Al Pacino

Djaoli me polokali.
Hmmm,
Alova najbolja uloga je definitivno u filmu Dog Day Afternoon
zatim Carlito's Way
slijede Godfather,Scarface

Slazem se apsolutno :ok:

Fenomenalan je bio i u The Merchant of Venice. Ima covek gomilu sjajnih uloga i filmova.
Ali mi je ovaj performans narocito drag, zato sto se Englezi proseravaju kako samo oni znaju da glume Sekspira. I zato sto skroz rusi predrasude da je Pacino jedino u stanju da bude pandur ili mafijas na filmu. Jedna totalno drugacija i zahtevna uloga, koju je sjajno odradio. Zato sam je ovom prilikom i spomenula.
 
Da. Odlican je i u "Mirisu zene", od filma koji je mogao da bude u top 10 ljiga, napravio je film. Volim ga i u "More ljubavi". A "Serpiko", pa... dobar je, dobar.

Upravo to :klap:
Slazemo se!
More ljubavi mi je simpatican i jako drag film sam po sebi.

Pitanje za Iliju :)
Jel mislis i da bi De Nirovu ulogu u Budjenjima mogao da odigra bilo ko, da je i to lako? Ili Hofmanovu u Kisnom Coveku?
Ja se bas i ne bih slozila da su te uloge lake.
Al je recimo savrseno skinuo pokrete, pogled i izraze lica slepih ljudi. Tehnicki savrseno odglumljen slep covek, da se tako izrazim.
 
Poslednja izmena:
Ali mi je ovaj performans narocito drag, zato sto se Englezi proseravaju kako samo oni znaju da glume Sekspira. I zato sto skroz rusi predrasude da je Pacino jedino u stanju da bude pandur ili mafijas na filmu. Jedna totalno drugacija i zahtevna uloga, koju je sjajno odradio. Zato sam je ovom prilikom i spomenula.
E to sam i ja mislila da kazem. POsebno mi je drag u tom filmu upravo zbog toga. Sada kad god neko pomene mletackog trgovca ili kad god budem citala knjigu zamisljacu Ala kao Sejloka. :)

I moram da se umesam u diskusiju oko gluvih, slepih i tih takvih likova. Njih je najteze odglumiti po mom misljenju. Svako moze da bude mafijas, ubica lepog lica, pandur, prevareni suprug, zigolo i tako to. Za ove uloge slepih, gluvih i tih takvih glumci se pripremaju mesecima. Uopste nije lako odglumiti grimase na licu, ili nacin govora, psihu i ponasanje tih ljudi. Oni cak imaju i neki poseban pogled, ne umem da objasnim, ali da bi odglumio odlicno takvog lika moras da budes vrhunski glumac.
 
E to sam i ja mislila da kazem. POsebno mi je drag u tom filmu upravo zbog toga. Sada kad god neko pomene mletackog trgovca ili kad god budem citala knjigu zamisljacu Ala kao Sejloka. :)

I moram da se umesam u diskusiju oko gluvih, slepih i tih takvih likova. Njih je najteze odglumiti po mom misljenju. Svako moze da bude mafijas, ubica lepog lica, pandur, prevareni suprug, zigolo i tako to. Za ove uloge slepih, gluvih i tih takvih glumci se pripremaju mesecima. Uopste nije lako odglumiti grimase na licu, ili nacin govora, psihu i ponasanje tih ljudi. Oni cak imaju i neki poseban pogled, ne umem da objasnim, ali da bi odglumio odlicno takvog lika moras da budes vrhunski glumac.

Tacno.
I ima jos jedna stvar. Pravi glumac se uzivljava, tako?
Zamisli da treba da se uzivis u zivot i lik jednog tako tragicnog i nesrecnog ljudskog bica?
To su psihicki naporne uloge za svakog glumca. Kad on krene da se uzivljava i dozivljava sve sto ta osoba oseca... to nije nimalo lako u psihickom smislu.
A da bi dobro odigrao ne mozes da se distanciras od emocija, moras da ih dozivis!
 
Upravo to :klap:
Slazemo se!
More ljubavi mi je simpatican i jako drag film sam po sebi.

Pitanje za Iliju :)
Jel mislis i da bi De Nirovu ulogu u Budjenjima mogao da odigra bilo ko, da je i to lako? Ili Hofmanovu u Kisnom Coveku?
Ja se bas i ne bih slozila da su te uloge lake.
Al je recimo savrseno skinuo pokrete, pogled i izraze lica slepih ljudi. Tehnicki savrseno odglumljen slep covek, da se tako izrazim.
Zaboravila si Daniel Day Lewisa u My left foot ... Ne mogu da verujem da je neko tako odigrao neku ulogu, savrsenstvo od glume ...
 
Zaboravila si Daniel Day Lewisa u My left foot ... Ne mogu da verujem da je neko tako odigrao neku ulogu, savrsenstvo od glume ...

Da, covek je genijalan glumac. Steta samo sto nije snimio bar malo veci broj filmova, pa da ga vise gledamo.
Kapiram da je probirljiv i da mu pripreme za svaku ulogu sigurno oduzmu mnogo vremena, ali bar malo vise filmova... :)
 
Da, covek je genijalan glumac. Steta samo sto nije snimio bar malo veci broj filmova, pa da ga vise gledamo.
Kapiram da je probirljiv i da mu pripreme za svaku ulogu sigurno oduzmu mnogo vremena, ali bar malo vise filmova... :)

Istina
mene malo nervira sa tim bukvalno cepidlacenjem
mada su ti Britanci uvijek nesto izvoljevali
slicne stvari je radio i Laurence Olivier
smatraju da je neprikladno za njihovu glumacku pozadinu da se cesto pojavljuju u Holivudskoj produkciji
 
Znam da je tebi De Niro ruzan, to si vec vise puta rekao :D

.

Dodjavola, skroz sam na to zaboravio. :( Mozda bi trebalo da se zapitam kako u ovim godinama pravim takve propuste.

sarabubasara, jeste Lamber uzeo sam njegov avatar ( kao i na jednom drugom forumu ) jer mi deluje tajanstveno ( moj alter-ego:D ). Inace, nije mi omiljeni glumac...a da i to sam vec rekao.
 
Dodjavola, skroz sam na to zaboravio. :( Mozda bi trebalo da se zapitam kako u ovim godinama pravim takve propuste.

sarabubasara, jeste Lamber uzeo sam njegov avatar ( kao i na jednom drugom forumu ) jer mi deluje tajanstveno ( moj alter-ego:D ). Inace, nije mi omiljeni glumac...a da i to sam vec rekao.

Lamber carina
ono njegovo
'I don't think so"
je kultno
 
Dodjavola, skroz sam na to zaboravio. :( Mozda bi trebalo da se zapitam kako u ovim godinama pravim takve propuste.

sarabubasara, jeste Lamber uzeo sam njegov avatar ( kao i na jednom drugom forumu ) jer mi deluje tajanstveno ( moj alter-ego:D ). Inace, nije mi omiljeni glumac...a da i to sam vec rekao.

Ma nije nista zabrinjavajuce, dobar si nam ti ;)
 
Evo kako Rade Serbedzija opisuje svoj susret sa Al Pacinom. Nije bio lep susret, al' kad sam vec iskopala ovo, rekoh da postujem jer je veoma zanimljivo.

"Bi­la je ne­dje­lja i sti­gli smo do Sa­int John Ho­spi­tal u San­ta Mo­ni­ci za ma­nje od dva­de­set mi­nu­ta. Dok smo da­va­li do­ku­men­te i po­pu­nja­va­li for­mu­la­re na pri­jem­nom šal­te­ru, kroz du­bi­nu hod­ni­ka se po­ja­vio Al Pa­ći­no u prat­nji mla­đeg čo­vi­je­ka ko­ji ga je dr­žao is­pod ru­ke i, bez če­ka­nja bi­lo ka­kve re­ak­ci­je od stra­ža­ra ko­ji su tu sta­ja­li, otvo­rio je vra­ta am­bu­lan­te i ušao unu­tra.

– Hm. Ta­ko sam i ja ne­ka­da u Ju­gi – po­mi­slih. Sva su mi se vra­ta otva­ra­la, a sa­da sam je­dan od ti­su­ća, ma sto ti­su­ća, je­dan od mi­li­jun ne­po­zna­tih lju­di.

Bu­du­ći da je bi­la ne­dje­lja, ni­sam du­go če­kao i ubr­zo sam na svom “bro­ken En­glis­hu” ob­jaš­nja­vao dok­to­ri­ma što mi se do­go­di­lo. La­ko je go­vo­ri­ti ko­lo­kvi­jal­ni sva­ko­dnev­ni je­zik, ali teš­ko je na stra­nom je­zi­ku u od­re­đe­nim si­tu­a­ci­ja­ma do­seg­nu­ti sve one ri­je­či ko­je se ri­jet­ko upo­tre­blja­va­ju u sva­ko­dnev­nom ži­vo­tu.

Kao i u sve­mu, Ame­ri­kan­ci su pe­dant­ni i u me­di­cin­skoj po­mo­ći. Imam sre­ću da mi je zdrav­stve­no osi­gu­ra­nje po­kri­ve­no pre­ko ame­rič­kog Ak­tors gu­ild, gdje sam za­ve­den pod bro­jem 00428237, ina­če bi me ova vra­to­lo­mi­ja u Sa­int John Ho­spi­ta­lu, jed­noj od naj­pre­sti­žni­jih i naj­bo­ljih bol­ni­ca u Los An­đe­le­su, koš­ta­la pre­ko 10.000 do­la­ra. Na­pra­vi­li su vi­še od 20 X-Rey sni­ma­ka da bu­du sa­svim si­gur­ni da neš­to ni­je slo­mlje­no ili na­pr­slo u vra­tu. Na kra­ju su mi pro­pi­sa­li ne­ke lje­ko­ve pro­tiv bo­lo­va i pu­sti­li me ku­ći.

Baš kad sam iz­la­zio iz or­di­na­ci­je, go­to­vo sam se su­da­rio s Alom Pa­ći­nom, ko­ji je do­la­zio iz du­bi­ne hod­ni­ka.

– Sory – re­kao je.

Tre­ba­lo je da i ja ka­žem “sory” i pro­du­žim svo­jim prav­cem jer u ta­kvim okol­no­sti­ma ni­je do­bro pre­po­zna­va­ti lju­de, pa ma­kar bi­li i ta­ko po­zna­ti kao Al Pa­ći­no. Ko zna zbog če­ga je on ove ve­če­ri svr­šio ov­dje? Mo­žda su­vi­še al­ko­ho­la, dro­ge, a mo­žda i sa­svim ne­ka be­zna­čaj­na ba­nal­nost.

I po­zna­va­ju­ći se­be, si­gur­no bih ta­ko i uči­nio da me ni­je onaj po­po­dnev­ni val oša­mu­tio i pro­tre­sao mi gla­vu i mo­zak.

– Do you re­mem­ber me? – oda­brao sam naj­glu­plju re­če­ni­cu ko­jom sam mo­gao po­če­ti na­šu kon­ver­za­ci­ju.

– No – re­kao je krat­ko i oš­tro s pri­zvu­kom ne­tr­pe­lji­vo­sti u gla­su.

– We met on Ve­ni­ce film fe­sti­val 3 years ago.

– So what – go­to­vo mi je pro­sik­tao u li­ce.

Htio sam mu re­ći da smo se do­bro dru­ži­li u Ve­ne­ci­ji i da smo za­jed­no na po­zor­ni­ci pri­ma­li na­gra­de, on za ži­vot­no dje­lo, a ja za Be­fo­re the Rain. I da smo se za­jed­no sli­ka­li pred sto­ti­nu fo­to­gra­fa i da ja ni­sam ne­ko ne­po­znat ko­ji bi ga da­vio, ne­go eto tek ta­ko, kad smo se baš go­to­vo su­da­ri­li i po­gle­da­li je­dan dru­gog u li­ce, mi­slim da je bio red da mu se ja­vim, a ne da se pra­vim da se ne po­zna­je­mo. I štoš­ta sam mu dru­gog htio re­ći, ali pre­sje­čen na­či­nom na ko­ji me je po­gle­dao i in­to­na­ci­jom ko­jom je pro­sik­tao “so what”, sa­mo sam sleg­nuo ra­me­ni­ma i sa­svim ti­ho pro­zbo­rio: “Not­hing. Just not­hing”.

Okre­nuo se i upu­tio pre­ma iz­la­zu, od­ma­hu­ju­ći li­je­vo-de­sno gla­vom, kao da je u se­bi go­vo­rio: “What an idi­ot, ma­ma mia”.

Ka­ko sam pre­zi­rao svo­ju sla­bost to­ga tre­na i tu iz­ne­nad­nu pro­vin­ci­jal­nost ko­ja se uvu­kla u me­ne ko zna ka­ko i ot­ku­da i zgra­bi­la me čvr­sto oko vra­ta, ko­ga od ja­kih bo­lo­va, ni­sam mo­gao po­mje­ra­ti ni li­je­vo ni de­sno.

Uza­lud me je De­jan Ka­ra­kla­jić tje­šio da je bio vje­ro­jat­no pi­jan i da je naj­bo­lje da za­bo­ra­vim tu epi­zo­du i ko ga uosta­lom ši­ša kad se pra­vi va­žan. I da je Da­stin Hof­man bo­lji glu­mac, a o Dži­nu Hek­ma­nu da i ne go­vo­ri­mo.

Ni­sam mo­gao za­bo­ra­vi­ti. Ni tu noć, ni mno­go no­ći po­sli­je to­ga.

– So what – mje­se­ci­ma mi je od­zva­nja­lo u uši­ma, a krup­ni film­ski ka­dar Ala Pa­ći­na uno­sio mi se u li­ce u mo­jim ne­mir­nim sno­vi­ma tih ljet­nih no­ći na­šeg pr­vog ve­li­kog ho­li­vud­skog film­skog iz­le­ta."

http://images.google.com/imgres?imgurl=http://www.evropanedeljnik.co.yu/cgi-bin/get_img%3FNrArticle%3D1877%26NrImage%3D3&imgrefurl=http://www.evropanedeljnik.co.yu/sh/200/feljton/1877/&h=313&w=470&sz=44&hl=en&start=65&um=1&usg=__YSk65nT7w-dCA4igRIFNxM_DIFU=&tbnid=_SJp4JLNx4_AgM:&tbnh=86&tbnw=129&prev=/images%3Fq%3Drade%2Bserbedzija%26start%3D54%26ndsp%3D18%26um%3D1%26hl%3Den%26sa%3DN
 
Podsecanja radi, Al Pacino je jedva dobio ulogu u "Kumu". Kopola je za ulogu Majkla Korleonea zeleo Redforda, De Nira, Vorena Bitija, pa Nikolsona. Na kraju se, ipak, odlucio za Pacina, koga je ekipa filma iza ledja zvala "kepec Pacino".
Uzgred, Kopolina zelja je bila i da Sonija igra Bert Rejnolds,ali je Brando digao toliku frku, da je ulogu dobio Dzejms Kan.
 
Podsecanja radi, Al Pacino je jedva dobio ulogu u "Kumu". Kopola je za ulogu Majkla Korleonea zeleo Redforda, De Nira, Vorena Bitija, pa Nikolsona. Na kraju se, ipak, odlucio za Pacina, koga je ekipa filma iza ledja zvala "kepec Pacino".
Uzgred, Kopolina zelja je bila i da Sonija igra Bert Rejnolds,ali je Brando digao toliku frku, da je ulogu dobio Dzejms Kan.

Nije tacno, bas obratno :)
Kopola je zeleo samo i iskljucivo Pacina, a studio Paramaunt je zeleo Refdorda ili Bitija, nikad De Nira. De Niro je odustao od kastinga za ulogu Majkla i otisao na kasting za ulogu Santina, jer je Kopola zeleo Ala za ulogu Majkla. Kad nije prosao na kastingu za ulogu Santina, Al mu je u znak zahvalnosti jer je ovaj odustao od uloge Majkla, ustupio svoju ulogu u filmu Bang the drum slowly. Onda se Kopola kad je trebalo snimati Kuma II setio De Nira.

Kopola nije zeleo ni Redforda, ni Bitija ni Rejnoldsa, to su sve bili izbori i urgencije studija Paramaunt i producenata.
Kopola je zeleo Pacina i licno se izborio da uloge u Kumu dobiju glumci koji su ih na kraju i odigrali.
Takodje je studio umesto Branda zeleo Olivijea. Kopola je insistirao na Brandu.

Sve sam ovo vec pisala u nekoj od tema ovde na krstarici...

P.S I nije ekipa zvala iza ledja Panica kepecom, nego celnici Paramaunta u lice :)
 
Poslednja izmena:

Back
Top