Izgubila sam borbu. Tata mi je umro u ponedeljak, u vozilu hitne pomoci. Srce mu je sve sporije kucalo i na kraju prestalo. Od ove bolesti bolovao je godinu i 7 mjeseci. Nazalost, isla je jako velikom brzinom, i bas se je izmucio i napatio. Znala sam da je takva bolest koja nema lijeka i da ce umrijeti,ali ovo se desilo iznenada. Pulmolog koji ga je u nedelju pregledao je rekao da je moj tata za sad dobro,uradio mu je gasne analize (nalaz nije bio dobar, a on je rekao da je sve u redu) i poslao nas kuci. Mogu da kazem da je na svu moju upornost da dobijem taj aparat i da mi objasni zasto ne mogu da dobijem, on mene ''kulturno'' izmaltretirao. Jako sam razocarana u ponasanje doktora, ponasali su se i prema tati,a i prema nama kao da smo zivotinje. Necu se nikad moci pomiriti sa tim da sam izgubila svog tatu, sto je obolio od ove bolesti, sto sam gledala kako se muci,a nisam mu mogla puno pomoci.