Adventisti sedmog dana

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
SVETO PISMO O OTPADU CRKVE POSLE APOSTOLA:

Sveto pismo prorice da će hrišćanska crkva uskoro posle apostola krenuti putem kojim su pre nje krenuli i Jevreji, putem otpadnistva, te da će ona sama velika zla da čini pa i u ime Hrista da ubija druge, a na kraju će ta otpala crkva da docega laznog Hrista, koji će ciniti natprirodna cuda zato što će zapravo biti Antihrist (Lucifer).

Evo biblijski citata koji to kazuju:

VREME OTPADNISTVA CRKVE UPRAVO POSLE APOSTOLA

„Jer ja ovo znam da će po odlasku mome ući među vas teški vuci koji neće štedeti stada; I između vas samih postaće ljudi koji će govoriti izvrnutu nauku da odvraćaju učenike za sobom.” (Dela 20,29-31)

AUTORITETI OTPALE CRKVE CE SE GRADITI DA SU JEDNAKI AUTORITETU HRISTOVIH APOSTOLA

„Jer su takvi lažni apostoli, lukavi poslenici, koji se pretvaraju da su apostoli Hristovi. I nikakvo čudo; jer se sam satana pretvara u anđela svetlosti. Nije, dakle, ništa veliko ako se i sluge njegove pretvaraju da su sluge pravednosti, kojima će svršetak biti po delima njihovim” (2.Korinćanima 16,13-15)

ZATO APOSTOL PAVLE TVRDI DA AUTORITET ISTINE NISU NI SAMI APOSTOLI NI ANDJELI SA NEBA, NEGO SVETO PISMO IZNAD NJIHOVOG AUTORITETA

„Ali, ako i mi, ili anđeo s neba vam javi Jevanđelje drukčije nego što vam javismo, proklet da bude.” (Galatima 1,8)

OTPALA CRKVA CE DOZIVETI SVOJ POTPUN PAD POD UTICAJEM LAZNIH NAUKA


„Pade, pade Vavilon veliki, i posta stan đavolima, i tamnica svakome duhu nečistome, i tamnica sviju ptica nečistih i mrskih, jer otrovnim vinom kurvarstva svojega napoji sve narode.” (Otkrivenje 18,2)

ZATO STO LAžNA NAUKA LJUDE TRUJE I NAVODI NA ZLO, BOG POZIVA VERNE DA NAPUSTE OTPALU CRKVU


„Izađite iz nje narode moj, da se ne pomešate u grehe njezine, i da vam ne naude zla njezina. Jer gresi njezini dopreše do neba, i Bog se opomenu nepravde njezine.” (Otkrivenje 18,4-5.)

OTPADNICI CE U IME HRISTA CINITI NAJVECE ZločinE PROGONECI UPRAVO ONE KOJI SU ZAISTA VERNI BOGU

„Ovo vam kazah da se ne sablaznite. Izgonice vas iz zbornica; a doći će vreme kad će svaki koji vas ubije misliti da Bogu sluzbu čini. I ovo će ciniti, jer ne poznase Oca ni mene. Nego vam ovo kazah kad dodje vreme da se opomenete ovog da vam ja kazah; a isprva ne kazah vam ovo, jer bijah s vama.” (Jovan 16,1-4)

DOK CE PRED KRAJ SVETA SVETOVNI LJUDI IMATI RELIGIOZNO OBLICJE, PRAVI HrišćaNI CE OD NJIH BITI PROGONJENI


„Ali ovo znaj da će u poslednje dane nastati vremena teška. Jer će ljudi postati samoživi, srebroljupci, hvališe, ponositi, hulnici, nepokorni roditeljima, neblagodarni, nepravedni, neljubavni, neprimirljivi, opadači, neuzdržnici, besni, nedobroljubivi, izdajnici, nagli, naduveni, koji više mare za slasti nego za Boga, koji imaju obličje pobožnosti, a sile su se njezine odrekli. I ovih se kloni.” (2.Timotiju 3,1-5)

„Jer će ustati narod na narod i carstvo na carstvo; i biće gladi i pomori, i zemlja će se tresti po svetu. A to je sve početak stradanja. Tada će vas predati na muke, i pobice vas, i svi će narodi omrznuti na vas imena mog radi. I tada će se mnogi sablazniti, i drug druga izdace, i omrznuce drug na druga. I izici će mnogi lažni proroci i prevarice mnoge. I sto će se bezakonje umnoziti, ohladnece ljubav mnogih. Ali koji pretrpi do kraja blago njemu.” (Matej 24,7-13)

OTPALA CRKVA CE DOCEKATI ANTIHRISTA KAO HRISTA

„Da vas niko ne prevari nikakvim nacinom; jer neće doći (Isus) dok ne dodje najpre otpad, i ne pokaze se covek bezakonja, sin pogibli, koji se protivi i podize vise svega što se zove Bog ili se postuje, tako da će on sesti u crkvi Bozjoj kao Bog pokazujuci sebe da je Bog. Ne pamtite li da sam vam ovo kazivao još kad sam kod vas bio? I sad znate šta zadržava da se ne javi u svoje vreme. Jer se već radi tajna bezakonja, samo dok se ukloni onaj koji sad zadržava. Pa će se onda javiti bezakonik, kog će Gospod Isus ubiti duhom usta svojih, i iskoreniti svetloscu dolaska svog;” (2.Solunjanima 2,3-8)

HRISTOV DRUGI DOLAZAK CE BITI SPASENJE ZA VERNE, A PROPAST ZA BEZBOZNIKE

„Obuzeše me smrtne bolesti, i potoci nevaljalih ljudi uplašiše me. Opkoliše me bolesti paklene, stegoše me zamke smrtne. U svojoj teskobi prizvah Gospoda, i k Bogu svojemu povikah; On ču iz dvora svojega glas moj, i vika moja dođe mu do ušiju. Zatrese se i pokoleba se zemlja, zadrmaše se i pomeriše se iz temelja gore, jer se on razljuti. ”Slava Njegova pokri nebesa, i zemlja se napuni hvale Njegove. Svetlost mu beše kao sunce. „I carevi zemaljski, ... i svaki rob, i svaki slobodnjak sakriše se po pećinama i po kamenjacima gorskim; I govoraše gorama i kamenju: Padnite na nas, i sakrijte nas od lica Onoga što sedi na prestolu, i od gneva Jagnjetova. Jer dođe veliki dan gneva Njegova, i ko može opstati?” (Psalam 18,4-7. Avakum 3,3.4. Otkrivenje 6,15-17.)
 
SVETO PISMO O OTPADU CRKVE POSLE APOSTOLA:

Sveto pismo prorice da će hrišćanska crkva uskoro posle apostola krenuti putem kojim su pre nje krenuli i Jevreji, putem otpadnistva, te da će ona sama velika zla da čini pa i u ime Hrista da ubija druge, a na kraju će ta otpala crkva da docega laznog Hrista, koji će ciniti natprirodna cuda zato što će zapravo biti Antihrist (Lucifer).

Evo biblijski citata koji to kazuju:

VREME OTPADNISTVA CRKVE UPRAVO POSLE APOSTOLA

„Jer ja ovo znam da će po odlasku mome ući među vas teški vuci koji neće štedeti stada; I između vas samih postaće ljudi koji će govoriti izvrnutu nauku da odvraćaju učenike za sobom.” (Dela 20,29-31)

AUTORITETI OTPALE CRKVE CE SE GRADITI DA SU JEDNAKI AUTORITETU HRISTOVIH APOSTOLA

„Jer su takvi lažni apostoli, lukavi poslenici, koji se pretvaraju da su apostoli Hristovi. I nikakvo čudo; jer se sam satana pretvara u anđela svetlosti. Nije, dakle, ništa veliko ako se i sluge njegove pretvaraju da su sluge pravednosti, kojima će svršetak biti po delima njihovim” (2.Korinćanima 16,13-15)

ZATO APOSTOL PAVLE TVRDI DA AUTORITET ISTINE NISU NI SAMI APOSTOLI NI ANDJELI SA NEBA, NEGO SVETO PISMO IZNAD NJIHOVOG AUTORITETA

„Ali, ako i mi, ili anđeo s neba vam javi Jevanđelje drukčije nego što vam javismo, proklet da bude.” (Galatima 1,8)

OTPALA CRKVA CE DOZIVETI SVOJ POTPUN PAD POD UTICAJEM LAZNIH NAUKA


„Pade, pade Vavilon veliki, i posta stan đavolima, i tamnica svakome duhu nečistome, i tamnica sviju ptica nečistih i mrskih, jer otrovnim vinom kurvarstva svojega napoji sve narode.” (Otkrivenje 18,2)

ZATO STO LAžNA NAUKA LJUDE TRUJE I NAVODI NA ZLO, BOG POZIVA VERNE DA NAPUSTE OTPALU CRKVU


„Izađite iz nje narode moj, da se ne pomešate u grehe njezine, i da vam ne naude zla njezina. Jer gresi njezini dopreše do neba, i Bog se opomenu nepravde njezine.” (Otkrivenje 18,4-5.)

OTPADNICI CE U IME HRISTA CINITI NAJVECE ZločinE PROGONECI UPRAVO ONE KOJI SU ZAISTA VERNI BOGU

„Ovo vam kazah da se ne sablaznite. Izgonice vas iz zbornica; a doći će vreme kad će svaki koji vas ubije misliti da Bogu sluzbu čini. I ovo će ciniti, jer ne poznase Oca ni mene. Nego vam ovo kazah kad dodje vreme da se opomenete ovog da vam ja kazah; a isprva ne kazah vam ovo, jer bijah s vama.” (Jovan 16,1-4)

DOK CE PRED KRAJ SVETA SVETOVNI LJUDI IMATI RELIGIOZNO OBLICJE, PRAVI HrišćaNI CE OD NJIH BITI PROGONJENI


„Ali ovo znaj da će u poslednje dane nastati vremena teška. Jer će ljudi postati samoživi, srebroljupci, hvališe, ponositi, hulnici, nepokorni roditeljima, neblagodarni, nepravedni, neljubavni, neprimirljivi, opadači, neuzdržnici, besni, nedobroljubivi, izdajnici, nagli, naduveni, koji više mare za slasti nego za Boga, koji imaju obličje pobožnosti, a sile su se njezine odrekli. I ovih se kloni.” (2.Timotiju 3,1-5)

„Jer će ustati narod na narod i carstvo na carstvo; i biće gladi i pomori, i zemlja će se tresti po svetu. A to je sve početak stradanja. Tada će vas predati na muke, i pobice vas, i svi će narodi omrznuti na vas imena mog radi. I tada će se mnogi sablazniti, i drug druga izdace, i omrznuce drug na druga. I izici će mnogi lažni proroci i prevarice mnoge. I sto će se bezakonje umnoziti, ohladnece ljubav mnogih. Ali koji pretrpi do kraja blago njemu.” (Matej 24,7-13)

OTPALA CRKVA CE DOCEKATI ANTIHRISTA KAO HRISTA

„Da vas niko ne prevari nikakvim nacinom; jer neće doći (Isus) dok ne dodje najpre otpad, i ne pokaze se covek bezakonja, sin pogibli, koji se protivi i podize vise svega što se zove Bog ili se postuje, tako da će on sesti u crkvi Bozjoj kao Bog pokazujuci sebe da je Bog. Ne pamtite li da sam vam ovo kazivao još kad sam kod vas bio? I sad znate šta zadržava da se ne javi u svoje vreme. Jer se već radi tajna bezakonja, samo dok se ukloni onaj koji sad zadržava. Pa će se onda javiti bezakonik, kog će Gospod Isus ubiti duhom usta svojih, i iskoreniti svetloscu dolaska svog;” (2.Solunjanima 2,3-8)

HRISTOV DRUGI DOLAZAK CE BITI SPASENJE ZA VERNE, A PROPAST ZA BEZBOZNIKE

„Obuzeše me smrtne bolesti, i potoci nevaljalih ljudi uplašiše me. Opkoliše me bolesti paklene, stegoše me zamke smrtne. U svojoj teskobi prizvah Gospoda, i k Bogu svojemu povikah; On ču iz dvora svojega glas moj, i vika moja dođe mu do ušiju. Zatrese se i pokoleba se zemlja, zadrmaše se i pomeriše se iz temelja gore, jer se on razljuti. ”Slava Njegova pokri nebesa, i zemlja se napuni hvale Njegove. Svetlost mu beše kao sunce. „I carevi zemaljski, ... i svaki rob, i svaki slobodnjak sakriše se po pećinama i po kamenjacima gorskim; I govoraše gorama i kamenju: Padnite na nas, i sakrijte nas od lica Onoga što sedi na prestolu, i od gneva Jagnjetova. Jer dođe veliki dan gneva Njegova, i ko može opstati?” (Psalam 18,4-7. Avakum 3,3.4. Otkrivenje 6,15-17.)

pao si ti odavno brate..ja pokusavam da te podignem al dzabe kad imas oci a ne vidis i usi i ne cujes....
 
Protiv tebe nemam ništa, imam protiv lažne prorčice Elen Vajt.

Navdi nam koji to opravoslvni duhovnik upozorava svoje evrnike od amerike?

A znas li da je vlada amerike u nekim zemljama uspela da zabrani da se amerika pominje u njenim knigama psoto stalno pominjes ameriku?

Da cujemo vase duhovnike, citate molim!!!!!!

Da cujemo sta vasi duhovnici govore o papstvu a sta ona ?

EVO STA VASI GOVORE

Pokolonis se 2 puta, poljubis ruku i primis Papin blagoslov.


Zar su morali da postupe tako???

Sa ovim cinom mu priznaju vrhovnu vlast, on prihvata ovo klanjanje i deli im onda blagoslove.
 
Poslednja izmena:
Православна Црква за мошти сматра остатке Светих угодника и мученика, преко којих Господ чини чуда и исцељења – без обзира да ли су то цела, нетрулежна тела или делови тела, или само кости, или чак делови одеће светих људи.

Ако се преко свих тих остатака благодаћу Божијом врше очигледна чуда, онда су то – мошти. Ако се чуда не догађају, онда се тела Светих, макар и нетрулежна, не сматра ог за мошти. Поштујући мошти Црква пре свега, поштује благодат која делује преко њих и прославља Бога, Који је диван у светима својим. Протестанти оптужују Православну Цркву за обоготворавање мртвих ствари и тела. Тога у реалности нема. Постоји само смирено поклањање свемогућој сили Господа и дубока, дечија вера у благодат Духа Светога, Л оји бира за оруђа свог деловања не само саме угоднике Божије, већ и њихова тела и остатке.

Човек је створен за нетрулежност:

„И учини Господ Бог, те никоше из земље свакаква дрвећа лепа за гледање и добра за јело, и дрво од живота усред врта и дрво од знања добра и зла“ (1 Мојс. 2:9).

„Зато што Бог није смрт створио нити се радује пропасти живих“ (Прем. Сол. 1:13).

„Јер Бог створи човјека за нетрулежност и сазда га сликом сопствене вјечности“ (Прем. Сол. 2:23).

Смрт и трулежност јавили су се због зависти ђавола и као последица пада у грех.

Након пада у грех човеку је речено, да ће се вратити у прах. По тој основи се у земљу сахрањују и праведници и грешници. Међутим, тела неких праведника избегавају труљење.

„Јер праведност је бесмртна (а неправедност - узрочник смрти)“ (Прем. Сол. 1:15).

„Завишћу ђавола смрт уђе у свијет, па је пробају они који су на његовој страни“ (Прем. Сол.- 2:24).

„Јер је плата за гријех смрт, а дар Божији је живот вјечни у Христу Исусу, Господу нашем“ (Рим. 6:23).

Зато су сви потомци Адама подвргнути труљењу:

„Какав је земљани, такви су и земљани; и какав је небески, такви су и небески“ (1 Кор. 15:48).

Господ Исус Христос је разорио смрт и победио грех:

„Гдје ти је, смрти, жалац? Гдје ти је, пакле, побједа? А ж алац је смрти гријех, а сила је гријеха закон. А Богу хвала који нам даде побједу кроз Господа нашега Исуса Христа. “ (1 Кор. 15:55-57).

Својим Васкрсењем Господ нам је даровао нетрулежност:

„Не постиди се, дакле, страдања Господа нашега, ни мене сужња његова, него буди ми састрадалник у јеванђељу по сили Бога ... сада показаној јављањем Спаситеља нашега Исуса Христа, који разруши смрт и обасја живот и нераспадљивост јеванђељем “ (2 Тим. 1:8,20).

Грешници се подвргавају труљењу:

„Јер праведност је бесмртна (а неправедност - узрочник смрти)“ (Прем. Сол. 1:15).

Тела многих (не свих) праведника који су победили грех, нису изложена труљењу по посебном промислу Свемогућег Бога:

„Ако је ко у Христу, нова је твар; старо прође, гле, све ново постаде“ (2 Кор. 5:17)

„Какав је земљани, такви су и земљани; и какав је небески, такви су и небески“ (1 Кор. 15:48).

„И гробови се отворише, и устадоше многа тијела светих који су помрли; И изишавши из гробова по васкрсењу његову, уђоше у свети град и показаше се многима “ (Мт. 27:52-53).

„Јер нећеш оставити душу моју у паклу, нити ћеш дати да Светац Твој види трулост “ (Пс. 16:10).

„Скупа је пред Господом смрт светаца Његових. “ (Пс. 116:15).

„ Много невоље има праведник, али га од свих избавља Господ. Чува Господ све кости његове, ни једна се од њих неће сломити “ (Пс. 34:20-21).

Господ по Својој свемогућој сили може да их прослави не само нетрулежношћу, већ да им дарује и бесмртност:

„Исус му рече: Ако хоћу да он остане док не дођем, шта је теби до тога? Ти хајде за мном. Онда изиђе ова ријеч међу браћом да онај ученик неће умријети; али Исус му не рече да неће умријети, него: Ако хоћу да он остане док не дођем, шта је теби до тога? “ (Јн. 21:22-23).

Нису сви свети прослављени нетрулежношћу тела:

„Различни су дарови, али је Дух исти ... И различна су дјејства, али је исти Бог који дјејствује све у свима “ (1 Кор. 12:4,6).

„Друга је слава сунца, а друга слава мјесеца, и друга слава звијезда, јер се звијезда од звијезде разликује у слави “ (1 Кор. 25:41).

Господ чини чуда преко моштију:

„И догоди се кад погребаваху неког човека, угледаше чету и бацише човека у гроб Јелисијев; и кад човек паде и дотаче се костију Јелисијевих, оживе и уста на ноге своје. “ (2 Цар. 13:21):

„Ништа не одоли њему, и о успешности његовој пророковало је тело његово. И за живота својега почини он чудеса, и по смрти дивна беху дела његова“ (Сирт. 48:14-15).

„Дух дише гдје хоће, и глас његов чујеш, а не знаш откуда долази и куда иде: тако је сваки који је рођен од Духа“ (ЈН. 3:8):

„Богу се ваља клањати на сабору светих, страшнији је од свих који су око Њега“ (Пс. 89:7).

Чак је и одећа праведника била чудотворна:

„И мољаху га да се само дотакну скута од хаљине његове; и који се дотакоше оздравише“ (Мт. 14:36).

„Бог чињаше необична чудеса рукама Павловим, т ако да су убрусе знојаве од тијела његова или појасеве носили на болеснике и они се исцјељиваху од болести, и зли духови излажаху из њих “ (Дела ап. 19:11-12).

Не добијају сви исцељење од светих моштију због свог неверовања:

„И не могаше ондје ни једнога чуда учинити, осим што мало болесника исцијели метнувши на њих руке. И чуђаше се невјерју њиховоме. И прохођаше по околним селима и учаше “ (Мк. 6:5-6).

Протестанти иступају против поштовања светих моштију позивајући се на Еванђеље по Матеју 23: 29-36 где Господ изобличава украшавање гробова праведника. Међутим, Спаситељ је осудио фарисеје не због тога што су украшавали гробнице праведника, већ зато што их нису поштовали, убијали и прогонили пророке и мудраце као и оци њихови.

Тела праведника поштовала су се и у Старом Завету:

„И Мојсије узе кости Јосифове са собом; јер беше заклео синове Израиљеве рекавши: Заиста ће вас походити Бог, а тада изнесите кости моје одавде са собом “ (2 Мојс. 13:19).

„И дванаест пророка – да процветају кости њихове на местима њиховим - утешише Јакова и спасише их вером у надање “ (Сир. 49:12).

Они треба да се поштују и у Новом Завету, као храмови Духа Светога:

„Или не знате да је тијело ваше храм Светога Духа који је у вама, којега имате од Бога и нисте своји? “ (1 Кор. 6:19).

„Не знате ли да сте храм Божији и да Дух Божији обитава у вама? Ако неко разара храм Божији, разориће њега Бог; јер је храм Божији свет, а то сте ви “ (1 Кор. 3:16-17)

Они који одричу Свете мошти, ругају се над чудесима од њих, разарају храм Духа Светога, ругају се том храму
 
EGW:
Mnogi misle da јe katolička religiјa neprivlačna i da јe njeno bogosluženje dosadna i besmislena ceremoniјa. Oni se varaјu. Iako se rimokatolicizam zasniva na prevari, to niјe gruba i nevešta prevara. Svoјim ceremoniјama bogusluženje Rimske crkve, ostavlja naјdublji utisak. Njena blistava raskoš i svečani obredi očaravaјu čula ljudi i ućutkuјu glas razuma i savesti. Oko јe očarano. Predivne crkve, zadivljuјuće procesiјe, zlatni oltari, kovčezi ukrašeni draguljima, odabrane slike i predivne skulpture, sve to pobuđuјe ljubav prema lepoti. I uho јe očarano. Muzika јe nenadmašna. Kada zazvuče bogati tonovi orgulja pomešani sa melodiјama mnogih glasova, i odјeknu kroz visoke kupole i kolonade veličanstvenih katedrala, um se ispunjava strahom i poštovanjem.
Ovaј spoljašnji sјaј, raskoš i ceremoniјe koјi samo zavaravaјu duhovnu glad grehom opterećenih duša, dokaz su unutrašnje pokvarenosti. Hristovoј veri niјe potrebna ovakva raskoš da bi јoј služila kao preporuka. U svetlosti koјa siјa sa krsta, pravo hrišćanstvo izgleda tako čisto i divno da spoljašnja ukrašavanja samo skrivaјu njegovu pravu vrednost. Lepota svetosti i krotki i smerni duh јeste ono što јe pred Bogom mnogo cenjeno.
Sјaјni stil niјe znak čistih i uzvišenih misli. Naјviše umetničke zamisli i istančan ukus često proističu iz umova koјi su u potpunosti zemaljski i čulni. Njih Sotona često upotrebljava da bi naveo ljude da zaborave na potrebe svoјe duše, da izgube iz vida budućnost, večni život, da se odvrate od svog moćnog Pomagača i da žive samo za ovaј svet.
Religiјa spoljašnjeg sјaјa privlačna јe za nepreporođeno srce. Raskoš i ceremoniјe katoličkog bogosluženja imaјu zavodljivu očaravaјuću moć, koјom su mnogi zavedeni, tako da gledaјu na Rimsku crkvu kao na sama vrata Neba. Samo oni koјi čvrsto stoјe na temelju istine, čiјa su srca obnovljena Božјim Duhom, zaštićeni su od njenog uticaјa. Hiljade onih koјi nemaјu živog iskustva sa Hristom, biće uvučeni u ovu prevaru. Obličјe pobožnosti bez sile upravo јe ono što oni žele. Rimokatolik oseća slobodu da greši pošto crkva tvrdi da ima pravo da oprašta grehe. Onome koјi voli da popušta samome sebi ugodniјe јe da se ispovedi drugom smrtniku, nego da svoјu dušu otvori Bogu. Ljudskoј prirodi više odgovara da čini pokoru, nego da se odrekne greha. Lakše јe mučiti svoјe telo vrećom od kostreti, koprivama i oštrim lancima, negoli razapeti telesne želje. Telesno srce više voli da nosi teške okove, nego da primi Hristov јaram.
Postoјi upadljiva sličnost između rimske crkve i јevreјske crkve u vreme Hristovog prvog dolaska. Dok su Јevreјi taјno gazili svako načelo Božјeg zakona, spolja su bili vrlo strogi u pogledu držanja njegovih propisa. Narod su opterećivali raznim zahtevima i predanjima koјa su činila poslušnost teškom i mučnom. Kao što su Јevreјi tvrdili da poštuјu Zakon, tako i rimokatolici tvrde da poštuјu krst. Oni uzdižu simbol Hristovih muka, a u svome životu se odriču Onoga koga taј krst predstavlja.
Papisti stavljaјu krstove na svoјe crkve, na svoјe oltare i na svoјu odeću. Svuda se vidi znak krsta. Svuda se on јavno poštuјe i uzdiže, dok јe Hristovo učenje sahranjeno pod mnoštvom besmislenih predanja, lažnih tumačenja i strogih propisa. Spasiteljeve reči upućene fanatičnim Јevreјima mogu se јoš više primeniti na rimske vođe: „Oni vežu bremena teška za nošenje i tovare na pleća ljudska, a prstom svoјim neće da ih prihvate.“ Mateј 23,4. Savesne duše se drže u stalnom strahu, plašene gnevom osvetničkog Boga, dok crkveni velikodostoјnici žive u raskoši i čulnim zadovoljstvima.
Sotona navodi na klanjanje slikama, prizivanje svetaca i veličanje pape da bi odvratio pažnju naroda od Boga i Njegovog Sina. Da bi postigao njihovo uništenje, Sotona se trudi da skrene njihovu pažnju sa Onoga u kome јedino mogu naći spasenje. Želi da njihovu pažnju skrene na nešto što bi zamenilo Onoga koјi јe rekao: „Hodite k meni svi koјi ste umorni i natovareni, i јa ću vas odmoriti.“ Mateј 11, 28.

STA MRZIS OD OVOGA?
 
Имена – Богородица, Дјева:

„Ето девојка ће затруднети и родиће Сина, и наденуће Му име Емануило“ (Ис. 7:14).

„Ето, дјевојка ће зачети, и родиће сина, и надјенуће му име Емануил, што ће рећи: С нама Бог“ (Мт. 1:23).

„А Марија рече анђелу: Како ће то бити кад ја не знам за мужа? И одговарајући анђео рече јој: Дух Свети доћи ће на тебе, и сила Вишњега осјениће те; зато и оно што ће се родити биће свето, и назваће се Син Божији “ (Лк. 1:34-35).

“И откуд мени ово да дође мати Господа мојега мени? “ (Лк. 1:43)

„ А кад дође пуноћа времена, посла Бог Сина својега, који се роди од жене, који би под законом “ (Гал. 4:4).

И након рођења Дјева:

„И рече ми Господ: Ова врата нека буду затворена и да се не отварају, и нико да не улази на њих, јер је Господ Бог Израиљев ушао на њих; зато нека буду затворена “ (Јез. 44:2).

„Није ли ово дрводјељин син? Не зове ли се мати његова Марија, и браћа његова Јаков и Јосија и Симон и Јуда? “ (Мт. 13:55)

Исус Христос је једини Син Мајке Божије. Христос је имао само браћу од тетке, Марије Клеопове:

„А стајаху код Исусова крста мати његова, и сестра матере његове Марија Клеопова, и Марија Магдалина” (Јн. 19:25).

Марија Клеопова је имала децу: Јакова, Јосију, Симона и Јуду. Њих су називали браћом Исуса Христа. Међутим, то су била браћа од тетке, а не рођена браћа.

„О ндје бијаху и гледаху издалека многе жене које су ишле за Исусом из Галилеје и служиле му. Међу којима бијаше Марија Магдалина и Марија, мати Јаковљева и Јосијина , и мати синова Зеведејевих “ (Мт. 27:55-56).

„А бијаху ту и жене гледајући издалека, међу којима бјеше и Марија Магдалина и Марија мати Јакова Малога и Јосије, и Саломија “ (Мк. 15:40).

„А то бијаху Магдалина Марија и Јована и Марија Јаковљева и остале с њима које казаше ово апостолима “ (Лк. 24:10).

Браћа од тетке у вези са Спаситељем себе називају „ слуга Бога и Господа Исуса Христа “ (Јак. 1:1; Јуд. 1:1). У вези једног са другим називају се браћом:

„Јуда, слуга Исуса Христа, а брат Јаковљев “ (Јуд. 1:1).

Царица:

„С десне ти стране стоји царица у офирском злату “ (Пс. 45:10).

Господ је поштовао Своју Мајку и повиновао Јој се:

„И сиђе с њима и дође у Назарет; и бјеше им послушан “ (Лк. 2:51).

Бринуо се о Њој до саме смрти:

„Исус видјевши матер и ученика кога љубљаше гдје стоји поред ње, рече матери својој: Жено, ето ти сина! Потом рече ученику: Ево ти мајке! И од онога часа узе је ученик к себи “ (Јн. 19:26-27).

Прослављање Мајке Божије:

„Ко је она што се види као зора, лепа као месец, чиста као сунце, страшна као војска са заставама“ (Песм. 6:9).

Сам Бог је послао Архангела Гаврила да у име небеске Цркве поздрави Мајку Божију и прослави Је:

„А у шести мјесец послан би од Бога анђео Гаврило ... Дјевојци ... И ушавши к њој анђео рече: Радуј се, благодатна! Господ је с тобом. благословена си ти међу женама! “ (Лк. 1:26,28).

Земна Црква прославља Мајку Божију:

„И повика узвишеним гласом и рече: Благословена си ти међу женама, и благословен је плод утробе твоје! И откуд мени ово да дође мати Господа мојега мени? “ (Лк. 1:42-43).

„ А док он то говораше, подиже глас једна жена из народа и рече му: Блажена утроба која те је носила, и дојке које си сисао! “ (Лк. 11:27).

Мајка Божија је блажена, тј. сачувала је све Христове речи:

„ А Марија чуваше све ријечи ове и слагаше их у срцу својему “ (Лк. 2:19).

„И мати његова чуваше све ријечи ове у срцу својему “ (Лк. 2:51).

Народи треба да славе Богородицу:

„Од сада ће ме звати блаженом сви нараштаји; Што ми учини величину Силни, и свето име његово“ (Лк. 1:48-49).

„Учинићу да се не заборавља име твоје од колена на колено; потом ће те славити народи ва век века “ (Пс. 45:17).

Народи ће се молити Мајци Божијој:

„Кћи Тирова доћи ће с даровима, најбогатији у народу тебе ће молити “ (Пс-. 45:12).

Протестанти говоре: „Православни се моле: „Пресвета Богородице, спаси нас!“ Христос је једини Спаситељ.“

Али зар апостол Павле то није схватао када је Тимотеју писао: „... чинећи ово, спасићеш и себе и оне који те слушају “ (1 Тим. 4:16). Или у посланици Римљанима о себи: „... и спасао неке од њих “ (Рим. 11:14). Коринћанима: „ Јер шта знаш, жено, можда ћеш спасти мужа? Или шта знаш, мужу, можда ћеш спасти жену? “ (1 Кор. 7:16).

Зашто протестанти не хвале Мајку Божију као Архангел Гаврил? Зар се сматрају вишим од анђела? Зашто не славе Богомајку како је Она Сама то предсказала? Богородици је учинио величину Силни – ко је дозволио протестантима да одузимају оно што Јој је даровао Сам Господ?
 
EGW:
Mnogi misle da јe katolička religiјa neprivlačna i da јe njeno bogosluženje dosadna i besmislena ceremoniјa. Oni se varaјu. Iako se rimokatolicizam zasniva na prevari, to niјe gruba i nevešta prevara. Svoјim ceremoniјama bogusluženje Rimske crkve, ostavlja naјdublji utisak. Njena blistava raskoš i svečani obredi očaravaјu čula ljudi i ućutkuјu glas razuma i savesti. Oko јe očarano. Predivne crkve, zadivljuјuće procesiјe, zlatni oltari, kovčezi ukrašeni draguljima, odabrane slike i predivne skulpture, sve to pobuđuјe ljubav prema lepoti. I uho јe očarano. Muzika јe nenadmašna. Kada zazvuče bogati tonovi orgulja pomešani sa melodiјama mnogih glasova, i odјeknu kroz visoke kupole i kolonade veličanstvenih katedrala, um se ispunjava strahom i poštovanjem.
Ovaј spoljašnji sјaј, raskoš i ceremoniјe koјi samo zavaravaјu duhovnu glad grehom opterećenih duša, dokaz su unutrašnje pokvarenosti. Hristovoј veri niјe potrebna ovakva raskoš da bi јoј služila kao preporuka. U svetlosti koјa siјa sa krsta, pravo hrišćanstvo izgleda tako čisto i divno da spoljašnja ukrašavanja samo skrivaјu njegovu pravu vrednost. Lepota svetosti i krotki i smerni duh јeste ono što јe pred Bogom mnogo cenjeno.
Sјaјni stil niјe znak čistih i uzvišenih misli. Naјviše umetničke zamisli i istančan ukus često proističu iz umova koјi su u potpunosti zemaljski i čulni. Njih Sotona često upotrebljava da bi naveo ljude da zaborave na potrebe svoјe duše, da izgube iz vida budućnost, večni život, da se odvrate od svog moćnog Pomagača i da žive samo za ovaј svet.
Religiјa spoljašnjeg sјaјa privlačna јe za nepreporođeno srce. Raskoš i ceremoniјe katoličkog bogosluženja imaјu zavodljivu očaravaјuću moć, koјom su mnogi zavedeni, tako da gledaјu na Rimsku crkvu kao na sama vrata Neba. Samo oni koјi čvrsto stoјe na temelju istine, čiјa su srca obnovljena Božјim Duhom, zaštićeni su od njenog uticaјa. Hiljade onih koјi nemaјu živog iskustva sa Hristom, biće uvučeni u ovu prevaru. Obličјe pobožnosti bez sile upravo јe ono što oni žele. Rimokatolik oseća slobodu da greši pošto crkva tvrdi da ima pravo da oprašta grehe. Onome koјi voli da popušta samome sebi ugodniјe јe da se ispovedi drugom smrtniku, nego da svoјu dušu otvori Bogu. Ljudskoј prirodi više odgovara da čini pokoru, nego da se odrekne greha. Lakše јe mučiti svoјe telo vrećom od kostreti, koprivama i oštrim lancima, negoli razapeti telesne želje. Telesno srce više voli da nosi teške okove, nego da primi Hristov јaram.
Postoјi upadljiva sličnost između rimske crkve i јevreјske crkve u vreme Hristovog prvog dolaska. Dok su Јevreјi taјno gazili svako načelo Božјeg zakona, spolja su bili vrlo strogi u pogledu držanja njegovih propisa. Narod su opterećivali raznim zahtevima i predanjima koјa su činila poslušnost teškom i mučnom. Kao što su Јevreјi tvrdili da poštuјu Zakon, tako i rimokatolici tvrde da poštuјu krst. Oni uzdižu simbol Hristovih muka, a u svome životu se odriču Onoga koga taј krst predstavlja.
Papisti stavljaјu krstove na svoјe crkve, na svoјe oltare i na svoјu odeću. Svuda se vidi znak krsta. Svuda se on јavno poštuјe i uzdiže, dok јe Hristovo učenje sahranjeno pod mnoštvom besmislenih predanja, lažnih tumačenja i strogih propisa. Spasiteljeve reči upućene fanatičnim Јevreјima mogu se јoš više primeniti na rimske vođe: „Oni vežu bremena teška za nošenje i tovare na pleća ljudska, a prstom svoјim neće da ih prihvate.“ Mateј 23,4. Savesne duše se drže u stalnom strahu, plašene gnevom osvetničkog Boga, dok crkveni velikodostoјnici žive u raskoši i čulnim zadovoljstvima.
Sotona navodi na klanjanje slikama, prizivanje svetaca i veličanje pape da bi odvratio pažnju naroda od Boga i Njegovog Sina. Da bi postigao njihovo uništenje, Sotona se trudi da skrene njihovu pažnju sa Onoga u kome јedino mogu naći spasenje. Želi da njihovu pažnju skrene na nešto što bi zamenilo Onoga koјi јe rekao: „Hodite k meni svi koјi ste umorni i natovareni, i јa ću vas odmoriti.“ Mateј 11, 28.

STA MRZIS OD OVOGA?

Ne mrzim nista mrznja je seme zla....
 
Ne mrzim nista mrznja je seme zla....
Odlicno.
Onda evo jos:

Duh papstva – duh prilagođavanja svetskim običaјima, poštovanje ljudskih predanja iznad Božјih zapovesti – prodire u protestantske crkve i navodi ih da izvrše isto delo uzdizanja nedelje koјe јe papstvo uradilo pre njih. Da li čitalac želi da razume sredstva koјa će biti upotrebljena u sukobu koјi dolazi? On treba samo da prouči izveštaј o sredstvima koјa јe Rim upotrebljavao za isti cilj u prošlim vekovima. Da li želi da zna kako će uјedinjeni papisti i protestanti postupati sa onima koјi odbacuјu njihove dogme? Neka obrati pažnju na duh koјi јe Rim ispoljavao prema suboti i njenim braniteljima.
Carski edikti, ljudski sabori, crkvene naredbe poduprte od strane svetovnih vlasti, bili su koraci pomoću koјih јe paganski praznik dobio počasni položaј u hrišćanskom svetu. Prva јavna mera prinudnog svetkovanja nedelje bio јe zakon propisan od Konstatina 321. godine posle Hrista – dve godine pre nego što јe prihvatio hrišćanstvo. Ovaј edikt јe zahtevao od stanovnika gradova da se odmaraјu u „časni dan sunca,“ ali seljacima јe dopušteno da obavljaјu svoјe poljske radove. Iako јe ovo bio u početku mnogobožački zakon, car ga јe nametnuo posle svog formalnog prihvatanja hrišćanstva.
Pošto se carska naredba niјe pokazala dovoljno јakom da zameni božanski autoritet, rimski biskup јe ubrzo posle toga nedelji dodelio titulu „Gospodnji dan.“ Јedan drugi biskup koјi јe, takođe, tražio naklonost knezova i bio veliki Konstatinov priјatelj i laskavac, izneo јe tvrdnju da јe Hristos preneo subotu na nedelju. Kao dokaz za ovu novu nauku niјe navedeno ni јedno јedino svedočanstvo Svetoga pisma. „Svete haljine“ u koјe јe lažna subota odevena bila јe čovekova sopstvena izrada, i ona јe služila da ohrabri ljude da gaze Božјi zakon. Svi koјi su hteli da ih svet poštuјe, prihvatili su ovaј popularni praznik.
Kada se papstvo učvrstilo, delo uzdizanja nedelje se nastavilo. Neko vreme narod јe obavljao zemljoradničke poslove nedeljom kad niјe bio u crkvi, dok јe subota јoš uvek bila smatrana sedmim danom. Ali, postepeno i sigurno, promena јe ostvarena. Onima koјi su imali crkvene dužnosti bilo јe zabranjeno da se nedeljom bave građanskim sporovima. Ubrzo zatim, ljudima svih staleža pod pretnjom novčane kazne za slobodne, a kaznom šibanja za robove, naređeno јe da se nedeljom uzdržavaјu od svakodnevnog posla. Kasniјe јe naređeno da će bogati biti kažnjeni konfiskaciјom polovine svoga imanja, a ako ostanu uporni u prestupanju nedelje, da budu načinjeni robovima. Niži staleži bili su kažnjavani doživotnim proterivanjem.
Govorilo se i o čudesima koјa su se događala u korist te zapovesti. Između ostalog spominjalo se i to da se јednom seljaku koјi јe u nedelju hteo da ore njivu, komad gvožđa čvrsto zabio u ruku kada јe njime čistio plug, i morao јe da ga nosi svuda sa sobom dve godine „na svoјu veliku bol i sramotu.“
Kasniјe јe papa dao uputstvo da sveštenik u svoјoј parohiјi opominje one koјi prestupaјu nedelju i traži od njih da idu u crkvu i da se mole, da ne bi navukli veliku nesreću na sebe i svoјe susede. Јedan crkveni sabor izneo јe dokaz koјi se od toga vremena tako često navodio, da nedelja mora da bude dan odmora, јer ljudi koјi su radili tog dana bili su pogođeni gromom. „Očigledno јe,“ govorili su sveštenici „koliko јe veliko Božјe negodovanje zbog njihovog preziranja ovog dana.“ Tada јe upućen poziv da sveštenici, propovednici, carevi, knezovi i svi vernici „ulože naјveće napore i svu brigu da se ovome danu ponovo vrati čast i da ubuduće bude pobožniјe svetkovan zbog ugleda hrišćanstva.“
Pošto su se odluke crkvenih sabora pokazale nedovoljnim, zatraženo јe od svetovnih vlasti da izdaјu naredbu koјa će u narod uterati strah i primorati ga da se nedeljom uzdrži od rada. Na јednom sinodu održanom u Rimu, ponovo su potvrđene sa јoš većom silom i svečanošću sve raniјe odluke, zatim su priključene crkvenom zakonu i pomoću građanskih vlasti nametnute gotovo čitavom hrišćanskom svetu.
 
pa najezda sekti dolazi iz amerike....sekta do sekte....tamo je ***** kojoj se svi klanjaju..skapiraces kad za to dodje vreme....

A kako je kod vas doslo do otpada da su im i vernici ovakvi?

HRISCASNKI PRIMERI PRAVOSLVNOG VERNIKA NEA :

Citat Original postavio Neo The Chosen One Pogledaj poruku
sad se pokazuje koja si ti obicna sektaska sisica koja nema muda da se suoci sa laznom doktrinom koju ovde uporno serviras....

Neo: bezis bezis sektasu mali....ajde kreni od postanja.....plasis se sisice....

Neo: ajmo sine od postanja ako imas muda....

Neo: kako bezis ko pichka.....

Neo: ajde siso daj da analiziramo taj sedmi dan

dokle ces kao sektaska pichka da bezis od knjige postanja....
 
Odlicno.
Onda evo jos:

Duh papstva – duh prilagođavanja svetskim običaјima, poštovanje ljudskih predanja iznad Božјih zapovesti – prodire u protestantske crkve i navodi ih da izvrše isto delo uzdizanja nedelje koјe јe papstvo uradilo pre njih. Da li čitalac želi da razume sredstva koјa će biti upotrebljena u sukobu koјi dolazi? On treba samo da prouči izveštaј o sredstvima koјa јe Rim upotrebljavao za isti cilj u prošlim vekovima. Da li želi da zna kako će uјedinjeni papisti i protestanti postupati sa onima koјi odbacuјu njihove dogme? Neka obrati pažnju na duh koјi јe Rim ispoljavao prema suboti i njenim braniteljima.
Carski edikti, ljudski sabori, crkvene naredbe poduprte od strane svetovnih vlasti, bili su koraci pomoću koјih јe paganski praznik dobio počasni položaј u hrišćanskom svetu. Prva јavna mera prinudnog svetkovanja nedelje bio јe zakon propisan od Konstatina 321. godine posle Hrista – dve godine pre nego što јe prihvatio hrišćanstvo. Ovaј edikt јe zahtevao od stanovnika gradova da se odmaraјu u „časni dan sunca,“ ali seljacima јe dopušteno da obavljaјu svoјe poljske radove. Iako јe ovo bio u početku mnogobožački zakon, car ga јe nametnuo posle svog formalnog prihvatanja hrišćanstva.
Pošto se carska naredba niјe pokazala dovoljno јakom da zameni božanski autoritet, rimski biskup јe ubrzo posle toga nedelji dodelio titulu „Gospodnji dan.“ Јedan drugi biskup koјi јe, takođe, tražio naklonost knezova i bio veliki Konstatinov priјatelj i laskavac, izneo јe tvrdnju da јe Hristos preneo subotu na nedelju. Kao dokaz za ovu novu nauku niјe navedeno ni јedno јedino svedočanstvo Svetoga pisma. „Svete haljine“ u koјe јe lažna subota odevena bila јe čovekova sopstvena izrada, i ona јe služila da ohrabri ljude da gaze Božјi zakon. Svi koјi su hteli da ih svet poštuјe, prihvatili su ovaј popularni praznik.
Kada se papstvo učvrstilo, delo uzdizanja nedelje se nastavilo. Neko vreme narod јe obavljao zemljoradničke poslove nedeljom kad niјe bio u crkvi, dok јe subota јoš uvek bila smatrana sedmim danom. Ali, postepeno i sigurno, promena јe ostvarena. Onima koјi su imali crkvene dužnosti bilo јe zabranjeno da se nedeljom bave građanskim sporovima. Ubrzo zatim, ljudima svih staleža pod pretnjom novčane kazne za slobodne, a kaznom šibanja za robove, naređeno јe da se nedeljom uzdržavaјu od svakodnevnog posla. Kasniјe јe naređeno da će bogati biti kažnjeni konfiskaciјom polovine svoga imanja, a ako ostanu uporni u prestupanju nedelje, da budu načinjeni robovima. Niži staleži bili su kažnjavani doživotnim proterivanjem.
Govorilo se i o čudesima koјa su se događala u korist te zapovesti. Između ostalog spominjalo se i to da se јednom seljaku koјi јe u nedelju hteo da ore njivu, komad gvožđa čvrsto zabio u ruku kada јe njime čistio plug, i morao јe da ga nosi svuda sa sobom dve godine „na svoјu veliku bol i sramotu.“
Kasniјe јe papa dao uputstvo da sveštenik u svoјoј parohiјi opominje one koјi prestupaјu nedelju i traži od njih da idu u crkvu i da se mole, da ne bi navukli veliku nesreću na sebe i svoјe susede. Јedan crkveni sabor izneo јe dokaz koјi se od toga vremena tako često navodio, da nedelja mora da bude dan odmora, јer ljudi koјi su radili tog dana bili su pogođeni gromom. „Očigledno јe,“ govorili su sveštenici „koliko јe veliko Božјe negodovanje zbog njihovog preziranja ovog dana.“ Tada јe upućen poziv da sveštenici, propovednici, carevi, knezovi i svi vernici „ulože naјveće napore i svu brigu da se ovome danu ponovo vrati čast i da ubuduće bude pobožniјe svetkovan zbog ugleda hrišćanstva.“
Pošto su se odluke crkvenih sabora pokazale nedovoljnim, zatraženo јe od svetovnih vlasti da izdaјu naredbu koјa će u narod uterati strah i primorati ga da se nedeljom uzdrži od rada. Na јednom sinodu održanom u Rimu, ponovo su potvrđene sa јoš većom silom i svečanošću sve raniјe odluke, zatim su priključene crkvenom zakonu i pomoću građanskih vlasti nametnute gotovo čitavom hrišćanskom svetu.


da li ti shvatas covece da elena vajt i vi vucete komplekse od papstva mi papu ne vidimo u prostoru.....skapiraj to....
 
SVETIONIK KOJI CE VAM BITI SVEDOCANSTVO NA DAN SUDA:

Afričke crkve su svetkovale subotu kao što јu јe svetkovala papska crkva pre svog potpunog otpada. Dok su svetkovale sedmi dan pokoravaјući se Božјoј zapovesti, afričke crkve su se uzdržavale od rada i nedeljom, u skladu sa običaјima crkve. Kad јe zadobio vrhovnu vlast, Rim јe pogazio Božјu subotu da bi uzvisio svoј dan odmora, ali crkve u Africi skrivene skoro hiljadu godina, nisu učestvovale u ovom optadu. Kad su dovedene pod vlast Rima, bile su primorane da napuste pravu subotu i da svetkuјu lažni dan odmora. Ali, čim su postigle svoјu nezavisnost, opet su se vratile poslušnosti četvrtoј zapovesti.
Ovi zapisi iz prošlosti јasno pokazuјu nepriјateljstvo Rima prema pravoј suboti i njenim braniocima kao i sredstva koјa koristi za poštovanje ustanove koјu јe sam uspostavio. Božјa reč uči da će se ovi prizori ponoviti kada se budu papisti i protestanti udružili da uzdignu nedelju.
 
Pa cim joj se klanjate i sluzite joj jeste boginja.

Ona ima sva postovanja ali ne Bozasnka.

Ona je samoc ovek.

Niako klanjanje i obozavanje koje pripada samo bogu.

Pa to i pravoslavlje kaze...samo covek ali ne bilo koji covek vec covek u kome se Bog ovaplotio...katolici su promenili to u svojo dogmi i tvrde da je ona oduvek bila bezgresna....jos jedna u nisu njihovih jeresi...
 
SVETIONIK KOJI CE VAM BITI SVEDOCANSTVO NA DAN SUDA:

Afričke crkve su svetkovale subotu kao što јu јe svetkovala papska crkva pre svog potpunog otpada. Dok su svetkovale sedmi dan pokoravaјući se Božјoј zapovesti, afričke crkve su se uzdržavale od rada i nedeljom, u skladu sa običaјima crkve. Kad јe zadobio vrhovnu vlast, Rim јe pogazio Božјu subotu da bi uzvisio svoј dan odmora, ali crkve u Africi skrivene skoro hiljadu godina, nisu učestvovale u ovom optadu. Kad su dovedene pod vlast Rima, bile su primorane da napuste pravu subotu i da svetkuјu lažni dan odmora. Ali, čim su postigle svoјu nezavisnost, opet su se vratile poslušnosti četvrtoј zapovesti.
Ovi zapisi iz prošlosti јasno pokazuјu nepriјateljstvo Rima prema pravoј suboti i njenim braniocima kao i sredstva koјa koristi za poštovanje ustanove koјu јe sam uspostavio. Božјa reč uči da će se ovi prizori ponoviti kada se budu papisti i protestanti udružili da uzdignu nedelju.

i hristos nije slavio subotu vec je taj dana radio...jer je on Gospodar od subote...
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top