ADHD ili hiperaktivnost kod dece

Koliko mali ima godina?Ako je 6 nije ni cudo sto je takav,ja sam bila takva i prezivela bez lekova,ali da mogu da vratim ipak bih posla sa 7 u skolu.Sta mu koji k**** dajete te otrove kada ce mali da sam odraste i mozak ce sam da se razvije?Neeee sve mora kako bi vi hteli i sta bi vi hteli i kada bi hteli....Ali malo sutra....Bravo cestitam nemam reci... :roll:
Bilo bi lepo da prvo pročitaš koje dete sve ima probleme, ADHD je jedan od njih. Nemoj ljudima sedati na muku kada nisi upoznata s okolnostima.
 
Upoznata sam sa okolnostima i pratim na forumu sta se pise i znam je sa druge teme i kad meni ovako matoroj lekovi smetaju kako ce njemu malom tek.Uticu tu i drugi problemi spomenuti na drugim temama nije samo adhd.Sa lekovima koje on pije ja bi bila srecna ako odem do wca i ne zaboravim sta sam posla da uradim a gde bre on mali tako.Joj kako mi je zao kad vidim takve slucajeve.
 
Citao sam o ovome vise puta od kada sam saznao za ovaj simptom. Vecina toga sto se manifestuje na decu imao sam kada sam bio mladji. Neceg cega se najvise secam da nikada nisam mogao da se skoncetrisem na ucenje, nisam mogao da imam duzu paznju, ako ne bi smeo da ustanem bio sam ceo nemiran, hvatao bi me svrab po telu, cupkao bi nogama, misli bi se smenjivale itd. Tada se malo o tome znalo i jednostavno se smatralo da su takva deca.
Kada sam saznao za sve ovo, a relativno sam nedavno saznao, poceo sam da citam o tome i vidim da se to nastavlja i u kasnijem uzrastu...
Mogu reci da i dalje prolazim tj. nikada nije ni prestajao taj simpotom deficit paznje i nemogucnost da se skoncetrisem. Ucim nesto i zelim da se usavrsim u tome ali imam i dalje problem. Ovde ne mogu da biram hocu ili necu ovo moram zbog sebe ali postoji 'to nesto' u meni sto me sputava da se usmerim ceo.
Ne znam da li da sebe uvrstim u ovu kategoriju?
Zamolio bi za neki odgovor, neko pod pitanje koje vise upoznat sa ovim, da ne bude da sam se dzabe poveravao i iznosio svoj problem. To sto ce mi neko reci idi tamo i tamo mi opsolutno nista ne znaci. Za to tamo i tamo treba i dobra lova da se spremi pa s obzirom da je ovo jedna od najvecih teme o ovom simptomu iz tog razloga sam i napisao to ovde jer se nadam da cu dobiti neki priblizan odgovor.
Hvala na razumevanju.
Mislim kad bi nasao bas neki hobi koji te ispunjava da bi to sve prestalo,ne ponasaj se kao hipohondar.
 
Pozdrav svima, ne mogu da citam bas sve postove, pa cu vas zamoliti ako ima neko u NS da se bavi ovim problemom, odnosno ne neko nego tim koji je neophodan. Mi stanujemo u CG, dete ima 3,5 god.ali po onom sto smo do sad radili ima puno elemenata ADHD..Planiram kod mojih na neko vreme pa me zanima NS ili da ipak okrenem ka BGD? Svako iskustvo je dobrodoslo.Naravno, uvek postoji nada da nije jer je kazu u toj dobi malo mutno i rano dati takvu dijagnozu. Nisam za stimulanse niti lekove, redukujemo ishranu, krecemo u senzornu sobu, psiholog, logoped, ljubav, paznja .....Ali opet, moram biti spremna na sve, meni je srednja cerka dete sa smetnjama u razvoju, sa udruzenim ADD, tako da je strah ucinio svoje. Inace srednjoj cerci mnogo pomazu homeopatski lekici, pa me zanima i vase misljenje o tome. Ako ste vec pisali, samo me vratite na post, jer ima zaista mnogo da se cita :-)
 
dragi roditelji,nikako da nađem na pretraživaču običnu temu o razvojnoj psihologiji,gde bih mogla da postavim svoje pitanje...moj malac sada sa napunjenih 5 godina tek je pre pola godine počeo koliko toliko da priča...u vrtiću su mi svašta govorili,da je autističan,da je displagičan,da je disfunkcionalan,da moguće da ima ADHD,ali psiholog nikada nije dala adekvatno objašnjenje za dijagnoze koje mi je sasula u lice...u međuvremenu smo saznali da veoma loše čuje zbog neadekvatnog tretmana upale ušiju,i prošlog septembra je operisan,ugrađene su mu cevčice u obe uši..trenutno na desno uvo čuje 100%, a na levo ne čuje...mi već godinu i po dana privatno radimo sa logopedom-defektologom,kojoj ja najviše od svih verujem,i vidim pomak kod svog deteta,i kako se menja i razvija,naročito sada posle operacije,ali u decembru kada smo bili u bolnici kod psihologa na kontroli mada je i ona napisala na nalaz da vidi pomak kod deteta od poslednjeg viđenja,i da je kontakt uspostavljen sa njim sada sasvim drugačiji,ipak posle testiranja došla do brojke RQ66...puno objašnjavala nije,samo je rekla da je još uvek daleko iza svojih vršnjaka,naročito fina motorika,što je u prvenstvenoj vezi sa govorom,koji kod njega jako kasni,ali ipak šta ova brojka znači?da li može neko malo više da mi pojasni?...ja svakodnevno radim sa njim po uputstvima defektologa,on voli sve te vežbice,i baš se udubi,ima i koncentraciju za isti,koji smo za godinu i po dana sa 5 minuta podigli na 40 minuta...ali uvek imam taj osećaj da bih još više mogla da uradim za njega,da sigurno postoje još neke cake,još nešto što bih ja mogla da preduzmem da pomognem svom detetu..inače je on jedno veoma živahno,nasmejano dete,sa nekim sposobnostima,koji uopšte nisu u sklopu sa tim,da toliko kasni sa nekim razvojnim fazama...sa 2 godine je tražio da ga stavim na šipku,i tamo se držao celih minut i po bez ikakve pomoći,pentra se na sve i svašta,izuzetno je koordinaciono spretan,na ulici sa trenutnih 5 godina prešiša u trčanju one sa 7,optrči ceo blok za 4 minuta itd...jaoj,malo sam konfuzna,toliko toga bih pitala i napisala u jednoj poruci...ako iko može da mi pojasni neke navedene stvari,bila bih zahvalna...svim roditeljima želim istrajnosti,vere i nasmejana lica da pomognete svojoj dečici...
 
Poslednja izmena:
Kada je brat koji je 1990.godište kretao u školu nije bilo šanse da izdrži čas sedeći ( a pre toga je išao i u obdanište i u predškolsko). Ustajao bi, šetao, a dešavalo se i da se na pola časa spakuje i ode kući. Majka nam nije bila očajna (prethodno je na meni izlečila najveći broj fix ideja) i želela je da odloži školu, ali je psiholog rekao da je i to OK. Dakle, nastavio je da ide u školu, do polugođa nije izlazio sa časova, do sledećeg tromesečja je mogao da odsedi ceo čas. Nije bio kažnjavan ni na koji način kada bi ranije došao kući niti kada bi se šetao. Roditelji i učiteljica su to tolerisali i nekako je samo prošlo. Sada ima 22 godine, završava fax i bavi se sopstvenim poslom.... Gradivo se pređe, nije da će nešto naročito propustiti. A ovo sam navela samo kao ilustraciju da je takve dece bilo oduvek, ali da se to do ne tako davno nije smatralo poremećajem, niti su stručna lica preporučivala bilo kakav tretman. Samo strpljivo!
 
pa ni ja lično ne smatram da je to poremećaj,ali psiholog u vrtiću mi je kao roditelju nabila toliko kompleksa,da se osećam sasvim neadekvatnom u nekim trenucima...u svakom slučaju hvala ti,ali bih ipak od nekog stručnog želela da čujem šta taj RQ66 kod petogodišnjaka znači,sa svim tim što sam napisala u prethodnom postu...
 
dragi roditelji,nikako da nađem na pretraživaču običnu temu o razvojnoj psihologiji,gde bih mogla da postavim svoje pitanje...moj malac sada sa napunjenih 5 godina tek je pre pola godine počeo koliko toliko da priča...u vrtiću su mi svašta govorili,da je autističan,da je displagičan,da je disfunkcionalan,da moguće da ima ADHD,ali psiholog nikada nije dala adekvatno objašnjenje za dijagnoze koje mi je sasula u lice...u međuvremenu smo saznali da veoma loše čuje zbog neadekvatnog tretmana upale ušiju,i prošlog septembra je operisan,ugrađene su mu cevčice u obe uši..trenutno na desno uvo čuje 100%, a na levo ne čuje...mi već godinu i po dana privatno radimo sa logopedom-defektologom,kojoj ja najviše od svih verujem,i vidim pomak kod svog deteta,i kako se menja i razvija,naročito sada posle operacije,ali u decembru kada smo bili u bolnici kod psihologa na kontroli mada je i ona napisala na nalaz da vidi pomak kod deteta od poslednjeg viđenja,i da je kontakt uspostavljen sa njim sada sasvim drugačiji,ipak posle testiranja došla do brojke RQ66...puno objašnjavala nije,samo je rekla da je još uvek daleko iza svojih vršnjaka,naročito fina motorika,što je u prvenstvenoj vezi sa govorom,koji kod njega jako kasni,ali ipak šta ova brojka znači?da li može neko malo više da mi pojasni?...ja svakodnevno radim sa njim po uputstvima defektologa,on voli sve te vežbice,i baš se udubi,ima i koncentraciju za isti,koji smo za godinu i po dana sa 5 minuta podigli na 40 minuta...ali uvek imam taj osećaj da bih još više mogla da uradim za njega,da sigurno postoje još neke cake,još nešto što bih ja mogla da preduzmem da pomognem svom detetu..inače je on jedno veoma živahno,nasmejano dete,sa nekim sposobnostima,koji uopšte nisu u sklopu sa tim,da toliko kasni sa nekim razvojnim fazama...sa 2 godine je tražio da ga stavim na šipku,i tamo se držao celih minut i po bez ikakve pomoći,pentra se na sve i svašta,izuzetno je koordinaciono spretan,na ulici sa trenutnih 5 godina prešiša u trčanju one sa 7,optrči ceo blok za 4 minuta itd...jaoj,malo sam konfuzna,toliko toga bih pitala i napisala u jednoj poruci...ako iko može da mi pojasni neke navedene stvari,bila bih zahvalna...svim roditeljima želim istrajnosti,vere i nasmejana lica da pomognete svojoj dečici...

RQ 66znaci je rezultat testa koji se zove RQ ( kognitivne sposobnosti kao citanje, brojevi..etc) i vase dete je je na 66% razvoja od 100% ( normalnog deteta).Mislim da vase dete nema ADHD.Mnogi lekari i kolege nekada imaju probleme da prepoznaju ADD.Ovo gore sto opisujete je vise ADD ili cak problem dece sa ( samo) disleksijom i
(samo diskalkulijiom-- jer dete nije u stalnom nekotrolisanom pokretu. igri, hiperaktivnosti
Sta ste hteli jos da pitate?
 
Gloriana hvala puno na odgovoru...danas sam bila na razgovoru sa psihologom iz vrtića,i u suštini je rekla da mi dete napreduje,i da se ona iskreno nada da ćemo do škole uspeti ako i ne 100%,ali nadoknaditi najveći deo njegovog trenutnog zaostatka...kao što sam i pisala imao je,a i trenutno ima problema sa sluhom,odnosno na levo uvo ne čuje,a na desno da...to nam je prvenstveno uzrokovalo dok nismo primetili ovaj problem razne dijagnoze kojima su me razni psiholozi obasipali,a jeste bio tada hiperaktivan u neku ruku,a više asocijalan u vrtiću...zbog te asocijalnosti i nedostatka komunikacija sa drugom decom i vaspitačicama su došli do raznih dijagnoza koje sam gore već spomenula...na današnjem razgovoru smo došli do toga,da su u suštini pričali sve neke nebuloze,i da je zaostatak u razvoju isključivo zbog ušiju...ubijaju me stalno u pojam,mislim super ako je zaista tako,ja vidim veliki napredak kod njega,otkako su mu ubačene cevčice,i počeo je naglo sa verbalnom komunikacijom,mada daleko smo mi još od dužih rečenica,ali je govor trenutno negde na nivou trogodišnjaka...radimo sa logopedom-defektologom,što je danas psiholog i savetovala da intenzivno nastavimo...e sad,nešto me kopta,danas mi kaže ona da je kod njega fina motorika baš dobra(sa čime se ja ne slažem,jer tačno znam kako drži olovku,i kako radi neke stvari),a znamo da je fina motorika povezana sa govorom,a da mu je krupna motorika problematična,da je nekontrolisan...to je rekla danas psiholog,kao da ne priča o mom detetu,jer ja smatram skroz suprotno...da je veoma vešt i da mu je krupna motorika i iznad njegovog uzrasta,a na finoj motorici radimo sa defektologom...koja je onda logika svega ovoga što mi je danas psiholog rekla?meni je sve nekako kontradiktorno..Gloriana da i biste mogli više da mi pojasnite jedan petogodišnjak šta bi trebalo da spretno odradi što se tiče fine i što se tiče krupne motorike?koje su te neke reference za njegov uzrast?
 
Gloriana hvala puno na odgovoru...danas sam bila na razgovoru sa psihologom iz vrtića,i u suštini je rekla da mi dete napreduje,i da se ona iskreno nada da ćemo do škole uspeti ako i ne 100%,ali nadoknaditi najveći deo njegovog trenutnog zaostatka...kao što sam i pisala imao je,a i trenutno ima problema sa sluhom,odnosno na levo uvo ne čuje,a na desno da...to nam je prvenstveno uzrokovalo dok nismo primetili ovaj problem razne dijagnoze kojima su me razni psiholozi obasipali,a jeste bio tada hiperaktivan u neku ruku,a više asocijalan u vrtiću...zbog te asocijalnosti i nedostatka komunikacija sa drugom decom i vaspitačicama su došli do raznih dijagnoza koje sam gore već spomenula...na današnjem razgovoru smo došli do toga,da su u suštini pričali sve neke nebuloze,i da je zaostatak u razvoju isključivo zbog ušiju...ubijaju me stalno u pojam,mislim super ako je zaista tako,ja vidim veliki napredak kod njega,otkako su mu ubačene cevčice,i počeo je naglo sa verbalnom komunikacijom,mada daleko smo mi još od dužih rečenica,ali je govor trenutno negde na nivou trogodišnjaka...radimo sa logopedom-defektologom,što je danas psiholog i savetovala da intenzivno nastavimo...e sad,nešto me kopta,danas mi kaže ona da je kod njega fina motorika baš dobra(sa čime se ja ne slažem,jer tačno znam kako drži olovku,i kako radi neke stvari),a znamo da je fina motorika povezana sa govorom,a da mu je krupna motorika problematična,da je nekontrolisan...to je rekla danas psiholog,kao da ne priča o mom detetu,jer ja smatram skroz suprotno...da je veoma vešt i da mu je krupna motorika i iznad njegovog uzrasta,a na finoj motorici radimo sa defektologom...koja je onda logika svega ovoga što mi je danas psiholog rekla?meni je sve nekako kontradiktorno..Gloriana da i biste mogli više da mi pojasnite jedan petogodišnjak šta bi trebalo da spretno odradi što se tiče fine i što se tiče krupne motorike?koje su te neke reference za njegov uzrast?





motorika izmedju 4 i 5 godine:

Dete ima kontolu nad skoro svim misicima u telu

svesno je da koristi telo ekonomski ( zna od kojih aktivnosti ce da se umori i moze to da proceni unapred)

stalna promena i bez problema u drzanju -poziciji tela, od sedenja stajanja do cucenja

moze da skakuce na jednoj nozi ( npr.samo na levoj -samo na desnoj)

uopsteno vole da se okrecu "preko glave, skacu, penjanje na drvo, sakrivalice...

balans i osecaj za ravnotezu moraju da su razvijeni da moze da hoda fino po beloj liniji ( da, kao i za pijanice test :D)

moze iz lezeceg polozaja da skoci ili stane

zele i pokusavaju da nauce vozenje bicikla, skijanje,hodanje na stulama, klizanje

mogu da uhvate manju loptu ( odlicna vezba takodje, igrice sa loptom)

Deca od pete godine mogu sledece:

vezbaju komplikovane pokrete ( kao u baletu)

dobro bacaju i hvataju

nemaju probleme sa kompetativnim sportovima ( i timskim)

u stanju da preskace konopac i da se okrene u skoku

dete je u stanju da imitira pokrete- takodje da ponovi pokret po secanju

drze olovku i pribor za jelo -kasiku viljusku noz -kao i odrasli


uvek zaboravim: oko pete godine deca uce bez problema vezati pretle, zakopcati jaknu, kosulju, haljinu, koristiti se makazama bez problema,mazanje hleba, cesljanje, pravi sama repic (devojcice), hodaju sa casom punom soka ili vode bez prosipanja svuda .to je fina motorika...


cmoka tvom hrabrom detetu



a psiholozi ponekada bukvalno pecaju u mraku dok se ne zavrse svi testovi, profil, anamneza od roditelja i sve sto je potrebno da se formira kompletna slika.. i zato ponekada kazu nesto sto roditelji ne mogu da postave na "prave mesto"..ili ti imas pgresnu sliku , sta je fina a sta je krupna motorika..krupna motorika nema veze sa nekontrolisanjem- moze znaciti i da je dete puno energije ( ne hiperaktivno) nego starinski receno-zivo.

i dobro ti to radis, nemoj nista da sebi prebacujes ..nadji nekoga da ti barem jednom nedeljno od tebe i muza ( ne znam situaciju) preuzme brigu da vi jednostavno napunite baterije.roditelji mogu zbog stalnog pritiska da stradaju, sto je najgora opcija.. za dete..a i za roditelje.
 
Poslednja izmena:
hvala ti,srce si što si sve tako opširno napisala...
kako gledam ovu listu jedino što ne voli da radi jeste kolut napred i nazad,mrzi da vozi bicikl(uopšte ga ne forsiramo,vidi da mu je bajs tu,ako želi popne se,malo vozi,pa siđe),i nije najveštiji sa makazama...inače ovo ostalo navedeno mu ide kao po loju...ide na folklor,i tamo baš puno stvari rade od ovog navedenog,i jedan je od najspretnijih,tamo recimo hodaju i na štulama,i to baš voli,i preskakanje konopca,dok uče korake uvod je skakanje na jednoj nozi itd...a da je živo dete,to svakako jeste,treba držati tempo sa njim...naročito je sada postao veoma maštovit,pa izmišlja svakakve igre...a baš juče smo puno plesali,tražio je da uključimo sintetizator,i tamo ima već usnimljenih i melodija i ritmova,pa je to uključivao i pokazivao mi neke korake i pokrete sa rukama koje sam ja morala da imitiram,pa mi je rekao kada treba da tapšem usput itd....onda smo menjali podelu,ja sam pokazivala i on imitirao i tako sve nešto...verovatno me zbunjuje što zaista zaostaje u nekim stvarima,kažem naročito govor,na kojem intenzivno radimo,a i nekim stvarima je izuzetno dobar,pa sam ponekad posle konsultacije sa psihologom skroz zbunjena,kao da ne govorimo o mom detetu...još jednom ti hvala na opširnosti,mnogo si mi pomogla,da sagledam situaciju iz drugog ugla...
 

Back
Top