Anksioznost

Zdravo svima. Nova sam na forumu. Imam anksioznost dve godine sa prisilnim mislima koje mi izazivaju strah.
Anksioznost nije jaka, nemam paniku, vec me muce misli od kojih ne umem da se distanciram.
Da li je neko uspeo da izadje iz anksioznosti?
 
Jel može veza sa anksioznom osobom da opstane? Meni nije bio problem to što ona ima, ali svaki dan me je "gricnula" sa nekom njenom rečenicom koja je nekako povezana sa tim njenim stanjem, odiše njenim stanjem i onda me taj osećaj drži ukočenim ceo dan... i ne mogu da funkcionišem kad te pogodi to...emocije su prelazne... doduše ta osoba je imala i depresiju pored anksioznosti...
 
Poslednja izmena:
Jel može veza sa anksioznom osobom da opstane? Meni nije bio problem to što ona ima, ali svaki dan me je "gricnula" sa nekom njenom rečenicom koja je nekako povezana sa tim njenim stanjem, odiše njenim stanjem i onda me taj osećaj drži ukočenim ceo dan... i ne mogu da funkcionišem kad te pogodi to...emocije su prelazne... doduše ta osoba je imala i depresiju pored anksioznosti...
Naravno da moze, a grickaju partnera i oni koji i ne znaju sta je uopste anksioznostz;)
 
Naravno da moze, a grickaju partnera i oni koji i ne znaju sta je uopste anksioznostz;)
dobro, tu je ljubav da to sve prevazidje, ali kad se desi tako nesto, taman pomislim proci ce i krenes iznova da gradis vezu, pa sutradan te opet ta osoba resetuje na nulu svojim cudnovatim izjavama koje unistavaju vezu a ciji intenzitet uopste nije mali, ... mislim da zavisi i od nivoa anksioznosti... i da.... obostrano razumevanje svakako...
 
Poslednja izmena:
dobro, tu je ljubav da to sve prevazidje, ali kad se desi tako nesto, taman pomislim proci ce i krenes iznova da gradis vezu, pa sutradan te opet ta osoba resetuje na nulu svojim cudnovatim izjavama koje unistavaju vezu a ciji intenzitet uopste nije mali, ... mislim da zavisi i od nivoa anksioznosti... i da.... obostrano razumevanje svakako...
Ja ne bih imala ni zelje, ni volje, a bogami ni zivaca i strpljenja da to sve nekako trpim duze
od mesec dana. Ljubav tako, polako, ali sigurno nestaje, na kraju ne ostane nista.
 
Ja ne bih imala ni zelje, ni volje, a bogami ni zivaca i strpljenja da to sve nekako trpim duze
od mesec dana. Ljubav tako, polako, ali sigurno nestaje, na kraju ne ostane nista.
da sta je tu je, a na osnovu iskustva sa tom osobom shvatio sam da anksiozne osobe imaju s jedne strane prenaglasenu percepciju, a s druge strane iskrivljenu, tako da su nekad preterano u pravu, a nekad ne uzimaju sve cinjenice u obzir, rekao bih tad supljikavi su, ... sve to otezava zajednicu, ... a potreban je balans .. balans na duze staze
 
da sta je tu je, a na osnovu iskustva sa tom osobom shvatio sam da anksiozne osobe imaju s jedne strane prenaglasenu percepciju, a s druge strane iskrivljenu, tako da su nekad preterano u pravu, a nekad ne uzimaju sve cinjenice u obzir, rekao bih tad supljikavi su, ... sve to otezava zajednicu, ... a potreban je balans ..
Ako ti je ikako moguce gledaj da to sve nekako vidis i sagledavas realno, da se ne zanosis
da ce se to promeniti.
 
Mozda bi trebalo da procitas neke tekstove o anksioznosti (ako vec nisi) da shvatis nekad ''cudne'' reakcije svoje partnerke..
hvala ti na tome, ali ne radi se o neznanju vec o tome da imam limite, nemam energije da je ispratim iako bih to zeleo ... nemam snage, tj imam ali donekle ... a kad se zaredja broj dana sebi naskodis ne samo zdravstveno nego i poslovno i drugo sve... Tada se nakalemi i nerazumevanje sa obe strane jer tako izranjavanji gubite i trpljenje i strpljenje koje svaki covek ima do izvesne granice ... tu se nakače i preispitivanja, lupetanja, da ne pomenem sva stanja koja u slabosti mogu da se pojave sa obe strane. Onda druga strana ne ume da shvati da imam neke prioritete koje ne mogu bataliti, ... a to se shvati ignorisanjem...ma da ne pricam, ...
 
hvala ti na tome, ali ne radi se o neznanju vec o tome da imam limite, nemam energije da je ispratim iako bih to zeleo ... nemam snage, tj imam ali donekle ... a kad se zaredja broj dana sebi naskodis ne samo zdravstveno nego i poslovno i drugo sve... Tada se nakalemi i nerazumevanje sa obe strane jer tako izranjavanji gubite i trpljenje i strpljenje koje svaki covek ima do izvesne granice ...

Razumem te, nije lako biti sa anksioznom osobom, nimalo, ali ako je ljubav u pitanju - (ne zelim da zvucim pateticno) ona ce na kraju pobediti, uz razumevanje svakako, i to sa obe strane. Tesko je, znam...
 
Zdravo svima. Nova sam na forumu. Imam anksioznost dve godine sa prisilnim mislima koje mi izazivaju strah.
Anksioznost nije jaka, nemam paniku, vec me muce misli od kojih ne umem da se distanciram.
Da li je neko uspeo da izadje iz anksioznosti?
Kolko mi je poznato iz anksioznosti se izlazi na način da rešiš konflikt koji imaš...ako se nešto vuce duže vremena, nerešeno pitanje neko, neka nepomirljivost u sebi ...itd... drugi način je kroz duhovnost ali ne duhovnost da zapališ sveću i odeš u crkvu da se pomoliš(to nije nikakva duhovnost), već kroz kontinuitet(duže vreme) života u crkvi i u njenoj punoti... time se razrešava i onaj unutrasnji konflikt koji imas jer kroz duhovnost se dobijaju i neki odgovori za život.. Kontinuitet znači da se poseduje redovnost u crkvi, pokajanje kao temelj(pokajanje nije kajanje vec je pokajanje način zivota i ne uključuje osećaj krivice), posete manastirima, sluzbe za isceljenje, molitve pred moštima, ispovesti, usrdne molitve, postovi, čitanja dela svetih otaca itd... batali horoskop, numerologiju, meditaciju i druge duhovne discipline... Anksioznost može doći i od korišćena narkotika ukoliko se to konzumiralo... tu je potreban oporavak mozga i sinapsi..rešenje je prvo boravak u prirodi, a onda duhovnost i onda to paralelno. Kroz umereno trčanje i duhovnost dolazi do neuroplastičnosti, tj regeneracije neurona... nema čarobnog štapića tj rešenja preko noći, već duže vreme tj kontinuitet... Nekad se rešenje može bar nazreti nakon nedelju ili mesec dana, pojavi se znak oporavka, ali nekad ne i bitno je da se veruje u to. Ovde je bitan i lični stav jer ne može druga osoba da te promeni ili isceli već je fokus na tebi. Ti si ta koja preuzima korake, inicijativu i naročito upornost i istrajnost. Druge osobe savetuju ali ne menjaju. Bitno je da se ne oglušavaš o savete jer drugi žele pomoći ali je promena na osobi koja želi promenu.
 
Poslednja izmena:
hvala ti na tome, ali ne radi se o neznanju vec o tome da imam limite, nemam energije da je ispratim iako bih to zeleo ... nemam snage, tj imam ali donekle ... a kad se zaredja broj dana sebi naskodis ne samo zdravstveno nego i poslovno i drugo sve... Tada se nakalemi i nerazumevanje sa obe strane jer tako izranjavanji gubite i trpljenje i strpljenje koje svaki covek ima do izvesne granice ... tu se nakače i preispitivanja, lupetanja, da ne pomenem sva stanja koja u slabosti mogu da se pojave sa obe strane. Onda druga strana ne ume da shvati da imam neke prioritete koje ne mogu bataliti, ... a to se shvati ignorisanjem...ma da ne pricam, ...
Imaces ( energije, volje, zelje, strpljenja) jos neko vreme, ali sve ima svoj kraj, tebi je tvoj sopstveni zivot
u krajnjoj liniji najvazniji ( kao sto je i to i svakome od nas), ja licno ne bih da moj zivot, moje zelje i predstave
o zivotu u dvoje, eventualnom braku sa takvom osobom, dolaze u drugi plan i da sada kao sto je forumasica
iznad rekla da citam knjige i studiram psihologiju da bih svoj zivot posvetila osobi koja pomoc moze da nadje
i sama kod psihijatra, ili da ga i ne nadje.
 
Ako se to - forumasica iznad - odnosilo na mene ja nisam rekla da treba da studira psihologiju i cita knjige, naprotiv. Bila sam konkretna.
Uostalom, niko ne mora da zivi sa anks. osobom, to moze da se prekine ukoliko osoba smatra da ne moze da zivi sa anks. osobom.

A da osoba moze i sama da nadje pomoc kod psihijatra - moze, ali to ne znaci niti da ce se izleciti (a ni da nece) niti bilo kakvu drugu garanciju.
Usudjujem se da kazem da je to suvise banalan pristup - osobi koja pomoc moze da nadje i sama kod psihijatra ili da ga ne nadje...:roll:
 
Postovani,



Imam 29 godina, od 22 godine do 26 sam se lecio od paihoze a poslednje 3 godine od depresije. Doktor mi je dijagnistigikovao psihozy kao posledicu uzimamnja psihoaktivnih supstanci. Rodjen sam kao zdravo dete, nikad nikakvih problema nisam imao do jedne noci kada sam se probudio i nisam znao ko sam i gde sam, od te noci je sve krenulo nizbrdo, krece pakao, postao sam psihotican, anksiozan, depresivan, totalno neprepoznatljiv sebi. Doktor me je izvlacio iz psihoza, ali bih svakim novim uzimanje droge upadao u istu i tako 5-6 puta, otprilike svake godine po jedna psihoza. Od lekova sam uzimao olanzapin, rispolept, konstu, xeplion i na kraju actawell. Poslednje 3 godine nisam psihotican, ali sam anksiozan, depresivan, nepsreman za zivotne izazove, neprepoznatljiv sam sam sebi, hronicno sam umoran, nezainteresovan, nema nikakve euforije u meni, osecam se u prevodu kao hodsjuci mrtvak, konstantno me prati neki strah, trnjenje u glavi, koce mi se vratni misici od prevelike napetosti nicim izazvene, pogotovu kad sam u drustvu. Buducnost odavno ne planiram, osecam se bespomocno, prepun sam tuge nisam se iskreno nasmejao 7 godina. Sve sto mi je nekad prijalo mi danas smeta, od treninga mi se povisuje budnost, anksioznost, od sunca takodje, na alkohol i cigarete takodje isto reagujem, drogu da i ne spominjem.. Sve sto me je nekad opustalo sad mi smeta, pa cak i kad su u pitanju normalne stvari. Da li je neko imao slicna iskustva? Cuo sam za dr Natasu Sikanic i Dr Jasminku Jankovic Gajic, da li neko mozda zna kod koje bih trebao da odem? Ili da mi preporuci nekog drugog doktora? Hvala
 
Pozdrav. Bila sam na temi Knjiški moljac a sad sam došla ovde. Tamo je inače super zezanje ali ja sam trenutno anksiozna i depresivna pa neću tamo da kvarim atmosferu.
Imam 39 god, ceo život sam pomalo anksiozna, ali izgurala sam mladost, fakultet, brak i jedno dete, sve na mišiće.
Radila sam kratko u školi kao psiholog na zameni, i shvatila da me ni to nije usrećilo(a mislila sam da sam depresivna što sam kući) dakle i dok sam radila bilo je slično mentalno s tim što je finansijski bilo bolje.
Živela sam u velikom gradu koji me je zbunjivao, a sad sam u manjem gde se više družim i blizu mi je reka i kej što je plus veliki I život je jednostavniji. Ipak, ostah ja ista (anksiozna) kroz sve te promene spoljašnjih uslova.
Duboko sam pohranila uverenje da je život patnja i pitam se često zašto ljudi žive?
Meni nije gore nego drugima, imam solidne uslove, nisam imala neke veće traume. Sad da me vidite mislili bi da sam ok.
A ja nisam. Idem, hodam, radim, a sve se pitam zašto.
Pijem flunisan godinu dana, a juče sam krenula i ksalol 0.25 mg. Flunisan mi je smanjio depresivne simptome malo ali nije anksiozne.
Možda mi ipak ne odgovara..
Ovaj ksalol mi slabo deluje preporuka koleginice je da pijem 0.5.
Ja se plašim da se ne navučem,čitah da je skidanje mukotrpno.
Imate li kakav savet?
 
Pozdrav. Bila sam na temi Knjiški moljac a sad sam došla ovde. Tamo je inače super zezanje ali ja sam trenutno anksiozna i depresivna pa neću tamo da kvarim atmosferu.
Imam 39 god, ceo život sam pomalo anksiozna, ali izgurala sam mladost, fakultet, brak i jedno dete, sve na mišiće.
Radila sam kratko u školi kao psiholog na zameni, i shvatila da me ni to nije usrećilo(a mislila sam da sam depresivna što sam kući) dakle i dok sam radila bilo je slično mentalno s tim što je finansijski bilo bolje.
Živela sam u velikom gradu koji me je zbunjivao, a sad sam u manjem gde se više družim i blizu mi je reka i kej što je plus veliki I život je jednostavniji. Ipak, ostah ja ista (anksiozna) kroz sve te promene spoljašnjih uslova.
Duboko sam pohranila uverenje da je život patnja i pitam se često zašto ljudi žive?
Meni nije gore nego drugima, imam solidne uslove, nisam imala neke veće traume. Sad da me vidite mislili bi da sam ok.
A ja nisam. Idem, hodam, radim, a sve se pitam zašto.
Pijem flunisan godinu dana, a juče sam krenula i ksalol 0.25 mg. Flunisan mi je smanjio depresivne simptome malo ali nije anksiozne.
Možda mi ipak ne odgovara..
Ovaj ksalol mi slabo deluje preporuka koleginice je da pijem 0.5.
Ja se plašim da se ne navučem,čitah da je skidanje mukotrpno.
Imate li kakav savet?
Mnoge su ljude knjige spasile, ne tako sto su ih pisali nego su ih citali.
Dobro je da si dosla u manju sredinu, nemoj na silu da trazis neko drustvo,
mnogi su ljudi zadovoljni ( srecni sigurno nisu) kada su sami, mozda si i ti
takav "ljud".:)

Za lekove ce ti reci neki specijalci kako stvari stoje, ali razmisli o citanju knjiga.
 
Pozdrav svima!
Nova sam na ovoj temi, bilo me je na temi demencija gdje sam naučila više stvari nego od bilo kog ljekara ili knjige. Mnogo mi je pomoglo oko njege bolesnog oca, nadam se da će i ovdje biti takav slučaj.
Imam 54 godine, probleme sa štitnom žlijezdom (hashimotov hipotireoditis) i generalizovani anksiozni poremećaj uz depresiju. Već jako dugo sam na terapiji ksalolom (0,25 uveče) i wlafaksinom. (37,5 ujutro i uveče).
Na poslu sam izložena ogromnom stresu, kao što smo vjerujem i većina od nas. U zadnjih godinu dana sam primijetila da mi se javlja veliki pritisak u donjem dijelu grudnog koša i ostajem bez vazduha. Kad baš postane neizdrživo popijem jedan ksalol od 0,25 mg i to se smiri. Nisam sigurna da li je to uredu? Zakazala sam pregled kod neuropsihijatra za desetak dana, ali me interesuje da li je neko imao slične tegobe?
 
Pozdrav svima!
Nova sam na ovoj temi, bilo me je na temi demencija gdje sam naučila više stvari nego od bilo kog ljekara ili knjige. Mnogo mi je pomoglo oko njege bolesnog oca, nadam se da će i ovdje biti takav slučaj.
Imam 54 godine, probleme sa štitnom žlijezdom (hashimotov hipotireoditis) i generalizovani anksiozni poremećaj uz depresiju. Već jako dugo sam na terapiji ksalolom (0,25 uveče) i wlafaksinom. (37,5 ujutro i uveče).
Na poslu sam izložena ogromnom stresu, kao što smo vjerujem i većina od nas. U zadnjih godinu dana sam primijetila da mi se javlja veliki pritisak u donjem dijelu grudnog koša i ostajem bez vazduha. Kad baš postane neizdrživo popijem jedan ksalol od 0,25 mg i to se smiri. Nisam sigurna da li je to uredu? Zakazala sam pregled kod neuropsihijatra za desetak dana, ali me interesuje da li je neko imao slične tegobe?
Pozdrav.Vidim da ti niko nije odgovorio na pitanje,evo ja ću.Imam stalno taj osećaj teskobe,nevezano da li se nešto loše desilo.Kao da očekujem to nešto loše.Stresno je na poslu,ne toliko zbog samog posla,više zbog komunikacije s ljudima.Trudim se da se to ne primeti ali mi jako puno energije oduzima taj"prinudni"razgovor s ljudima.Nisam mizantrop,samo se ne uklapam.To je neko moje iskustvo.
 
Pozdrav. Bila sam na temi Knjiški moljac a sad sam došla ovde. Tamo je inače super zezanje ali ja sam trenutno anksiozna i depresivna pa neću tamo da kvarim atmosferu.
Imam 39 god, ceo život sam pomalo anksiozna, ali izgurala sam mladost, fakultet, brak i jedno dete, sve na mišiće.
Radila sam kratko u školi kao psiholog na zameni, i shvatila da me ni to nije usrećilo(a mislila sam da sam depresivna što sam kući) dakle i dok sam radila bilo je slično mentalno s tim što je finansijski bilo bolje.
Živela sam u velikom gradu koji me je zbunjivao, a sad sam u manjem gde se više družim i blizu mi je reka i kej što je plus veliki I život je jednostavniji. Ipak, ostah ja ista (anksiozna) kroz sve te promene spoljašnjih uslova.
Duboko sam pohranila uverenje da je život patnja i pitam se često zašto ljudi žive?
Meni nije gore nego drugima, imam solidne uslove, nisam imala neke veće traume. Sad da me vidite mislili bi da sam ok.
A ja nisam. Idem, hodam, radim, a sve se pitam zašto.
Pijem flunisan godinu dana, a juče sam krenula i ksalol 0.25 mg. Flunisan mi je smanjio depresivne simptome malo ali nije anksiozne.
Možda mi ipak ne odgovara..
Ovaj ksalol mi slabo deluje preporuka koleginice je da pijem 0.5.
Ja se plašim da se ne navučem,čitah da je skidanje mukotrpno.
Imate li kakav savet?
Ne znam te lekove lčno,mami dajem zoloft i lorazepam ujutro,a naveče onzapin i lorazepam.
Sa tim zoloftom je svadljiva,zaboravna,ali bez njega je totalno depresivna i bez imalo samopuzdanja.
Šetamo svaki dan 5 km,bilo kiša,sneg,ali jako je teško.
Mlada si razumna,želim ti svaku sreću da prebrodiš to.Šetnja uz reku će ti sigurno pomoći u tome.
 
Ne znam te lekove lčno,mami dajem zoloft i lorazepam ujutro,a naveče onzapin i lorazepam.
Sa tim zoloftom je svadljiva,zaboravna,ali bez njega je totalno depresivna i bez imalo samopuzdanja.
Šetamo svaki dan 5 km,bilo kiša,sneg,ali jako je teško.
Mlada si razumna,želim ti svaku sreću da prebrodiš to.Šetnja uz reku će ti sigurno pomoći u tome.
Divno je sto si posvećen mami i što ima sa kim da šeta svaki dan. Meni je nekad jako zao sto nemam društvo za šetnju, a sama bas i ne volim osim jedan kraći period godine. Uživajte zajedno dok možete bas vam zavidim :rumenko:
 
Divno je sto si posvećen mami i što ima sa kim da šeta svaki dan. Meni je nekad jako zao sto nemam društvo za šetnju, a sama bas i ne volim osim jedan kraći period godine. Uživajte zajedno dok možete bas vam zavidim :rumenko:
Veruj mi,dajem sve od sebe,šetam,kupam,pričam sa njom,dajem zadatke dok sam na poslu,terapiju pre nego što odem na posao,terapiju pre spavanja...
Pre par godina je bila skroz potonula,postala totalno nepokretna,izgubljena,nije mogla da hoda,nije znala da jede,bukvalno bila biljka.
Uzeo sam godišnji,slobodne dane,ma sve što sam mogao, i svaki dan je terao da ustane,hranio je,šetao držeći je oko ramena,milion puta govorio diži nogu mama,diži nogu,mislim da su ptice u mojoj ulici to naučile napamet,ali prohodala je.
Jako je to teško,a imam i dete u Srbiji,i kao da moram srce da delim na pola...
 
Veruj mi,dajem sve od sebe,šetam,kupam,pričam sa njom,dajem zadatke dok sam na poslu,terapiju pre nego što odem na posao,terapiju pre spavanja...
Pre par godina je bila skroz potonula,postala totalno nepokretna,izgubljena,nije mogla da hoda,nije znala da jede,bukvalno bila biljka.
Uzeo sam godišnji,slobodne dane,ma sve što sam mogao, i svaki dan je terao da ustane,hranio je,šetao držeći je oko ramena,milion puta govorio diži nogu mama,diži nogu,mislim da su ptice u mojoj ulici to naučile napamet,ali prohodala je.
Jako je to teško,a imam i dete u Srbiji,i kao da moram srce da delim na pola...
Znaci svaka ti čast to je bas retko posebno kad su sinovi u pitanju oni radje plate da,se ne muče ili im je neprijatno.
 

Back
Top