Ima jedna prica,o kojoj sam vec ranije pisao.Videli poslovni ljudi iz kola cergare uz neku recicu.Izasli i pitali ga da li bi hteo da dobije stan i radno mesto.Malo je razmislio i na kraju pristao.To je istina i bilo je po svim novinama krajem '70-ih.Posto je imao dosta dece dobili su cetvorosoban stan,a oca zaposlili kao portira,jer nisu mogli da mu daju bolje radnoi mesto,jere je imao samo 4 razreda osnovne skole.Radio Rom nepunih godinu dana,napustio i posao i stan i vrati se u svoja mala kola koja je vukao jedan magarac i vratili se uz recicu.Ovi ih nadju i pitaju,zasto je to uradio.Rako im je "Ne mogu ja svaki dan da idem na posao,niti da budem toliko vremena na jednom mestu.Lepse mi je ovako".To su potvrdili i njegova zena,koje je rekla da ne moze da bude zatvorena,jer je naucila na slobodu,a i deca se nisu bunila.Dakle oni zele i vole tako da zive.I lakse im je da se zale tako kada ih poseti televizija,ali cim ih pitaju da im ponude neki stalan posao,ne znaju sta da odgovore.Jednostavno ne zele obavezu.Na srecu ima dece i mladih koji imaju afiniteta prema necem boljem i visem od takvog zivota,ali je to mali procenat.Ako je kod nas Srba obavezno prijaviti dete u socijalno,zbog knjizice i drugih papira koji idu,zasto to ne nametnuti i njima.Ko zna koliki broj njihove dece nema nikakav dokumenat,pa i stariji nemaju licne karte.