbaviti se iz njega? ... Krug nas je već postavio na put vremena, i onog što kroz krug kruži između dara i vremena.”*

„„(...) Svakako da, na određen način, krug treba nastaniti, kretati se u njemu, tu živeti svečanost misli, i dar, dar misli ne bi mu bio stran. (...) ...dara može biti samo u trenutku kada će svaki drugi protok biti prosečen, i pod uslovom tog trenutka. A uz to, zar ne bi trebalo da trenutak probijanja (vremenskog kruga) ne pripada više vremenu. Zato smo i kazali „pod uslovom toga trenutka”. Ovaj uslov se tiče vremena ali mu ne pripada, ne proističe iz njega, ne bivajući ipak više logički no hronološki. Dara ima samo u onom trenutku kada paradoksalni trenutak (u smislu u kome Kjerkegor kaže o paradoksalnom trenutku odluke da je to ludilo) cepa vreme. U tom smislu, nikad neđemo imati vreme dara. U svakom slučaju, vreme „sadašnjeg” dara ne može se više zamisliti kao sada, odnosno kao sadašnjost povezana u vremenskoj sintezi.
(...) ...Hajdeger precizno kaže kao je krug možda samo jedna figura, poseban slučaj, uključena mogućnost. (...) Govorili smo načas: „Počnimo nemogućim”. (...) Od nemogućeg u obliku dara? ””**

(Derida: "Dati vreme")


Heliada (iz "Neitinog obzorja").
 
Poslednja izmena:
Amentet: - mesto rađanja apsolutne budućnosti.

Mesto ne-susreta dve suprotne smernice vremena jeste veliki prasak, dogođen na nivou čiste sinpose – upravo usled nemanja dovoljnog prostranstva za razvoj koordinata vlastito-rasejavajućih zaostataka. Vizija trenutka tog ne-susreta bila bi sledeća: – dva zraka umirućeg sunca prosecaju (od iznutra) barku njegovog zalaženja, i to kao izvesna koplja ili razilazni rogovi, od kojih se samo jedan (zapadno stremeći) poklapa sa lađinim pramcem, bivajući istovremeno suočen (ne-sudaren) sa zvezdom severa, zakačenom za sam pramac, usled čega dolazi do skretanja s jednom utvrđenog smera plovidbe. To je ponavljanje onog u-snu-zgođenog na drugoj strani sna – kao, zapravo, ublaženje one napetosti što je vladala u vremenu “pre” stvaranja. Jer, nužno je to da nema jednog jedinog praska, zauvek-efektivnog, nego samo lanaca prasaka poteklih od onog virtuelno-prvog praska. Ali pri tom ne i ne-realnog: jer on se jednom uistinu (– na ravni svog lebdećeg samosmišljanja, kao bitno razlikujućoj od ravni svojeg zemaljskog ozbiljenja –) dogodio, da bi tek zatim postao naspram-svega-izmaknut: – paradoksalnom odlukom*.
Poklapanje između nečijeg lika i odraza u ogledalu (uporedo: sklapanje saveza između živog i mrtvog, i to kroz refleksnu površ slike umrlog) jeste iluzija sa trajnim pozitivnim efektom. Jer odraz/mrtvi ne može preći granicu ogledala i dopreti do lika/živog. Ali ga može nagnati na to da udarom o ogledalo izazove jeku i razbije tamnu silu njegovog zova – na serije zagrobnih vremena/svetova. To je velika iluzija reciprociteta: ništa se ne događa s ovu stranu ogledala, osim naginjanja lika/živog k odrazu/mrtvom, te fiksiranja od strane mrtvog tog sâmog ugla naginjanja. Paradoksalni učinak svega toga je da mrtvi živog trajno vezuje za ovaj svet; zapravo, obavezuje ga na ono poluvremeno opredeljivanje koje proseca kopču, pod kojom diše zlatni /do kraja ne-prizemljen te stoga podzemljem usisan – odgođen/ eon, te tako oslobađa njegovu nigdinsku (u čahuri sažetu) samosvest. Pri tom, desni krak/rog ovog nadzemnog šestara/obratnika zakačinje/ubada jedan od mnogo svetova ka-beskonačnosti-stremeće zapadne strane, dok ga levi od desnog preuzima i spušta na mesto novog rođenja Sunčevog.

Krug, kao “koloplet luna”* (Edgar Po), tek je efekat izvagano-podjednake međuzavisnosti sveta mrtvih i sveta živih – odakle nastade jedna grčevita sprega: uvrtloženo-kukasti krst, točak zlosretne sudbine. Jer ta međuzavisnost beše preintenzivna te je došlo do kratkog spoja, tj. do lansiranja u-sebi-zapretene smernice vremena (strele Neitine preodluke) – u novu (novopotvrđenu) dimenziju (izvesnog posmrtnog, procepno-otvarajućeg) prostora; – u procesualnu ili drugu beskonačnost, koja se rađa tek u prostoru večite oscilacije, Idejinom samobitnom ćorsokaku. Tek to je Amentet, kvadrat-u-krugu, pred-rešenje paradoksa prazne kutije.

Prazno jezgro plamena (– prva predstava o krugu –) beše oko-u-peru na temenu Majetinom; oko u zastavi lađine katarke koja najpre sudiše mrtvima, te zbiraše zlatan broj isključivo drugih smrti. To oko još ne beše zainteresovano za premašaj kugle dovršenog bitisanja. Tek kada se njegovo pero /provalom gneva virtuelnog samožrtvenog entiteta/ prolomi ka zapadu, tada je to poslednji sud i za mrtve i za žive: – Dvostuka Pravda (dvodelna dvorana sudnice) – koja traži izvesno preko-vreme za svoj sveobuhvatni prostor, jer je kao skladište učinaka-sviju-duša već dugo bila zatvorena u kutiju, mesto ne-promišljanja vlastite svečanosti! Otud nam ona iz budućnosti pristigla grana, izvoditeljka duše iz znakovnog čestara. Ali se na taj način prvo potresa a zatim ruši, tj. iznutra rasklapa – onim istim putem sopstvenog nekadašnjeg sklapanja – sâm Amentet (– grob-u-lađi, bez neophodnog prozora za dušin uzlet). To sve stoga da bi iz njega konačno mogao da zine tačno-merni otvor za krilato oko (sunce noći) – koje se tu nipošto ne bi smelo skrhati jer je upravo egzemplarno za dorast-do-sebe bilo čije, posmrtno iskušavane pojedinačnosti. Tek na taj način Amentet dobija svoj minimalni otvor, i to na desnoj strani gornjeg (uporedo: vršnog, ukoso-nebeskog – u odnosu na cilj plovidbe) ćoška, koga, međutim, dijagonalno proseca još i jedan nenadan uzlet pokojnikove volje – za skretanjem barke sunčeve od pred-znajućeg toka plovidbe!
Otud prvo nastade pocepano-zvučna praslika, mamac-za-ništavilo: – točak zlosretne sudbine. A zatim: putanja Nutinog skoka, velika krivulja – izlet zvučne strele iz “podzemnog” (prednje-čeonog) lavirinta Majetinog – sve do u tačku rasprskavajućeg viška vremena! To je putanja akumulacije, što oslobađa jedan ublaženo-svetlosni izdanak vremena, koji – budući željan sopstvenog prostranstva – prekrojava sve prisutne ovoje na stvarima te postepeno menja svačiji kostur.
Jer nema svoje vreme, dar se ispoljava na pokretnoj granici mogućeg: – onde gde su sve odvojeno-žalne zore jedno u-noć-odmaknuto veče koje stoji:

O, prijateljice sa broda! (Gledao sam, one godine,
Kako lišće truli i požar zemlju zahvata,
Bežah od vremena, svežina večeri mi se činila
Kao zora, i jesen kao proleće nešto nepomičnije svet-
losti, (...)
O, prijateljice! Svet više ne beše prisutan
Da nam odredi mesto u sklopu višesmernog kre-
tanja,
Već, odlepljeni od zemlje, bejasmo sami samciti,
Stanovnici crne pokretne mrve, davljenici, gur-
nuti
U čisti Prostor, onamo gde i sama zemlja u sjaj
prelazi.
(Pol Klodel: Ode)

*
Heliada (iz "Neitinog obzorja")
 
Poslednja izmena:
Sve unazad od 500.000 godina do dan danas je povezano i nista nije slucajno.Od Annunakija do Baraka Obame danas.I sve je tako ocigledano i ja sam sve ovo skapirao nedavno, zato sam i dosao na ovaj forum da podelim to sa nekim jer bi me ljudi oko mene proglasili ludakom ili u najmanju ruku budalom kao sto je nik ovome liku sto se ponekad ubaci na ovu temu a zapravo uopste nije budala.
Nemanja je rodjen kao Hriscanin.

Nema vise srvhe kucati o ovome...Pozdravljam vas


Ti Anunakiji su stigli na ovu planetu pre oko 5.800 godina, a ne pre 500.000 godina.
Zamisli razvijenu civilizaciju koja (po Sicinu) kopa u rudnicima 100.000 godina, da bi se onda setila da napravi radnike koji bi je odmenili.
Za 100.000 godina bi takva civilizacija "pojela" (energetski) ceo Suncev sistem.
100.000 godina rada bez ikakvog napretka?
I onda jos 350.000 godina do Potopa?

Ali, kao sto rece neko... sve je podredjeno prici o evoluciji (milioni, milijarde, bilioni, trilioni godina)...
 
Ово је тачно само за копнена створења.
Међутим, ако замислимо створења која живе на планети са већом масом, то значи да живе и под много јачим атмосферским притиском. Не само да јача сила теже делује на атмосферу, него је вероватно и дебљи омотач планете (која је много већа од земље). Таква бића могу нарасти до огромних размера, а на земљи могу живети само на дну мора, где је притисак сличан (или можда под земљом). Баш такве ствари предвиђа Лавкрафт, такође и Џин Волф (Књига Новог Сунца).
Сад, то има само индиректне везе са Анунакијима. Ако је било човеколиких дивова, о којима се прича, а археологија налази оне од 2,5 метра, то тешко да могу бити бића с друге планете. Могу бити направљени из епрувете као "вештачки људи" који би побољшали првобитну људску врсту. Зашто би били неправљени с толиком висином? Да би се разликовали, рецимо...

Kad smo vec kod evolucije...
A kada bi imao dve totalno razlicite genetske vrste:
1. reptilsku, koja ima tu osobinu da raste celog zivota (koji je, uzgred, prilicno dug)
2. sisarsku, koja ima tu osobinu da poraste naglo do odredjene velicine, a onda se rast zaustavi,
pa to pomesas.....
Sta bi dobio?
 
Ovo je veoma važno zapitati se.

Po nekim legendama zmajevi spavaju na zlatu i pare se sa ljudskim ženkama pa se posle njihova zmajevita deca poštuju kao zmajoubice i veliki junaci.

Iz takvih parenja moze se dobiti potomstvo koje je zmajoliko , čovekoliko i psoliko.

Tako imamo velikog crnog psa , pratioca Drakula.

Nisam sebi potpuno razjasnio to oko hibrida ali sam povezao stih : "Što god ima Srbina junaka,svakoga su odgojile VILE , mnogoga su ZMAJEVI rodili" sa pričom o Beovulfu i neuspelim hibridima ljudsko zmajskog ukrštanja.

Ima još jedna biblijska rečenica gde se pominje da su Božiji sinovi videvši lepotu kćeri ljudskih počeli uzimati ih za žene koje im radjahu sinove, divove i ljude od starine na glasu.

Ta rečenica je poprilično jasna i govori o hibridizaciji.

Sve to nas navodi na zaključak da se vrsta homo sapiens tretira kao rudarsko vojnička rasa sa svrhom sakupljanja zlata koje je iz nekog razloga bitno zmajolikom božanskom gospodaru/ima.
Mada ima i nekih nagoveštaja o prehrambenoj ulozi.

Anunaki su bili reptilijanci, ali su oni bela rasa, dakle, nista posebno drugaciji od izrazitih pripadnike te rase danas.
Ta prica o zmajevima se odnosi na njihovo plemstvo, koje, kroz hiljade godina, pokusava da odrzi svoju "plavu krv" sto cistijom, mesajuci se iskljucivo medjusobno.
Pripadnici njihovog plemstva su postajali vitezovi reda Zmaja i sl.
To je, u sustini, prica o Svetom Gralu.
Pas je ovde Pseca zvezda - Sirijus, odakle su oni dosli, a ne sa Nibirua.
A danasnji ljudi su pripadnici TRI rase, te tako niti su svi istog porekla, niti su svi stvoreni od strane dosljaka.
To stvaranje i prica o Adamama se odnosi samo na Crnce.
 
Cisto mi je ovako palo na pamet sad iz cista mira. Sto se tice Atlantide, sta ako je ona idalje nekim delom vidljiva i iznad povrsine vode?

Pretpostavljamo da je Atlantida negde u Sredozemlju?

Ja sad nisam siguran, ali gde se nalazilo panonsko more? Znam da je u centralnoj Evropi, i da je Vojvodina bila pod njim, ali niko ne zna koliko je ono tacno bilo? Sta ako je bilo spojeno sa jadranskim morem i ovamo dole sa sredozemljem? Onda mu Atlantida dodje Balkan? o.O

:lol:

Lupam, ali eto cisto mi palo na pamet.

Bah, Atlantida...
Prica potice od Platona, koji je smesta u ATLANTIK - (priblizni citat) ..."a iza te grupe ostrva (koji su cinili Atlantidu, op.aut.) nalazi se kontinent koji zatvara ulaz u Pravi okean".....
Dakle, ovde se pominje i Amerika.
Jedna geoloska opaska:
povrsinu ove planete cini granit koji kao da "pluta" na tezim, bazaltnim stenama.
Granit ne moze da potone, moze samo jedna kontinentalna ploca da se podbije pod drugu.
Ako je Atlantida postojala, onda je ona ili pomerena sa nekadasnjeg polozaja daleko, ili sabijena uz neki danasnji kontinent.
Dakle, ili Grenland, ili Antarktik, ili Zapadna Afrika.
Birajte.

Sto se tice kontinenta Mu, u Tihom okeanu NIKADA nije bio nikakav kontinent, a cela ta prica potice iz vremena kada je bilo popularno otkrivati raznorazne stvari koje do tada nisu postojale i hvaliti se njima u Londonu, pa tako i autor doticne price.
 
anunnaki nismo mi ,to su nefilimi ,elohim u svetim knjigama ...spominje se jos jedna vrsta igigi ,dzini,andjeli,pali andjeli ...pali andjeli jer su proterani sa druge planete posle pobune od anunnakija na ovu ,preostalo ih je 300...u to vreme je stvoren i covek kao alternativa za rad..rat bogova i ljudi - pali andjeli su ziveli zajedno sa ljudima i ratovali medjusobno gde su istrebljeni...

Ako si belac, onda, Anunaki jesmo mi, jer je to bela rasa.
Dzini su dzinovi, divovi, mesanci Anunakija i postojecih Zemljana (koje su zatekli na Zemlji) - zute rase.
Nije stvoren covek, vec crnci.
 
Uuu sto ja volim Danikena i Sicina. Al samo da napomenem da sve sto je Sicin napisao je plod njegove bujne maste i taj covek je totalni dezinformator. Ceo njegov rad se zasniva na tumacenju starog sumerskog pisma, koje je inace preveo kako mu se cefnulo, kako se kaze. Sto se tice Danikena, on zna sta govori i jako mi se svidela njegova knjiga, "Kocije Bogova".
Evolucijom sigurno nismo nastali, jel kao sto je jednom Pjer Kiri rekao, da je sansa da se slucajnim mutacijama i evolucijom nema sanse doci do bica kao sto je covek, i da su sanse da mi tako nastanemo iste kao da avion padne na obliznji ambar i da nastane nesto korisno.
Kao sto mnogi ljudi vole da kazu : Ja nisam nastao od majmuna, tj. evolucijom primata, a ostali kako hoce. I samo da razjasnimo, niko ne govori da smo mi nastali direktno od majmuna vec od grupe primata iz roda Hominidae, tj. ceo taj nas rod homo.
Mnogo volim da gledam onu emisiju na historiju, Drevni Vanzemaljci, i moze dosta da se nauci.
Ja bih voleo da neko sad da neki dokaz sopstveni i neku kreativnu ideju, a ne da ponavljamo sta je neko vec rekao
Pozz

Malo postovanja prema Sicinu, molim.
Covek je bio strucnjak za sumerske glinene plocice (njihovo tumacenje), a ako ne verujes njemu o njihovom sadrzaju - uzmi prevode "zvanicnih" naucnika iz OKsforda ili Kembridza, pa procitaj.
Nije sporno sta pise, vec konstrukcija (odnosno rekonstrukcija) kompletne price na osnovu parcijalnog sadrzaja.
 
Evo recimo ovo bi moglo da ima veze sa teorijom Annunaki.
U dubinama Japanskog mora, u blizini ostrva Okinava i par drugih ostrva 1985 godine otkrivene su izuzetno neobične i tajanstvene ruševine, čija je starost procenjena minimum 10.000 BC.

image020.jpg


Japanci veruju da su to ostatci drevnog grada njima znanog kao Onogorodžima sto u neku ruku moze biti pandan Atlantidi ima cak i verovanja da je to drevni Kontinent Mu jedna potuno nova civilizacija, po nekima nastala od izgnnika sa Atlantide.
Dokazi govore o tome da je zadnje ledeno doba bilo pre oko 11.500 godina i da je tada došlo do topljenja velikih količina leda. Zbog ovakvog velikog topljenja, nivo mora se na nekim mestima na Zemlji popeo za preko 100 metara i tako potopivši na kopnu sve što je bilo u tom opsegu
To su inace piramide na dnu mora, i razne gradjavine velikih dimenzija, a pre desetak godina je Japanska vlada ovo proglasila arheoloskim nalazistem.
Na zalost odavno nema nekih novih i znacajnijih vesti o ovome, bar ne u javnosti.

image013.jpg
image016.jpg
image014.jpg
image018.jpg


Ovakve stvari daju poptuno legitimno pravo a i logicno da se otvaruje razne teorije o nastanku coveka, jer su to vidljivi dokazi veoma razvijenih civilizacija okrenutih ka Bogu.Te je ocigledno da su ta drustva bila drugacija od nas, i ono sto je za nas napredak coveka za njih nije bio.Mi tezimo tehnoloskom napretku a oni su tezili duhovnom tj. priblizavanju Bogu.Otuda i nastaju sve te impozantne gradjavine.Ovo je samo pretpostavka koja moze da posluzi u nalazenju veze sa Annunakijima :)

Kako nešto može da bude staro 10000 i 11500 godina kad je Zemlja stara 6000 godina a svemir 7000 godina???!!!
 
Kosmos je star 13,7 milijardi godina, a kako se tu uklapaju ostale brojke,ne bih znao tacno reci...
Sta mislite da li ce trajati koliko i Zemlja, ` 3000 godina`,ono, cirka 1 hiljada vise manje, i potom da kolabira ?..
..:cool::)
 

Back
Top