ADHD ili hiperaktivnost kod dece

Bila sam na Otvorenim vratima sa surugom zajedno. Uciteljica je bila dobro raspolozena i blaga. Susta suprotnost od prosle nedelje. Pitala nas je kakve zdravsvene probleme ima M...... i mi smo joj objasnili sve u vezi treceg krajnika i njegove povremene slabocujnosti, na sta je ona rekla da se prosle nedelje, kad sam joj ja to spomenula u hodu, jako uplasila i pomislila da su problemi sa sluhom veci.... Rekla je da M...... ima neodoljivu potrebu da se igra, ali da ne valja to sto ga privlace nemirna i neposlusna deca i da nekako uvek bude prisutan tamo gde se nesto desava, dok ga mirna i poslusna deca ne zanimaju bas previse. Juce mi nije rekla da prica na casu i da ometa nastavu, sto mi je naglasila prosle nedelje, pa predpostavljam da su nasi razgovori sa njim urodili plodom. Pitala nas je sta je rekao psiholog pri upisu deteta u skolu, a ja sam odgovorila da je rekla da samo malo vise treba da vezbamo odnos velicina (vece-manje, nize-vise, tanje-deblje) a da je za sve ostalo rekla da je u redu. Uciteljica je jos rekla da svoja zapazanja jos uvek nece da nam kaze, da ce ga pratiti i da mora da razgovara sa psihologom, pa cemo se videti naknadno. Pitala nas je da li M..... ima potrebu da cesto mokri, na sta smo mi odgovorili da kod kuce normalno mokri, a ona je rekla da u skoli obavezno na svakom casu pita da ide do toaleta i to bas uvek u trenutku kad isto to pitaju i deca koja M....., po njenim recima, zanimaju, kao model ponasanja. Predpostavljam da ce mu sad ukinuti ceste izlaske iz ucionice. Da rekla je da M...... puno trci u ucionici i na hodniku, sto ne valja.Predlozila je da ga sto pre damo na neki sport, kako bi trosio visak energije. Ja mislila da ga upisemo na karate, ona smatra da to nije dobro, jer moze da razvije agresivnost. Eto to je ceo razgovor.
 
Kod kuce smo opet razgovarali sa detetom o svemu onome o cemu smo pricali sa uciteljicom. Danas sam ga ispratila u skolu, dosli smo do dezurnih ucenika , poljubila sam ga i rekla mu da bude dobar, kako smo se i dogovorili, on eje rekao da hoce odmakao se od mene i naravno potrcao ka ucionici... Sta mislite, da li je dobro ako uciteljica sama primeti da on ima odredjenje probleme i konsultuje se sa psihologom ili....
 
Bila sam na Otvorenim vratima sa surugom zajedno. Uciteljica je bila dobro raspolozena i blaga. Susta suprotnost od prosle nedelje. Pitala nas je kakve zdravsvene probleme ima M...... i mi smo joj objasnili sve u vezi treceg krajnika i njegove povremene slabocujnosti, na sta je ona rekla da se prosle nedelje, kad sam joj ja to spomenula u hodu, jako uplasila i pomislila da su problemi sa sluhom veci.... Rekla je da M...... ima neodoljivu potrebu da se igra, ali da ne valja to sto ga privlace nemirna i neposlusna deca i da nekako uvek bude prisutan tamo gde se nesto desava, dok ga mirna i poslusna deca ne zanimaju bas previse. Juce mi nije rekla da prica na casu i da ometa nastavu, sto mi je naglasila prosle nedelje, pa predpostavljam da su nasi razgovori sa njim urodili plodom. Pitala nas je sta je rekao psiholog pri upisu deteta u skolu, a ja sam odgovorila da je rekla da samo malo vise treba da vezbamo odnos velicina (vece-manje, nize-vise, tanje-deblje) a da je za sve ostalo rekla da je u redu. Uciteljica je jos rekla da svoja zapazanja jos uvek nece da nam kaze, da ce ga pratiti i da mora da razgovara sa psihologom, pa cemo se videti naknadno. Pitala nas je da li M..... ima potrebu da cesto mokri, na sta smo mi odgovorili da kod kuce normalno mokri, a ona je rekla da u skoli obavezno na svakom casu pita da ide do toaleta i to bas uvek u trenutku kad isto to pitaju i deca koja M....., po njenim recima, zanimaju, kao model ponasanja. Predpostavljam da ce mu sad ukinuti ceste izlaske iz ucionice. Da rekla je da M...... puno trci u ucionici i na hodniku, sto ne valja.Predlozila je da ga sto pre damo na neki sport, kako bi trosio visak energije. Ja mislila da ga upisemo na karate, ona smatra da to nije dobro, jer moze da razvije agresivnost. Eto to je ceo razgovor.

Citajuci ovaj vas post, imala sam u jednom momentu utisak da pricate o mom detetu! :) Moj sin je takodje operisao treci krajnik i imao je problema sa sluhom, a koliko sam primetila dosta dece sa problemom hiperaktivnosti je imalo ili ima problema sa cestim upalama usiju. Da li je i vase dete cesto pilo antibiotike? Nedavno sam procitala neki clanak koji dovodi u vezu upalu usiju i ispijanje velikih kolicina antibiotika sa ADHD-om.
I mog sina neverovatno privlace deca koja prave haos i to nam uciteljica cesto istice. Uvek se nekako nadje tamo gde ne treba (mora da bude mirodjija u svakoj corbi) i posto ne ume da se izvuce iz problema, kao sto druga deca rade, skoro uvek izvuce deblji kraj. To su cak i deca uvidela i uvek njega optuzuju! :sad2: Moj sin je takodje jedno vreme non-stop trckarao u WC, pa me je nastavnica zvala da pita da li je sve u redu sa njegovim urinarnim sistemom :roll: Naravno, da je sve u redu, kod kuce je u stanju da trpi po ceo dan, jer ga mrzi da ode do WC-a! A sto se tice sporta...vise se ni ne secam na koje je sve sportove isao, ali zbog nepaznje, nemirluka ili manjka interesovanja smo uglavnom odustajali, ili su nam treneri sugerisali da nema svrhe da dolazi, kad ne slusa i ne radi ono sto druga deca rade! Mada, sto je stariji sve vise prihvata pravila ponasanja i ucestvuje u igrama tako da se nadam ce se pronaci u nekom sportu. Nedavno je krenuo na fudbal, jer su nam rekli da je za hiperaktivnu decu veoma vazno da treniraju neki grupni sport, radi socijalizacije. No, videcemo kako ce to sve da izgleda....:think:
 
Citajuci ovaj vas post, imala sam u jednom momentu utisak da pricate o mom detetu! :) Moj sin je takodje operisao treci krajnik i imao je problema sa sluhom, a koliko sam primetila dosta dece sa problemom hiperaktivnosti je imalo ili ima problema sa cestim upalama usiju. Da li je i vase dete cesto pilo antibiotike? Nedavno sam procitala neki clanak koji dovodi u vezu upalu usiju i ispijanje velikih kolicina antibiotika sa ADHD-om.
I mog sina neverovatno privlace deca koja prave haos i to nam uciteljica cesto istice. Uvek se nekako nadje tamo gde ne treba (mora da bude mirodjija u svakoj corbi) i posto ne ume da se izvuce iz problema, kao sto druga deca rade, skoro uvek izvuce deblji kraj. To su cak i deca uvidela i uvek njega optuzuju! :sad2: Moj sin je takodje jedno vreme non-stop trckarao u WC, pa me je nastavnica zvala da pita da li je sve u redu sa njegovim urinarnim sistemom :roll: Naravno, da je sve u redu, kod kuce je u stanju da trpi po ceo dan, jer ga mrzi da ode do WC-a! A sto se tice sporta...vise se ni ne secam na koje je sve sportove isao, ali zbog nepaznje, nemirluka ili manjka interesovanja smo uglavnom odustajali, ili su nam treneri sugerisali da nema svrhe da dolazi, kad ne slusa i ne radi ono sto druga deca rade! Mada, sto je stariji sve vise prihvata pravila ponasanja i ucestvuje u igrama tako da se nadam ce se pronaci u nekom sportu. Nedavno je krenuo na fudbal, jer su nam rekli da je za hiperaktivnu decu veoma vazno da treniraju neki grupni sport, radi socijalizacije. No, videcemo kako ce to sve da izgleda....:think:
Moje dete je od svojih 7 godina vise od polovine provelo na antibioticima, na zalost. Sve zbog cestih upala usiju i upala krajnika. Krajnike smo vec operisali, ali se treci vratio. Lekari sada odlazu ponovnu operaciju, dok ne prodje bar tri godine od prve, ne znam iz kog razloga. U petak idemo na kontrolu i molicu opet da nam zakazu operaciju. Zbog treceg krajnika i sklonosti ka alergijama nos mu je cesto zapusen i pun sekreta, a zbog otecenosti sluznica taj sekret zapusava usne kanale i pravi pritisak u usima i zato dete povremeno oslabljeno cuje. Ponekad mi se cini da je usled svoje hronicne dugogodisnje zapusenosti i povremene slabocujnosti i verovatno velikog pritiska u usima on izgradio svoj svet i da ponekad i kad dobro cuje njemu treba vise vremena da se javi i skoncentrise kako bi dao odgovor.
 
Pa po meni je normalno što naši dečaci traže aktivnije vršnjake za igranje.Njima ne treba da ih neko animira pola sata da bi počeli nešto da se igraju.Oni se lepo za 2 min.dogovore oko igre i kreću u akciju.A što se tiče toga da M.... na svakom času traži da ide u wc,pa neka ga pusti kada se ovo drugo dete vrati iz wc-a,on će tako zadovoljiti svoju želju za kretanjem i posle će sedeti miran.Seti se posta koji sam stavila juče.Molim te uruči joj taj post.pozz
 
Majo, hvala na lepim rečima :*

Što se sporta tiče - dok ne probate, nećete znati. Ja sam oduševljena kapoerom (išao je prošle godine, ove nam se termini nikako ne uklapaju), ove godine je odabrao fudbal, u školi. Pre toga smo probali razne sportske školice, i kad smo naišli na pravog pedagoga koji zbog para drži pripreme starijima, a jednu dečiju grupu zato što voli decu - svanulo nam je. Sugestija je samo da dogovorite u startu neko vreme koje mora da ide - kod nas je to bilo mesec dana, jer se tako i plaća. Ne treba im dati da odustanu odmah, ali ih ne treba ni mučiti beskrajno dugo ako im ne prija, ne žele.

I meni je normalno da traže nemirne i aktivne za društvo. Pa i mi smo se zaljubljivale u takve, a ne u neke tunjavce ;) Samo im treba pričati, pričati, pa pokazati na primeru da to nije dobro, pa pričati pa tako...
 
Pitali smo ga zasto se ne druzi sa svojim drugom iz skolice Stefanom, a on je odgovorio da je Stefan uvek dobar....., uciteljica mi je rekla da je dobro to sto nije agresivan i sto lepo reaguje na svaku opomenu. Tacno je da mi sa njim treba vise vremena da mu nesto objasnim, kao da mu treba vise vremena da razluci sta je dobro a sta ne. Ja sam malo mirnija i mislim da ce biti dobro za njega ako uciteljica u saradnji sa psihologom skole prepozna hiperaktivnost. Verujem da ce se tek onda postaviti prema njemu pravilno, ili mozda gresim....
 
Imam jos jedno pitanje za sve vas.... U fazi smo preuredjenja decje sobe, koja je jako mala, u inace malom stanu, tako da ce je deliti cerka i sin. Njihova zelja da kupimo sobu zeleno-narandzastih tonova. Da li je to dobro za njega, mislim da li i koje boje su pozeljne za hiperaktivnu decu.....
 
Narančasta se povezuje sa zdravljem, vitalnošću, entuzijazmom i optimizmom. Može se koristiti u sumornim prostorijama i onim okrenutim prema sjeveru. Povoljno djeluje na poticanje komunikacije. Ne preporučuje se za spavaće i radne sobe, dok je povoljna za blagovaonice i dnevni boravak.Roza je smirujuća nijansa crvene, izuzetno ženstvena boja. Pojačava romantiku i dječju razigranost, stoga je povoljna za spavaće i dječje sobe.
Žuta je izuzetno stimulirajuća, a povezuje se s intelektom, dugovječnošću i dobrim raspoloženjem. Simbolizira energiju Sunca. Dobra je za stimulaciju komunikacije, mentalnu energiju i jasnoću misli. Povoljna je za sve obiteljske i dnevne prostorije. Žarka nijansa žute je presnažna za spavaće sobe.
Zelena potiče osjećaje harmonije i mira. To je smirujuća boja koja se nalazi između toplog i hladnog dijela spektra. Povoljna je za radne i spavaće sobe te u svijetlim nijansama za kuhinje, a ne preporučuje se za prostorije u kojima je poželjna velika dinamika. Svijetli tonovi simboliziraju rast, dok tamniji tonovi u velikim količinama mogu djelovati pretjerano smirujuće
 
Narančasta se povezuje sa zdravljem, vitalnošću, entuzijazmom i optimizmom. Može se koristiti u sumornim prostorijama i onim okrenutim prema sjeveru. Povoljno djeluje na poticanje komunikacije. Ne preporučuje se za spavaće i radne sobe, dok je povoljna za blagovaonice i dnevni boravak.Roza je smirujuća nijansa crvene, izuzetno ženstvena boja. Pojačava romantiku i dječju razigranost, stoga je povoljna za spavaće i dječje sobe.
Žuta je izuzetno stimulirajuća, a povezuje se s intelektom, dugovječnošću i dobrim raspoloženjem. Simbolizira energiju Sunca. Dobra je za stimulaciju komunikacije, mentalnu energiju i jasnoću misli. Povoljna je za sve obiteljske i dnevne prostorije. Žarka nijansa žute je presnažna za spavaće sobe.
Zelena potiče osjećaje harmonije i mira. To je smirujuća boja koja se nalazi između toplog i hladnog dijela spektra. Povoljna je za radne i spavaće sobe te u svijetlim nijansama za kuhinje, a ne preporučuje se za prostorije u kojima je poželjna velika dinamika. Svijetli tonovi simboliziraju rast, dok tamniji tonovi u velikim količinama mogu djelovati pretjerano smirujuće
Hvala
 
Ja sam zakazala pregled kod dr.Nebojše Jovanovića sll. nedelje.Kod njega mogu da se kupe neurofeedback igrice i koštaju 200 eura.Negde sam pročitala da te igrice u 90% slučajeva pomognu da se kod dece dovede u red pažnja i koncentracija.Da li je neko od vas vodio klince malo duže na te tretmane i kakvi su rezultati jer sam počela da razmišljam o kupovini tog aparatića.Nije baš mala cifra ali ako vredi odvojiću za to.
 
Ja sam na forumu saznala za Nebojsu Jovanovica i prosle nedelje se nosila mislju da zakazem pregled, ali sada sam odustala, cekacu da uciteljica iznese njena zapazanja, a onaj post nisam smela da joj pokazem, cekacu jos malo, rekla je da ce ga pratiti narednih dana i da ce tek nakon razgovora sa psihologom da iznese svoje misljenje. Sta mislite, je l to pozitivno ili ne, vise ne mogu da razlucim sama....
 
Ćao svima,
zažive forum zajedno sa prvim danima škole.:) Juče sam poslala dva posta i izgubiše se, Neznam koliko Analitičar navraća u ovo sokače, ali ako navrati, volela bih da mi napiše da li je to neka moja greška ili postoji neki razlog. Za sada neću dužiti,već kasnije,kada se malo odmorim.
Pozdrav!
 
Ja sam vodila sina kod Nebojse Jovanovica pre nego sto je trebalo da krene u prvi razred. Cula sam za njega da je odlican strucnjak i da se bas posvetio problemu hiperaktivnosti kod dece, jer navodno (za ovo nisam bas 100% sigurna) i on ima dete sa tim problemom. U svakom slucaju zelela sam da on pregleda dete i da cujem njegovo misljenje i tako smo otisli kod njega...Tada je radio na Novom Beogradu u blizini Piramide, ne znam da li je jos uvek tamo....Mi smo kod njega bili samo jedanput i tada mu je uz pomoc Neurofeedback aparata merio stepen koncentracije za vreme igranja nekih igrica i sin je bio izuzetno dobar u tome, jer on obozava da igra kompijuterske igrice. Samo sto ovo nisu bile obicne igrice, nego je on svaku igricu pokretao tako sto bi se koncentrisao i snagom volje pokretao tu igricu...ukoliko koncenracija padne i igrica se stopira ili gubi poene...znaci poenta je da se ne koristi ni mis, ni dzojstik ni tastatura za igranje, vec samo glava! Tada nam je receno da on ima izuzetno blag oblik deficita paznje i da nema potrebe da dalje dolazimo na te tretmane. Cini mi se da su bili prilicno skupi ti tretmani, ali se stvarno vise ne secam koliko. U svakom slucaju za Nebojsu Jovanovica sve pohvale i topla preporuka, jer je na mene ostavio jako dobar utisak. :super:
 
Taaaakoc! Juče sam baš puno,puno pisala,ali odnese mi vetar poruke.Pošto sada jednostavno više nemam tog elana da ponovo obrazlažem svoje mišljenje,a u vezi tvog sinčića Majo,reći ću ti samo da sam po nekim pojedinostima iz tvojih postova stekla utisak da tvoje dete nije hiperaktivno. Uzmi,naravno,u obzir da je ovo mišljenje jedne mame sa puno ličnog iskustva sa ADHD-om,a da sam profesionalno u sasvim drugim vodama.Naime,kažeš da je dete bilo odlično prihvaćeno u predškolskoj vršnjačkoj grupi, što ne stoji za ADHD-decu.Oni su zanimljivi vršnjacima od 3-4 godinice,jer još uvek ,,vuku,, neke infantilne osobenosti (imitiraju zvuke,prave grimase,..)što je deci tog uzrasta,naravno,interesantno.Kasnije,u predškolskom se već može zapaziti slabije razvijena grafomotorika, kao i slabiji rezultati pri radu ,,zadataka,,tipa: poređaj po veličini i obliku,oboji različite oznake različitim bojama, ucrtaj predmet koji nedostaje i sl.
Takođe, mišljenje psihologa pri testiranju za upis takođe je ohrabrujuće.Činjenica je pak, da se ove i slične osobenosti mogu primeniti na svu decu,ali većina tih i takvih od kojih je najznačajnija- teškoća sa fokusiranjem na određenu materiju, samo na decu sa ADHD-om.Nažalost.Da ne dužim, nezahvalno je nagađati,a svoje uverenje sam iznela zato što to iskreno mislim,a opet- nadam se da ćete ohrabriti.Osim toga,slažem se sa Zvončicom da ti konkretno objašnjenje može i treba dati samo stručno lice,a to- uz dužno poštovanje,ipak nije školski psiholog.Dakako da je njegovo mišljenje važno,no sigurna sam da on/ona neće sebi dozvoliti luksuz uspostavljanja dijagnoze.
 
E,da. Od sutra i mi počinjemo sa krečenjem i još nekim majstorijama po kući.A, mislila sam da dečiju sobu obojimo u jarko žuto,upravo zato što sam tu i tamo načula da podstiče intelekt. Sada pročitah da nije preporučljivo,a njima je to i radna i spavaća. :think:
I....kako to sada da ukombinujem?
P.S. Isuse,malo je muškaraca koji bi ovakve dileme shvatili.:lol:
 
Pošto je tema obimna, ima i novih mama, iskopirala sam neke svoje postove na temu šta radimo, i šta smo radili. Nisam narcisoidna, časna reč, nego ne mogu da ponovo pišem ono što sam već pisala. Kod nas je nešto od ovoga (ili sve zajedno, to nikada nećemo saznati) dalo zaista jako dobre rezultate.
U postu #123 sam napisala i neke osnove te dijete. Ispostavlja se da moj sin sasvim spontano ne jede mnogo namirnica sa spiska nepoželjnih (žumance, papriku, paradajz). Izgleda šašavo, ali mi smo prilično sigurni da u tome ima nečega -godinama se najgore ponaša kad nam je baka u gostima. I to smo tumačili na razne načine - njenom popustljivošču, manjkom autoriteta... Ali, u jednom trenutku, pre par meseci, mi je 'sinulo' da je možda uzrok u žumancetu koje jede svakog jutra kad je ona tu - on obožava prženice, i ona mu ih je pravila za svaki doručak. To je ujedno jedina prilika kad pojede žumance, i to celo (jede samo belance, i kod jajeta na oko, i kod kuvanog). Ukinuli smo ih, i ponašanje se drastično približilo 'uobičajenom'.


U međuvremenu smo počeli da se lečimo homeopatijom, moja osnovna ideja je bila da mu podignem imunitet, a ispostavilo se da ima pomaka i u ponašanju. Uz to, već godinu dana pije određenu kombinaciju Omega 3 i 6 masnih kiselina, i imam utisak da mu prija - prvih par meseci sam mu ostavljala da popije, da ne zaboravi (tata ga ujutru vodi u vrtić) - sada i kad ne ostavim, on uzme sam, i obavesti me da nisam ostavila. To tumačim njegovim nekakvim osećajem da mu prija i pomaže.
Pošto i ja imam ADD (što nisam, znala, niti mi je sada neko to postavio kao dijagnozu - prepoznala sam se sama baveći se sinom) i sebe sam 'stavila' na homeopatiju i Omegu. I definitivno osećam poboljšanje.
Dobila sam iz Zagreba knjigu 'Ishrana i poremećaji u ponašanju'. Veoma mi je zanimljiva, i mislim da ima logike - zastupa tezu, potkrepljenu primerima iz Nemačke, iz 80-ih godina, da veliki broj AD(H)D dece ima neku vrstu neuro-alergije na fosfate (prirodne i veštačke). Nisam ga stavila na potpunu dijetu koju knjiga predlaže, čekam godišnji odmor da to postavim kako treba, jer je daleko od jednostavne. Ali sam izbacila iz njegove ishrane (ili svela na minimalnu meru) ono što mogu. Ako ima zainteresovanih, rado ću iskopirati i dostaviti, ili ovde skenirati i negde okačiti ključne stvari.
---
Neurofidbek je savršena stvar, ja sam potpuno fascinirana. Sin je išao na 10ak tretmana kod Nebojše, trenutno pravimo pauzu jer smo u nekom finansijskom 'čabru', ali ćemo definitivno nastaviti. Ako ima zainteresovanih (i ako to nije reklama po pravilima foruma) rado ću napisati kako to izgleda i kako sam doživela.

Draga BLDP, ja bih sa Vama rado popila kafu :)
Dakle, biofidbek.
Na glavudžicu se smesti celokupna aparatura za EEG, terapeut je posle par nekih testova prilagodi detetu i počinje zabava. Tretman se sastoji od igranja video-igrica razmišljanjem o tome. Na jednom kraju ekrana se nalazi, ne znam kako bih to nazvala, kao skala koja je u sredini zelena, a na krajevima crvena. Meri moždane talase. Kada su talasi 'poželjni', svetli zeleni opseg i nešto se dešava - patuljak iz igrice ide i skuplja novčiće, dok muzika svira. Kada opadne koncetracija, svetli crveni deo, muzika prestaje i patuljak staje. Prosto se golim okom videlo koliko je moj sin napredovao. I na samoj prvoj 'seansi' u prvih 15 minuta mu je pažnja 'iskakala' na svakih par sekundi, i prekidi dok je 'vrati' su trajali sekundama. Vremenom su iskakanja postala ređa (periodi bez iskakanja i po par minuta) a 'vraćanja' drastično kraća. Pred kraj termina, kad se umori, iskakanja su ponovo postajala češća.
Mislim da je to sjajan način da dete prepozna razliku, koju je nemoguće rečima opisati. Da prosto stvori refleks da 'prepozna' kad je koncentrisano, i da ume da se 'prizove' kad oseti da nije (ja savršeno znam koji je to osećaj, jer ga imam i sama, ali definitivno ne znam kako bih nekome objasnila kako to izgleda).
Tih igrica ima mnogo, i u toku jednog tretmana promeni par. Pored tog patuljka, vozio je avion - koji leti dok je koncentrisan, kad padne koncetracija stane, a ako pad potraje počne i da pada. Meni najfascinantnija igrica je trka brodova. Ima ih tri. Jedan ubrzava dete koncentrisanošću, drugi se ubrzava padom koncentracije, a treći se ubrzava ako se dete vrpolji (mom sinu je taj motorički nemir čak izraženiji od poremećaja pažnje). Tako da dete mora da bude mirno i koncentrisano da bi pobedilo.
Ja sam toliko oduševljena principom i dejstvom, da sam pokušala da se informišem o biofidbek uređajima za kućnu upotrebu. Međutim, mora da ih podesi stručnjak, a najbliži nam je u Austriji. Tako da - ništa od toga, za sada.

A onda da probate sa svim poznatim nemedikamentoznim načinima - Omega 3&6 (za dugotrajnu primenu kakva je u tim slučajevima preporučljiva postoje samo 2 vrste Omege koje ističu da nepoželjnih supstanci nema ni u tragovima - ProEFA i EyeQ), neurobiofidbek. Ja toplo preporučujem i homeopatiju, mislim da je kod mog sina dovela do drastčnog, drastičnog poboljšanja.

Ja sam homeopatijom zaista prezadovoljna. Kod sina je napredak fascinantan (merenja biofidbek aparatom su pokazala poboljšanja svih testova u proseku 25% za 10 meseci), a ja sam migrenu, od koje sam patila više od četvrt veka svela na par napada godišnje (a imala sam 2-3 puta mesečno, često i svake nedelje). Mi se već tri godine lečimo homeopatski, sinak je poslednji antibiotik popio u septembru 2007 (pre toga je popio količinu koja se meri litrima). Ja sam homeopatski izlečila i upalu pluća i 2 bronhitisa (dijagnozu je i postavio, i potvrdio izlečenje lekar opšte prakse koji mi je otvarao bolovanje, i nije znao da ne uzimam propisane antibiotike).
---
Kao što možete da primetite, ja sam veliki pristalica i zagovornik homeopatije :)
 
Ovo mu dođe neka žućkasto-zelena.Uklapa se u obe one gore opisane forme. A, ja bih onda baš onakvu boju sa slike,...možda...šta mislite? Dobra ideja Ana,thanks!:D

I još jedno pitanjce za sve: Ovo sam već jednom pitala u vezi sa neurofidbekom, pa mi niko nije odgovorio.Da li se kod Nebojše zaista može kupiti neuro/biofidbek oprema. 200 eura bi bila odlična vest u odnosu na onih od oko 1100 $ pa naviše, koliko sam pročitala na američkom sajtu.Jednog poznanika koji živi u Americi,zamolila sam da se raspita,obećao je da hoće,ali mi nikada nije odgovorio.Nema šanse da ga ponovo moljakam.Zatim sam toj firmi (UNIQUE)poslala mail,odgovor nikada nije stigao.Ako bi ovo za 200 eur bilo tačno,možda neka najjednostavija verzija(super!),ne bih se razmišljala ni trena.
 
Za kupovinu kućnog biofidbeka kod Nebojše prvi put čuh na ovom forumu. I mene zanima može li, i šta koliko košta. Pa ko neko sazna...

Za boju, ne znam šta da ti kažem, bolja je od žute, al bih ja ipak kao našu :lol: Sad ću ti naći baš tu.

Oprilike ova:

http://2.***************/_bk46bpjv8jw/SpGut0MbBEI/AAAAAAAAAGY/3wk18CL-a68/s400/bright+green+wall.jpg
 
Poslednja izmena:

Back
Top