Adventisti sedmog dana

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Napomena,

U Palestini 80 posto Jevreja su nevernici. Postoji ortodoksna grupa koja se jos formalno drzi starozavetnih obreda, ali su u manjini.

I oni Jevreji koji imaju snazan uticaj u svetu, posebno u trgovini i finansijama, najmanje su u Jerusalimu, oni su u mnogimm metropolama sveta.

Dok sila koja ce zavesti ceo svet mora biti religiozna sila, koja ne deluje samostalno vec koristi i vladaare svet.

"I bi uhvacena zver i s njom lazni prorok koji ucini pred njom znake kojima orevari one koji primise zig zverin i koji se poklanjaju ikoni njezinoj;"
Otkrivenje `19,20 U prethodnom stihu spominje se zver i carevi i vojnici njihovi, koji se svi zajedno suprostavljaju oneme koji sedi na konju
i s vojkom njegovom. Jasno se vidi da ce se izvrsiti polarzacija sveta i onaj koji bude imao vrhovnu vlast ima ce mnogo pomocnika i saradnika.

"Samo oni koji cvrsto stoje na temelju istine, cija su srca obnovljena Bozjim Duhom, zasticeni su od njenog uticaja.
Hiuljade onih koji nemaju zivog iskustva sa Hristom bice zavedeni da prihvate oblicje popoznosti, koje je bez ikakve sile.
Takva je religija upravo ono sto mnogi zele." Velika Borba, str. 459.

Oblicje poboznosti, a ne svetovnos, prevarice mnoge.
 
hram ce se izgradititi,bice veliki rat...kakav svet nikad nije video..pojavice se ,,mirotvorac,, sa cudima....mesija kakvog jevreji cekaju....ustolicice se u trecem Hramu ......i ukinuce zrtvu svagdasnju(Hrista) i proglasice se za Boga,o tome govori otkrivenje....
Proroci Mihej i malahija su proricali da ce mesija pripovedati u drugom hramu,sto je Hristos i ispunio.....e ovaj treci ce biti antihrist licno....zavesce ceo svet

Neo, to izgleda dobra ideja, a ja nista ne odbacujem, nego sve uzimam u obzir i uporedjume sa biblijskim prorocanstvima, jer to je deo istrazivanja Pisama.

Nego mozes li da budes malo precizniji. Koje su konkretno prorocke izjave na kojima se zasniva to misljenje.

Ono sto Otkrivenje kaze da ce neko sesti u crkvi kao Bog, to se vec ispunilo i danas se ispunjava.

Onaj koji je rekao da je namesnik Gospoda Isusa Hriasta ispunio je to prorocanstvo.

Slazem se sa tobom da se se pojaviti cudotvorac, jer ce to biti manifestacija natprirodne sile spiritizma i u tom se
mnogi biti prevareni, jer ce misliti da se Bozja sila otkriva u spiritistickim cudesima.
 
Neo, to izgleda dobra ideja, a ja nista ne odbacujem, nego sve uzimam u obzir i uporedjume sa biblijskim prorocanstvima, jer to je deo istrazivanja Pisama.

Nego mozes li da budes malo precizniji. Koje su konkretno prorocke izjave na kojima se zasniva to misljenje.

Ono sto Otkrivenje kaze da ce neko sesti u crkvi kao Bog, to se vec ispunilo i danas se ispunjava.

Onaj koji je rekao da je namesnik Gospoda Isusa Hriasta ispunio je to prorocanstvo.

Slazem se sa tobom da se se pojaviti cudotvorac, jer ce to biti manifestacija natprirodne sile spiritizma i u tom se
mnogi biti prevareni, jer ce misliti da se Bozja sila otkriva u spiritistickim cudesima.
Pa ako je ispunio proročanstvo, zašto nije došao Hristos, pošto piše da će brzo nakon toga kraj?
 
Pa ako je ispunio proročanstvo, zašto nije došao Hristos, pošto piše da će brzo nakon toga kraj?

Emanuilo, drago mi je da si nam se pridruzio.

Bilo bi dobro da ponovo procitas Otkrivenje 13,1-10

Tu je opisana sila koja ce imati velikog uticaja na svet.
U 3. sitihu kaze se da je jedna od njenih glava ranjena nasmt, ali rana njezina izleci se i ceo sved cudise toj velikoj promeni

Papstvo je u periodu od 1260 godina dominiralo u versdkim krugovima i bilo pokrovitelj nad svetovnim vladarima, a posebno na zapadu.

Godine 1798, jedna od njenih glava je ranjena, jer je Napoleon zarobio papu i fakticki oduzeo mu vlast. Mislilo se da je to njegov kraj.
Medjutim, svi smo mi danas svedoc da je njegova moc pocela naglo da raste. Ponovo je dobio izgubljenu drzavu Vatikan.
Njegov uticaj na religiju i politiku je zaista visok. On putuje po sveto kao vladar. Svi vladari sveta idu da mu se poklone.
U Ujedinjenim nacijama je govorio ne samo kao poglavar crkve vec i drzave.
Sada se ocekuje da ispuni i poslednje delove prorocanstava iz knjige proroka Danila i Otkrivenja.

To Jevreji i treci hram ni u kom slucaju ne mogu da ispune.
 
2Th 2:3 Da vas niko ne prevari nikakvim načinom; jer neće doći dok ne dođe najpre otpad, i ne pokaže se čovek bezakonja, sin pogibli,
2Th 2:4 Koji se protivi i podiže više svega što se zove Bog ili se poštuje, tako da će on sesti u crkvi Božjoj kao Bog pokazujući sebe da je Bog.


???


Pa ovaj sebe cini i vecim od Boga jer i Bog ne trazi ovakava obozavanja...
 
Neo, nisam mogao da stalno pratim ovu temu, zbog drugih obaveza i tek sad sam se vratio i pronasao clanak od Vladike Atanasija, koji je svakako privukao moju paznju.

Kad citam Atanasijevu izjavu, u kojoj napominje sta je pravoslavni ikumenizam, da je to jedinstvo svih vernika, episkopa u istini koja je u Hristo.
To je odlicno receno, ali da li to danas postoji?

Atanasija tvrdi da to ne postoji u katolicizmu i protestantizmu, i dobro je rekao, tako je, ja se s njim slazem.

Medjutim, to jedinsto u svim stepenima, cele Hristove Crkve ne postoji ni na Istoku u Pravoslavlju.

To najbolje potvrduju podele po pitanju ekumenizma. Koliko crkvenih lidera u pravoslavnima crkvama je za ekumensko, organsko, vestacko jedinstvo a koliko su protiv toga? O Onoj apostolsko, svetoj, sabornoj Crkvi danas samo moze da se prica, a pitanje je da li ona u praksi i postoji?

Slazem se ja sa Vladikom da ono "jedinstvo" koje se sada stvara nema nikakve veze sa jedinstvom za koje se Hristos molio, niti je to jedinstvo u veri na istini.

Slazem se sa njim da ni katolicki ekumenizam, ni ne pokusava da ostvari pravo hriscansko jedinstvo, nego kao u politici, samo gleda da podjarmi sve zajednice pod soju vlast.

Rim je svakako za ekumenizam, ali kao sto vladika rece za svoj ekumenizam.
Po shvatabju Vatikan postoji samo jedan centar kome pripadaju sve crkve, religije i ideologije.
Sve te grupe su u odstasjanju od Rima, neka dalje neka blize, ali sve do jedne pripadaju samo Rimu.

Prvi krug do centra cine katolici.
Drugi krug hriscanske nekatolicke crkve (tu je ukljuceno i pravoslabvlje)
Treci krug su nehriscanske religije, islam, budizam i druge.
Cetvrti krug sacinjavaju kako ih oni zovo "ljudi dobre volje" svih verovanja i ideologija. Tu su ukljuceni i ateisti.

Prema ucenju Rima, svi ovi pripadaju jednom centru a taj centar je Rim, jer drugog senstra ni nema.

Po njihovom, Katolicka crkva jer majka, a sve ostale su se od nje odvojile i ako hoce jedinstvo treba da se vrate majki crkvi.

Pravoslavni su se udruzili sa protestantima. Samim prikljucivanju Svetskom Savetu Crkava, pravoslavni su ponistili svoju
ekleziologiju, u koju veruju da postoji JEDNA SVETA SABORNA I APOSTOLSKA CRVKA, jer su tim pristupom priznali i druge hriscanske zajednice za crkve.

Tacno je to da katolicisam jos uvek nije clan Svetskog Saveta Crkava, on ceka da zalutali se vrate majci, ali nista se u Savetu Crkava ne radi bez papske delegacije.

Drugim recima, ono ne priznaje to telo, ali nastoji da bude iznad njega, i njegov gospodar.

Slazem se da protestantsko - pravoslavni ekumenizam nije ono sto je potrebno Crkvi, da to nije poziv na jedinstvo vere u istin u Gospodu Isusu Hristo, nego je to organsko, vestacko jedinstvo koje ce doneti vecu nesrecu od ove u kojoj smo sada.

Slazem se da i vatikasni ekumenizam ne zadovoljava potrebe Crkve niti ima ikakve veze sa jedinstvoim za koje se Hristos molio.

Zasto onda, pravoslavne crkve zajedno ne istupe iz ekumenskog Svetskog Saveta Crkava, i pozovu hriscane na jedinstvo u Hristu Isusu i na istni Jevandjelja?
Zar nema nikoga da pozove hriscane na pravo jedinstvo?
 
Poslednja izmena:
Pravoslavlje i ekumenska vecina

Pravoslavno ucesce u ekumenskom pokretu nema nikakvog upliva na liberalnu vecinu. Kad su pravoslavci bili pozvani u clanstvo Svetskog savta crkava tvrdjeno im je da je to izvenredna prilika da medju drugim crkava posvedoce svoje pravoslavlje. Medjutim, posle nekoliko decenija ucesca u ovom pokretu, pravoslavci su dosli do zakkljucka da njihovo prisustvo u Savetu crkava nema nikakvog pozitivnog uticaja na liberalnu vecinu. U vecini slucajeva predlozi pravoslavnih delegacija nisu usvajana, osim u slucaju gde nije bilo drugog izlaza.

Ekumensko ostupanje od prvobitnog cilj
a

Osnivaci Svetskog saveta crkava bili su protestanti a cilj im je bio da se ujedine zbog bolje saradnje u propovedanju Jevandjelje u svetu. Osnova zajednickog verovanja bila je Biblija. Priznavali su Isusa Hrista kao: Spasitelje, Sina covecijega, Sina Bozjega i Boga. Medjutim, u ekumenskom pokretu desile su se velekie promene.
Patrijar iz Konstantinopolja 1920. poslao je enciklicno pismo: ‘Svim Hristovim crkvama gde god se nalaze...' Odmah su se kriticari pitali da li je ovim pismom patrijarh priznao da su i druge crkve prave crkve, dok je pravoslavlje oduvek ucilo da je ono jedina prava crkva? Ovo pismo je otvorilo vrata pravoslavlja uticaju drugoh crkava, iako ono nije jedino.

Godine 1927. devet pravoslavnih crkava uzelo je ucesce u ekumenskoj konferenciji vera i red u Lozani. Ubrzo posle toga, medju ekumenistima, pojavila su se nova misljenja o dogmi crkve. Pocelo se tvrditi da nijedan crkva nema potpunu istinu, sto je uznemirilo mnoge, a pogotovo pravoslavne koji veruju suprotno tome. Ubrzo se od ucesnika u ekumenizmu zahtevalo da se vise ne oslanjaju na ono sto njihova crkva veruje, vec da se oslone na zajednicko misljenje vecine.

Pravoslavlje je iznevereno

Pravoslavci su najzad shvatili da nove smernice ekumenskog pokreta menjaju se svakog dana i poceli su se pitati gde ce nas sve ove promene odvesti. Jos je 1979. godine, Aleksandar Semanan dao svoje zapazanje i upozorenje: ‘Vazan faktor pravoslavnog ucesca u ekumenskom pokretu i posle toliko vekova totalne odvojenosti izmedju pravoslavlja i Zapada; je upravo da pravoslavcima nije dat izbor, vec od samog pocetka bili su odredjeni, ne samo da sede na odredjenom mesti vec je i njihova uloga i funkcija bila odredjena. Ovo odre|djvanje bilo je zasnovano na zapadnoj teologiji i eklezijoloskoj pretpostavci koji su zasnovani na poreklu ekumenske ideje.

Mi smo se prikljucili pokretu, usli u debatu,, uzeli ucesca u istrazivanju ciji osnovni tremini su unapred bili odredjeni koje smo mi prihvatili kao cinjenice. Cak i pre nego sto smo mogli da shvatimo, bili smo uhvaceni u vazno zapadno razmimoilazenje - katolika protiv protestanata, horizontalnih protiv vertikalnih, autoriteta protiv slobode, hijerarhisko protiv kongregacionalnog. Bili smo ucinjeni predstavnicima i nosiocima stavova i pozicija koje smo tesko prepoznali kao nase i koji su duboko strani nasoj tradiciji.' (Alexandar Schamenann, Church, World and Mission, p.lj je nespremno uvuceno u ekumenski pokret; prikljucilo se vec ustaljenom i unapred predestiniranom koritu reke cije obale su bile ucvrscene i tok usmeren. Pravoslavna delegacija koja je uzela ucesca u studijskoj konferencije vera i red izjavila je: ‘Za nas je jedinstvo problem, problem je povratka punini vere i reda, punoj vernosti Svetom pismu i tradiciji i poslusnost volji Bozjoj, ‘da svi jedno budu.' (Arhiepiskop Iakovos) Problem je u tome sto pravoslavci misle da to vec imaju.

Godine 1961. Ruska pravoslavna crkva prikljucila se Svetskom savetu crkava. I tako je vecina pravoslavnih crkava postala deo Saveta. Pre stupanja u clanstvo, patrijarh iz Moskve postavio je uslove Savetu da nikad ne sme reci nista o verskim progonstvima u Sovjetskom Savezu. Patrijarh je cak negirao da postoje verska ugnjetavanja u njegovoj zemlji. On je kasnije igrao i glavnu ulogu u uspostavljanju prijateljskih odnosa izmedju Ruske pravoslavne crkve i Vatikana.

Situacija u Svetskom savetu crkava pocela se naglo pogorsavati onda kada je rasformiran Internacionalni misionarski koncil ciju ulogu je preuzeo Savet. Od tada naglo se poceo menjati stav ekumenista prema misiji crkve u svetu. Sve vise je preovladavalo libralno misljenje: da ne postoji jedna, apostolska, saborna prava crkva koja cuva cistotu vere i istine. Izmisljena je nova teorija o crkvi kao drvetu sa mnogo grana - mnoge crkve, a sve su deo jedne celine. Ovo je ocigledno uzbudilo pravoslavce koji imaju drugaciju dogmu o crkvi. Od pravoslavaca se ocekivalo da izmene svoje misljenje i ucenje o dogmi crkve. Pitanje je bilo da li je crkva cuvar i tvrdjava istine ili skup mnogobrojnih, razlicitih i suprotnih misljenja koja se stalno menjaju.
Ekumenizam - resenje ili promasaj II, str. 93-95
 
Poslednja izmena:
Nastavak

Na skupstini Svetskog saveta crkava 1963. data je cudna izjava: "Bilo bi nerazumno za prave vernike da insistiraju da je cela istina njima otkrivena i da je jedino oni poseduju." (Macris, op. cit. p. 42) Kriticari su odmah izjavili da ova izjava nije biblijska niti se slaze sa hriscanskom teologijom. Ova izjava je potpuno suprotna onoj koju je isti govornik izjavio pre cetiri godine: "Istina koja uvek treba da se pamti u svim ekumenskim krugovima da ne postoje crkve, vec jedan, a ona je vece nego sto je posvedocena crkvenom istorijom. Teorija o crkvi i granama... fragmentalna teorija da postoji podela u crkvi je neosnovana." Kakva velika razlika se desila samo za cetiri godine! Ako je crkva "stub istine" (1. Timotiju 3,16), ovo je veliko odstupanje od temeljnih istina.

Patrijarh Nikodim je jos 1969. u svom govoru na Skupstioni Svetskog saveta crkava u Upsali izrazio svoju zabrinutost da ce glas pravoslavlja uvek biti nadvladan vecinom razlicitih grupa, pretezno protestantskih. Mnogi pravoslavni teolozi predlagali su da se jedinstvo hriscana gradi na jednistvu vere, vere koju su hriscani u pocetku drzali, cisu, nepomesanu sa mnogobozackim obicajima - vere apostolske crkve prvoga veka posle Hrista. Ovo je bio dobar predlog ali ekumesnka liberalna vecina nije na njega obracala paznju.

Najznacajniji za pravoslavce i katolike je susret patrijarha Atenagore i pape Pavla VI januara 1964. godine u Jerusalimu. To je pocetak katolicko - pravoslavnog ekumenizma. Patrijar Atenagora je objasnio cilj ovog pokusaja: "Da izgradimo prijateljske odnose sa rimokatolickim crkvama kao i sa ostalim hriscanskim crkvama. U prkos mnogih prepreka posli smo ovome cilju noseci u mislima zajdnicko ucenje i tradiciju koji zajedno vezu crkve i imaju svoje poreklo u prvom veku jedne i ujedeinjene Hristove crkve." (Isto, str. 63)

Iako mnogi kritikuju patrijarha Atenagoru zbog samovoljne odluke priblizavanja katolicimu, on je imao dobre ideje s kojima bi se slozio svaki teolog, medjutim, niko nije prihvatio njegovu brilijantnu ideju. Profesor Nisiotis, u svom govoru u Nju Delhiju, osvrnuo se na Atenagorin govor da je patrijarh govorio o staroj, ujedinjenoj Hriscanskoj crkvi kao onoj koja je isto ucenje i obicaje vezala zajedno. Ako je prva crkva bila ujedinjena, a danasnja podeljena, onda cela pravoslavna ekleziologija je srusena izjavom ekumenaskog patrijarha.

Sedmog decembra 1965. objavljeno je da je anatema iz 1054. godine skinuta. Sisma i razlozi zbog kojih je doslo do podele izmedju Istoka i Zapada ostaju, ali skinuta je anatema kao znak dobre volje dveju crkava.

Godine 1975. arhimadrit Ciril Argenti postavio je pitanje: "Zasto smo mi razdvojeni?... Ako nismo ujedinjeni, mi nismo crkva." (Christian Unitu, p. 346) Tako je pravoslavni svestenik objavio protestantsku ekleziologiju na ekumenskom skupu. Crkva se ne bazira na njenim odnosima sa drugim zajednicama, vec na steni istine, steni Isusa Hrista, bez obzira na to kakavi ce njeni odnosi biti sa drugim zajednicama. "Savremeni dijalog ljubavi," rekao je Justin Popovic, "koji uzima oblik gole sentimentalnosti je odricanje onoga sto vodi posevecenju duha i vere u istini. Srz ljubavi je istina; prava ljubav voli i cuva istinu."

Sto je vreme vise odmicalo u ekumenskom pokretu sve vise su nastajale promene. Pod uticajem "oslobodilacke" teologije, da bi ugodili pokretu zena, poceli su cak izbegavati i musku zamenicu za Boga i za Isusa gotovo uvek upotrebljavaju titulu Sin coveciji, a ne Sin Boziji, drugo lice Bozanstva, Spasitelj i Bog. Naglasavaju samo njegovu ljudsku prirodu, svakako zato da se ne bi zamerili Jevrejima, muslimanima i mnogoboscima.

Da bi pridobili mnogobsce i zene, dali su korejskoj zeni da govori na skupstini Svetskog saveta crkava u Kamberi koja je istakla neprocenjivu ulogu duhova u medjusobnom pomirenju delegata i crkava. Generalni sekretar Svetskog saveta crkava, Emilio Kastro, javno je kritikovao pravoslavce sto zbog njih mora da imaju dve vrste pricesca, jednu za pravoslavce a drugu za protestante. (Lyles, Jean Caffy, The Christian Century, March 13 1991, p. 286)

Godine 1991. pravoslavci u USA poceli su se povlaciti od ucesca u ekumenizu u kome su se sve vise pojavljivale promene.
Godine 1994. Ruska pravoslavna crkva pocela je da preispituje svoje odnose prema Svetskom savetu crkava.

Pre pedeset godina, Katolici, pravoslavci i protestanti sa ponosom su govorili o svojoj veri isticuci Isusa Hrista, nazivajuci ga svojim Spasiteljem, Sinom Bozjim i Bogom; ovo je bilo prihvaceno kao osnova Svetskog saveta crkava. Danas i ako se spomene ime Isusa Hrista, onda je to Sin coveciji, ucitelj i propovednik iz Galileje. Ovo jasno pokazuje da se istice samo Hristova ljudska priroda, a zapostavlja Bozanska.

Ekumenisti su pripremili i novi engleski prevod Biblije u kom su namerno ublazeni mnogi izrazi. Na prime umesto u Psalmu 1,1; "Blago coveku koji ne ide na vece bezboznicko i na puto gresnickom ne stoji, i u drustvu nevaljalih ljudi ne sedi;" oni su preveli: "Blago coveku koji ne hoda u savetu gresnih ili stoji na putu gresnika." Ovo je samo jedan primer a ima ih na stotine. Sve se prepravlja ili ulepsava, a uklanjaju se sve sa puta sto bi moglo smetati organskom jednistvu sa drugim religijama i ideologijama.

Pravoslavci su dosli do toga stepena da se pitaju, "zasto smo mi deo te mnozine koja se svakoga dana sve vise odvaja od istine? Zasto se jos uvek drzimo tog drustva koje je tako nestabilno? Da li smo Hristova crkva ili nismo? Ima li pravoslavlje istinu? Ekumenski pokret negativno odgovara na ova pitanja." (About, HTM, p. 30)
Ekumenicam - resenje ili promasaj II, str. 95-98.
 
Poslednja izmena:
sledbenici laznog proroka....

Dobro jutro brate Neo,

Koliko si puta to ponovio. Kad god nemas sta da kazes na iznete cinjenice ti tvrdis ono sto nije istina.
To je isto kao kad bih ja tebi rekao da umesto Hrista sledis Svetog Savu.

Nego, sta kazes na post: Pravoslavlje i protestanska vecina?
Da li je autor u pravu da ekumenizam odstupa od istine?

Da li je u pravu kad kaze da je pravoslavlje iznevereno?

Sta ti mislis o tome?
 
Prevarantska verska sekta koja se temelji na stalnom prepravljanju i štimovanju podataka a njena misija je trebala da bude okončana 1844. smakom sveta. Osnovni cilj im je ostavljanje testamenata.


Lesanderu, izgleda da si pobrkao loncice. Mozda si mislio na Jehovine svedoke, a koliko se ti u to razumes izgleda da je to za tebe svejedno.
Adventisti nista ne prepravljaju.Kako je Adventisticka crkva trebala da nestane 1844. kad jos nije ni postojala?

Zelim ti sve najbolje
 
Lesanderu, i8zgleda da si pobrkao loncice. Mozda si mislio na Jehovine svedoke, a koliko se ti u to razumes izgleda da je to za tebe svejedno.
Adventisti nista ne prepravljaju.Kako je Adventisticka crkva trebala d anestane 1844. kad jos nije ni postojala?

Zelim ti sve najbolje

E.G.Vajt je videla u viziji da je Dan Pomirenja (jevrejski praznik Yom Kippur) bio 22. oktobra 1844. dok svi rabinski i karaitski kalendari dokazuju da je Dan Pomirenja bio ponedeljak 23. septembra 1844. Osim toga, sam ovaj "rođendan adventizma" je pun kontradikcija...


Pogledajmo šta o tome piše E.G.Vajt u knjizi "Velika borba":
"Po starozavetnoj službi veliki Dan očišćenja, ili čišćenja svetinje bilo je desetoga dana sedmoga jevrejskoga meseca (3.Mojsijeva 16:29-34). Kada je sveštenički poglavar obavio čišćenje za ceo Izrailj i tako iz svetinje uklonio njihove grehe, izašao napolje i blagoslovio narod. Tako se verovalo da će Hristos, naš Poglavar sveštenički doći da očisti Zemlju uništenjem greha i grešnika i da će svome narodu dati besmrtnost. Deseti dan sedmoga meseca - vreme očišćenja svetinje i veliki Dan očišcenja, koji je 1844. godine padao 22. oktobra smatrao se danom Hristovog ponovnog dolaska."

[E.G.White, "Velika Borba", g.22 "Ispunjena prorocanstva", str.327]



Prema Ranim Spisima u poglavlju "Kraj 2300 dana" EGW govori da je na Dan Pomirenja Isus napustio tron i da je to mesto zauzeo satana (!?) i da su se svi koji su se molili posle Dana Pomirenja u stvari molili satani a ne Hristu:
"Okrenula sam se da pogledam prema grupi koja se još uvek klanjala pred prestolom; oni nisu znali da ga je Isus naustio. Satana se pretvarao da je na prestolu, pokušavajući da nastavi Božiji posao. Videla sam ih kako gledaju prema prestolu i mole "Oče, daj nam svog Duha." Satana bi onda dunuo na njih bezbožnu moć; u njoj je bilo svetla i puno sile, ali ne slatke ljubavi, radosti i mira. Satanin cilj je bio da ih održi obmanutim i da zavede i obmane Božiju decu."

[Rani spisi, str.56]



Jevrejski kalendar - Septembar 1844
Nedelja Ponedeljak Utorak Sreda Četvrtak Petak Subota
1

2

3

4

5

6

7

Parashat Nitzavim-Vayeilech
8

9

10

11

12

13

Erev Rosh Hashana 14

Rosh Hashana 5605
15

Rosh Hashana II 16

Tzom Gedaliah 17

18

19

20

21

Parashat Ha'Azinu
Shabbat Shuva
22

Erev Yom Kippur 23



Yom Kippur

24

25

26

27

Erev Sukkot 28

Sukkot I
29

Sukkot II 30

Sukkot III (CH''M)

Hebcal - Interactive Jewish calendar



Poznati adventistički autor Mirko Golubić u knjizi "Hristovo slavno delo pomirenja" piše sledeće:



"Taj praznik slavio se desetog dana sedmoga meseca, desetog tišrija, što odgovara našem mesecu oktobru." (str. 79)



"Dan očišćenja bio je veliki dan u izrailjskom narodu. Praznovao se desetog tišrija što odgovara kraju našeg meseca oktobra." (str. 143)



Kao što smo već videli, ovi podaci su potpuno pogrešni. Jevrejska Nova godina (Rosh Hashana) pada se sredinom meseca septembra, a 10. Tišri, Dan pomirenja (Yom Kippur) je deset dana kasnije, dakle krajem meseca septembra.



Šta ovo zapravo znači?

Pošto je Ellen promasila Dan Pomirenja za 29 dana to znači da se, prema njenoj viziji, i ona tih mesec dana molila satani, i to pretpostavljajući da je Gospod dozvolio satani da se pretvara da je na prestolu i da odgovara na molitve vernih ljudi.

Samuel L. Snow je u stvari bio covek koji je prvi došao do datuma 22.10.1844. pa je to propovedao, a E.G.White je dobila viziju kojom je to potvrdila. On je kasnije sebe proglasio prorokom Ilijom i istupio iz "crkve" [The Seventh-day Adventist Encyclopedia vol. 10, p. 1357]

Prema "Seventh-day Adventist Bible Students Source Book", vol. 9, p. 61. Adventisti znaju da je 10 Tishri (Dan Pomirenja) bio 23.09.1844, ali i dalje su uporni i govore o 22.10.1844 jer bi ispalo da se Ellen prevarila i molila satani citavih mesec dana. Iako upitani za dokaze, EGW Estate nikada nisu dali ni jedan dokaz da je Dan Pomirenja pao na 22.10.1844. Ako znamo da je Dan pomirenja bio 23.09.1844 i ako je EGW dobila viziju da je satana od dana pomirenja seo na presto, onda se i ona molila njemu tih 29 dana do 22.10.1844 kad je opet pogrešila jer Isus nije došao ali onda je verovala da su vrata milosti zatvorena i nema koristi više ni propovedati ni moliti se jer je satana seo na presto...
 
Dobro jutro brate Neo,

Koliko si puta to ponovio. Kad god nemas sta da kazes na iznete cinjenice ti tvrdis ono sto nije istina.
To je isto kao kad bih ja tebi rekao da umesto Hrista sledis Svetog Savu.

Nego, sta kazes na post: Pravoslavlje i protestanska vecina?
Da li je autor u pravu da ekumenizam odstupa od istine?

Da li je u pravu kad kaze da je pravoslavlje iznevereno?

Sta ti mislis o tome?

nase je da svedocimo istinu svete trojice....ko je prepozna prepozna je....uz Bozju pomoc
 
Neo,
pa to upravo i ja ovde svedocim, nista drugo nego samo istinu.

Drugo, Izneo si tri posta o Pravoslavnom ikumenizmu. To je lepo sa tvoje strane.

Kada sam ti ja odgovorio na te tvoje postove, ti bezis od svega toga, jer ne znas sta da kazes.

Pazi, brate Neo, zar ti nemas nista da kazes na pitanja koja su postavljena:

Pravoslavci su dosli do toga stepena da se pitaju, "zasto smo mi deo te mnozine koja se svakoga dana sve vise odvaja od istine? Zasto se jos uvek drzimo tog drustva koje je tako nestabilno? Da li smo Hristova crkva ili nismo? Ima li pravoslavlje istinu? ..." (About, HTM, p. 30)

Imas li ista da kazes na ovo?
 
Poslednja izmena:
Neo,
pa to upravo i ja ovde svedocim, nista drugo nego samo istinu.

Drugo, Izneo si tri posta o Pravoslavnom ikumenizmu. To je lepo sa tvoje strane.

Kada sam ti ja odgovorio na te tvoje postove, ti bezis od svega toga, jer ne znas sta da kazes.

Pazi, brate Neo, zar ti nemas nista da kazes na pitanja koja su postavljena:

Pravoslavci su dosli do toga stepena da se pitaju, "zasto smo mi deo te mnozine koja se svakoga dana sve vise odvaja od istine? Zasto se jos uvek drzimo tog drustva koje je tako nestabilno? Da li smo Hristova crkva ili nismo? Ima li pravoslavlje istinu? ..." (About, HTM, p. 30)

Imas li ista da kazes na ovo?

pravoslavno ispovedanje Boga je jedini cilj i smisao ucesca u dijalogu...ne razumem da ni najosnovnije stvari ne kapiras
 
Neo,

ja jako dobro znam sta bi pravoslavni zeleli da dobiju od dijaloga,
ali argumenti pokazuju da od toga ne dobijaju nista.

Pogledaj izvestaje pa razumi da li se tako i na takvom mestu "ispoveda Bog"?

Da li si upoznat sa mnogobozackom prdestavom Korejanskog medijuma i njenog prizivanjem duhova pokojnika u Kamberi?
Zar zbilja mislis da se tako ispoveda Bog?
Brate dragi, bojim se da se na takvim sastancima slave demoni umesto Boga.

Problem je u tome sto ste vi podeljeni, i ne samo vernici, nego i
episkopi.
Pa ni to nije sve, nego i sami patrijarsi, priklanjaju se tom svetovnom jedinstvu,
misleci da ce od njega nesto dobroga dobiti.

Uglavnom, doke su pravoslavlje i protestantizam razjedinjeni, papstvo osvaja teren.
Ako vi to ne vidite onda je to veoma zalosno.
 
Poslednja izmena:
Voda?
Vidimo sve vise kuda im voda tece.
Sve vise tece u vatikan pa jw crkva podeljena da su pola zapola protiv.
Vreme radi za papu.
Eto ti nikad nisi ni postao pravoslavac a kad dodje vreme odluke tada li ces stati uz njega???
Neces ni tada.

Oce malo sutra radi za papu?
Ovo je po njihovom prorocasnstviu zadnji papa.
Ako pogrese, sta mislis sta ce biti?
E pa bice ono iz Otkivenja Jovanovog
 
Prevarantska verska sekta koja se temelji na stalnom prepravljanju i štimovanju podataka a njena misija je trebala da bude okončana 1844. smakom sveta. Osnovni cilj im je ostavljanje testamenata.
Sta znas ti o 1844.?


Jehovini svedoci tvrde da su samo oni božiji narod.
Tako je. I ne samo oni nego i mnogi drugi. Zato uzmi Boziju Rec i citaj, moli se, budi iskren, i Gospod te nece ostaviti u neznanju, jer je ziv i odgovara na iskrene molitve ljudi koji zele da znaju.


sledbenici laznog proroka....
Kod:
Isaija 8,20    Zakon i svjedočanstvo tražite. Ako li ko ne govori tako, njemu nema zore.
 
Apel vodjama pravoslavnih crkava

Metropolit Filaret, predsednik Sinada ruskie crkve izvan Rusije 19. VI 1975. uputio je apel vodjama pravoslavnih crkava u svetu:
"U ovo vreme univerzalnog kolebanja, uznemirenja uma i korupcije, od nas se zahteva da, uprkos neverstva koje nas okruzuje, prizamo pravo ucenje crkve bez obzira ko ce slusati. Ako cemo cutati o istini za dobro adaptiranja zabluda nasega veka, ili dati iskavareno ucenje zbog udovoljavanja svetu, umesto hleba onima koji traze istinu, dacemo im kamen. Sto je vica pozicija onoga koji tako cini, utoliko je veci i skandal koji proizvede i mogu doci mnogo ozbiljnije posledice...

Nasa prosla ‘Tuzna poslanica' vec je izrazila tugu kojom smo zauzeli nasu poziciju, pogotovo kad smo culi ucenje koje su Sveti oci osudili i nad kojim su izrekli anatemu. Tesko je pisati o ovome. Koliko bismo vise zeleli da cujemo sa prestola crkve iz Konstantinopolja, koja je rodila Rusku crkvu, vest crkvene pravednosti i priznanja vere u duhu njene velike hijerarhije! Sa kakvom radoscu bismo primili takvu vest i predali je za pouku nasem poboznom stadu! Medjutim, na suprot tome, obuzela nas je velika tuga sto smo morali da upozorimo nase stado da od toga nekadasnjeg izvora pravoslavne istine izlazi napolje vest korupcije kaja stvara skandale...

Sa velikom tugom moramo priznati da iz Konstantimopolja nije odjeknuo glas pravoslavne istine, vec pre dobro prosirene zablude ekumenizma. Medjutim, sta ce uciniti sada oni koje je Sveti ucinio nadglednicima da cuvaju Crkvu Gospodnju koju je On kupijo svojom krvlju (Dela 20,28)? Da li ce ovo ucenje koje je sluzbeno objavljeno iz Konstantinopolja, ostati bez protesta od Gospodnje hijerarhije? Hoce li jos biti po recima svetog Grgura Teologa, izdaje istine cutanjem?...

Strasno je i pomisliti da bi se na nas mogle odnostiti reci Gospodnje upucene crkvi u Laodikeji: ‘O da si studen ili vruc! Tako, buduci malak, i nisi ni studen ni vruc, izbljuvacu te iz usta svojih.' (Otkrivenje 3,15.16)

Mi smo sada opomenuli nase stado i pozvali nase vernike da imaju poverenja u crkvu, upozorenje nase zajednicke odgovornosti za nase stado pred nebeskim Nadpastirom. Zelja nam je da cela crkva zna za nasu tugu. Nadamo se da ce neko cuti nas plac."

Metropolit Filaret

Kako je SPC odgovorila na ovaj apel?
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top