"Ako možeš da ne pišeš, ne piši!"

jos bi dodao da bi mnogi mogli da ne pisu
i da mi nije jasan uopste poriv antitalenata da pisu
i neka bolesna potreba da se silom dokazu
nece, ne ide okei
batali ...
mozda bi bio dobar akvarista ili maketar
sto smaras svet
tako cesto mogu da procitam neke gluposti i nekako mi se plache
al ne plachem nego se samo malo smorim i onda pomislim
zasto bi ja oplakivao neciji antitalenat jer sigurno neko na svetu sad place recimo zbog te ili slicne stvari

malo sam citao o tim nekim potrebama ljudi da se izraze
a mnogo vise sam svedocio nnjihovim promasajima
to je recimo jako izrazeno u likovnoj umetnosti

za neke bi tu bilo jako dobro pravilo
ako mozes da ne dises ne disi
 
jos bi dodao da bi mnogi mogli da ne pisu
i da mi nije jasan uopste poriv antitalenata da pisu
i neka bolesna potreba da se silom dokazu
nece, ne ide okei
batali ...
mozda bi bio dobar akvarista ili maketar
sto smaras svet
tako cesto mogu da procitam neke gluposti i nekako mi se plache
al ne plachem nego se samo malo smorim i onda pomislim
zasto bi ja oplakivao neciji antitalenat jer sigurno neko na svetu sad place recimo zbog te ili slicne stvari

malo sam citao o tim nekim potrebama ljudi da se izraze
a mnogo vise sam svedocio nnjihovim promasajima
to je recimo jako izrazeno u likovnoj umetnosti
Svako ima potrebu da se kroz nešto izrazi.
Ali potreba za dokazivanjem može da bude malo opasna.
 
svakako mislim da je za taj fenomen najvise kriva kritika i relativizacija tumacenja i licna immpresija kao kriterijum
jer to bi uporedio sa recimo onim parkicima ispred zgrade
gde neka dokona buddala poredja neke ciglice i patuljke i neke loncice
i onda prodje druga dokona budalala i kaze JAAAAO vidi kako je lepooooo :O

jako tuzno, jako ...

to sve proizilazi iz tih patoloskih poriva da se ljudi izraze
omg ffs totalno je u redu da ne moras da se izrazis
evo ja ne moram :O

ono sto je zapravo jako smesno i u neku ruku tragicno je cinjenica da taj sto redja ciglice i patuljke i serpice u bastici ispred zgrade ima i svoje misljenje o recimo djokondii a mozda ima u vikendici i musemu sa istim printom

mene to svakako vrlo ne interesuje
al haide rekao sam
 
inace ja gde god vidim ta umetnicka dela tih ljudi koji bi mogli da se ne bave stvaralackim radom
ja ih unistim jer osecam moralnu obligaciju da tako postupim
Nažalost mnogo je stvaralaca te vrste.
Loše književnosti,muzike,glume i likovnog stvaralaštva.
Pitam se zaista zašto ti ljudi stvaraju..valjda imaju potrebu da
se izraze..Bolje bi bilo da ne stvaraju.
Ali što je nekome lepo i dobro,ne znači da je i drugima.
 
Pa sad ne znam u kom kontekstu je izrecen taj citat, pretpostavicu da je od onog stava da je pisanje vrsta terapije, da prosto moras da napises.
Da li postoje previse plodni pisci? Da. Pisanje je uostalom i nacin da se zaradi za zivot, ne mogu svi da budu aristokrate. I tako imamo danas, ne znam, Stojiljkovica i slicne. Uostalom i G.R.R.Martin koji je valjda shvatio da je i od stancovanja knjiga bolje stancovanje scenarija. Imamo i ljude koji su ispisali svoje samo sa jednom knjigom ili u jednom specificnom razdoblju svog zivota (najcesce u mladosti) i onda uzalud pokusavaju da uhvate opet to nesto. Ili potpuno neuspesni pokusaj Margaret Etvud da nastavi Sluskinjinu pricu jer ju je potaklo skrnavljenje njene zamisli u popularnoj seriji, koja je prava otkupila od producenta nekog uzasnog filma iz 80ih, ali je tom filmu Etvud prodala prava. I tako, posledice losih odluka.
Jednostavnije bi bilo da smo svi aristokrate, zar ne?
 
Rekao je Tolstoj.
Da li ima pisaca koji ne mogu da ne pišu i onih koji bi mogli da ne pišu ali pišu?
ta sam :lol:
nisam pisac ali pišem, do sada sam ispisala na stotine stranica
jer mi prija da pišem i kroz pisanu reč kažem šta mislim ili osecam
mogla bih knjigu da izdam ali necu..kao sto ni moj rodjak nije hteo
da izda u vidu knjige svoje pesme koje su predivne, emotivne i uzbudjujuce
stoje u fioci daleko od očiju javnosti ,vidljive samo za njegove potomke
 
ta sam :lol:
nisam pisac ali pišem, do sada sam ispisala na stotine stranica
jer mi prija da pišem i kroz pisanu reč kažem šta mislim ili osecam
mogla bih knjigu da izdam ali necu..kao sto ni moj rodjak nije hteo
da izda u vidu knjige svoje pesme koje su predivne, emotivne i uzbudjujuce
stoje u fioci daleko od očiju javnosti ,vidljive samo za njegove potomke
:D
Mislim da je Lev Nikolajevič mislio pre svega na one koji ono što pišu i objavljuju
Dok mi obični smrtnici, nadam se, imamo pravo da što kažeš, imamo makar taj ventil pisanja, koji je zdrav i prirodan.
 
:D
Mislim da je Lev Nikolajevič mislio pre svega na one koji ono što pišu i objavljuju
Dok mi obični smrtnici, nadam se, imamo pravo da što kažeš, imamo makar taj ventil pisanja, koji je zdrav i prirodan.
pisci i treba da objavljuju, mi amateri koji zamišljamo da smo pisci nama pisanje sluzi kao ventil sto ti rece :)
 
Ja bih voleo da pisem, ali ne pisem, osim sto u poslednje vreme pisem ovde na forumu sve sa nadom da ce ono sto pisem da se dopadne nekom. Mnogo vise pisem nesto drugo ;) iako je to krace za pisanje.

Citam vase postove, a po glavi mi se mota film "Stranger than fiction" u kome glumi covek koji me nervira jos iz nekih komedijaskih filmova, ali u ovom filmu razvaljuje, a ovo drugo dvoje koji su, iako sekundarni, apsoluno vrhunski, docaravaju problem pisanja knjiga svom silinom.

A hteo sam, zapravo, o tome kako pisanje ide donekle samo, a onda, negde stane. Tako ja provedoh nekoliko meseci komponujuci neku moju muziku i u jednom trentku se uhvatim da se vrtim u krug i nemam ideju. Pozovem drugara na pice koji se bavi muzikom i izlozim mu problem, a on mi kaze, verovatno da se sve sto si hteo vec rekao, a da bi mogao dalje moras malo da slusas...

Onda procitam negde u Kingovoj autobiografiji da covek svaki dan pise i kad mu je do toga i kad mu nije do toga (ne secam se koliko bese kaze da pise strana dnevno i insistira da to radi tako) ali ono sto napominje kao mnogo vaznije jeste, da cita mnogo vise strana nego sto pise. Kaze ne mozes da pises, ako ne citas dovoljno. Moras da znas sta pises.
 
Ja bih voleo da pisem, ali ne pisem, osim sto u poslednje vreme pisem ovde na forumu sve sa nadom da ce ono sto pisem da se dopadne nekom. Mnogo vise pisem nesto drugo ;) iako je to krace za pisanje.

Citam vase postove, a po glavi mi se mota film "Stranger than fiction" u kome glumi covek koji me nervira jos iz nekih komedijaskih filmova, ali u ovom filmu razvaljuje, a ovo drugo dvoje koji su, iako sekundarni, apsoluno vrhunski, docaravaju problem pisanja knjiga svom silinom.

A hteo sam, zapravo, o tome kako pisanje ide donekle samo, a onda, negde stane. Tako ja provedoh nekoliko meseci komponujuci neku moju muziku i u jednom trentku se uhvatim da se vrtim u krug i nemam ideju. Pozovem drugara na pice koji se bavi muzikom i izlozim mu problem, a on mi kaze, verovatno da se sve sto si hteo vec rekao, a da bi mogao dalje moras malo da slusas...

Onda procitam negde u Kingovoj autobiografiji da covek svaki dan pise i kad mu je do toga i kad mu nije do toga (ne secam se koliko bese kaze da pise strana dnevno i insistira da to radi tako) ali ono sto napominje kao mnogo vaznije jeste, da cita mnogo vise strana nego sto pise. Kaze ne mozes da pises, ako ne citas dovoljno. Moras da znas sta pises.
Slažem se sa Kingom
Da bi se sviralo ili komponovalo, treba imati dosta muzike u sebi
Verovatno je slično sa pisanjem
 

Back
Top