Adventisti sedmog dana

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Mar 8:34 I dozvavši narod s učenicima svojim reče im: Ko hoće za mnom da ide neka se odrekne sebe i uzme krst svoj, i za mnom ide.
Mar 8:35 Jer ko hoće dušu svoju da sačuva, izgubiće je; a ko izgubi dušu svoju mene radi i jevanđelja onaj će je sačuvati.
Mar 8:36 Jer kakva je korist čoveku ako zadobije sav svet, a duši svojoj naudi?
Mar 8:37 Ili kakav će otkup dati čovek za dušu svoju?
Mar 8:38 Jer ko se postidi mene i mojih reči u rodu ovom preljubotvornom i grešnom, i Sin će se čovečji postideti njega kad dođe u slavi Oca svog s anđelima svetima.

Isus Hrist
 
Poslednja izmena:
Da li primećujete da se stalno ponavlja:

KO HOĆE

Jas 4:4 ... KOJI HOĆE svetu prijatelj da bude, neprijatelj Božji postaje.

Mar 8:34 I dozvavši narod s učenicima svojim reče im: KO HOĆE za mnom da ide neka se odrekne sebe i uzme krst svoj, i za mnom ide.

Mar 8:35 Jer KO HOĆE dušu svoju da sačuva, izgubiće je;a ko izgubi dušu svoju mene radi i jevanđelja onaj će je sačuvati.


 
Bog nas ne pritiska silom da izaberemo dobro ili zlo...

On je stavio pred nama istinu a naše je da slobodno odlučimo šta ćemo da uradimo sa njom...

mi sami biramo svoju sudbinu...

ili ćemo prihvatiti Isusa Hrista a sa Njim i mržnju sveta (zato što svet mrzi one koji su dopustili da Hrist živi u njima)...

ili ćemo se ODREĆI Hrista zato što je ta istina nepopularna u društvu! (a kada je istina bila popularna)

Izbor donosimo sasvim slobodno...

svi mi svojim stavom prema Hristu definišemo svoju večnu sudbinu.
 
Kao što ste mogli da vidite, hrišćanstvo nije društveni klub (kako to mnogi misle), već...

POTPUNA PROMENA

Joh 1:12 A koji Ga primiše dade im vlast da budu sinovi Božiji, koji veruju u ime Njegovo,
Joh 1:13 Koji se ne rodiše od krvi, ni od volje telesne, ni od volje muževlje, nego od Boga.

NOVO ROĐENJE

(kao što vidimo novo rođenje je bilo potrebno i uglednom knezu Nikodimu)

Joh 3:1 Beše pak čovek među farisejima, po imenu Nikodim, knez jevrejski.
Joh 3:2 Ovaj dođe k Isusu noću i reče Mu: Ravi! Znamo da si ti učitelj od Boga došao; jer niko ne može čudesa ovih činiti koja ti činiš ako nije Bog s njim.
Joh 3:3 Odgovori Isus i reče mu: Zaista, zaista ti kažem: ako se ko nanovo ne rodi, ne može videti carstvo Božije.
Joh 3:4 Reče Nikodim Njemu: Kako se može čovek roditi kad je star? Eda li može po drugi put ući u utrobu matere svoje i roditi se?
Joh 3:5 Odgovori Isus: Zaista, zaista ti kažem: ako se ko ne rodi vodom i Duhom, ne može ući u carstvo Božije.
Joh 3:6 Šta je rođeno od tela, telo je; a šta je rođeno od Duha, duh je.
Joh 3:7 Ne čudi se što ti rekoh; valja vam se nanovo roditi.
Joh 3:8 Duh diše gde hoće, i glas njegov čuješ, a ne znaš otkuda dolazi i kuda ide; tako je svaki čovek koji je rođen od Duha.
Joh 3:9 Odgovori Nikodim i reče Mu: Kako može to biti?
Joh 3:10 Isus odgovori i reče mu: Ti si učitelj Izrailjev, i to li ne znaš?
Joh 3:11 Zaista, zaista ti kažem da mi govorimo šta znamo, i svedočimo šta videsmo, i svedočanstvo naše ne primate.
Joh 3:12 Kad vam kazah zemaljsko pa ne verujete, kako ćete verovati ako vam kažem nebesko?
Joh 3:13 I niko se ne pope na nebo osim koji siđe s neba, Sin čovečiji koji je na nebu.
Joh 3:14 I kao što Mojsije podiže zmiju u pustinji, tako treba Sin čovečiji da se podigne.
Joh 3:15 Da nijedan koji Ga veruje ne pogine, nego da ima život večni:
Joh 3:16 Jer Bogu tako omile svet da je i Sina svog Jedinorodnog dao, da nijedan koji Ga veruje ne pogine, nego da ima život večni.
Joh 3:17 Jer Bog ne posla Sina svog na svet da sudi svetu, nego da se svet spase kroza Nj.
Joh 3:18 Koji Njega veruje ne sudi mu se, a koji ne veruje već je osuđen, jer ne verova u ime Jedinorodnog Sina Božijeg.
Joh 3:19 A sud je ovaj što videlo dođe na svet, i ljudima omile većma tama negoli videlo; jer njihova dela behu zla.
Joh 3:20 Jer svaki koji zlo čini mrzi na na videlo i ne ide k videlu da ne pokaraju dela njegova, jer su zla.
Joh 3:21 A ko istinu čini ide k videlu, da se vide dela njegova, jer su u Bogu učinjena.

 
Poslednja izmena:
NASTAVAK:





Meletije Metaksakis (1871 - 1935)



Dok je još bio Arhiepiskop atinski, Meletije je sa grupom istomišljenika posetio Englesku gde je vodio razgovore o jedinstvu izme?u Anglikanske i Pravoslavne crkve. Kao Arhiepiskop atinski, Meletije je tako?e osnovao "Grc(ku pravoslavnu arhiepiskopiju u Severnoj Americi". Pre toga, tamo nisu postojale posebne jurisdikcije, vec' su parohije, koje su se sastojale od raznih etnic(kih grupa, ukljuc(ujuc'i i Grke, zvanic(no bile pod jurisdikcijom Ruskog episkopa. Padom carske Rusije i preuzimanjem vlasti od strane Boljševika, Ruska crkva je izolovana a njene eparhije van Sovjetskog Saveza izgubile su svoj oslonac. Osnivanje c(isto grc(ke etnic(ke eparhije u Americi od strane Arhiepiskopa Meletija, predstavljalo je prvu u nizu daljih podela. Razlic(ite grupe su potom tražile i dobijale podršku svojih matic(nih Crkava.[5]

Nakon svrgavanja u Atini, Meletije februara 1921. godine, odlazi u Ameriku, gde je, na osnovu odluke Svetog arhijerejskog sabora SPC od 10. 12. 1920. u to vreme boravio i sv. vladika Nikolaj Velimirovic' sa zadatkom da "ispita stanje, potrebe i želje Srpske pravoslavne crkve u Sjedinjenim Državama". U svom izveštaju Svetom arhijerejskom saboru od 13/26 juna 1921. sv. vl. Nikolaj spominje i susret sa Meletijem i o tome kaže:

"Gledište Grka najbolje su mi objasnili Mitropolit atinski Meletije Metaksakis, koji se sada nalazi u Americi kao izbeglica, i Aleksandar episkop Rodostolski, koga je isti Mitropolit Meletije pre tri godine odveo u Ameriku i tu delegirao da vrši dužnost episkopa nad grc(kom crkvom u Americi."

"Mitropolit Meletije veli, da prema propisima kanonskim, vrhovni nadzor nad crkvom u Americi mora da pripadne patrijarhu carigradskom. Poziva se na kanon 28. IV Vaseljenskog sabora, shodno kome sve crkve u zemljama "varvarskim" spadaju pod jurisdikciju patrijarha u Carigradu. Ova jurisdikcija, prema njegovom mišljenju, bila bi više poc(asna, a konkretnije bi se ona projavljivala samo u sluc(ajevima apelata od jedne nezadovoljne strane."[6]

Svakako da je ovo bila interesantna novost za sv. vl. Nikolaja, koju je u svom izveštaju odluc(io da prenese i Saboru SPC, jer niko pre toga nije na ovaj nac(in tumac(io 28. kanon IV Vaseljenskog sabora. Ni jedan Carigradski patrijarh pre Meletija nije pokušavao da zameni prvenstvo c(asti sa prvenstvom vlasti, ili sabornost Crkve nekakvim mitom o vrhovnom sudiji u "sluc(ajevima apelata od jedne nezadovoljne strane".

Pored nastojanja da zasnuje jedan potpuno novi poredak me?u pomesnim crkvama i njihovim dijasporama, Meletije je u Americi nastavio da neguje i svoje izuzetno dobre odnose sa Anglikancima. Tako je grc(ki ambasador u Vašingtonu 17. decembra 1921. godine izvestio Perfekturu u Solunu da je Meletije "u odeždi uzeo uc(ešc'a na anglikanskom bogosluženju, klec(ao sa anglikancima na molitvi, celivao njihov presto, propovedao i kasnije blagoslovio prisutne!"[7] Kada je Sveti sinod Grc(ke crkve saznao za njegove aktivnosti, formirana je u novembru 1921. komisija sa zadatkom da ispita Meletijev sluc(aj. Me?utim, dok je istraga još bila u toku, Meletije je iznenada i neoc(ekivano izabran za Carigradskog patrijarha. Sinodska komisija je ipak nastavila svoj rad i na osnovu njenih nalaza Sveti sinod Grc(ke crkve je 9. decembra 1921. svrgao Meletija Metaksakisa zbog c(itavog niza prekršaja Kanonskog prava, kao i zbog prouzrokovanja šizme.[8] Uprkos ovakvoj odluci Meletije je ustolic(en u tron Carigradskih arhiepiskopa 24. januara 1922. godine, a zatim je, pod velikim politic(kim pritiskom, presuda o Meletijevom svrgavanju povuc(ena 24. septembra iste godine.

Mitropolit Germanos (Karavangelis), koji je u me?uvremenu, redovnim postupkom vec' bio izabran za Arhiepiskopa Carigrada, objašnjava prilike oko iznenadnog obrta situacije. On kaže: "Oko mog izbora na Vaseljenski tron 1921. godine nije bilo nedoumica. Od sedamnaest glasova, šesnaest ih je bilo u moju korist. Tada, mi je jedan od mojih prijatelja, laik, ponudio 10,000 funti da se odreknem svih prava na izbor u korist Meletija Metaksakisa. Prirodno, odbio sam ovu ponudu sa nezadovoljstvom i ga?enjem. Odmah zatim, neoc(ekivano jedne noc'i, troc(lana delegacija od strane "Nacionalne lige za odbranu" posetila me je energic(no ube?ujuc'i da se odreknem kandidature u korist Meletija Metaksakisa. Delegati su govorili o tome kako Meletije može da donese 100,000 dolara Patrijaršiji, kako je on u vrlo prijateljskim odnosima sa protestantskim biskupima u Engleskoj i Americi, kako može da bude od velike koristi u grc(kim internacionalnim odnosima i kako me?unarodni interesi zahtevaju da Meletije bude izabran za Patrijarha. To je tako?e, bila i volja Elefteriosa Venizelosa."

"Razmišljao sam celu noc' o ovim predlozima. Ekonomski haos je vladao u Patrijaršiji. Vlada u Grc(koj je prestala da šalje pomoc', a nije bilo drugih izvora prihoda. Redovne plate nisu isplac'ivane u poslednjih devet meseci. Patrijaršijske dobrotvorne ustanove su bile u kritic(nom materijalnom stanju. Iz ovih razloga i za dobro naroda, prihvatio sam taj predlog.[9]

Nakon ovog dogovora, 23. novembra 1921. usvojen je predlog Sinoda carigradske patrijaršije da se izbor patrijarha odloži. Odmah zatim, episkopi koji su glasali za ovo odlaganje zamenjeni su drugima, tako da je dva dana kasnije, 25. novembra 1921. godine, izabran Meletije. U me?uvremenu, zamenjeni episkopi sastali su se u Solunu i izdali saopštenje da je "izbor Meletija uc(injen u suprotnosti sa svetim kanonima", najavljujuc'i da c'e preduzeti "valjani i kanonski izbor Patrijarha Konstantinopolja".[10] Uprkos svemu ovom i na opšte iznena?enje, Meletije je, dva meseca kasnije, ipak postao Carigradski patrijarh.

Moglo bi se rec'i da od tada, njegovim izborom poc(inje jedno sasvim novo poglavlje u Pravoslavnoj crkvi. Kao vatreni borac za politic(ke ideje panjelinizma, energic(ni modernista i reformator Crkve, Meletije je zapoc(eo niz promena i uticao na donošenje mnogobrojnih odluka sa veoma dalekosežnim posledicama. 1922. godine Sinod njegove Patrijaršije, izdaje encikliku kojom priznaje validnost anglikanskog rukopoloženja,[11] a na Meletijevu inicijativu od 10. maja do 8. juna 1923. godine u Carigradu se sastaje takozvani "Svepravoslavni kongres", koji uprkos odlukama sabora iz 1583.[12] i potom, 1587. i 1593. odluc(uje da promeni kalendar u Pravoslavnoj crkvi. Vrlo je karakteristic(no za ovaj kontraverzni skup, za koji u literaturi postoje razni nazivi: "Sve-pravoslavni kongres", "Pravoslavno sabranje",[13] i t.d., da su na njemu bili prisutni predstavnici samo tri pomesne Pravoslavne crkve: Grc(ke, Rumunije i Srbije, dok su predstavnici ostalih, pa i najbližih crkava: Antiohijske, Jerusalimske i Aleksandrijske patrijaršije, odluc(ili da ne prisustvuju. Kao vaseljenski patrijarh, Meletije je predsedavao sednicama ovog skupa kome je prisustvovao i anglikanski biskup C(arls Gor, koji je, na Meletijev poziv, sedeo sa njegove desne strane i uzimao uc(ešc'a u radu ovog kongresa.[14]

Može se rec'i da je uvo?enje novog kalendara za parohijsko sveštenstvo i narod, a posebno za monaštvo, predstavljalo krajnje razoc(arenje širom Pravoslavlja. Ovaj gest je uglavnom protumac(en kao vidljiva projava namere Carigrada da se približi Zapadu, na štetu vekovnog bogoslužbenog jedinstva pomesnih pravoslavnih Crkava. Tako je tzv. "Svepravoslavni kongres", sac(injen od predstavnika tri pomesne crkve, uspeo da prihvati novi kalendar iz istih onih razloga unije, iz kojih su ga raniji pravoslavni sabori osudili i odbacili: "radi istovremenog proslavljanja velikih hrišc'anskih praznika od strane svih Crkava".[15]

Šta god i koga god da je predstavljao ovaj skup, istoric(ari c'e najverovatnije morati da konstatuju da je ovo bio jedan od najžalosnijih doga?aja u životu Crkve Hristove u 20. veku. Diktiran sa vrha i nametnut u suprotnosti sa ranijim saborskim odlukama, politic(kim pritiscima sprovo?en, tzv. novi kalendar, izazvao je raskole i krvave ulic(ne obrac(une, kojima nije izbegao ni sam Meletije. Vernom narodu pravoslavnom širom sveta nisu bile po volji Meletijeve modernistic(ke reforme u Crkvi. U Carigradu je došlo do velikih nemira u kojima je ogorc(eno pravoslavno stanovništvo demoliralo Patrijaršijske prostorije i samog Meletija podvrglo telesnim povredama.[16] Ne dugo za tim on je bio prisiljen da napusti Carigrad i abdicira, u septembru iste, 1923. godine.

Po svoj prilici, patrijarh Meletije je imao velike planove, i ovaj mali i neslavni skup se nije bavio samo jednom temom. Pored pitanja promene kalendara, tako?e su se raspravljala i pitanja odre?ivanja fiksiranog dana proslave Vaskrsa (promena pashalije je inac(e zabranjena 1. Vas. Saborom i Antiohijskim Saborom pod pretnjom rašc(injenja klirika koji to pokuša), zatim stupanje u brak nakon rukopoloženja ?akona i prezvitera, drugi brak sveštenika, pitanje ublažavanja posta, pomeranje vec'ih svetiteljskih praznika u dan nedelje, i t.d.[17] U vezi ovog skupa, arhimandrit Dr Justin Popovic' u svojoj predstavci Svetom arhijerejskom saboru SPC, od 7. 5. 1977. god. kaže:

Pitanje pripremanja i održavanja novog "Vaseljenskog Sabora" Pravoslavne Crkve nije ni novo ni skorašnje u ovom našem veku istorije crkve. To pitanje je pokrenuto još u vreme nesrec'nog patrijarha Carigradskog Meletija Metaksakisa, poznatog uobraženog moderniste, reformatora i tvorca raskola u Pravoslavlju, na njegovom takozvanom "Svepravoslavnom kongresu" u Carigradu 1923. godine."
 
Poslednja izmena:
Ko je danas spreman da se odrekne sebe i da primi sramotu Hristovu?

(malo je bilo takvih...

Heb 11:35 ... a drugi biše pobijeni, ne primivši izbavljenje, da dobiju bolje vaskrsenje;
Heb 11:36 A drugi ruganje i boj podnesoše, pa još i okove i tamnice;
Heb 11:37 Kamenjem pobijeni biše, pretrveni biše, iskušani biše, od mača pomreše; idoše u kožusima i u kozjim kožama, u sirotinji, u nevolji, u sramoti;
Heb 11:38 Kojih ne beše dostojan svet, po pustinjama potucaše se, i po gorama i po pećinama i po rupama zemaljskim.
Heb 11:39 I ovi svi dobivši svedočanstvo verom ne primiše obećanja;
Heb 11:40 Jer Bog nešto bolje za nas odredi, da ne prime bez nas savršenstva.

... a danas da li je više onih koji su spremni da žrtvuju život radi istine)

Ko je spreman da da život za istinu?
Ko je spreman da da život za Hrista?

KO JE SPREMAN DA ŽIVI ZA HRISTA?
 
Poslednja izmena:
NASTAVAK:


Meletije Metaksakis i anglikanski arhiepiskop Lang,
konferencija u Lambetu 1930. godine

(Ovde se nalazi njihova slika)

Kao vaseljenski patrijarh, Meletije je naroc(itu pažnju posvetio pokušajima potpunog preure?enja odnosa me?u pomesnim pravoslavnim crkvama u svetu, a posebno prema njihovim dijasporama. Njegove odluke, pisma, tomosi i enciklike, bile su ne samo kontraverzne, vec' ponekad i u logic(koj suprotnosti jedne sa drugima. "Ne priznajuc'i autokefaliju Albanskoj Crkvi, pod izgovorom da pravoslavno stanovništvo sac(injava manjinu, Meletije, uprkos aktima Ruske Crkve, priznaje otcepljenje Poljske Crkve koja se isto tako nalazi u manjini u Poljskoj i tu crkvu potom potc(injava Konstantinopolju."[18]

Kao što je u svom izveštaju Saboru SPC sv. vl. Nikolaj Velimirovic' predoc(io, patrijarh Meletije je pokušavao da proširi tumac(enje 28. pravila 4. Vaseljenskog Sabora i na neki nac(in obuhvati ne samo grc(ku, vec' i dijaspore svih ostalih crkava. Po prvi put u istoriji jedan patrijarh pokušava da povede Carigradsku patrijaršiju u potpuno nekanonski i skandalozan administrativni osvajac(ki pohod u tu?e zemlje i na tu?u pastvu. Sveštenik Živko Panev o tome piše:

"Ne pitajuc'i Atinski Sinod, on je iskoristio svoje veze sa grc(kim stanovništvom u Americi 1922. i podc(inio ga sebi. Godine 1922. izdaje Tomos (rešenje) o osnivanju arhiepiskopije za Severnu i Južnu Ameriku u Njujorku, sa tri episkopije: u Bostonu, C(ikagu i San Francisku. Istovremeno, on preduzima korake za potc(injenje Carigradu i dijaspora drugih nacionalnosti. Prvi korak u tom pravcu dogodio se 1922. god. naznac(enjem egzarha za c(itavu zapadnu i centralnu Evropu u Londonu sa titulom mitropolita Tijatirskog, posle c(ega c'e Konstantinopolj poc(eti da osporava prava mitropolitu Evlogiju da upravlja ruskim parohijama u Zapadnoj Evropi.

9. jula 1923. Meletije je potc(inio sebi eparhije Ruske Crkve u Finskoj, pod vidom autonomne Finske Crkve. 23. avgusta 1923. Carigradski sinod pod njegovim predsedništvom izdaje Tomos o potc(injenju Carigradu ruskih eparhija u Estoniji, pod vidom autonomne Crkve.

Pod predsedništvom Meletijevim Carigradski Sinod rešava, da je za Pravoslavnu Dijasporu u Australiji potrebno stvoriti novu eparhiju, sa katedrom u Sidneju, potc(injenu Carigradu, što c'e se i ostvariti 1924. god."[19]

Zbog Meletijevih postupaka Srpska crkva je tako?e, dolazila u sukob sa Carigradskom patrijaršijom.
Ona je imala svoju eparhiju u C(ehoslovac(koj, za koju je 25. septembra 1921. godine, patrijarh Dimitrije hirotonisao episkopa c(eško-moravskog Gorazda Pavlika (koga su 4. septembra 1942. godine, streljali Nemci).[20] Uprkos tome, Patrijarh Meletije je 4. marta 1923. godine, hirotonisao arhimandrita Savatija za "arhiepiskopa Praga i cele C(ehoslovac(ke", i izdao mu tomos br. 1132 o uspostavljanju stare Kirilo-metodijevske arhiepiskopije koju je potom stavio pod jurisdikciju Carigradske patrijaršije.[21]

Osim autokefalne Albanske crkve, koju Meletije nije priznavao, na prostoru Albanije je bilo Srba o kojima je duhovno staranje vodila Srpska crkva. Tako je sekretar manastira Dec(ana, Viktor Mihailovic', 18. juna 1922. hirotonisan za vikarnog episkopa Skadarskog. Me?utim, Carigradska patrijaršija je vodila dugogodišnji spor sa Srpskom crkvom po pitanju jurisdikcije u Albaniji, a za to vreme je unijatska propaganda, direktno vo?ena iz Vatikana, uspešno obavljala svoj posao. Episkop skadarski Viktor je bio na teškim mukama (od kojih ga je spasila smrt 8. septembra 1939. godine). Po njegovoj želji sahranjen je u porti manastira Dec(ana.[22]

Meletijevo priznavanje anglikanskog rukopoloženja prouzrokovalo je negodovanje c(ak i kod Rimokatolika
. Kod Pravoslavnih vernika i sveštenstva, Meletijevske inovacije u Crkvi su izazivale veliki nemir i ogorc(enje, a po pitanju novog kalendara c(ak i raskole.

U Carigradu se 1. juna 1923. godine, okupio veliki broj sveštenstva i vernih koji su revoltirani, napali na Fanar sa ciljem da svrgnu Meletija i izbace ga iz grada. Me?utim, Metaksakis je izdržao još mesec dana u veoma napetoj atmosferi, da bi tek 1. jula 1923. godine, pod izgovorom bolesti i potrebe za lec(enjem, napustio Carigrad. Potom, uz intenzivne pritiske od strane grc(ke vlade i intervencije Atinskog arhiepiskopa, patrijarh Meletije najzad podnosi ostavku na svoj položaj 20. septembra 1923. godine
.

Novi kalendar, koji je na njegovo insistiranje izglasan na nesrec'nom kongresu u Carigradu 1923. godine, ubrzo su sprovele samo tri pomesne pravoslavne crkve: Carigradska, Grc(ka i Rumunska. U ostalima se to nije dogodilo zbog bojazni od daljih nemira i raskola, kao i zahvaljujuc'i snažnoj reakciji koja je bila veoma negativna. Jerusalimski patrijarh je istakao da je novi kalendar neprihvatljiv za njegovu Crkvu zbog opasnosti od prozelitizma i unijac'enja u Svetoj Zemlji. Verovatno najvec'a opozicija novom kalendaru ispoljena je od strane Aleksandrijske patrijaršije, c(iji je patrijarh Fotije, nakon dogovora sa Antiohijskim patrijarhom Grigorijem, Jerusalimskim Damjanosom i Kiparskim arhiepiskopom Kirilom, sazvao pomesni sabor, na kome je odluc(eno da apsolutno ne postoji potreba za promenom kalendara. Sabor je izrazio veliki bol i žaljenje što se takav predmet uopšte našao na dnevnom redu, konstatujuc'i da promena kalendara predstavlja opasnost za jedinstvo Pravoslavlja ne samo u Grc(koj vec' svuda u svetu.

Me?utim, ubrzo je Aleksandrijska patrijaršija i sama doživela veliku promenu. Pre toga, na Grc(koj vojnoj i politic(koj sceni je došlo do velikih promena usled poraza koje im je 1924. godine, Kemal Ataturk naneo u Maloj Aziji. Došlo je i do velike razmene stanovništva u kojoj je oko 1,400,000 Grka iz Male Azije moralo da pre?e u Grc(ku, iz koje je tako?e izašlo oko 300,000 Turaka.[23] Nakon svoje ostavke na presto Carigrada i ovih burnih i sudbonosnih doga?aja, patrijarh Meletije se našao u Aleksandriji, gde je uz politic(ku podršku naimenovan za drugog kandidata za tron Aleksandrijske patrijaršije.[24] U to vreme, Egipat je bio pod britanskim mandatom, a Egipatska vlada je imala pravo da od dva naimenovana kandidata potvrdi jednog za aleksandrijskog patrijarha. Vlada u Kairu je godinu dana odugovlac(ila sa svojom odlukom, da bi najzad, pod uticajem anglikanskih veza i pod pritiskom Engleske vlade, 20. maja 1926. potvrdila Meletija za papu i patrijarha aleksandrijskog. Nimalo obeshrabren pomesnim saborom svoga prethodnika, i pod izgovorom brige za jedinstvo grc(ke dijaspore sa maticom (u Grc(koj je pod pritiskom revolucionarne vlade novi kalendar bio vec' uveden), Meletije je ubrzo i u Aleksandriji uveo novi kalendar. Tako je navodna briga za grc(ku etnic(ku dijasporu odnela prevagu nad brigom o jedinstvu Crkve i odlukama ranijih sabora.

Kao vo?a crkvene delegacije, Meletije Metaksakis je uzeo uc(ešc'a i na konferenciji u Lambetu[25] 1930. godine, gde je vodio razgovore o jedinstvu (uniji) izme?u Anglikanaca i Pravoslavnih.

Pred kraj svoga života, ovaj izbeglica iz Svete Zemlje, sa Kitiona, iz Atine i Konstantinopolja, Meletije Metaksakis, nestabilni, neumorni i ambiciozni duh, iako ozbiljno bolestan, pokušao je da se kandiduje još i za patrijarha jerusalimskog. Me?utim, on umire 28. jula 1935. godine i biva sahranjen u Kairu. Za njim ostaje jedan burni period, nestabilno vreme politic(kih pritisaka i diplomatskih ekshibicija neprimerenih u Crkvi Hristovoj, c(ije posledice c'e se osec'ati još dugo...


Jerej Srboljub Miletic'


Ovo je link na Svetosavlju gde se jos nalazi ovaj clanak:


http://www.svetosavlje.org/biblioteka/Istorija/Lat_meletios.htm
 
Poslednja izmena:
Da li primećujete da se stalno ponavlja:

KO HOĆE

Jas 4:4 ... KOJI HOĆE svetu prijatelj da bude, neprijatelj Božji postaje.

Mar 8:34 I dozvavši narod s učenicima svojim reče im: KO HOĆE za mnom da ide neka se odrekne sebe i uzme krst svoj, i za mnom ide.

Mar 8:35 Jer KO HOĆE dušu svoju da sačuva, izgubiće je;a ko izgubi dušu svoju mene radi i jevanđelja onaj će je sačuvati.



Bas tako.

Nasuprot nazovi crkvi koja kaze, ako necete proklecemo vas i baciti anatemu i gorecete u pakao...

Koliko je to velika razlika izmedju Boga i onih koji kazu da su njegova crkva, koliko je Bozja milost daleko veca i od ljudske, svestenicke...

To su sve pokazatelji koji nam kazu, ko stvarno ima ili nema vezu sa Bogom.

Kako moze neko da ima kada ne postupa po Bozjoj volji i postupanju?
 
Poslednja izmena:
Tišina pred buru!

2Pe 3:9 Ne docni Gospod s obećanjem, kao što neki misle da docni, nego nas trpi, jer neće da ko pogine, nego svi da dođu u pokajanje.
2Pe 3:10 Ali će doći dan Gospodnji kao lupež noću, u koji će nebesa s hukom proći, a stihije će se od vatre raspasti a zemlja i dela što su na njoj izgoreće.
2Pe 3:11 Kad će se dakle ovo sve raskopati, kakvim treba vama biti u svetom življenju i pobožnosti,
2Pe 3:12 Čekajući i želeći da bude skorije dolazak Božijeg dana, kog će se radi nebesa spaliti i raskopati, i stihije od vatre rastopiti?

Užasna bura katastrofa iz apokalipse nas uskoro očekuje...

[prvo 7 truba (katastrofe koje će uništiti deo po deo planete), a zatim 7 zala Božjeg gneva će se izliti na ovaj nepokorni svet koji odbacuje Boga]

zar čekati poslednji trenutak da potpuno stanete na Hristovu stranu?

?
 
Poslednja izmena:
2Pe 3:1 Evo vam, ljubazni, već pišem drugu poslanicu u kojima budim napominjanjem vaš čisti razum,
2Pe 3:2 Da se opominjete reči koje su napred kazali sveti proroci, i zapovesti svojih apostola od Gospoda i Spasa.
2Pe 3:3 I ovo znajte najpre da će u poslednje dane doći rugači koji će živeti po svojim željama,
2Pe 3:4 I govoriti: Gde je obećanje dolaska njegovog? Jer otkako oci pomreše sve stoji tako od početka stvorenja.
2Pe 3:5 Jer navalice neće da znadu da su nebesa bila od pre i zemlja iz vode i usred vode Božijom reči.
2Pe 3:6 Zato tadašnji svet bi vodom potopljen i pogibe.
...
 
2Pe 3:1 Evo vam, ljubazni, već pišem drugu poslanicu u kojima budim napominjanjem vaš čisti razum,
2Pe 3:2 Da se opominjete reči koje su napred kazali sveti proroci, i zapovesti svojih apostola od Gospoda i Spasa.
2Pe 3:3 I ovo znajte najpre da će u poslednje dane doći rugači koji će živeti po svojim željama,
2Pe 3:4 I govoriti: Gde je obećanje dolaska njegovog? Jer otkako oci pomreše sve stoji tako od početka stvorenja.
2Pe 3:5 Jer navalice neće da znadu da su nebesa bila od pre i zemlja iz vode i usred vode Božijom reči.
2Pe 3:6 Zato tadašnji svet bi vodom potopljen i pogibe.
...

pa pravoslavlju se rugaju svi i vi i katolici..ali se ne menja.....i nece dok gospod ne dodje...
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top