Ajnštajn između mita i stvarnosti

Nina

Veteran
Supermoderator
Poruka
401.991
Albert Ajnštajn, čovek čije je ime postalo sinonim za genijalnost, najčešće se prikazuje kao bezazleni, rasejani naučnik sa razbarušenom kosom i blagim osmehom. Njegov rad na teoriji relativnosti promenio je način na koji razumemo prostor, vreme i samu prirodu univerzuma. Ispod te aure dobrodušnog genija, međutim, skrivala se i složenija, mračnija ljudska strana, ona koju su biografi otkrili tek kasnije, kada su u javnost dospela njegova privatna pisma, dnevnici i svedočanstva bliskih osoba.Iako ostaje jedno od najvažnijih imena u istoriji nauke, njegove ideje o prostoru, vremenu i energiji zauvek su promenile svet. Ako želimo da razumemo čoveka iza formule relativiteta, moramo da ga posmatramo u celosti, kao mislioca koji je nadmašio granice nauke i kao čoveka koji nije nadmašio granice sopstvenih slabosti.
einstein.jpg
 
Loš odnos sa suprugom

Ajnštajn je bio briljantan um, ali ne i nežan suprug. Svoju prvu suprugu Milevu Marić upoznao tokom studija na Politehničkoj školi u Cirihu. Mileva, poreklom iz Srbije, bila je jedna od prvih žena koje su studirale fiziku u to vreme, a njihova veza započela je kao intelektualno partnerstvo. Međutim, ubrzo nakon što su se venčali 1903. godine, njihov odnos se pretvorio u nešto daleko složenije i bolnije.

U pismima koja su kasnije objavljena, vidi se hladan, čak surov ton. Ajnštajn joj je postavljao rigidna pravila: da ne očekuje nikakvu fizičku bliskost, da ne govori ako joj on to ne dozvoli, da napušta sobu kad on to zatraži, da mu služi hranu bez prigovora.

„Moraš da odustaneš od svakog ličnog odnosa sa mnom“, pisao je, „osim onog što je nužno zbog društvenih obaveza.“
Iako su imali dvojicu sinova, njihov brak se urušio. Mileva je napustila Ajnštajna i odvela decu u Cirih, dok je on započeo vezu sa svojom rođakom Elzom, koja će kasnije postati njegova druga supruga. Ironično, dok je postajao simbol slobodne misli, u privatnom životu Ajnštajn se pokazivao kao čovek koji je nastojao da kontroliše žene u svom okruženju.

Njegov odnos sa decom bio je jednako komplikovan. Starijeg sina, Hansa Alberta, jedva je viđao, dok je mlađi, Eduard, patio od šizofrenije. Ajnštajn ga je retko posećivao, a kasnije, nakon što je dečak završio u psihijatrijskoj ustanovi, gotovo da je prekinuo kontakt.U pismima prijateljima Ajnštajn priznaje osećaj krivice, ali i nemoći — kao da je posmatrao sopstveni život kao eksperiment koji nije uspeo.
688z387_Albert_Einstein_and_his_wife_Mileva_Maric.jpg
 
Otvorio vrata nuklearnom dobu

Ajnštajn je javno bio poznat po svojim humanističkim stavovima: zalagao se za mir, osuđivao rasizam, podržavao građanska prava Afroamerikanaca, odbijao vojnu službu. Ipak, i tu su postojali kontrasti, piše Valter Isakson, u najpoznatijoj savremenoj biografiji slavnog genija „Einstein: His Life and Universe”.
Tokom Drugog svetskog rata potpisao je pismo predsedniku Ruzveltu u kojem je upozorio na mogućnost da nacisti razviju atomsku bombu.
Upravo to pismo pokrenulo je projekat „Menhetn“, isti onaj koji je doveo do stvaranja oružja koje je raznelo Hirošimu i Nagasaki.

Kasnije je Ajnštajn iskreno žalio zbog toga, ali nije mogao da izbriše činjenicu da je njegova teorijska fizika otvorila vrata nuklearnom dobu.
„Da sam znao šta će ljudi učiniti s tim, bio bih obućar, a ne fizičar“, rekao je s gorčinom.
Njegov pacifizam bio je dubok, ali selektivan. Tokom Drugog svetskog rata, podržavao je upotrebu sile protiv Hitlera, nazivajući to „odbranom civilizacije“. Bio je uveren da su zlo i fanatizam ponekad jači od ideala razuma, a to shvatanje se kosilo sa njegovim ranijim idealizmom.

Rasistički komentari
U privatnim zapisima sa putovanja po Aziji 1920-ih, koji su objavljeni tek nedavno, Ajnštajn je beležio komentare koji se danas smatraju rasističkim. U jednom delu govori o „kineskoj rasi koja sedi i jede kao mašina“ i o „Indijcima koji žive u prljavštini“. Ti zapisi šokirali su mnoge, jer su se kosili sa njegovom javnom slikom borca za jednakost i ljudska prava.
Biografi smatraju da ti zapisi ne odražavaju nužno mržnju, već predrasude njegovog vremena. Činjenica da ih je zapisao, međutim, pokazuje koliko je i on, uprkos svom geniju, bio proizvod epohe u kojoj je živeo.(politika)
 
bezveze
možda je rekao: "siroti indijci, tako su siromašni i opljačkani da moraju da žive u štroki"
ovog momenta kada bi na primer neki šveđanin obišao srbiju mogao bi da konstatuje da smo prosečno štrokavi kao goveda
to je samo konstatacija, zašto bi bio rasizam?
 

Back
Top