Pokret otpora u Jugoslaviji (pretežno partizanski, ali i drugi oblici lokalnog otpora) tokom Drugog svetskog rata obračunavao se sa fašističkim policajcima – dakle policijskim službenicima okupacionih režima i kolaboracionističkih vlasti – na više načina, zavisno od mesta, vremena i konkretne situacije.
Evo pregleda glavnih metoda:
1. Likvidacije i atentati
Najčešći oblik bio je ciljano ubistvo pojedinaca koji su služili u okupacionim ili kvislinškim policijama (npr. Gestapo saradnici, ustaški redarstvenici, ljotićevci, nedićevci).
To su često izvodile udarne grupe ili ilegalne ćelije u gradovima, kako bi se onemogućila dalja represija i zastrašivanje stanovništva.
Atentati su se ponekad izvodili noću, iz zasede, ili u gužvi – kako bi se smanjila šansa odmazde.
2. Sabotaže i diverzije
Umesto direktnog napada, otpor je znao da organizuje sabotaže policijskih postaja (paljenje arhiva sa dosijeima, uništavanje opreme).
Time se oslobađao pritisak na ilegalne mreže i otežavao rad represivnog aparata.
3. Hapšenja i suđenja
Kada bi partizanske jedinice oslobodile neko mesto ili uhvatile policajce tokom akcije, često bi se organizovala ratna poljska suđenja pred Narodnooslobodilačkim odborima.
Oni koji su bili dokazano uključeni u mučenja, odmazde ili odvođenja civila, uglavnom su bivali pogubljeni.
4. Propagandni pritisak i zastrašivanje
Pokret otpora je slao letke i upozorenja policajcima, nudeći mogućnost da napuste službu ili pređu na stranu otpora.
Oni koji nisu poslušali, rizikovali su da budu javno prokazani ili napadnuti.
5. Infiltracija i obaveštajni rad
Neki članovi pokreta otpora infiltrirali su se u policiju ili regrutovali nezadovoljne službenike.
Takvi izvori su dostavljali podatke o planovima hapšenja, spiskovima ilegalaca i pokretima neprijateljskih snaga, čime su direktno spašavali živote.

Važna napomena: Metode su zavisile od konkretne okupacione sile (nemačka, italijanska, bugarska, ustaška, nedićevska itd.) i od lokalne situacije. U gradovima su metode bile diskretnije, dok su u oslobođenim ili poluoslobođenim područjima mogle biti otvorenije i masovnije