Ako sretneš nekoga i srce ti lupa, ruke ti se tresu, kolena oslabe, to ...

Meni je jednom samo srce lupalo, ruke mi se oznojile, to je bilo kada sam shvatila da će mi nekadašnja prof sociologije predavati istoriju filozofije
Bila je prava osoba na pravom mestu. baš za mene. Bila sam uzbuđena jer sam znala da će to biti godina radosti..
Ne sećam se da me je iko tako radovao kao ona.. svaku reč sam želela da čujem.

ШтреберуУ!
 
Dakle ti si tremaroš i za to nalaziš besmislena opravdanja Č:P
Ma i ja sam siguran u sebe i svoje namere, medjutim koliko je druga strana sigurna ili spremna na to?

Pazi, ti u svom ludilu tražiš da te neko prihvati po sistemu: "ja došo pa ti sad vidi"

A još sumnjivoje je ako te prihvati "na kec"
Onda ti tu nešto nisi dobro izračunao :lol:
 
Obicno imam tremu kad mi se neko svidja ili kad sam zaljubljena medjutim samo s jednom osobom mi se desavalo da kad sam s njim, nema tog nemira i treme, osecala sam samo mir, ulivao mi je sigurnost. I kao da me svojim prisustvom vracao u sadasnji trenutak, nije bilo razmisljanja unapred, tumacenja, taktiziranja, ma nista.. samo cisto zadovoljstvo bivstvovanja.
 
Budisti kažu da ako sretneš nekoga i srce ti lupa, ruke ti se tresu, kolena oslabe, to nije prava osoba.
Kada upoznate svoju 'srodnu dušu', osećaćete se smireno.

Koliko tu imas istine?

Iskustva?
Davno je to bilo, na kraju osnovne škole. Kad bih ga srela, ispadale bi mi stvari iz ruku, jezik zadebljao a ako bih uspjela da procijedim nešto (kad me pita) bilo bi mucanje. Toliko mi je to bilo neprijatno, da bježala sam od njega. Ma blamaža za sve pare. :fdlan: Da bude cirkus još veći, ispostavilo se da je on bio zaljubljen u moju rođaku, a ona opet u njegovog najboljeg druga. :mrgreen: Kada me je prošlo, pitala sam se šta me je toliko njemu privuklo. 🤷‍♂️

Kasnije nisam više imala takvih euforičnih zaljubljenosti. Bilo je leptirića, pozitivne treme, to da, ali smirena da mogu da vladam sobom. :D
 

Back
Top