Anksioznost, nisko samopuzdanje, izolacija, razdrazljivost...

Ne znam iz kog razloga sumnjaš na OKP...pojedini ovde stvarno preteraju u igri zvanoj ,,dijagnostičar''...pogotovu kad nije vreme za igru.

Sumnjam na OKP zato sto se on cesto javlja uz anksioznost. Isto kao i napadi panike.
A svi ti simptomi zajedno se javljaju kod ljudi koji su perfekcionisti,koji se plase da nece biti na nivou zadatka itd.
I uopste se ne igram dijagnosticara,vec hocu da pomognem koliko mogu. A u prvom svom postu ovde sam napisala da treba da se javi psihologu.
Kad je decko vec ovde,i trazi da mu pomognemo,sto to ne bi uradili..
 
Sumnjam na OKP zato sto se on cesto javlja uz anksioznost. Isto kao i napadi panike.
A svi ti simptomi zajedno se javljaju kod ljudi koji su perfekcionisti,koji se plase da nece biti na nivou zadatka itd.
I uopste se ne igram dijagnosticara,vec hocu da pomognem koliko mogu. A u prvom svom postu ovde sam napisala da treba da se javi psihologu.
Kad je decko vec ovde,i trazi da mu pomognemo,sto to ne bi uradili..

Ne javlja se OKP uz anksioznost često, već se anksioznost često javlja uz OKP. Ko razume - shvatiće.

Na studijama psihologije (ako uopšte studiraš psihologiju) koliko me sećanje služi na drugoj godini još uvek nema predmeta psihopatologije a kamo li psihodijagnostike tako da draga...da, ti se igraš dijagnostičara. Naravno, ovo je forum i nikome se ne može zabraniti da izrazi svoje mišljenje a kamo li bude kažnjen za njegovu nestručnost.
 
Kazi mi jel imas potrebu da nesto brojis...prozore,predmete,korake? Jel imas osecaj da ti se namecu neke misli koje ne zelis?
Jel ti se vrti u glavi kad si na mestima gde ima dosta ljudi? Jel imas osecaj panike,lupanja srca,otezanog disanja,trnjenja ruku?
Ne verujem da sam opsesivno-kompulzivan, mada se desi da proverim jednom ili dva puta dnevno ako sam negde napolju pa mogu da izgubim te stvari, gde su mi vazne stvari tipa dokumenta, kljucevi ili telefon.
Sto se misli tice, hm...pa jedino sto mi se "namece" je da nadjem nesto lose u ljudima, neki povod za osudjivanje, tako da bi ih odgurnuo od sebe.
Neko bi rekao da odvajem kukulj od zita i da pazljivo biram ljude, a neko da je u pitanju blaga paranoja pa pokusavam da se zastitim i ogradim. Mislim da je pomalo od oba.
Na mestim gde ima puno ljudi mi se ne vrti, mogu da funkcionisem uprkos tenziji, ali jedva cekam da odem odatle. Cesto se desava da imam i strah da ce se nesto lose dogoditi na mestima sa puno ljudi, tipa neki vid nasilja ili da ce mi se neko podsmevati.
Sem znojenja ruku i nervoze u socijalnim situacijama nema drugih simptoma, naravno radije ih izbegavam.
Jedino sto mi je cudno je da jos niko nije pomenio egoizam, aroganciju, sebicnost, narcizam kao glavni problem, posto i to ide uz nisko samopouzdanje, a ja te reci cujem na nedeljnoj/mesecnoj osnovi.
 
Ne javlja se OKP uz anksioznost često, već se anksioznost često javlja uz OKP. Ko razume - shvatiće.

Na studijama psihologije (ako uopšte studiraš psihologiju) koliko me sećanje služi na drugoj godini još uvek nema predmeta psihopatologije a kamo li psihodijagnostike tako da draga...da, ti se igraš dijagnostičara. Naravno, ovo je forum i nikome se ne može zabraniti da izrazi svoje mišljenje a kamo li bude kažnjen za njegovu nestručnost.

Ju,izvini rambo...Dobro,opsesivne misli prouzrokuju anksioznost i onda osoba pokusava da redukuje tu anksioznost kroz neke ritualne radnje.
Aj sad idi u realan zivot i napadaj nekog,posto nemam nameru da se prepucavam na forumu.
 
Ne verujem da sam opsesivno-kompulzivan, mada se desi da proverim jednom ili dva puta dnevno ako sam negde napolju pa mogu da izgubim te stvari, gde su mi vazne stvari tipa dokumenta, kljucevi ili telefon.
Sto se misli tice, hm...pa jedino sto mi se "namece" je da nadjem nesto lose u ljudima, neki povod za osudjivanje, tako da bi ih odgurnuo od sebe.
Neko bi rekao da odvajem kukulj od zita i da pazljivo biram ljude, a neko da je u pitanju blaga paranoja pa pokusavam da se zastitim i ogradim. Mislim da je pomalo od oba.
Na mestim gde ima puno ljudi mi se ne vrti, mogu da funkcionisem uprkos tenziji, ali jedva cekam da odem odatle. Cesto se desava da imam i strah da ce se nesto lose dogoditi na mestima sa puno ljudi, tipa neki vid nasilja ili da ce mi se neko podsmevati.
Sem znojenja ruku i nervoze u socijalnim situacijama nema drugih simptoma, naravno radije ih izbegavam.
Jedino sto mi je cudno je da jos niko nije pomenio egoizam, aroganciju, sebicnost, narcizam kao glavni problem, posto i to ide uz nisko samopouzdanje, a ja te reci cujem na nedeljnoj/mesecnoj osnovi.

Pa sledeci korak ti je pravac psiholog,i kao sto sam vec rekla kognitivno- bihejvioralna terapija.:)
To sto se tebi desava je javljanje automatskih negativnih misli. Ono sto ces tamo nauciti je kako da prepoznas te misli,shvatis da su iracionalne,zaustavis ih i pocnes da razmisljas realnije. Verovatno da i generalizujes stvari na osnovu jedne sitnice,tipa, neko ti se ne javi a ti odmah mislis kako tu nesto nije u redu i tako. Neko se nasmeje,a ti mozda pomislis kako se smeje tebi itd.
Ma taj problem se relativno lako resava.
 
Imam isto godina koliko i ti, i donekle slicne probleme. Uveren sam da sam izanalizarao sebe i njih, jedino mi ostaje da ih u potpunosti eliminisem, jer se jednostavno vracaju s vremena na vreme. Nemam nikakvog formalnog obrazovanja potrebnog za ovaj pdf, sve sto znam potice iz samoposmatranja i knjizevnih dela.
Tvoje stanje(i moje) se mislim moze definisati sa "Oholost i slabicstvo."(Sartr)
Rekao si da volis da pises i programiras, zbog toga pretpostavljam da si "fantasticnog duha", stoga sklon sanjarenju i stalno u procepu izmedju stvarnosti i onoga sto bi zeleo. Samoca je za sanjarenje dusu dala.
Kada tezim necemu "uzvisenom" u odnosima sa ljudima zgade mi se, jer jednostavno tako nesto ne postoji ili je, u svakom slucaju, retkost. Sve zavisi od toga sta covek ocekuje, ako ocekuje to uzviseno sve sto vidi i oseti bice nezadovoljavajuce. Besmisao se javlja kada trazimo smisao. Ukoliko zapliva bez ikakvih ocekivanja, cak i u tom podjebavanju, nadmetanju... nacice nesto dobro.
"Strog prema sebi, popustljiv prema drugima: jos jedno lukavstvo oholosti!"(opet Sartr). Toliko sam ocekivao mnogo od sebe da sam za sve prigovarao sebi, jer mi je delovalo da ja sve mogu a ne uspevam zato sto sam kukavica, vucibatina, djubre od karaktera... I kad si toliko strog prema sebi logicno je da krenes da se tripujes da te tako i drugi ljudi posmatraju, osudjuju pa onda krenes da drhtis pred njima.
"Vidis, ja sam se stalno pitao: zasto sam ja tako glup, kada su svi drugi glupi, i ja pouzdano znam da su oni glupi; zasto onda sam necu da budem pametniji?". Procitaj od Dostojevskog "Zapise iz podzemlja"(ako vec nisi), kratko je delo a moze dosta da se izvuce kad je pitanju to stanje.
Na brzinu sam sve ovo napisao, izvinjavam se zbog, nadam se ne preterane, konfuznosti. PRihvatam mogucnost da sam se ovde nalupao jer nemam nikakve kvalifikacije da pisem ovakve stvari ali sam uveren da imaju smisla. pozdrav
 
Nasa ocekivanja obicno mogu biti pogubna po nas, pogotovo ako trazimo veci smisao i nesto uzviseno u zivotu, ili u medjuljudskim odnosima. Ja sam snizio svoje kriterijume, pa zazmurim na jedno ili na drugo oko, uzmimam sta mi treba i sto me psihicki zadovoljava od ljudi, ali opet ne mogu a da se zbog toga ne osecam s vremena na vreme pokvareno ili egocentricno. Uprkos tom uzimanju, oseca se da nesto nedostaje, da nesto tezi necemu visem, mada trudim se da obuzdam tu i da ne trazim veci smisao i da uzivam (budem zadovoljan) time sto imam. Mozda je i egoizam traziti to nesto uzivesno i neki visi smisao u svemu, mada ako toga nema, ako izgubimo volju da to trazimo, onda jedino, ma koliko gnusno zvucalo ostaje samo besmisleno otimanje, sto je prvenstveno ono protiv cega se ljudi zalazu ako traze dublji smisao u svemu.
Nazalost, sada sam zauzet pa ne mogu da filozofiram o egistencijalizmu koliko god mi taj pravac filozofija drag bio, a tvoj post je i vise nego zanimljiv posebno zbog citata Satra i Dostojevskog.
Zapisi su mi na listi citanja, ali zbog obaveza cu to morati da odlozim.
 
e,ali problem je u tome sto ti to predje u naviku,naviknes se tako i onda nemas nikakvog drustva. Cim nemas drustvo,nemas ni devojku,tako da si ono puko. Na more da ides treba ti jos neko,na bazen opet ti treba jos neko,da trcis opet ti treba malo drustva,kad ides u grad opet isto... Opet ne mozes bez drugih,ali ne mozes ni sa njima.

e pa ne može oba
okej je ako neko ima potrebu za izolacijom
ali onda nosi to - kad prezireš druge onda sam trči sam treniraj sam letuj sam izlazi
a ako hoćeš neki normalan život
onda radi na njemu
 

Back
Top