Ako bi neko odlučio da ne leči tešku bolest kao što je tumor

POkazi mi toga koga je izlecio manastir i molitva ?
A molitva moze pomoci uz lecenje.
Pusti lecenje, to svaka budala zna da kad mu nije dobro da ode kod cika doktora da mu da bocu ili bombonicu.
Ajmo na molitve, jel one mogu da izlece i ako mogu kako, ko se od njih izlecio ?

Lično ne vjerujem u to.
Ima ovdje kod nas manastir, dolaze ljudi iz cijele bivše države, mole, nose vodu, vjeruju...pričaju da je bilo nekih izlječenja ali ja ne znam ni jednog takvog.
Prošle godine kad sam išla na Ostrog, zamolila me prijateljica da donesem osvećenu vodu za njenu teško bolesnu majku. Donijela sam, naravno...ako ništa drugo, nada umire poslijednja.
Umrla je i njena majka nekoliko mjeseci poslije.
 
Recimo da je neko odlučio da se ne leči i da ne ide na hemoterapije, zračenja, i ostalo...
Proživi preostalih par godina ili nekoliko meseci onako kako misli da treba, i bolest počne da uzima maha, osoba onemoća
i padne u krevet, počinje mučenje...
Šta se tada događa ?
Da li je uopšte, i koliko je moguće ublažiti bolove ?
Da li sredstva za ublažavanje bolova imaju efekta ili se osoba i pored tih opijata muči u bolovima ?
Da li uopšte zdravstvo ima praksu ili obavezu da teškom i umirućem pacijentu ublažava bolove ?
 
Ja se vala borim... kako za sebe, tako za moje bližnje... nikome se ne umire, pogotovo ne mlad!
Neko mi preporučio da pročitam "Spas" od Bjelice i jesam... zgrozila sam se... ok, ja razumem da su trenutačne terapije raka teške, evo ja od Avgusta sam redovno na hemoterapijama i već sam 3 puta operisana (sad sam u bolnici, juče me operisali), ali i dalje ne bih odustala od terapija, kako ovih što mi lekari daju tako i svih alternativa koje radim sama...
Ono što je problem u Srpskom zdravstvu je da su bolnice i samo zdravstvo užas... imamo mnogo sposobne lekare, ali sam srećna što se lečim u Beču... ovde ti ne dopuštaju da se lečiš sam i odbiješ terapiju... a u Srbiji mislim da dopuštaju ali te onda tretiraju kao morona...
 
Ja se vala borim... kako za sebe, tako za moje bližnje... nikome se ne umire, pogotovo ne mlad!
Neko mi preporučio da pročitam "Spas" od Bjelice i jesam... zgrozila sam se... ok, ja razumem da su trenutačne terapije raka teške, evo ja od Avgusta sam redovno na hemoterapijama i već sam 3 puta operisana (sad sam u bolnici, juče me operisali), ali i dalje ne bih odustala od terapija, kako ovih što mi lekari daju tako i svih alternativa koje radim sama...
Ono što je problem u Srpskom zdravstvu je da su bolnice i samo zdravstvo užas... imamo mnogo sposobne lekare, ali sam srećna što se lečim u Beču... ovde ti ne dopuštaju da se lečiš sam i odbiješ terapiju... a u Srbiji mislim da dopuštaju ali te onda tretiraju kao morona...

Imas srece da se lecis u Austriji....
Oni bi trebalo da su jedni od boljih uopste ....

Ti si ovde, u stvari, i jedina kompetentna da das svoje misljenje o tome...

Ja sam napisala da se ne bi lecila, osim alternativnim putem^^
Ali, sada kada si ovo napisala....
Tek kad se covek nadje u takvoj situaciji, postane svestan koliko ima snage da se bori za svoj zivot !

Srecno draga ! :heart: :cvet: :zag:
 
Imas srece da se lecis u Austriji....
Oni bi trebalo da su jedni od boljih uopste ....

Ti si ovde, u stvari, i jedina kompetentna da das svoje misljenje o tome...

Ja sam napisala da se ne bi lecila, osim alternativnim putem^^
Ali, sada kada si ovo napisala....
Tek kad se covek nadje u takvoj situaciji, postane svestan koliko ima snage da se bori za svoj zivot !

Srecno draga ! :heart: :cvet: :zag:

Hvala mila... evo ležim i gledam oko sebe... hvala sudbini što sam tu gde sam...
Moji lekari, svi dosad, spajaju normalne metode (hemoterapija, zračenje, itd.) sa alternativnom medicinom... baš sam danas tj jurtos imala razgovor sa Dr. (pazi sad!):

Dr.: "Ooooo Gđo. pa izgledate mi prelepo danas, kako smo?"
Ja: "Hvala doktore, evo gura se!"
Dr. pošto je pročitao temp., pritisak, nalaze: "Ovo Vam je već 4ta operacija u pola godine"
Ja: "Da"
Dr.: "Pa što ste operisali i ruke tako kratko posle 2 opercije jajnika?"
Ja: "Doktore reko ako ću već da capnem pošto sam skinula 75kg i dobila rak, nek to bude u telu kakvog sam ja zamislila i sa lepim rukama!"
Dr. mrtav ozbiljan i pošto se nije nasmejao na moju "šalu".: "Jel verujete u Boga?"
Ja: "Ne"
Dr.: "Dobro. Želim da verujete meni i sebi, jel možete to?"
Ja: "Hmmm valjda..."
Dr.: "Ne ne... ne valjda! To je ključ vašeg ozdravljenja! Često imamo pacijente koji veruju u Boga i samo u njega, a po sebi su slabi. Mi, lekari, bilo to ja koji sam vas operisao, sestra koja je asistirala, sestra koja vas previja, hrani, pere, čak i sestra koja vam radi sken - svi smo mi tu za VAS. Ne obrnuto. Kad mi obećate da ćete gledati samo sebe, voleti sebe i svoje bližnje više od svega i baš zbog sebe i njih preživeti, onda ja mogu otići kući i spavati mirno. Verujte u sve nas. Jer za svakih 10 života koja ova bolest pojede, ima 1 koji preživi... za njih mi i za njih ja radim... a vi ste snažna žena, vidim to!"
Ja: "..."
Dr.: "Ajmo sad osmeh na lice i da vas danas izdopingujemo da sutra idete kući!"

Kad shvatiš da sve te terapije - da, idu ti na štetu... da, povraćaš, muka ti je, dobiješ afte u ustima da ne možeš da pričaš, jedeš, dišeš... da, imaš još hiljadu drugih razloga da odbiješ... a onda opet imaš nadu svojih bližnjih da ih nećeš napustiti, da nećeš odustati... imam ćerku čiji odlazak u 1. razred želim da doživim... maturu, venčanje, nespavanje kad prvi put ode na letovanje ili izlazak sama... pa sledeći sneg, letovanje, izlazak sunca, sladoled na keju... tolko toga... Rak je kao rat, imaš kukavice i pobednike... Hebeš i bolove i afte i 1000 ku..ca ako će mi to dozvoliti da doživim još nekih stvari...
 
Na sta bi licio moj um, kada bih se opterecivao stvarima po principu 'sta bi bilo kad bi bilo'...

Kad bude, ako bude, bice. Jedino tada vredi razmisljati o tome, ako ne bude, mozak je gubio dragoceno vreme, jedino sto ima ovde na ovoj planeti, ako bude, moze se lako ispostaviti da je svo razmisljanje o tom problemu dok si zdrav, uzaludno i da si prevideo gomilu okolnosti, sto renderuje tvoje prethodno razmisljanje beskorisnim...
 
Hvala mila... evo ležim i gledam oko sebe... hvala sudbini što sam tu gde sam...
Moji lekari, svi dosad, spajaju normalne metode (hemoterapija, zračenje, itd.) sa alternativnom medicinom... baš sam danas tj jurtos imala razgovor sa Dr. (pazi sad!):

Dr.: "Ooooo Gđo. pa izgledate mi prelepo danas, kako smo?"
Ja: "Hvala doktore, evo gura se!"
Dr. pošto je pročitao temp., pritisak, nalaze: "Ovo Vam je već 4ta operacija u pola godine"
Ja: "Da"
Dr.: "Pa što ste operisali i ruke tako kratko posle 2 opercije jajnika?"
Ja: "Doktore reko ako ću već da capnem pošto sam skinula 75kg i dobila rak, nek to bude u telu kakvog sam ja zamislila i sa lepim rukama!"
Dr. mrtav ozbiljan i pošto se nije nasmejao na moju "šalu".: "Jel verujete u Boga?"
Ja: "Ne"
Dr.: "Dobro. Želim da verujete meni i sebi, jel možete to?"
Ja: "Hmmm valjda..."
Dr.: "Ne ne... ne valjda! To je ključ vašeg ozdravljenja! Često imamo pacijente koji veruju u Boga i samo u njega, a po sebi su slabi. Mi, lekari, bilo to ja koji sam vas operisao, sestra koja je asistirala, sestra koja vas previja, hrani, pere, čak i sestra koja vam radi sken - svi smo mi tu za VAS. Ne obrnuto. Kad mi obećate da ćete gledati samo sebe, voleti sebe i svoje bližnje više od svega i baš zbog sebe i njih preživeti, onda ja mogu otići kući i spavati mirno. Verujte u sve nas. Jer za svakih 10 života koja ova bolest pojede, ima 1 koji preživi... za njih mi i za njih ja radim... a vi ste snažna žena, vidim to!"
Ja: "..."
Dr.: "Ajmo sad osmeh na lice i da vas danas izdopingujemo da sutra idete kući!"

Kad shvatiš da sve te terapije - da, idu ti na štetu... da, povraćaš, muka ti je, dobiješ afte u ustima da ne možeš da pričaš, jedeš, dišeš... da, imaš još hiljadu drugih razloga da odbiješ... a onda opet imaš nadu svojih bližnjih da ih nećeš napustiti, da nećeš odustati... imam ćerku čiji odlazak u 1. razred želim da doživim... maturu, venčanje, nespavanje kad prvi put ode na letovanje ili izlazak sama... pa sledeći sneg, letovanje, izlazak sunca, sladoled na keju... tolko toga... Rak je kao rat, imaš kukavice i pobednike... Hebeš i bolove i afte i 1000 ku..ca ako će mi to dozvoliti da doživim još nekih stvari...

Rasplakala si me .......

Budi jaka i veruj :zag:

izlecices se, i doci ce kraj lekarima, bolnicama, operacijama....
i doziveces sve lepe stvari koje si opisala ~~~~ :ljub:
 
Čuo sam iz medija da u našem zdravstvu nema uslova za brigu o pacijentima na samrti i da ih pošalju kućama gde umiru u bolovima pred porodicama.
Cudno. Farmaceutske kuce proizvode i za te svrhe i lizalice sa fentanilom, stvarju oko sto puta mocnijom da ublazi bolove od onoga sto svi zovu "morfijum". Lize se dok ne prestanu bolovi. Vrlo prakticno.
 

Back
Top