Poštovani, čitala sam skoro sve. Očajni smo. Mami je ustanovljen ALS pre mesec dana u 58 godini.. Simptomi su joj počeli pre svega šest meseci, klecala joj leva noga, padala je, gubila je ravnotežu, sve dok je nije počela vući. Zatim je krenula oduzetost desne noge ali je ona još koliko toliko funkcionalna. Počela je sa štapom, hodalicom i završila u kolicima. Leva ruka joj je u potpunosti u spazmu. Desnu ruku još uspeva da koristi ali je dosta slaba. Sve je toliko progresivno krenulo i odjednom. Ležala je u Dragiše Mišoviću 20 dana gde su rekli da je sve u redu osim nekog malog pokazatelja EMNG-a na kom se vide promene, napisali su da se sumnja da bolest ide u dva pravca ALS i neuropenija ako se ne varam. Dali su joj vitamine i antidepresive, uput za dalja ispitivanja i to naravno bez termina i poslali kući. Bolest je napredovala za to vreme, gde smo mi pokušavali sve privatno, alternativnu medicinu, masaže, ne znam koliko smo samo para dali da vidimo na magnetu nešto ali ništa, sve je bilo bezuspešno.. Dolazimo privatno do doktorke Stević pre desetak dana, jer drugačije nismo mogli da dođemo do klinike, samo su nas otkačinjali rečenicom da nemaju mesta i da čekamo.. Stević nam na licu mesta dijagnostikuje bolest i ubacuje nas na kliniku u Dr Subotića nakon sedam dana. Tamo joj lekari govore da je predugo ČEKALA I ZAŠTO NIJE DOŠLA RANIJE. Mama je tamo, uradili su joj EMNG koji pokazuje celu levu oduzetu stranu i zahvaćenu desnu. Uradili su joj punkciju kičme , rendgen pluća, urin, krv i naravno ne znamo ništa osim što su rekli da je sve očigledno i da će je pustiti kući. Poseta nema, mama je loše. Počela je otežano da priča , sporije, dosta kašlje, ispovraćala je dva puta šlajm. Zaista se jako brinemo. Ona ne gubi nadu da će joj biti bolje, a mi i ako smo svesni da je sve lošije nekako se nadamo da će biti među nama još jako dugo.. Toliko smo neinformisani , ne znamo ništa o ovoj bolesti, a toliko ljudi počinje da boluje. Zaista smo u velikom strahu. Doktori joj pominju Edaravone u ampulama da nabavimo iz Ukrajine, jer otkad je krenulo ratno stanje oni su prekinuli kontakte. Kažu da je lek jako skup i teško nabavljiv. Sad je njoj dalo nadu da će joj biti bolje. Da li ga neko ima, da li neko zna kako mogu da ga nabavim? Koliko će joj on pomoći? Da li je nekome stagnirala bolest? Molim Vas za pomoć. Trenutno pije rilutek, nekih desetak dana možda.. Baš smo očajni. Molim bilo koga za neki savet šta da radimo sada sa njom. Tata će otovoriti bolovanje da se brine o njoj i mi smo tu za nju. Ali uopšte ne znamo šta sad kad nas puste....