Da ...Evo ovde ima i o tome:
Podela hrane na obeleženu i neobeleženu
Još od 1986. godine od kada datira genetička modifikacija biljaka, započele su žustre polemike o posledicama gajnja i korišćenja u prehrani genetički modifikovanihj biljnih i životinjskih organizama. U svetu je 2010. godine GM biljkama bilo zasejano 150 miliona hektara. Protivnici GMO hrane ističu da se njen uzgoj ne može pravdati pa čak ako će čovečanstvo ostati gladno
Problem proizvodnje hrane u svetu naučnici pokušavaju da reše na razne načine. Baš kao što je tehnologije iz 40-tih godina prošlog veka nisu mogle da zadovolje potrebe za hranom tadašnje populacije od šest milijardi ljudi (kada je dnevno bilo gladno oko 1,2 milijarde, a 30 miliona dece godišnje umire zbog nedostatka hrane), isto tako je nerealno očekivati da će današnji postupci moći da nahrane populaciju od devet milijardi ljudi, koliko se očekuje da će ih biti do 2020. godine. U svetu je 2010. godine GM biljkama bilo zasejano 150 miliona hektara. Ovo je između ostalog konstatovano za okruglim stolom na štandu Privrdne komore Srbije na Novosadskom sajmu. Tema okruglog stola čiji je moderator bila dr Danica Mićanović, sekretar Odbora za tehnološke inovacije u Privrednoj komori Srbije bio je bezbedna hrana – genetički modifikovana hrana - za i protiv.
Pored neprekidnog usavršavanja postojećih metoda u biljnoj i životinjskoj poljoprivredi i proizvodnji hrane, neophodni su i potpuno novi pristupi. Korišćenje genetski modifikvoanih roganizama (GMO) potencijalno može da bude od velike koristi u poljoprivrednoj praksi, zatim može da utiče na kvaltiet hrane, ishranu i zdravlje. Različita su i podeljena miljenja za i protiv GMO hrane, istakao je uvodničar profesor dr Desimir Knežević, sa Poljoprivredngo fakulteta Univerziteta u Prištini.
Moderator Danica Mićanović je rekla da GMO hrana ukoliko se nađe u prodaji mora biti obeležena, pa neka kupac sam odluči koju će da kupi. Uz sve to, po njenim rečima, GMO hrana mora biti mnogo jeftinija od ove koja je danas u širokoj upotrebi.
Kada je o našoj zemlji reč, stav je da mi moramo da istrajemo da se u Srbiji ne gaje genetski modifikovani organizmi! Jer, na tržištu se traži zdrava hrana, sa što manje pesticida i, ona ima od 30 do 50 odsto višu cenu, a to je naša prednost u odnosu na druge zemlje. To je i jedna vrsta nacionalnog patriotizma u kome se nalazi budućnost naše zemlje, zdrave nacije i mogućnost izvoza, da ti proizvodi postanu i srpski brend i nose ime ,,Made in Serbia’’. Protivnici GMO hrane ističu da se njen uzgoj ne može pravdati pa čak ako će čovečanstvo ostati gladno. Inače, još od 1986. godine od kada datira genetička modifikacija biljaka, započele su žustre polemike o posledicama gajenja i korišćenja u prehrani genetički modifikovanih biljnih i životinjskih organizama.
Pojava modernih tehnologija genetske modifikacije omogućila je istraživačima da izdvajaju pojedinačne gene sa jedne vrste i da ih ugrađuju u drugu, bez obzira na polnu kompatabilnost. Kada se novi gen ugradi u biljku, izdanak koji će sadržati kopije novog gena može se dalje proizvoditi na tradicionalan način. Na primer, istraživači su ugradili bakterijski gen u kukuruz, kako bi ga učinili otpornim na određene vrste insekata štetočina. Genetske modifikacije su takođe omogućile da se otklone ili ''isključe'' neželjeni geni koji su već prisutni kod određene vrste ili da se modifikuju metabilizmi biljaka kako bi se unapredio kvalitet prehrambenih proizvoda (na primer genetski modifikovani paradajz koji duže ostaje svež).
Spektakularni razvoj biotehnologije tokom poslednje dve decenije 20. veka označio je i početak novog razdoblja u razvoju poljoprivrede. Otvaranje mogućnosti da se u neku biljku usadi gene samo iz druge biljne vrste, ponekad veoma udaljene, nego i iz nekog mikroorganizma, pa čak i iz životinje, navelo je neke na pomisao da je čovek stigao do tačke sa koje se može presudno uticati na takozvani prirodni red stvari, ma koliko se ono što se pod tim podrazumeva inače različito tumačilo. Uprkos otporima, nova tehnologija je nastavila razvoj i genetski modifikovane biljke su ušle u komercijalnu proizvodnju, a hrana od njih dobijena postala je sastavni deo ishrane stanovništva u svetu. Pošto u Srbiji zakonom nije dozvoljena komercijalna proizvodnja GMO hrane, pa se ona i smatra za područje gde se proizvodi zdrava i bezbedna hrana.
Pre nekoliko godina Privredna komora Srbije je predlagala da se ceo region Srbije proglasi za područje bez GMO organizama. Nažalost to tada nije usvojeno. U tom slučaju bi mogli najbrže da izađemo iz krize ako bi se agrar proglasio za stratešku delatnost. Jer, sve što proizvedemo imalo bi kupca. Primera radi 10 odsto stanovništva ili 50 miliona u Evropskoj uniji opredelilo se da troši hranu bez GMO organizama.
Evo i jos jednog razloga za protiv !
http://www.google.com/url?sa=X&q=ht...tB7bWM&usg=AFQjCNFQbahvsQJDUZ-Fe0v9xQ2TO2bDqg