Ana Karenjina je u našim očima i žrtva i krivac. Ambivalentnost njenog lika nas zbunjuje. Ona je lik u koji se, čitajući, ili zaljubimo ili je zamrzimo. I sam Tolstoj je, kažu, bio zaljubljen u Anu Karenjinu.
Ana Karenjina je lik koji izmiče piščevom nadzoru i čitaočevom sudu. Za koji god bismo se argument uhvatili kad bismo je branili ili joj sudili, mogao bi mu se naći kontraargument da sve pobije. Koju god stranu da zauzmemo, pravda i istina nam izmiču. Suštinu ne dotičemo.
Ana Karenjina je lik koji se otrgao vremenu i sudu. Ko želi da je razume, ne treba da ide dalje od piščeve poruke koju nam je ostavio kroz moto. Reči iz Biblije, iz poslanice Rimljanima apostola Pavla: ,,Moja je osveta, ja ću vratiti’’ jesu Tolstojeva brana kojom čuva svoju junakinju. Ne prepušta je ljudskom sudu.
Veličinu Aninog lika nije uspela da dosegne nijedna od umetničkih formi. Filmovi, pozorište, baleti, mjuzikli, tv drame i serije samo su je dodirnuli. Anu Karenjinu su tolike lepotice i dive dočaravale, ali su je samo doticale. Greta Garbo, Marlen Ditrih, Ingrid Bergman, Vivijen Li, Sofi Marso, Kira Najtli. One su i same simboli. Nedovoljni da bi bile Ana Karenjina.
Ana Karenjina je lik koji nam toliko toga pruža- jedan od onih likova koji postoje gordo samo radi ljudskih slabosti. Postoje da bismo olakšali sebi sva naša pristajanja i sve naše nemoći.
Anini gresi su njena snaga, a naša slabost. Njeni gresi su tu da bi nama bilo lakše sa našim gresima. Ana Karenjina nam je alibi za sve naše prestupe i za sve naše predrasude. Uzalud je da joj mi sudimo kad ona sama sebi nije oprostila.
Neslućene su dubine kojima plovi lik Ane Karenjine. Teško ga dosežemo da bismo mu sudili. Zato ,,Ana Karenjina’’ nije roman o Ani Karenjinoj, već je roman o nama samima. Ono što njoj zamerimo, lako opraštamo sebi. Sudimo joj za ono u čemu smo i sami grešno pritvorni.
Ipak, ko je lako osudi, ili nije dobro pročitao knjigu, ili je još veći grešnik ili se nikada u životu nije usudio.
| Aleksej Aleksandrovič Karenjin
Stariji carski činovnik, čuvenog porijekla, Aleksej Karenjin je bio muž mlade Ane Arkadjevne. U priči se pojavljuju gotovo istovremeno, a pisac ih prati skoro paralelno jer priča o Ani ne može bez priče o njemu, i obrnuto. Glavni moto ovog uspješnog činovnika je "Bez žurbe i bez odmora". U očima Ane on je nemilosrdan, licemjeran, naporan, Serjože strašan, pravičan. Aleksej Karenjin je bio rob pravila, normi, zakona. On je sebi ljubomoru predstavio kao štetan i glup osjećaj, međutim... Nakon prvog nagovještaja društva o Aninoj nevjeri, iako po razumu on u to nije vjerovao, u njegovoj duši i svjesti se nešto uznemirilo. Govorio je sebi : "Da, to svakako treba riješiti i dokrajčiti, izreći svoje mišljenje o tome i svoju odluku". I vraćao se natrag: "Ali šta to izreći? Kakvu odluku?..." To nam govori o njegovoj nedoumici i neodlučnosti. Svi njegovi govori i odluke su glasile tako da budu u duhu opšteprihvaćenih stavova. "Postoje zakoni pristojnosti koji se ne smiju nekažnjeno kršiti. Nisam to ja danas opazio, ali sudeći po dojmu što ga je to ostavilo na društvo..." I: "Tvoja osjećanja su pitanja tvoje svijesti, ali ja sam dužan pred Bogom i ljudima ...". Poslije tog objašnjenja "Otpoče nov život za Alekseja Aleksandroviča i njegovu ženu". Ana je nastavila s nevjerom, a on nije bio u stanju da probije njen oklop ravnodušnosti i objasni se s njom. On nije shvatio svoj položaj "jer mu je bio odveć strašan", te je u svojoj duši "zapečatio onaj pretinac u kome su se nalazila osjećanja prema porodici". Svi ti porodični problemi, pogotovo sa ženom, bili su mu tako teški stoga jer je to " bio istinski život, a ne ono što je on živio ". Na trkama je ženi spasio obraz i uz put kući je bio spreman povjerovati u sve, sve što mu Ana kaže, čak je priželjkivao da mu kaže kako nema razloga za sumnju kao i prije. Nakon razlaza sa ženom on je spreman na istinsko praštanje: "Oprostio je ženi i žalio je zbog njene patnje i kajanja. Oprostio je Vronskom i žalio ga...". On je bio spreman na razvod vođen mišlju: " Ko te udari po desnom obrazu podmetni lijevi; ko ti skine kaput podaj mu košulju". Za Anine bolesti skrbi se za dijete koje ona ima sa Vronskim. Međutim, skrhani Aleksej potpada pod uticaj Ivanovne i mistika koji mijenjaju njegovu ličnost. On po nagovoru mistika odbija Ani razvod. Moramo ga prije svega posmatrati kao srećnog i dobrog čovjeka. U mnogim situacijama Aleksej Karenjin je po moralnoj doslednosti i nesebičnosti iznad Ane Karenjine. |